da li je u redu biti uvrijeđen ako je samo jedno od tvoje djece pozvano na rođendan?

Rođendani se različito slave i na različitim mjestima.
U igraonicama se obično prijavljuje određeni broj djece i po tom broju se i plaća, roditeljima nije svejedno koliko će ih doći.
Oni sami najviše vole društvo vršnjaka, svojih iz razreda.
Ako se pak slavi doma, nekima opet nije svejedno jer imaju malo prostora (ja ne, kod mene je prostor velik i to mi ne igra ulogu).
Nekad je stvarno nezgodno kad 8-godišnjak slavi rođendan, roditelj se trudi njegovim vršnjacima ugoditi, a onda se netko sjeti uvaliti svoje dijete od tri godine da trčiš za njim.
I pritom još moraš ćaskati s mamom koja je baš tako odlučila ubiti vrijeme i odmoriti se.

Kad su susjedi, rodbina, prijatelji u pitanju, kad je rođendan jednostavno tako koncipiran da je pravi starinski grupnjak s različitim generacijama, druga je priča, naravno da tu dolaze sva djeca i roditelji koji žele.

No, svakoj se priči treba prilagoditi, nije mi prihvatljivo obrazloženje - morala sam ju dovesti jer će biti tužna. I to je dio socijalizacije i prihvaćanja pravila socijalizacije.
Onaj tko organizira, nameće pravila igre i tomu se treba prilagoditi, zašto bi se cijeli svijet prilagođavao "jer će moje dijete biti tužno" ako nije tako kako je ono to zamislilo.

Pa u vrtićima i školi kad slave rođendan djeca zovu svoje prijatelej iz grupe, razreda....Ne zovu svu nijihovu braću i sestre. I da, to mi ej savršeno normalno.
Niti očekujem da Janko vodi svoje sestre okolo na rođendane svojih prijatelja niti obrnuto. Iako su se oni sam nekad znali naću uvrijeđeni kako jedan ide a drugi ne ide ali jednostavno ims e objasni kako je i tu stvar završava...Mislim, kaj god, zvat na 8. ročkas trogodišnjeg brata od prijateljice...:roll:

Slažem se -treba se prilagoditi. Kad slavljenik ima mlađeg brata ili seku mi se znamo dogovoriti da dođu vršnjaci i mlađeg djeteta i to se obavezno naglasi. Inače su u igraonice pozvana samo djeca čije je ime na pozivnici. Obiteljski rođendani su drugo.
A što se tiče mame koja pije kave, meni je to nekako drago, ti rođendani su jedina prilika da se i mi roditelji malo upoznamo. Ok nemaju ljudi uvijek vremena, nemam ni ja, ali tu i tamo na kojem rođendanu,ljepo je ostati i malo pročavrljati. Inače roditelji od slavljenika ko da su dežurni po kazni.

Da, ali zanimljivo kako (u konkretnom slučaju) žele ostati mame kojima je to prilika da otračaju druge mame djece iz razreda i još koga usput, da nahvale svoje dijete,
nema šta te ne saznaju i šta njih ne zanima, ne možeš ih se riješiti tih par sati.
Ostali to vrijeme iskoriste za neku kupovinu, svoje obveze, dođu malo pred kraj pa popričamo.
Kod nas u pravilu iste zgubidanke (jedna ili dvije) dežuraju na svim školskim rođendanima, uvijek imaju vremena. Kako sad već slavimo petu-šestu sezonu s istom djecom, to je zbilja uočljivo.
No, to je tako kad se slavi s djecom iz razreda.

ma gle Trina, svakom svoje, tebi nije bed njih 30, meni je
ja sam takva i nemam se namjeru opravdavati nikome
možda je i do nekih drugih parametara, mene ubije strah
da se netko ne polomi, ne probije vrata, ne padne niz stepenice itd.

većinu vremena ih nadzirem na neki način, ne da sjednem i motrim, ali svako malo obiđem
jer je za mene to velika odgovornost
možda sam se odaljila od teme,ali Nena upravo razmišlja na moj način

ja da sam mislila pozvati i tu mamu ona bi to znala, sigurno:mrgreen:
no, nije meni nitko pravio problem, nego me jednostavno fascinira kako pojedini ljudi
stvarno misle da svi moraju poštovati njihova pravila i standarde ponašanja, p čak i u svojoj vlastitoj kući :roll:

Nemam vremena sad sve čitati, kasnije ću, samo moram spomenuti situaciju: curice su si bile jako, jako dobre, vrtić, škola, po doma, svuda; kad je jedna imala rođendan pozvala je isto drugu, a nije i njenu 1.5 g. stariju sestru s kojom se isto igrala i provodila slobodno vrijeme. Taj čin je jako povrijedio ovu mlađu (pozvanu), da je između djece došlo do velikog sraza i nikad više si nisu "naj, naj" :/ šteta, ali ova druga nije odabrala rođendan nego svoju sestru koja nije mogla na taj rođendan... Inače, djeca su bila 8 god., dakle: niti mala da nemogu razumjeti odnose, niti prestara da mogu reći kaj me briga...

