Škola u godinama 1981. i 2011.

Naravno da ima promjena, svijet se mijenja (i nisu sve promjene na gore). Meni u tom tekstu jako smeta ideja da je autoritativan odgoj onaj u kojem rade šake, remeni i slično i da pod utjecajem takvog odgoja djeca postanu pažljivija, obazrivija, bolje uče i izrastaju u bolje ljude. Isto tako i ideja da tučnjave među djecom rađaju prijateljstva. Protivim se bjesomučnim psihološkim analizama svaki put kad se dva dječaka počupaju, ali ovo nije to; ovdje postoji paradoksalna ideja da se nasiljem odgaja nenasilne ljude.

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

U mojoj osnovnoj školi postojao je jedan relativno specifičan razred, specifičan po tomu što je velik dio djece bio iz izuzetno bogatih obitelji. Ta bogata "Nike" djeca doslovce nisu pozdravljala "Borovo" djecu; ni tada, ni sad. Oni doslovce nisu komunicirali, a to ne čine ni danas. Sretnu li se u gradu, prave se da se ne poznaju.

---

Sanja, djeca su ti još mala.
Moji su punoljetni...
Ovog ljeta morali su shvatiti da, bez obzira koliko im dragi bili neki njihovi prijatelji, jednostavno nismo u mogućnosti priuštiti im ta prijateljstva. Oni koji su u Zrću bili u VIP ložama, koji su trošili tri tisuće kuna tjedno.
Problem postoji i dalje.
Možda je i bolje takve u poseban razred ili u privatne škole.
Mislim da niti "Nike" djeci nije život lak. Ali njihovi su problemi sasvim drukčije naravi od "Borovo" djece. Ne kažem da se ne bi trebali pozdravljati, ali dodirnih točaka i tema za razgovor imaju malo. To su ipak dva svijeta.

Dobila prije par dana na mail.
Bezvezna glupost - rekla bih pristojno. Nepristojno ovdje ne smijem pa ni neću.

Citiraj:

---

kata.klik prvotno napisa

i da meni je onaj mail o coca coli, AS i penjanju po drveću stvarno super...

---

Tebi jeste, ali možda roditeljima čija su djeca stradala u promtenoj nesreći jer nisu bila propisno vezana, ili roditeljima čijoj je djeci stradala jetra od Cole sigurno nije...

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Sanja, djeca su ti još mala.
Moji su punoljetni...
Ovog ljeta morali su shvatiti da, bez obzira koliko im dragi bili neki njihovi prijatelji, jednostavno nismo u mogućnosti priuštiti im ta prijateljstva. Oni koji su u Zrću bili u VIP ložama, koji su trošili tri tisuće kuna tjedno.
Problem postoji i dalje.
Možda je i bolje takve u poseban razred ili u privatne škole.
Mislim da niti "Nike" djeci nije život lak. Ali njihovi su problemi sasvim drukčije naravi od "Borovo" djece. Ne kažem da se ne bi trebali pozdravljati, ali dodirnih točaka i tema za razgovor imaju malo. To su ipak dva svijeta.

---

Meni je ovo uistinu nevjerojatno. Žalosno, i nekako vjerujem poticano izvana-ne od strane djece. DVA SVIJETA!? Nevjerojatno. MIslim, to šta ti pričaš uistinu nije normalna situacija. Netko tu nije baš svoj.
Ja nisam tako davno bila godina za Zrće, hoću reći da je-dok sam ja bila na studiju-već bilo Zrća. A nikad nisam osjetila jaz između nas što smo na studij došli u starim trapericama i živjeli u domu i onih koji su došli s autom i uselili u vlastiti stan.
Češće su oni nama "zavidili" na neprospavanim noćima i druženjima, nego mi njima na komforu i automobilima :lol:
a zapravo se zbilja ne sjećam nikakvih problema, različitih želja, različitih izlazaka. Zajedno smo bježali s predavanja u birtiju i izlazili u iste kafiće-koji su bili in i fora-ne koji su bili WOW.

Meni je to što ti pišeš baš žalosno i nevjerojatno.

