Lore, veliki X na tebe.
Printable View
Lore, veliki X na tebe.
nisam iz struke, da srela sam ljude iz struke koji se ne hvataju olako rastave, a kamoli razvoda, ovo brak samo radi braka uopće neću ni komentirati. Ako želiš imena i brojeve telefona može na pp
ajd kućanice, postrojite se :mrgreen:Citiraj:
ako muz zeli biti kucanica a ja imam dobar posao da to financiram nema problema ali onda barem nek odrzava kucu, cuva dijete i bavi se s njim, radi zimnicu, sadi vrt, izradjuje namjestaj
rekla je u nekom trenutku i da je divan divan otac :-/Citiraj:
annie84 prvotno napisa
ifi, nisu malo jadni, ljuti, nikakvi - nego on po cijele dane, 3 godine, leži na kauču, gleda tv, ovisan je o roditeljima i loše se seksa. ne kažem da je problem nerješiv, i da je razvod neminovan, imala sam i sama iskustvo nezaposlenog mm-a na kauču, s daljinskim, al čini mi se da ga ti umanjuješ :-/
ma jok, ifi ga samo stavlja u perspektivu onih koji su bili nezaposleni tri godine i propili se ili zaćerdali dedinu penziju na kladionici, a ni tih nije malo.na žalost :/
A ovo s kućanicama htjela sam preskočit,da ne budemo na svakoj temi poklopac :)al kadveć pitaš -da meni muž kaže da uz brigu za djecu i kuću moram izraditi svoju kvotu ormara , čuo bi me. O
Mayoto, ovdje ima cijela hrpa nemuštih prijedloga. Npr. da pričaš s njegovima jer su oni krivi.Ljudi su svakakvi i ja sam prva poznata po terminologiji tko je budala, majmun i idiot, i ne ponosim se time.Je, neki ljudi odaju dojam krajnje budalaštine, i ima ih kao u priči. Odgajaju djecu za nesposobne majmune. Istina.Čak i da je istina tako banalna, a nije, nećeš ništa riješiti time da se obratiš budali s optužbom da je budala i da je odgojio budalu, pa ti nešto duguje, i nek nešto poduzme. Mislim da je suosjećanje sa svima puno bolje rješenje. Tko zna što je u glavi i srcu i duši ljudima - koje traume, rane, koje situacije... naše roditelje su rađali i odgajali u ratu i neposredno nakon drugog svjetskog rata. Koji su to uvjeti bili! Moja trudna baka je rukama iz zemunice gdje je čuvala ranjenike rukama gurala natrag željezne šipke kojim su četnici provjeravali jel tu ispod sklonište. Krvave ruke, strah, glad, bolesti, tifus i čuda... mogu misliti kako je mom ocu u njezinoj utrobi bilo "divno" i kako je startao u život s divnim hormonima, optimalnim razvojem i uvjetima! Rodila ga je usred gladi, prebjega, lopova... vukla je mrtvog muža s ratišta da ga pokopa s djecom za sobom, a čovjek je već smrdio.I sad bi moj otac trebao mene odgojiti kao da smo rasli na bečkom dvoru. Čovjek se napatio, nagledao smrti, bolesti, njegova majka je jedva izdržala svoj život.I što, da odem njoj, ili tati i kažem da bi se trebali više truditi, i biti više bečka buržoazija? Ma i bečka buržoazija je šenula tijekom rata, a to se prenosi obrascima ponašanja na djecu. Malo rat, malo ludi deda, pijani tata, živčana mama, malo siromaštvo, malo stres, malo bolest, malo genetika i eto ti totalno ludog čovjeka, a da još ni prstom nije maknuo. Nije svakome mama vježbala u trudnoći i puštala fetusu Mozarta, niti svoje lomila glavom da li da kupi Nike ili Reebok, pa je imala vremena za optimalni razvoj djeteta. Žene su se krvile da nabave koru kruha, umorne se derale na tu djecu i nisu ih naučile niš, djeca emotivni invalidi, nemaju pojma ništa osim gledat TV i jest parizer. Grozno! Treba to popraviti. Ali ako nećeš biti suosjećajan - što ćeš? U plinsku komoru? Ja biram suosjećanje.Ne kažem da je sve u tome, niti da nas teški uvjeti u maternici i po rođenju zauvijek obilježavaju, ali mislim da te drastične situacije treba uzeti u obzir, kao i stotinu onih manjih, a koji kroje sudbinu, umjesto da se stalno držimo kao da smo nadljudi.Ljudi žive s duševno bolesnim roditeljima, i njeguju ih... kako to utječe na obitelj? Grozno. Ljudi trpe od depresije, od straha, fobija - a ni ne znaju da im je to, rade i crnče i još rade, i tko ih pita. Deriu se na djecu, svađaju s bračnim drugom... i kakva im ispadnu djeca? POnekad povučena, tužna... svatko od nas, a posebno ovi koji imaju najnadljudskija rješenja isto tako nosimo neke svoje idiosinkrazije i naša će djeca isto imati falinge, kao što ih i mi imamo... i što - doći će nam snaha i lajati na nas kako smo odgojili sina? Najbolje što smo mogli, srećice. U što si gledala ako ti ne valja?Nedavno sam čula za čovjeka koji se skoro rastao, da bi tijekom terapije saznali da je odrastao sa aspergerovim sindromom i da je pravo čudo da on uopće tako dobro i funkcionira. Žena mu se vratila, on se liječi, ali žive sa svijesti da su zajedno - i u zlu. Što - nije dovoljno dobar, pa ga