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

ma gle Trina, svakom svoje, tebi nije bed njih 30, meni je
ja sam takva i nemam se namjeru opravdavati nikome
možda je i do nekih drugih parametara, mene ubije strah
da se netko ne polomi, ne probije vrata, ne padne niz stepenice itd.

većinu vremena ih nadzirem na neki način, ne da sjednem i motrim, ali svako malo obiđem
jer je za mene to velika odgovornost

---

Ja isto ovako mislim. Rođendani su odgovornost, pogotovo ako se organiziraju doma. Nikad neću zaboraviti jedan rođendan mog sina kad sam morala trčati za pozvanom djecom, paziti na ostavljenu mlađu braću i hendlati mame koje su odlučile ostati i potračati malo, kako je netko već gore napisao. S tom ostavljenom mlađom braćom se starija braća nisu bavila niti itko od druge djece.

Meni se kći nedavno unesrećila na jednom takvom rođendanu; završila je sa 18 šavova, ne zbog nekog posebnog divljanja nego zbog rizika koje u sebi nosi okupljanje velikog broja djece u neadekvatnom prostoru. I još kad se kao odrasla odgovorna osoba moraš u isto vrijeme baviti i djecom koja nisu pozvana, još ti je teže, pogotovo ako su to mala djeca. Nisam za to, pozvati 10, 20, 30 djece, pa nek' ih Bog čuva.

Svoju djecu nisam nikad ostavljala ako nisu bili pozvani. Nikad se nisu uvrijedili što ih neko dijete nije pozvalo niti sam se ja uvrijedila. Shvaćam da postoje neke rubne situacije kad treba pokazati malo mudrosti i obzira, ali u većini slučajeva prepuštam djeci da pozovu koga hoće.

Zdenka upravo tako, ipak su to djeca, iako nisu skroz mali, meni su prepušteni na odgovornost
još uvijek tu ima naguravanja, trčanja i svega pomalo, nezgodne situacije se lako izrode
kad ih je puno na okupu, svi euforični, prostor mali

i još da hendlam jednog trogodišnjaka koji mojih 20 stepenica pretrči u par koraka, uh...

no, kažem, ja osobno imam jasan stav oko toga, ali se eto začudih da to nekome može zasmetati,
kad je situacija prilično jasna
uopće mi nije cilj povrijediti nečiju mamu :-)
dapače, ova žena mi je čak i simpatična
samo nisam mislila da joj neće biti jasno da svatko ima pravo na svoja pravila
u svom dvorištu

i da to što ona smatra da njeno dijete mora ići sa starijom djecom jer je eto to tako, i to još bez njenog nadzora
meni nije prihvatljivo.

Mi imamo jedno od 3, a drugo od 7 god. Ako starija ide na ročkas, meni se ne podrazumijeva da i mlađeg, po difoltu, šaljem s njom. Naravno, govorim o slavljenju rođendana s društvom iz razreda.

Prvo, uvijek bi me bilo strah da malog ne pregaze, ili već štogod drugo.
Drugo, ako se slavi u igraonici, važna stavka su i financije - nije mi svejedno hoću li platiti za njih 15 ili 25 ili više, ako se roditelji sjete da bi bilo zgodno i mlađe dovesti bez pitanja (iako nismo imali taj slučaj - imamo neke jako fine prijatelje i poznanike 8-)), pa tako vjerujem da je i drugima.
Kćer sama odabere koga će pozvati, mi je još priupitamo za nekoga koga nije pozvala zašto ga/ju nije pozvala i to je to.

Moji dečki su na blizu, samo godinu dana razlike, ali svejedno smo od prvog dana pokušavali podržavati ideju da svaki od njih ima svoje društvo. Imaju oni i neke zajedničke prijatelje (to se uglavnom odnosi na susjede kad djeca poznaju i stariju/mlađu braću i sestre). Moj mlađi se jednom osjetio pogođenim kad mu je školski kolega starijeg brata rekao "ne, ne želim da dođeš na igranje, zvao sam samo tvog brata". Nije se radilo o rođendanu, nego običnom danu u tjednu. Dečki su imali svoje planove i mali privjesak im je išao na živce. To je ok. Ako se moj mlađi sin nađe uvrijeđenim - njegov problem. Nek nađe način da ga pozovu zato što ga žele u klapi, a ne zato jer je nečiji brat. Zapravo, kad razmislim, bio je to samo jedan vrlo kratak period nemira u vrijeme kad je stariji bio prvašić, a mlađi u vrtiću kad je mislio da nešto bitno propušta. Kad je i on krenuo u školu, našao je svoje društvo i sad je mir. Ima nešto preklapanja, ali u pravilu svatko ima svoju klapu, a tako i treba biti. Djeca su to brzo shvatila iako je par puta trebalo reći "ne, ti nisi pozvan, to je rođendan bratovog prijatelja". Pitanja su prestala kad se dogodilo obojici da budu pozvani svaki posebno jer imaju svaki svoje školsko društvo.