Ja ljilan@u razumijem. Moja 15 godišnja kći ima drugaricu čiji roditelji imaju par supermarketa. I imaju bijesno auto, i ona nosi NIKE ruksak u školu, i sve je to nešto tako markirano. Dobre su drugarice, stalno zajedno, i njoj je super u našem domu. Međutim, nekidan, kada smo za tu malu kupovale poklon, moja je rekla da kupim nešto drugo, jer je ona mojoj poklonila markiranu krpicu(što mi uopšte nije bilo drago). E sada jel normaalno dati za poklon 50 eura, stvarno ne znam, a li da je puno za mene jetse. Hoću reći, našli bismo mi njoj nešto super, jeftinije, originalno, ali ona SVE bukvalno ima.

ja to ništa ne šljivim ni pet posto, briga me što tko ima ili nema. znam koliko JA mogu dati na nečiji rođendanski poklon. mrzim glumiti pijanog miljardera a u supermaketu gledam kad je meso na akciji. osim toga, ne volim niti da se mene obasipa skupocjenim darovima, a takve ni ne dobivam jer su moji prijatelji svi manje - više prizemni ljudi i darujemo se zaista primjereno vremenu i prilikama u kojima živimo...

Ja ne mislim da je problem u onima koji imaju/nemaju nego u našim pogrešnim idejama da moramo ispunit neke forme i kriterije. Žalosno.
ako su one prijateljice, i jednoj je 50eura ništa, a drugoj mjesečni džeparac, naravno da prva neće očekivati poklon od 50 eura, niti će joj, ako ima sve, značiti IŠTA koliko druga na nju potroši.
Tako da ja nikad ne bi kupila poklon od 50 eura djetetu.

Totalno mi je neprihvatljivo da si djeca međusobno poklanjaju skupe poklone, iz kako god bogatih obitelji dolazila.
Ja sam u srednjoj školi imala prijateljicu iz jako bogate obitelji, pa niti je ona meni kupovala skupe poklone, niti sam ja njoj - kupovale smo si međusobno knjige, ploče i male kičaste stvarčice, sve u okvirima današnjih 50-100 kuna.

ja sam išla uškou gdje je bilo djece koja imaju sve, pa i više od toga, a mi koji smo imali i nemali oanko prosječno za Hrvatsko je bilo na parove razbrojs. S tim se treba jednostavno nosti, niti glumit Che Guevaru niti pokušavat bit to što nisi. Meni je postalo lakše kad sam se izlječila od tog vaganja oni su meni ovo, ja bi sad trebala ono. Ne, ona je meni kupila npr. karet za nešto ja sam joj rekal to je za mene previše i preskup poklon, a frendica je rekla gle ja želim ić s tobom želim to tebi poklonit, ako ti nećeš ne idem ni ja. I onda sam shvatila, čemu kvarit prijateljstvo. Ja sam poklonila i omogućila što sam mogla, ona je poklanjala što nju veseli. Bez mjerkanja. U 4rz su oni koji dobili aute razvažali nas neimućne pa eto male kompenzacije za povremeno loš osjećaj zbog jeftinije odjeće, obuće itsl. Iskreno ta me škola potpuno izlječiča od tog nekog kastinskog razmišljanja. Zato sam se u svojem poslu normalno razgovarala i družila i sa velikim sponzorima i producentima i s tehnikom i scenskim radnicima. Nije to upće loše ispalo na kraju iako je znalo biti neugodno tijekom odrastanja, ali nemam nikakve traume.

nikad nisam voljela takvu vrstu kvazi duhovitzih tekstova. niti su mi duhoviti niti pametni.

Citiraj:

---

lukab prvotno napisa

Mladež je oduvijek bila buntovna ali ja ovdje pričam o recimo ovakvoj priči (meni osobno se dogodilo):
Čuvam u učionici djecu za vrijeme vanjskog vrednovanja. Klinka počne brbljati i okretati se pa ju upozorim da to ne radi. Njezin odgovor:"Moje ustavno pravo je pravo na govor" :-o
Meni prije 30 godina ne bi palo na pamet nesto takvo izgovoriti profesoru... Ili sam to samo ja?