reklamira, i dobije bon od 200 kn za Lidl?Ako se držimo oholo i kao da smo ispali iz labosa kao neka nadrivrsta mislimo da imamo pravo držati drugima bukvice, očekivati da sve bude po našem, i povrh svega da imamo pravo na brak skrojen po svojoj mjeri, i žaliti se roditeljima bračnog druga da su nam dali faličnu robu. Pa dvoje je tu! Čopa se i drapa i puca po rubovima - ako su oboje dovoljno zdravi da urlaju - hej, i ja sam tu. netko urla na glas, netko se uhvati daljinskog. Ali uvijek se nađe netko tko će osuditi druge i drugačije ko švabe židovi, i nikom ništa. Ali Hićo je bio zločest, a oni nisu. Oni samo hoće brak po svome, i naći će stručnjake da to poprave ili da odstrani i ubije što ne valja. Imao je i Hićo dr. Mengelea, ali nekako ne bismo djecu njemu vodili. Ali stručnjaci koji na svaki brak koji nije odmah super kažu - utuci - su tražena roba. Ljudi, oni žive od toga. Ljudi dođu, oni kažu - rastani se, boli me briga, neće moja djeca tužno gledati na obitelji i trčati za muškarcima i govoriti - tata... ili pitati zašto ga tata ne voli, skinu s ljudi teret odgovornosti za drugu osobu, dignu pare i odu u West Gate kupiti si nešto lijepo. Oni koji kažu - ljudi dragi, tu ste, idemo sad izdržati, idemo se mijenjati, rasti, mučiti ako treba - kao što se mučimo za lijep vrt - e, oni nisu instant, to je krvav posao i na koncu nitko ne može ostati vjeran braku i ljubavi osim nas samih.Nitko normalan ne zaurla na vrt i kaže - budi lijep, a ako ne bude, ne baci napalm na njega.U dobar brak treba uložiti puno, puno više nego što smo svjesni kad se ženimo jer nam ne govore. Ja totalno nisam za brak zbog braka, niti za mučenje u braku. Ja čvrsto vjerujem da se kroz rast ostvari ono što želimo, duboka ljudska veza puna ljubavi, povjerenja i sreće. To ne može da bude u jednoj noći u discu, ni u grmlju. Tko odustane, često luta od braka do braka i nigdje mira. Što dalje idemo, teže je. Kažu da su drugi i treći brakovi nestalniji od prvih. Tko nije izdržao prvi, teško da će treći brak.Odgovor je rijetko u drugome. Većinom je odgovor i put poboljšanja u nama samima, ma koliko se mi sebi predstavljamo kao skoro savršeni. Čak i da otperjaš tog nekog tipa, i on ostane neki niš koristi lik, pa dijete će patiti gledajući ga takvog. I pitati se - je li mu mama mogla pomoći? Mogu li mu ja pomoći? I ako ja ne budem super na svim poljima hoće li i mene netko tako stornirati? To je strašna patnja.Mi smo tu da volimo svim srcem. Ako to možemo, onda mijenjamo druge. Ako samo zahtijevamo na neki način prekidamo lanac ljubavi, života, sklada, i kroz nas ništa ne može teći. Ljubav se rađa tako da se daje, pa taman tom čovjeku koji zuri u TV. kad osjeti ljubav, povjerenje u sebe, kad ga otkravi, primit će se nečega. Ljudi tako zuje kad misle o sebi loše, da su niškoristi. Koja šteta! Ako mu mama i tata nisu dali šansu da se otkrije, ti si na redu. I on za tebe, i svi mi jedni za druge. Molim te nemoj ići kraticom! Ne bih ti ovo govorila da nisam sigurna, da ne znam, da ima nade, da sve može biti dobro, i da je puno veća sreća u braku koji se izgradio, nego kad se izađe iz braka!Drži se! Ako hoćeš javi se na pp!
vizavi ovo kucanice cvijeta73 sto sam napisala nije omalovazavanje (ni najmanje jer ja sama znam da to nije nimalo lako) obaveza u kuci, samo kazem da je jedna stvar da muz nema posao ali 1. brine se o djetetu, 2. ocisti kucu, 3. odvede dijete u setnju, 4. napravi rucak pa time ustedi i novce obitelji jer razmislja sto i kako, 5. zasadi nesto u vrtu / popravlja kucu/ radi namjestaj/ ponudi susjedima kosnju trave/ .. dopunite same i samim time olaksa zeni koja radi 8-12 sati dnevno - dakle ovo sto sam napisala djelomicno ili u potpunosti rade kucanice..a lezati doma na kaucu ne znaci biti kucanica nego biti lijeno inertno stvorenje kojem je lakse da se drugi ubijaju od posla i financiraju ga a trazi sam sebi izlike da se ne pokrene (sutra cu, nema posla, nisam kvalificiran, nemam staza pa me nitko ne bi ni zaposlio, za posao treba veza, imamo dovoljno novaca pa ne trebam raditi itd..) i to se zove oduljivanje problema koji nije nerjesiv samo treba imati volje i pokrenuti se..zato sam pitala curu da li on ima neki talent/ vjestinu/ interes pa da ga se proba pokrenuti u tom smjeru- ne mora ici na faks, moze imati obrt neke vrste, raditi na nize kvalificiranim poslovima koji su nekad i dosta dobro placeni, ne traze svi doktore znanosti..ili ako odlucite da je on doma nek preuzme dio kucanskih obveza pa ucini nju zadovoljnijom kad dodje doma znajuci da je sve na svom mjestu i da moze odmoriti i provesti vrijeme s obitelji.
