Mislim da su dvije potpuno odvojene stvari kad dijete jede i mršavo je i kad dijete ne jede i mršavo je. Moj najstariji je bio nejelica. I danas je mršaviji ali jede. Jede istina, manje količine nego bi se očekivalo za tu dob ali jede. U duugoj i po mene i njega iscrpljujućoj fazi jeo je jaako malo. Sjećam se da je s 14 mjeseci bio uspješan dan ako bi kroz cijeli da pojeo jogurt i malo sike, ali stvarno malo. Znam da sam odlazila u krevet navečer i često plakal misleći da će mi dijete umrijeti od gladi nastavi li tako. Probali smo sve, ali baš sve i mislim da ti preparati samo kupuju vrijeme. naravon, ako je fizički i fiziološki sve u redu. Naša nas je pedijatrica slala na svakojake pretrage i kad smo ustanovili da izuzev anemije koje je i rezultat i uzrrok problema, da je sve ostalo u redu, ja sam beskrajno zahvalna našoj pedijatrici da je imala mud areći sljedeće: Mama i tata, ako nije fizički onda je psihički. Razmislite kakav je život vašem djetetu i što ga toliko tišti. Teško je prihvatiti da smo mu mi roditelji dali takav problem koji on ne zna riješiti drugačije nego da odbijanjem hrane zove u pomoć, ali mislim da je ponekad tako. Znam samo da kad smo se rastali da se maleni udebljao 4 kila u tri mjeseca, da je počeo jesti gotovo normalne obroke i da se ne sjećam kad smo zadnji put bili na hitnoj na infuziji zbog neke viroze. Ne mislim da se svi roditelji nejelica trebaju rastati, ali duboko vjerujem da je naš sin kolikogod se mi trudili praviti, shvaćao da su mama i tata nesretni i da je to pravi uzrok njegova nejela. Uglavnom, ponekad da bi se našlo rješenje treba prvo naći uzrok a ne lijek