---

fantasticna prilika za dobrog i pametnog profesora/icu uzeti to ustavno pravo kao temu razgovora, te diskutirati o pravu u globalu, te o primjeni tog prava na specificne situacije. odnosno rasprava o tome kako se kombinira takvo opceljudsko pravo sa pravilima odredene institucije, u ovom slucaju skole.
takode vrlo korisna tema opcenito za zivot nas svih koji zivimo u visokorazvijenim modernim drustvima. cilj nam je odgajati skolovati kriticki razmisljajuce buduce gradane, zar ne?
veselilo bi me da ima sto vise djece koja tako razmisljaju o svijetu, te se ne libe postaviti prava pitanja i dubinski se udubljivati u stvari. tema zasto na satu nije pozeljno brbljati/ ili jest pozeljno je jako interesantna.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Sanja, djeca su ti još mala.

---

To je istina, Ljiljan@, ali kakve veze dob moje djece ima s nečime što se događalo prije tridesetak godina?

Htjela sam samo reći da se sad priča o materijalizmu kao o zlu današnjice, no bilo ga je i prije tih trideset nostalgično opjevanih godina.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Moji su punoljetni...
Ovog ljeta morali su shvatiti da, bez obzira koliko im dragi bili neki njihovi prijatelji, jednostavno nismo u mogućnosti priuštiti im ta prijateljstva. Oni koji su u Zrću bili u VIP ložama, koji su trošili tri tisuće kuna tjedno.
Problem postoji i dalje.
Možda je i bolje takve u poseban razred ili u privatne škole.
Mislim da niti "Nike" djeci nije život lak. Ali njihovi su problemi sasvim drukčije naravi od "Borovo" djece. Ne kažem da se ne bi trebali pozdravljati, ali dodirnih točaka i tema za razgovor imaju malo. To su ipak dva svijeta.

---

Vidiš, meni to uopće nije prihvatljivo, jer... Vidi što je napisala Krumpirić.

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

a zapravo se zbilja ne sjećam nikakvih problema, različitih želja, različitih izlazaka. Zajedno smo bježali s predavanja u birtiju i izlazili u iste kafiće-koji su bili in i fora-ne koji su bili WOW.

---

Takvo je otprilike i moje sjećanje na te dane (iako nikad nisam pripadala nijednoj krajnjoj skupini, nego nekakvom prosjeku). I znam da je ostatak moje škole taj razred u kojem su se djeca (dobrovoljno) segregirala promatrao s čuđenjem i nevjericom. Ja ni dan-danas ne mogu vjerovati da ti ljudi međusobno ne komuniciraju (iako je u međuvremenu došlo i do priličnih pomaka u statusu, u oba smjera).

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Totalno mi je neprihvatljivo da si djeca međusobno poklanjaju skupe poklone, iz kako god bogatih obitelji dolazila.
Ja sam u srednjoj školi imala prijateljicu iz jako bogate obitelji, pa niti je ona meni kupovala skupe poklone, niti sam ja njoj - kupovale smo si međusobno knjige, ploče i male kičaste stvarčice, sve u okvirima današnjih 50-100 kuna.

---

Točno to. Klasični pokloni bili su longplejke (vinili, sjeća li se tko? :-) ), knjige i kičeraj.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

nikad nisam voljela takvu vrstu kvazi duhovitzih tekstova. niti su mi duhoviti niti pametni.



fantasticna prilika za dobrog i pametnog profesora/icu uzeti to ustavno pravo kao temu razgovora, te diskutirati o pravu u globalu, te o primjeni tog prava na specificne situacije. odnosno rasprava o tome kako se kombinira takvo opceljudsko pravo sa pravilima odredene institucije, u ovom slucaju skole.
takode vrlo korisna tema opcenito za zivot nas svih koji zivimo u visokorazvijenim modernim drustvima. cilj nam je odgajati skolovati kriticki razmisljajuce buduce gradane, zar ne?
veselilo bi me da ima sto vise djece koja tako razmisljaju o svijetu, te se ne libe postaviti prava pitanja i dubinski se udubljivati u stvari. tema zasto na satu nije pozeljno brbljati/ ili jest pozeljno je jako interesantna.

---

Potpisujem svaku! Nekoliko puta sam se vracala na ovaj post nesto slicno napisati. Meni se cini da su, za razliku od nas odraslih, djeca evoluirala a nama je uzasno tesko pratiti ih.