Slican primjer imam i u siroj obitelji i osobu koja to radi (samo barem djelomicno pomaze) ama bas nitko ne cijeni (doduse moja obitelj mozda previse cijeni marljivost jer smo tako odgajani) jer nikome nije jasno kako pusta zenu da se ubija cijeli dan na poslu i onda jos radi i doma a on high life i u tim godinama zica za sitnice..kao normalna osoba mogu uzeti u obzir trenutke depresije i pasivnosti i bezvoljnosti ali nikako ne mogu pravdati takvo dugogodisnje ponasanje (a pogotovo ne osobama koje imaju i djecu sukladno cemu bi trebale biti i odgovornije)s tim da ne bi imali slicno misljenje da ta osoba nema posao ali ga barem trazi, da ima neku inicijativu, da ide na dokvalifikacije..postoji razlika izmedju parazitizma i truda pa ti ne ide zbog situacije (zdravlja, krize, neuspjeha dobivanja posla..)
Također ne kazem da svi trebaju imati moje misljenje, razliciti ljudi su zadovoljni razlicitim stvarima. Meni je super da moj muz ima neke interese, radi i osjeca se ispunjenim i onda je i doma ispunjeniji, znam da na njega mogu racunati i ako slucajno izgubim posao da ce se pobrinuti za nasu obitelj (i obratno), da djeca od nas mogu nauciti neke radne navike i da znaju da se marljivoscu moze puno toga postici (ne mislim tu samo na materijalni smisao vec i na intelektualni). A vidim da curi ako se javila na forum to isto ocigledno smeta jer da je ne smeta jako ne bi ovdje iznosila svoj problem. Svaki problem se moze rijesiti ali isto zahtjeva angazman, ne negiranje problema.
pikula, ja sam samo nabrajala sto netko moze raditi kad je doma sto ne znaci da mora raditi deset stvari, moze raditi i dvije ali neka te dvije odradi..poznajem par kucanica koje obradjuju vrt, farbaju stari namjestaj i uredjuju ga, igraju se kreativno s djecom i uce s njima, kuhaju zimnicu i ruckove...neke rade sve to a neke samo neke stvari..uopce ne kuzim sto je tu uvrijedljivo, dapace, ja jedva cekam porodiljni da budem vise doma i vise takvih stvari mogu raditi (ne zato sto bi moj muz htio nego zato sto bi uzivala u restauraciji starih stolica koje imam, imam 2 stare skrinje koje zelim urediti, neki dan je jedna cura postala izradu domacih sapuna- pa tako nesto bi mi bio gust da imam vise vremena a ne napor)
LOre, ma zezam se, naravno ako je od volje super je, ali znam isto tako kućanice koje se vječno osjećaju dužne raditi čuda samo da bi "opravdale" svoju nezaposlenost, a to nema smisla pogotovo ako suprug ne cijeni rad kod kuće nego očekuje ta čuda pod normalno, no to je ovdje off topic.
Da i men ise čini da je tri godine pred Tv već razina koja bi se mogla kontrolirati za depresiju, bez imalo zafrkancije.
XCitiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Neke stvari se često promijene kad prestanu prigovori i kad se osjeti ne uvjetovana ljubav.
S druge strane tko zna što je doista istina s njegove strane- rečenice tipa "nikad nije radio i vodio je vrt godinama" mogu biti zapravo činjenica da je čovjek bio uspješan poljoprivrednik ili ti farmer da zvuči kao u australskim serijama (tamo su poljoprivrednici zgodni, znaju s cvijećem i jašu konje) pa ga poharalo nešto, neka odluka ministarstva da ukine poticaje ili tko zna što, a to nije rijetkost kod nas -dakle ovo je samo jedna strana priče, ne treba to uzimati kao kamenu ploču. Za temu podrške slažem se, ali ako netko želi savjet, nema smisla. U svakom slučaju vraćam se na stručnu pomoć gdje će oboje iznjeti svoju stranu priče.
ne mora covjek nikakva cuda raditi nego barem sitnice koje bi mayato znacile da ima pored sebe partnera a ne uteg..vjerujem da bi se manje zalila da joj muz umjesto gledanja tv-a kaze: idemo draga nesto skupa skuhati (poznajem takve parove :)), idem malo prosetati dijete dok se ti odmoris, danas sam ti napravio dorucak, idem obraditi vrt da imamo domace povrce za dijete, gledam prekvalifikacije koje bi me zanimale..moze ona probati tim smjerom ici, predloziti mu: ajmo zajedno..., izaberi kvalifikaciju- tvoji roditelji i ja smo skupili nesto novaca za tecaj/ skolu, zasto ne bi ovaj vikend otisli skupljati kestene/ bobice/ smokve pa skuhali djem za dorucak bla bla..da se malo pokrene..ja ne znam u kojoj sredini zive ali vjerojatno postoji nesto sto moze raditi (poljoprivreda, ubiranje plodova za nekog drugog, kucni popravci..)
