Popustljiv odgoj - mit ili stvarnost?

Citiraj:

---

Moover prvotno napisa

Ajmo gledat pozitivno:

Pola građana RH NE smatra da je važno na vrijeme slomiti dječji prkos i tvrdoglavost jer se drvo svija dok je mlado,
2 od 5 građanina RH uči djecu da smiju ometati razgovor odraslih (WTF, ovo ne kužim, kakvo ometanje?!?)
3 od 5 građanina RH vjeruje da djetetu treba najaviti da će mu se dogoditi nešto neugodno,
4 od 5 građanina RH tvrdi da NIJE dobro pustiti dojenče da dugo plače jer tako jača pluća.

Meni se ovo čini kao jako dobra statistika, ako uzmemo u obzir da se ipak radi o građanima RH... :yes:

---

možda, ako nije bilo srednje opcije (ne znam / nisam siguran), a vjerujem da su je dozvolili. Odnosno, ovdje rezultati nisu u potpunosti prikazani, i naravno, radi se o statistici.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

još da mi je otkriti što to znači, ta rečenica koju stalno slušamo... :mrgreen:

al u stvari znam. ja sam u stvari uvjerena da iza svih ovih priča stoji samo onaj sindrom - današnje generacije ne valjaju. današnja djeca ne valjaju. današnji mladi ne valjaju.
ni današnji roditelji ne valjaju.
i, onda se u svakom razdoblju (a ta rečenica se ponavlja u svim razdobljima, od nove ere na ovamo :mrgreen: ) krivi za to ono što je trenutno in. rokenrol, popustljivi odgoj, nedostatak vremena za djecu itd.
a djeca su uvijek ista.
i roditelji su uvijek isti.
i vrijeme je više-manje - isto. većina nas radi 8-satno vrijeme kao i generacije prije nas.
postoje oni koji odgajaju djecu. i oni koji ne odgajaju. koji ih vole. a postoje nažalost i oni koji ih ne vole. princip je isti. sve su ostalo nijanse. nijanse koje mogu i nas i našu djecu učiniti sretnijima i zadovoljnijima.

---

Meni se čini da je ljude u prirodi život sam po sebi odgajao.
Odnosno, roditelji i djeca imali su samo jednu brigu, kako preživjeti, i jedini način je bio međusobno pomaganje i život u što čvršćoj zajednici. Sve ostalo je bilo sasvim sporedno.
Danas je tu puno više komponenti - zapravo ne danas, nego već dosta dugo - meni su jako zanimljivi oni citati od pred par tisuća godinica o tadašnjoj mladeži (evo ih ovdje uz prigodnu kršćansku misao :mrgreen: )

Imam osjećaj da se nestankom tih čvrstih zajednica ljudi sve više osjećaju ugroženi kao pojedinci, djeca osjećaju pritisak roditelja kojem najčešće ne vide opravdanog razloga, roditelji strah od vlastite a još više od tuđe djece. No nitko ne ide u dubinu problema, svi gledamo vrlo površno.

Ne želim reći da problem ne postoji, ali je previše kompleksan da bi se izrazio kroz post na forumu, a još manje kroz te dvije riječi, popustljiv odgoj. Mislim da su ljudi u primarnim zajednicama svoju djecu odgajali popustljivije nego danas, a da ipak nisu imali problema s maloljetničkom delikvnecijom. Ali nisam sigurna hoće li itko razumjeti što želim reći.

Nadam se samo da mi nećete staviti u usta poziv da se vratimo korjenima i da živimo kao spiljski ljudi, naravno, to je nemoguće sve kad bi to i htjeli. U paketu s tom nesigurnošću u svoju djecu i bližnjega svoga dobili smo druge sigurnosti i zadovoljstva, od čvrstih nastambi do lcd ekrana, umjetnost, znanost itd. I sad što je tu je, da bi se borili s tom elementarnom nesigurnošću i strahom koje svi imamo zakopane duboko u sebi, moramo ih prvo biti svjesni i razumjeti njihove uzroke.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

upravo ovaj, sada očito prevladavajući stav, koji je ovdje uzet kao kontrolno pitanje "soft odgoja", odnosno "normalnost" njega je indikator njegove teze da uistinu počinje prevladavat permisivan odgoj - ovaj stav da bi svi trebali prekinut razgovor da bi čuli dijete.

---

Mislim da to nitko nije rekao.
Za mene je reakcija na ovo pitanje, odnosno ovakva interpretacija - ako netko ne misli da dijete ne bi smjelo prekidati starije, automatski znači da misli kako bi djeci moralo uvijek dozvoliti da prekidaju starije - indikator straha.
Zašto je odgovor uvijek jedan od ekstrema?
Zašto čovjeku ne bi palo na pamet da bi se jednako trebalo saslušati i dijete i odraslog čovjeka?

MarijaP gore kaže da već dugo nije vidjela "šuti dok stariji govore" pristup.
Ja se slažem da se danas to ne govori na glas, ali ipak mislim da mnogi ljudi imaju odnos prema djetetu koje nešto pokušava reći kao prema dosadnoj mušici.
Naravno, djeca vole prekidati ljude u razgovoru da bi skrenuli pažnju na sebe i to će svakom bar ponekad biti naporno, tradicionalan odgovor bio je "šuti dok stariji govore", danas se to niti ne kaže, nego se gleda preko glave djeteta i razgovara dalje. Koliko smo toga nesvjesni, govori i reakcija "zar bi djeca uvijek morala imati prvu riječ?"

Naravno da stvari nisu crno-bijele, dapače, osobno smatram da su pretežito neke sive nijanse u igri, ne treba sve shvaćati predoslovno i preekstremno...
Napisala sam negdje prije da ja svom djetetu ne dozvoljavam da ometa razgovor odraslih, ako je već nazočno i stojim iza toga, pa ako je to po definiciji "šuti dok stariji pričaju" pristup, neka je, iako kako Pomikaki kaže, to danas nitko tako ne imenuje. To NE ZNAČI da mi dijete mora bespogovorno šutjeti dok mi odrasli pričamo jel', ali ometanje s isključivom namjerom skretanja pažnje na sebe ne dozvoljavam. Da se razumijemo, govorim o osmogodišnjaku (kod male djece ovo ne dolazi u obzir), dakle, djetetu koje je zasad jedinac i koje je još JAAAKO vezano uz mamu i koje ima tu potrebu, bolje rečeno, naviku, biti uvijek i svugdje u prvom planu i ne zamjeram mu to, ali da ga upozorim da to nije baš lijepo i da pričeka da barem misao dovršimo, upozorim...