Naravno da nisam kupila nešto što sama ne mogu priuštiti. Ali da je činjenica da ima "debelo" bogatih ljudi među nama ima. I znam da će moja djeca izrasti u ljude kojima to nije bitno, jer ni meni ni MM nije bitno šta i koliko, ali lako je reći onima koji se sa time još ne susreću. I šta, na kraju, kada su roditelji ti koji se osjećaju inferiorno, kakvu djecu će oni odgojiti:ili strašne grabežljivce ili ljude koji će se uvijek osjećati donjim.
Što se tiče odrastanja sada ili 1981., mogu reći da smo se odlučili na život u provinciji baš iz razloga opuštenosti, relativne sigurnosti, i odrastanja donekle sličnog onom našem. Izađeš sa 7 godina u naselje da se igraš(ne izvode te tata i mama), odeš sam na biciklu na igralište, ako nas nema kući, odeš nani koja je 2 km udaljena, ili pokucaš komšiji, koji te rado primi. O školstvu ne mogu, jer nije uporedivo, samo znam da je školstvo spalo na jednu veoma nisku stepenicu, što zbog načina državnog upravljanja, što zbog demokratskih pravila koje pogrešno tumačimo, što zbog samih prosvjetnih radnika. Ja sam dijete profesora, koji su voljeli svoj poziv, i ne pričam ogorčeno. Ali danas niti je lako biti učenik niti predavač. Samo je bitno svima naglasiti: Ustavna prava su svima zagarantovana, bez obzira imao ti 8 ili 80 godina.

krenula sam u školu 1979. godine-znači sjećam se 1981. godine.
što se nasilja nad učenicima tiče, pamtim kad je naša razrednica negdje 83. ili 84. tukla jednog dječaka iz razreda. još i danas spominjem taj događaj s prijateljicama i sve se sjećamo koliko smo bile šokirane i prestrašene. istina je da ja tada nisam znala da je mogu negdje prijaviti jer da jesam vjerujem da bi napisala pismo, pa makar to bilo centralnom komitetu.
osim te stavrno ružne epizode, djetinjstvo mi je ostalo u sjećanju kao sigurnije od djetinjstva danšnjice. bila sam sama doma a na ručak sam išla baki, ako je nije bilo zvonila sam njenim susjedama i jela kolače kod njih, sama sam išla van, sa 10 godina sama na klizanje, sanjkanje, ljeti na koranu. moji roditelji nikad nisu bili zabrinuti hoće li izgubiti posao, hoće li fabrika imati za plaću, hoće li dobiti godišnji mjesec dana da idemo na vikednicu i sl. moje sadašnje brige.
što se tiče materijalnih stvari-nemam pojma. ne sjećam se da mi je u djetinjstvu bilo što nedostajalo osim cipela na peticu za koje je mama govorila da su užasan kič i da to djeca ne nose.

Seni, Bubica za vrijeme vanjskog vrednovanja se NE smije razgovarati." Što tu nije jasno? Meni je, pak, jasno da je učenica toga svjesna, "odgovara" profesoru i krajnje je nepristojna. I da, stvarno je profesorima teško pratiti djecu, jer hrpa gluposti koja im pada na pamet je doslovno neizvediva, a eto, djeca su na maturi pokazala zavidnu razinu znanja, pa se mogu bavit koječim drugim. Ma stoput sam rekla: uđite u razred! I nakon toga se javite s prijedlozima.

Citiraj:

---

mamitzi prvotno napisa

krenula sam u školu 1979. godine-znači sjećam se 1981. godine.
što se nasilja nad učenicima tiče, pamtim kad je naša razrednica negdje 83. ili 84. tukla jednog dječaka iz razreda. još i danas spominjem taj događaj s prijateljicama i sve se sjećamo koliko smo bile šokirane i prestrašene. istina je da ja tada nisam znala da je mogu negdje prijaviti jer da jesam vjerujem da bi napisala pismo, pa makar to bilo centralnom komitetu.
osim te stavrno ružne epizode, djetinjstvo mi je ostalo u sjećanju kao sigurnije od djetinjstva danšnjice. bila sam sama doma a na ručak sam išla baki, ako je nije bilo zvonila sam njenim susjedama i jela kolače kod njih, sama sam išla van, sa 10 godina sama na klizanje, sanjkanje, ljeti na koranu. moji roditelji nikad nisu bili zabrinuti hoće li izgubiti posao, hoće li fabrika imati za plaću, hoće li dobiti godišnji mjesec dana da idemo na vikednicu i sl. moje sadašnje brige.
što se tiče materijalnih stvari-nemam pojma. ne sjećam se da mi je u djetinjstvu bilo što nedostajalo osim cipela na peticu za koje je mama govorila da su užasan kič i da to djeca ne nose.