ja da nemam posao bi isla cistiti kuce ljudima bez ikakvog problema, pa bi dosao dan kad bi neki posao dobila..ali barem bi nesto radila, mislim da je najgore ne raditi nista
a recimo sto ako je taj gospon suprug depresivan (tj bolestan)
sto bi sa onom pricom u dobru i zlu?
meni je taj tip kako ga opisujes sav zgnjecen i tvoji dobronamjerni savijeti ne pomazu nego ga zakopavas jos dublje. pod pretpostavkom da je stvarno depresija ili neka druga psihoza jer ponasanje koje opisujes nije normalno. (opisujes osobu koja kao da je odustala od zivota, nije se u stanju pomakuti) on treba konkretnu profesionalnu pomoc
najlakse je pobjeci
a kad pricam o napustanju bolesnog partnera vrti mi se u glavi prica kojom nas cesto plase, kako 80% veza ne prezivi djetetov autizam (nas sebastian ima autizam). hrpa roditelja odustane od svoje hendikepirane djece.
kad gledate forum o posvajanju, pa niko ne posvaja hendikepiranu djecu i ostaju dozivotno zatvoreni
ljudi jednostavno idu svojim putem, slabi otpadaju i proguta ih zivot.
e sad koliko je to krscanski, fer ili milosrdno o tome bi se dalo raspravljati
Teška situacija. Mislim da vam treba pomoć, jer ne treba značit da on tebe ne voli, mislim da proživljava neku krizu, nezadovoljstvo samim sobom puno negativnosti unese u brak i često se ćini da ljubavi nema a zapravo je potrebno samo pokrenuti se.
Kad bi on našao posao, i imao podršku u tebi (znam da je to jako teško al mislim da to svakom muškarcu treba i to ga na neki način gura naprijed - kad se njegova žena ponosi njime) osjećao bi se puno zadovoljniji.
Moguće da je i ovo što Stray govori, možda ima nekih žeščih problema, depresija ili nešto, tad bi se ja osobno držala ove i u dobru i u zlu.
Ja sam sigurna da nije pitanje nedostatka ljubavi, moguće da je pitanje nedostatka međupoštovanja. On je oćito preslab da se nosi sa time, mislim da ćeš ti trebati preuzeti inicijativu i pretrpit neko vrijeme njegovu hladnoću i distanciranost, al budi tu za njega i budi mu potpora, na koji god način njemu to bude pasalo - provaj se zamisliti u njegovoj situaciji, da upadneš u krizu voljela bi da ne odustane od tebe. Ako i nakon što ti odradiš svoj dio kako treba sa ljubavlju, on nastavi biti takav, onda definitivno trebate u najmanju ruku tražiti stručnu pomć.
Super. Sad se ženu koja se odlučila razvesti od muža koji već par godina ne radi, nema namjeru naći posao, besposličari, ne zadovoljava je emotivno niti po bilo kojim segmentima, ne želi ići na savjetovanje i očito je iscrpljuje proglašava sebičnom.
Sad mu se lijepe i dijagnoze. Baš me zanima, da čujete priču o muškarcu koji konstantno vara ženu i nema namjeru prestati (ili da obrnemo situaciju - žena vara muža- budući da primjećujem određenu dozu mizoginije u određenim postovima) da li biste prvo pomislili : Pa, hej, vjerojatno je ovisna o seksu! Jadna! Sirota! Treba joj pomoći, jer najlakše je pobjeći!
Ifigenija, evo nešto i za tebe i tvoje uvredljive konstatacije da su ljudi koji se razvedu u drugim brakovima još gori. Ja i moj muž smo baš sretni. Baš nam je lijepo, znaš. A ja sam mu druga žena. Druga. Od prve se razveo. Razveo.
I moja mama se razvela, znaš. To joj je najbolja odluka koju je donijela u životu i jako sam joj zahvalna na tome. Time mi je osigurala sretnije i stabilnije djetinjstvo.
I poruka za autoricu topica: Ne, nisi sebična ako malo obratiš pažnju i na svoje potrebe. Pa nisi ni ti zadnja rupa na svirali.
Pa kakvu ti je onda "sigurnost" ulijevao koja te eto privukla njemu? To što ima kuću od svojih staraca?Citiraj:
mayato prvotno napisa
Takvog čovjeka ne bi ni posao promijenio. Jer to nije čovjek koji je frustriran jer je eto spletom okolnosti ostao bez posla. To je čovjek koji niti ne zna što je posao.
Po meni, opcije su dvije - ostaješ u tome u čemu jesi sada (nauštrb djeteta, jer ono će biti svjedok i nasljednik svih vaših poremećenih odnosa) ili odlaziš. To gnijezdo u koje si ulagala mislim da možeš zaboraviti, ali nek to potvrđuje netko pravne struke.
A što ako su u šumi?Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
Jesam li ja nešto preskočila u čitanju autorice ili se ove dijagnoze (i to kakve - psihoza!) uzimaju kao dobar dan ili onako, ajmo pričat hipotetski jer je baš zabavno?
Lik je ugnjetava, nije nikad nigdje radio, nema pojma što to znači imati svoj novac (onaj kojeg si sam zaradio), ponižava je. Hoće li u "dobru i zlu" biti išta dobro za to dijete? Pogriješila je jednom, prije 7 godina jer je vidjela ono što je željela vidjeti, a ne ono što jeste, no, jel mora nastavljati agoniju za sebe, ali prvenstveno za to dijete?
kao da si opisala moje roditelje...
tata se brinuo za nas dok nije trebalo nista financijski...otisao je uinvalidsku mirovinu (a raditi je mogao)...jer nece da netko tko zaradi cca 30.000 kn njemu da 2000 placu...kaj bu netko na njemu zaradjival...
uglavnom, dugo su on i mama bili onak...nikud nikam...(ne neke svadje-bar ne da bi se sjecala...tu i tamo oko love)
jedan dan smo brat, mama i ja gledali tv i gospodin je dosao iz grada, sjeo i prebacio program...i koji 5 min smo mi prebacivali na svoje on na svoje i onda je napal na brata i tu je puklo...mama je kupila novi tv za nasu sobu i zatrazila razvod...naravno isli su na sva moguca mirenja...alimentacija odredjena koju nije htio placati..na kraju su mu skidali od mirovine...mene je tuzil da ga moram uzdrzavati, onda je za isto tuzil mamu i to neku bjesnu cifru trazil (a ne pere se, smrdi, ma fuj)...
uglavnom, ja sam tad bila 3. srednje...i jos neko vrijeme sam ja bila koliko toliko prema njemu ok...i pricala s njim, i skuhala mu kavu-dorucak...ali mi je previse poceo pricati protiv mame, i kad je doslo do tih tuzbi, digla sam ruke od njega...od tad nismo progopvroili 3 rijeci
sad imam 28 godina i eto...
da..ono sto nisam rekla
oni i dalje zive u istom stanu jer se on nece iseliti (mama ga je htjela ispaltiti ali on namjerno nece)...on je u boravku i korisit kupaonicu (za pisanje-bez pustanja vode jer se voda placa)...rezije ne placa...prije cca 11 god sam razbila balkonska vrata koja se nalaze u boravku...i da...jos nema stakla na vratima...boravak je stal (ne cisti nista)
mam ima kuhinju i sobu ...djelove stana koje ona koristi redovno odrzava...ali njegovo ne...
i ja sad kao njihovo dijete mogu reci da mi nije frak zivjeti u tom okruzenju (iako sam bila ohoho starija nego tvoje dijete), jedini problem u tome mi je biop sto nemam boravak (a to mi je i danas problem kad dodjem k mami) i to sto smo uvijek pazili da se ne sretnemo u hodniku...
inace on je tip koji crkava do 12-1, ode u grad-pecati, po kladionicama...i oko 10-11 ili kasnije uvecer se vrati spavati...
eto..neznam ni sama kaj sam htjela reci...
ja osobno nebi mogla zivjeti pod istim krovom s bivsim (osim da je kuca na kat i da se sporazumno razidjemo i podjelimo zivote potpuno....kat i prizemlje
a iz ovog eto primjer da je cak i u dvosobnom stanu moguc zivot bivseg bracnog para koji se ne podnosi i koji ne komuniciraju...
Teško je iz nečijih pa rečenica donijeti zaključak, samo prema onom napisanom mi se čini kao identični primjer onoga što sam imala u par navrata prilike vidjeti u široj obitelji.
Po onome što je mayato napisala čovjek ju : uopće ne grli i dodiruje što je po meni jedan važan oblik iskazivanja privrženosti
ne želi da provode vrijeme skupa nasamo
ne želi da razgovoraju o ičemu, a kamoli problemima
ne želi raditi, tražiti posao, školovati se, sudjelovati u brizi oko kuće i djeteta
ne želi stručnu pomoć tipa savjetovališta i sl.
Priča se o bezuvjetnoj ljubavi, a na što da se ta ljubav odnosi. Da je bar jedna od ovih stavki pozitivna možda bi se i imala na što uhvatiti.
Neki govore da je i za rasulo potrebno dvoje, može biti al i ne mora, nekad je dovoljno i jedno.
Što se tiče zajedničkog života i svega, ja bi se grebala rukama i nogama da od tamo odem, kad čovjek nešto čvrsto odluči i jako želi sve mu krene na ruku, samo treba samom sebi lupit šakom od stol i reći dosta, sad ću se izvući iz blata.
Što se tiče praktičnih savjeta, ja bi tražila podstanarstvo na sve strane tražeći povoljnije prilike, da manje plaćaš a nekome održavaš i dvorište, kuhaš, čistiš što god. U vrijeme kad nisi na poslu da pričuvaš i tuđe djete za novac da popunite budžet, ako znaš peći kolače, šivati bilo što samo da se zaradi koja kuna više da uspijete preživjeti.
Svakako se čovjek može snaći, nijedna situacija nije bezazlena.
Ako se nikako ne možeš odseliti prvo vrijeme, štedi svaku lipu i stavljaj sa strane iako baš nemaš od čega, ne plaćaj režije, kupuj hranu samo za sebe i dijete, svašta se može, treba čovjek pokazati zube.
Čini mi se da si svoju odluku donijela i čini mi se svi ovi postovi o spašavanju samo kao sol na ranu ženi kojoj je voda došla dogrla.
I meni je, kao i Stray cat, prvo palo na pamet da je možda riječ o depresiji. Depresija je vrlo teško stanje, začarani krug gdje osoba stvarno treba promjenu, ali je toliko bezvoljna i apatična da teško može poduzeti da nešto promijeni. Ja ne bih odmah pomišljala na razvod. Odselila bi se (kod roditelja?) da mu ukažem na ozbiljnost situacije, jer moguće je da od toliko prigovaranja više ni ne čuje što mu govoriš. Ako tada stvarno pokaže da mu nije stalo, onda se možda više i nema što spašavati.