---

X

Citiraj:

---

Smajlich prvotno napisa

Seni, Bubica za vrijeme vanjskog vrednovanja se NE smije razgovarati." Što tu nije jasno? Meni je, pak, jasno da je učenica toga svjesna, "odgovara" profesoru i krajnje je nepristojna. I da, stvarno je profesorima teško pratiti djecu, jer hrpa gluposti koja im pada na pamet je doslovno neizvediva, a eto, djeca su na maturi pokazala zavidnu razinu znanja, pa se mogu bavit koječim drugim. Ma stoput sam rekla: uđite u razred! I nakon toga se javite s prijedlozima.

---

Znam da ovaj post neće biti među popularnijima, ali ga potpisujem (iako nisam u prosvjeti).
Zar itko misli da je ta učenica krivo shvatila značenje ustavnog prava na govor?! Da je njeno pitanje poziv na raspravu o tome? Naravno da se može raspravljati o ustavnim pravima, uvijek, no ona je samo bila drska.
On topic se slažem sa svima kojima to nije smiješan mail, jer je iskarikiran do besvijesti. Posebno onaj dio u kojem batine stvaraju odgovorne i tople ljude, jea rajt.

Citiraj:

---

Smajlich prvotno napisa

Seni, Bubica za vrijeme vanjskog vrednovanja se NE smije razgovarati." Što tu nije jasno? Meni je, pak, jasno da je učenica toga svjesna, "odgovara" profesoru i krajnje je nepristojna. I da, stvarno je profesorima teško pratiti djecu, jer hrpa gluposti koja im pada na pamet je doslovno neizvediva, a eto, djeca su na maturi pokazala zavidnu razinu znanja, pa se mogu bavit koječim drugim. Ma stoput sam rekla: uđite u razred! I nakon toga se javite s prijedlozima.

---

nikad se nije smjelo razgovarati za vrijeme vrednovanja, vanjskog ili kakvog god. i djeca, ko djeca, su uvijek razgovarala i uvijek imala (ne sva, naravno) ovakve primjedbe. i duhovite, i bezobrazne i ovakve i onakve. da sam zapisivala, sad bih sigurno mogla knjigu napisati.
naravno, ovisilo je o profesorima, neki su imali pod satom uvijek muku s disciplinom, a neki s tim nisu imali nikakvih problema.

npr. išla sam u mioc. u razredu dva dečka koja su rasturala informatiku. profesorica iz informatike im nije bila do koljena. jel treba dalje? :mrgreen:

rekla bi moja nona - onog dana kad budem rekla da današnja omladina ne valja, znači da sam stara. umrla je s 93, mlada :mrgreen:

znala sam da će svimbi potpisat smajlić :lol:

Sad ponovo čitam senin post i čini mi se da se je šalila, a da to nisam shvatila, jer mi je nevjerojatno da je ozbiljno (a u kontekstu spomenutog primjera) mislila ovo

Citiraj:

---

veselilo bi me da ima sto vise djece koja tako razmisljaju o svijetu, te se ne libe postaviti prava pitanja i dubinski se udubljivati u stvari. tema zasto na satu nije pozeljno brbljati/ ili jest pozeljno je jako interesantna.

---

Cvijeto BELJ

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Naravno da se može raspravljati o ustavnim pravima, uvijek, no ona je samo bila drska.

---

pa naravno da je bila drska, i sto sad? Ocajavat? kažnjavat? ili "u situaciji vanjskog vrednovanja" naprosto ignorirat tu rečenicu, stat kraj nje, prosetat po razredu, "ugasit" situaciju a kasnije se ev. zakačit za tu recenicu ili ne. Konacno, situacija vanjskog vrednovanja je stresna i za djecu a oni, također, na različite načine pokazuju frustraciju. I da, bila sam u razredu.

Super.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

pa naravno da je bila drska, i sto sad? Ocajavat? kažnjavat? ili "u situaciji vanjskog vrednovanja" naprosto ignorirat tu rečenicu, stat kraj nje, prosetat po razredu, "ugasit" situaciju a kasnije se ev. zakačit za tu recenicu ili ne. Konacno, situacija vanjskog vrednovanja je stresna i za djecu a oni, također, na različite načine pokazuju frustraciju. I da, bila sam u razredu.