Veliki potpis na ovaj post.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
I još na ovoposebno se odnosi na Ifigeniju koja je ženi na sve nabrojane probleme (da ne ponavljam već mnogo puta napisano) kažeCitiraj:
čini mi se svi ovi postovi o spašavanju samo kao sol na ranu ženi kojoj je voda došla dogrla.
Ja bih, da sam mayato, nakon što bih ovo pročitala postala homicidalna. Ili suicidna, ne znam ni sama. Ali svakako mi ne bi pomoglo.Citiraj:
Vi ste očito mladi par, imate malu bebu, ti si doma, beba je šok sama po sebi, pa onda ne radiš, a cijeli si život uložila da radiš ko crv i sad se malo glodate.Ništa egzotično, ne brini se, događa se živim ljudima.
Jao, Ifi, nije nitko rekao da budali kaže da je budalu odgojila.
Ja bih pokušala aktivirati i roditelje, obzirom da žive u zajednici. Možda ih zamoliti da mu ne daju za cigarete i da ga potaknu da opet radi to nešto na vrtu. Mogu zajedno opet pokrenuti sadnju ili štaligod već. Mislim da postoje obiteljska savjetovališta u CZSS-u. Možda otići tamo pa provjeriti da li oni mogu razgovarati s roditeljima ako pristaju na razgovor. Čisto da dobiju nekakve upute. Piše da su jako vezani.
Kad meni nešto treba oko moje djece, odem do vrtićke stručne službe pa pitam. Ne mislim da sam budala zbog toga.
Pa oni su itekako krivi što ga 40 god hrane bez da išta očekuju nazad! I moj dida je preživio oba svjetska rata i ovaj naš pa kakve veze to ima s ičim?!
I ja se ne bih trenutačno razvela obzirom da se ne radi o nasilju jer kad ti se otvore oči i kad ti padnu ružičaste naočale, vidiš samo crno. Treba vremena da dođe slika u koloru. Pa ako i ta slika ne valja, pakirati kofere.
I da nadodam, ovako paušalno lijepiti dijagnoze psihičke bolesti preko foruma i onda se još pozivati na "i u dobru i u zlu" je u najmanju ruku, da budem ekstremno fina, neprimjereno.
A nego kako se u obitelji zove maltretiranje, vrijeđanje, svađanje? Obiteljska idila?Citiraj:
MarijaP prvotno napisa
Sve je to zlostavljanje!
Meni se čini da je autorica napisala da on sjedi i gleda tv, a ona zvoca i prigovara. Meni je i to non stop prigovaranje, maltretiranje.
S takvim ili živiš kao da je to normalno ili pokušaš naći rješenje komunikacijom pa dalje ovisno o njegovoj reakciji ili digneš sidro odmah. Od zvocanja nikakve koristi. Ja sam za pokušaj komunikacije.
Nevezano za početni post.
Par puta sam imala (ne)priliku prisustvovati zvocanju žene mužu. Meni je došlo da zovem policiju da prijavim zlostavljanje. To je prestrašno!
Ma, kala, kako ne kužiš, sve što nije mlaćenje maltene do smrti, sve to prolazi.
I treba dati šansu i spašavati, jer je možda mayatoina svekrva urlala na njega jer joj je mama bila bečka buržoazija šenula tijekom rata :roll:
(ovo ne ide tebe, Marija, samo sam se nadovezala)
Cure, slažem se s Pikulom.
Tko zna što je istina u cijeloj priči? Ja vjerujem da je ženi teško, to vjerujem, taman da je ovaj zlatan, ako je njoj teško - teško joj je. Zašto, to je drugi par opanaka.
Jel svatko od vas važe istinu i bije glavu koliko je njegov pogled u skladu s istinom kad piše na forumu?
Koliko puta NIKAD znači - ne tako često koliko ja hoću, ili ne kad ja hoću?
Ne da je frajer super, nego se oni ne slažu i ženi to smeta, to znamo - kako i zašto, moglo bi se vidjeti samo ako bismo ih oboje ovdje imali da ispričaju što im se zbiva.
Ja prva imam dar za katastrofične priče i kad me ludilo uvati vidim samo gdje mi je suđeni kriv i dužan... a čovjek kao čovjek. Većinom u redu, mjestimično super, mjestimično nije.
Iz normalnih brakova ja svakodnevno čujem kako je druga strana ovakva ili onakva, ljudi se zapjene, izgovore partneru ili bliskom prijatelju sve što imaju u najcrnjim terminima, i sutra hodaju zagrljeni i zaljubljeni. Ni ljutnja ne traje vječno. Ja sam se već navikla na to, pa odslušam frendice i kažem je, je, grozno, da, tako je. I one mene. Je, je, tako je, i rašpa nokte jer zna da je to oluja koja će proć. Naljutila se, pa se naljutila. Netko će se nekom ispričati i do sutra idila. Jedina kvaka je da do toga treba dorasti, naučiti, a može se i to vrijedi.
Svaki naš muž ima neku frčku u glavi bez koje bi bio stoput zgodniji. I svaka od nas ima. E sad, neki to priznaju sebi i drugima, neki se prave englezi, neki imaju veće frčke, neki manje, ali svi smo mi na svoju ruku. I ako bi svaka od nas digla sidro čim nešto ne štima, pa na što bi ovaj svijet ličio?
Kad sam rekla da se udajem, moj ujak je rekao - tako treba. ŠTo bi tebi bilo bolje nego nama. Sad kužim što je htio reći. Dobro došla u jedan novi svijet. Možemo mi teoretizirati ovo ili ono, ali brak nije uvijek najlakša stvar na svijetu. Nekome je teško na početku, nekome u sredini, nekome na kraju, nekome povremeno. Svaki brak ima krize.
Koliko je kriza ozbiljna, mi nismo tu da sudimo; brak ja mislim uvijek načelno treba braniti, štititi, poticati, davati alate da se problemi riješe pogotovo ako ima djece.
A osobito me zabrinu kad dokoličarke (jer svaka od nas ovdje je iz viška vremena i nedostatka druge zabave) inspiriraju žene u stvarnoj krizi da ostave budalu, da si ne dozvole ovo ili ono jer kao one nikad ne bi. I onda popiju kavu, dignu se, i isto se tako natežu s mužem oko ovog ili onog i boli ih briga jesu li izazvale nešto u ženi što na duge staze nije dobro za nju. Iskreno da kažem, čini mi se da najmilitantnije zagovornice konačnih rješenja rješavaju svoju nemoć na simboličkoj razini, kao neka projekcija. Video igrica; na moju temu, al na drugom životu.
I isto tako disclaimer; kao što mi je jasno da ljudi prođu strašne stvari već u majčinoj utrobi jasno mi je i da ima brakova iz kojih se ljudi spase, i da ima stvarno preoštećenih ljudi za brak... užasno mi je žao, suosjećam, vjerujem da ste našli adekvatnije partnere za dalje. I znam da možete pomoći savjetom nekome tko je stvarno u situaciji da nema drugog izbora. Al eto, ja govorim iz pozicije nekoga tko je isto tako mislio svašta, naslušao se svačega kod prijatelja i rodbine i znam da ima rješenja, i to ne životaeje, nego prekrasan brak.
Pa sad nek svatko sebi izabere iz brojnih opcija :)
Išla sam još jednom čitati prvi post...ima istine i u ifinim postovima i u stray_catinim i u rozagrozinim međutim kako je mayato napisala ja sam shvatila da je to problem koji nije nastao nedavno, niti je nastao preko noći, već je to nešto što je oduvijek tako, ali opet to znaju samo njih dvoje.
Mene zanima gdje je granica kada ona može reći ok pokušala sam sve i ne ide...sudeći po vašim postovima nema je...jer što god da mayato pokuša i napravi još uvijek to nije sve, uvijek može više?
E sada dali treba ostati u lošem braku i trpiti i ona i dijete jer tako kaže vjera, društvo ili netko deseti...to je već nešto drugo. Što ako je on jednostavno takav, takvog karaktera i ne može ga se promijeniti niti trgnuti jer je to on ,dali i tada treba ostati s njim?
Kada ima pravo reći dosta mi je, ja više ne mogu a da joj netko ne kaže i ti si kriva ili nisi pokušala sve što možeš.
Ifigenija, nitko nije rekao da svaki brak nema kriza. Mislim da nitko nije toliko naivan.
Ali ovo što je mayato opisala traje već 3 godine!
A i skoro mi je promaklo ovoNe misliš li da je ovako nešto reći ženi u njenoj situaciji sto puta gore od toga što sam joj ja, dokoličarka, neizravno savjetovala? Tko joj je učinio veće zlo od nas dvije-ti, s tim užasno bešćutnim nabijanjem grižnje savjesti (a bespotrebno!) ili ja, koja sam joj rekla da se bori za sebe?Citiraj:
Čak i da otperjaš tog nekog tipa, i on ostane neki niš koristi lik, pa dijete će patiti gledajući ga takvog. I pitati se - je li mu mama mogla pomoći? Mogu li mu ja pomoći? I ako ja ne budem super na svim poljima hoće li i mene netko tako stornirati?
XCitiraj:
mitovski prvotno napisa
Ne znam. Ja se uvijek zapitam 'zašto?'. MM i ja smo isto 2 različita svijeta. I puno toga što se meni podrazumijeva, njemu je totalno nebitno. I puno smo pričali. I kad sam shvatila zašto je takav kakav je (kakav je život imao), pokušala sam se ponašati u skladu s tim. Također sam samu sebe pokušala sagledati iz njegove perspektive. I nije mi se svidjelo. Pa sam počela i ja mijenjati neke stvari.
Ali kao što moja mama kaže: metar je metar, i od tebe do mene, ali i od mene do tebe. Jedina bezuvjetna ljubav je prema djetetu. Od MM ipak očekujem nešto. I bit ću tu za njega i u zlu. Ali ne možeš pomoći nekome tko pomoć ne želi. Tako možeš samo postati njegov rob.
I kvocanje je komunikacija. Ili bar pokušaj komunikacije.Citiraj:
MarijaP prvotno napisa
Loša, neproduktivna, ali jest.
Možda je to najbolje što čovjek može.
Ne odobravam, treba tome staviti jasnu granicu, ali i biti dovoljno širok pa vidjeti jesam li ja pogazila neke granice, pa ovaj jadnik ili jadnica kvoca cijeli dan.
Možemo se postavljati vječito kao baja na međi, a možemo i pokušati razumjeti, izaći u susret, umjesto pakiranja kofera.