---

O, pardon, ako je frustracija u pitanju, onda svakako sve treba shvatiti i opravdati:roll:.

Imam inače feeling da dobra djeca prečesto izvuku kraći kraj u odnosu na ove koje treba razumjeti jer su frustrirani (govorim generalno, ne o maloj koja zna Ustav napamet).
Sigurna sam da i ovdje ima roditelja dobrih klinaca koji bi se složili sa mnom.

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

O, pardon, ako je frustracija u pitanju, onda svakako sve treba shvatiti i opravdati:roll:.

Imam inače feeling da dobra djeca prečesto izvuku kraći kraj u odnosu na ove koje treba razumjeti jer su frustrirani (govorim generalno, ne o maloj koja zna Ustav napamet).
Sigurna sam da i ovdje ima roditelja dobrih klinaca koji bi se složili sa mnom.

---

X

Ne razumijem zašto se ide u krajnosti. Nikako nisam za fizičko kažnjavanje djece od strane učitelja/profesora i neuvažavanje mišljenja učenika, ali sam itekako protiv ove suvremene obespravljenosti prosvjetnih radnika u odnosu na drske, bezobrazne, a ponekad, nažalost, i nasilne učenike.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

rekla bi moja nona - onog dana kad budem rekla da današnja omladina ne valja, znači da sam stara. umrla je s 93, mlada :mrgreen:

---

lajk :)

potpis na svimbalo.
meni se opaska dotične učenice ne čini ništa specijalno inteligentna niti zanimljiva, pa ne znam čemu bi se to trebali diviti.

Niti meni, ali mi se ne čini niti neki poseban bezobrazluk koji bi ostavio nastavnika bez teksta.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Niti meni, ali mi se ne čini niti neki poseban bezobrazluk koji bi ostavio nastavnika bez teksta.

---

xx

ne treba se diviti, ne treba povesti ni raspravu o ustavu za vrijeme provjere znanja, ne treba nit opravdavati frustracijom - norme ponašanja su norme ponašanja, ne treba na to gledati kao na missing link :mrgreen:

ali, ako ovakav odgovor - bedasti, drzak i dječji - zakoči i šokira prosvjetnog radnika da ne zna što će, da se osjeti ugroženo, da ga shvati kao napad na sebe, struku, da uopće pomisli da je to zato što djeca danas imaju veća prava nego obveze, we - meni je to, oprostite, žalosno. :-/

i danas, kada propagiramo nenasilje u školama među učenicima, ima učitelja koji misle da je čupanje za kosu ili lupanje udžbenikom po glavi vrlo poželjno.
ono što mi je još nevjerojatnije su roditelji koji na takve stvari ne reagiraju. da li iz straha da će njihovo dijete dobivati niže ocjene ili jednostavno zato što im je to prihvatljivo, ne znam...
neke stvari očito nisu iskorijenjene.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

xx

ne treba se diviti, ne treba povesti ni raspravu o ustavu za vrijeme provjere znanja, ne treba nit opravdavati frustracijom - norme ponašanja su norme ponašanja, ne treba na to gledati kao na missing link :mrgreen:

ali, ako ovakav odgovor - bedasti, drzak i dječji - zakoči i šokira prosvjetnog radnika da ne zna što će, da se osjeti ugroženo, da ga shvati kao napad na sebe, struku, da uopće pomisli da je to zato što djeca danas imaju veća prava nego obveze, we - meni je to, oprostite, žalosno. :-/

---

A meni, oprostite, nije. Ja potpuno razumijem da nakon svega što doživljavaju, prosvjetni radnici već imaju tikove.
A ovaj mislavin primjer je otkud? Otkad?

Cvijeta, meni to uopće nije žalosno.
Ne govorim sad o ovoj konkretnoj situaciji, niti da li je profesorica mogla efikasnije reagirati, niti o količini (ne) bezobrazluka, ali ja smatram da postoji jedan vrlo glasan
segment djece koja uistinu imaju puno veća prava, a obveze skoro nikakve i koja su u ovakvim situacijama maksimalno, a i inače (pre) zaštićena.
Nadam se da si ti u pravu i da ja doista imam samo jedan specifičan presjek djece oko sebe.