Ti spakiraj kofere ako ti je do toga, pusti ženu i njezine kofere, kužiš.
Nitko od nas ne zna kako je njima za stvarno.
Možda se čovjek fakat bori za neki novi biznis, supruga ga žica da uzme bebu, pere suđe, onda on njoj kaže da ide vrit, pa onda ona njemu kaže da je lijen, niškoristi i da mu ništa neće uspjet, pa se on zbedira, pa beba plače, pa nisu spavali, onda on gleda TV, ona ga traži da idu van, on se duri jer mu je rekla da je niškoristi... i tako ukrug.
Nenaspavani, umorni, bez zadovoljenih potreba, u stresu zbog love, zbog bebinog plača, ne idu van jer ne mogu... tako im se složilo, a vi biste ih razvodili.
Pa dajte im da se najedu, naspavaju, odu vani, pa onda nek se razvedu ako moraju. Ne sad.
O čemu vi pričate? Da se bori za sebe... dokle trpit... koja su to pitanja kakav je on i hoće li se mijenjati?
Čemu služi onda stupanje u brak? Da se prošeta vjenčanica? Ki vrag?
Nikome nije sinulo da je brak zajednica, da više nisi ni sam, nit se boriš samo za sebe, niti da si preuzeo odgovornost za drugoga.
I nakon jedne godine - odustaneš. Ili tri.
Pa dulje loš auto trpimo od čovjeka.
Ali to se podrazumijeva. Novi auto košta, a novi čovjek je džabe.
Ponosiš li se jako svojom mudrosti?Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Smatraš li da bih trebala?Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
Ifigenija, nisam sigurna što si željela reći ovim postom.
Kažeš da nije na nama da sudimo. Slažem se. Nitko ne može znati točno kakav je njihov odnos osim njih dvoje. Ali ovo je žena koja je uvodnom postu
rekla da se želi razvesti. Tko si ti da sudiš je li to opravdano, ili ne?
Meni se čini, po uvodnom postu, da je riječ o ženi koja više nema snage, volje i koja je emotivno slomljena. I da ponovim što kaže mitovski, koliko truda je dovoljno truda?
Koliko žena treba davati, i davati od sebe, da se razvede a da je se ne proglasi sebičnom?
Poprilično banaliziraš cijelu situaciju i općenito bračne probleme, i to mi se u ovom kontekstu čini vrlo neukusno.
Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Džizs. Ne vjerujem da si stvarno ovoliko banalna,
Samo se praviš.
Zbog demagogije.
Oprostite ali ja sam već pomalo alergična na taj termin 'zvocanja žene mužu', a muževi ne zvocaju? Sad ovdje ispada kako je on jadan i nikakav,a ona se ne trudi da mu pomogne već po cijele dane stoji pored njega i zvoca mu. Zašto je toliko teško reći da su neki problemi i neki odnosi nerješivi i da jednostavno ne ide.
Evo u mojoj najbližoj obitelji muž ima dijagnozu teške depresije i posljedica toga je alkoholizam. Već 30g maltretira ženu i djecu koja su sada već odrasli ljudi. Njegova žena je cijelo vrijeme uz njega, trči za njim, pere mu, kuha mu, ne prigovara, kad je trijezan piju kavicu i razgovaraju najnormalnije. I ona i djeca su se natrpila svega. Ženin život se sveo na posao-kuća, ne skreće s toga puta već 30g. Pokušali su mu pomoći, pokušali su na liječenje, ali on ne želi. Žena je propala, život joj je nikakav i postala je njegov rob i uništena je i psihički i fizički. O posljedicama koje imaju djeca neću niti govoriti. I ona se još uvijek nada da će se nešto promijeniti.
E sada dali joj treba čestitati i reći svaka čast jer se borite za svoj brak i svoga muža ali nauštrb svojeg zdravlja i svoje djece.
Pitanje je bilo retoričko, jer je odgovor očit.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Ili se ipak, kako kaže Jen, samo praviš ne bi li ostala dosljedna svom imidžu?
Ne moraš odgovoriti :)
Rekoh - da dobijem 100 kn svaki put kad mi netko kaže da se želi razvesti, da mu supružnik ide na živac ili nešto slično ja bih bila bogata. A na forumu se to još lakše napiše.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Došlo joj teško, pa napisala. Nemojte je još tentati u očaj. Da dobiju nagradno putovanje s dadiljom, malo zabave, smijeha i dobru večeru garantiram da bi se sjetili zašto su zajedno i koliko se vole. Ne kažem da on ne leži, i da zapravo radi i da je divan. Ali moguće je i da je samo malo zapeo.
Ja ne bih potpisala niti razvod čim muž nije princ iz bajke, ali ne bih bome ni kao ta gospođa.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Nema sredine, jel?
Ili si girlo djevojka, samostalna i ne daš se zafrkavati, odmah pakiraš kofere (ili živiš iz kofera da te ne bi tko gnjavio više od jedne rečenice) ili se moramo dati vući kao šlape?
Ne može gospođa povući granice, zacrtati očekivanja, i biti strpljiva, i graditi malo vlastiti život, dati čovjeku da razmisli na miru?
Možda može skuhati ručak, i ostaviti ga gospodinu bez da trči za njim, pa jeo jeo, nije jeo, nije jeo?
Možda možemo biti i strpljivi i povući granice. I voljeti i jasno reći kako stvari stoje....
Nije valjda da živimo u binarnom sustavu?