Ajmo sad praktični primjeri, kako održati disciplinu u razredu, ili da upotrijebim manje nepopularnu riječ, pažnju u razredu ako ne smiješ:

a) udaljiti učenika s nastave
b) dati lošu ocjenu iz vladanja
c) ispitati učenika koji ometa
d) dati mu neku "kaznu" tipa posebni zadatak iz predmetnog područja

i pretpostavimo da nisi rođeni karizmatik koji samom svojom pojavom uspostavlja autoritet, a takvi su stvarno rijetkost.
Naravno, pretpostavka je da si učenika opomenuo verbalno, ali on i dalje prakticira svoje ustavno pravo.

ja pak mislim da se svi danas razbacuju pravima, kao ta učenica, i da je učiteljica, da se snašla, mogla maloj objasniti da ona, trenirajući svoje pravo na govor, ugrožava pravo ostalih učenika na neometanu nastavu.

tako ja to gledam :mrgreen:

Citiraj:

---

jennifer_gentle prvotno napisa

Ajmo sad praktični primjeri, kako održati disciplinu u razredu, ili da upotrijebim manje nepopularnu riječ, pažnju u razredu ako ne smiješ:

a) udaljiti učenika s nastave
b) dati lošu ocjenu iz vladanja
c) ispitati učenika koji ometa
d) dati mu neku "kaznu" tipa posebni zadatak iz predmetnog područja

i pretpostavimo da nisi rođeni karizmatik koji samom svojom pojavom uspostavlja autoritet, a takvi su stvarno rijetkost.
Naravno, pretpostavka je da si učenika opomenuo verbalno, ali on i dalje prakticira svoje ustavno pravo.

---

Sad ćeš dobiti odgovore koji će ići za time da su se valjda učitelji školovali za to da znaju riješiti takvu situaciju. I za što su onda uopće plaćeni ako ne znaju?!
U svakom je slučaju takvom djetetu potrebno posvetiti puno, puno pažnje, po mogućnosti 40 od 45 minuta trajanja jednog školskog, potpuno upropaštenog sata, a sve nauštrb ostalih.
I onda kasnije krotko, pognute glave, čitati o tome kako su učitelji nesposobni jer djeca imaju loše ocjene, a profesori na fakultetima imaju nisku prolaznost na ispitima jer su umislili da su bogovi.

Citiraj:

---

jennifer_gentle prvotno napisa

Ajmo sad praktični primjeri, kako održati disciplinu u razredu, ili da upotrijebim manje nepopularnu riječ, pažnju u razredu ako ne smiješ:

a) udaljiti učenika s nastave
b) dati lošu ocjenu iz vladanja
c) ispitati učenika koji ometa
d) dati mu neku "kaznu" tipa posebni zadatak iz predmetnog područja

i pretpostavimo da nisi rođeni karizmatik koji samom svojom pojavom uspostavlja autoritet, a takvi su stvarno rijetkost.
Naravno, pretpostavka je da si učenika opomenuo verbalno, ali on i dalje prakticira svoje ustavno pravo.

---

a zašto ne bi smjela b), c) i d) :?:

jeniffer, od kud ti to da ne smije? nitko nije rekao da profesori trebaju biti karizmatici.
u razredu od J prakticira se sve od navedenog, osim izbacivanja sa sata, iako su sad dobili predmetnog nastavnika u 4. razredu, koja daje i neopravdane sate i šalje djecu kod ravnateljice. bar tako kruži priča. :mrgreen:

joe, da sam profesorica, baš tako bih joj odgovorila. i tražila da napiše sastavak o ustavnim pravima za slijedeći sat :mrgreen:

Zato što se to po pravilniku ne smije.
Bar je nama tako rečeno.

Cvijeto,

http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=10195

Citiraj:

---

Novi pravilnik donosi i novost u vezi s ocjenom iz vladanja te o njoj sada zajednički odlučuju razrednik i razredno vijeće. Time se uklanja mogućnost da pojedini nastavnik neopravdano nagrađuje ili kažnjava bilo kojeg učenika.

---

Zasto ste svi skocili na mogućnost frustriranosti djece školskim situacijama? Djeca jesu frustrirana a sustavu je prihvatljivija "dobra" curica koju boli želudac dva sata prije odlaska u školu nego ona koja se usudi nešto mimo plana i programa reći na satu. Ja ne vidim što je tu dobro.