Što se roditelja tiče, imam pozitivna iskustva jer većina pita da li bi i drugo dijete voljelo doći... Zapravo, moji dečki rijetko prihvaćaju takve pozive u bratovo društvo osim ako dobro poznaju i drugu djecu (susjedi iz ulice). Sjećam se samo da su možda jednom ili dvaput prihvatili poziv u kino s bratovim društvom. I mi također pitamo i zovemo svu djecu iz samo nekoliko obitelji iz susjedstva. To su uglavnom braća/sestre s malom dobnom razlikom koji se mogu zajedno snaći i koji se i inače druže. Trogodišnjak nema što tražiti na rođendanu osmogodišnjaka jer to je prevelika razlika da bi se mogli zajedno igrati. Drugo je ako bi bile pozvane cijele obitelji, ali takvo nešto nije nam palo na pamet.

Dodatak: moji dečki sami sastavljaju popis uzvanika za svoje rođendane (svaki za svoj rođendan) a mi ograničavamo samo broj (da ne pozovu baš cijeli razred + ulicu)

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

ma gle Trina, svakom svoje, tebi nije bed njih 30, meni je
ja sam takva i nemam se namjeru opravdavati nikome
možda je i do nekih drugih parametara, mene ubije strah
da se netko ne polomi, ne probije vrata, ne padne niz stepenice itd.

većinu vremena ih nadzirem na neki način, ne da sjednem i motrim, ali svako malo obiđem
jer je za mene to velika odgovornost

---

ovako i ja
mada mi ne organiziramo doma
meni je nezamislivo imati 20-25 djece u stanu od 65 kvadrata
jedva se nosim s tim kad ih je 3-4

kad je slavila ročkas u ZOO ja sam sve vrijeme provela trčeči oko djece i brojeći ih kao kvočka
i uvijek bi zapela oko broja 20, ne bi ih sve nabrojala, i ajde od početka:roll:

nije tema, ali ja poludim kad roditelji dođu po djecu, a nisu se javili, pa ja ne znam kad su djeca otišla
pogotovo ako još nečiji roditelj pokupi i susjedovo dijete
pa ja zivkam sa strahom dal su djeca došla doma ili ne
a to sve vršnjaci moje kćeri
da moram paziti na nepoznato trogodišnje dijete pukla bi (kao što i jesam na onom spomenutom rođendanu)
ali to sam ja, stalno očekujem da se nešto loše dogodi:roll:

Moja djeca sama sastavljaju popis uzvanika na svoj rođendan,
a mi kao roditelji to malo "doradimo", podsjetimo ih na prijatelje koje su zaboravili i dodamo par djece od obiteljskih prijatelja, ukoliko su sličnih godina.
Ne pozivamo svu braću/sestre, ali ako bi me netko zamolio da ostavi drugo dijete, ne bih odbila.
Ali priznajem, ja sam dosta skulirana po tom pitanju, meni se, za razliku od Aleks, čini da se ništa lošeg na fešti ne može dogoditi kada su djeca pod našim nadzorom...

sestrina djeca često idu odvojeno na rođendane, ali se uvijek sjete jedan drugog pa si donesu po jedan bombončić ili balon ili štoveć, onda nema ljutnje. zajedno mislim da idu samo kod obiteljskih prijatelja, ove školske imaju svako svoje.
htjedoh reći, nema ljutnje ako je samo jedno dijete pozvano. za uskraćenu kavu vratiš istom mjerom :mrgreen:

Meni je to popuštanje na dječje suze totalno bzvz...I kaj onda jednog dana u životu će se samo rasplakati na sve kaj poželi a ne može imati?
Možda sam ja samo grozna mater ali kod mene to ne pali. Da bilo je situacija...Janko na ročkasu, a Iva i ja u parku preko puta.
Drugo dijete ja odvedem na druženje i sve 5, malo objasnm neke stvari i nema plača.
I ne, ne bih dala 200 kn više samo zato jer nečiji brat cmizdri!

Meni je normalno da si djeca sama odabiru koga će pozvati na rođendan, nema tu ništa što bi nekoga trebalo rastužiti ili smetati

Meni je bezveze da mlađe dijete ostaje kao priljepak starijem uvijek i stalno i zato što onda starije dijete nikad, ali nikad nema vrijeme samo za sebe i svoj gušt i na kraju mu taj brat ili sestra dođe kao neki teret, uteg koji ga guši i stalno prati u stopu. Govorim isto iz iskustva jer imamo poznate gdje mama stalno i na svaki rođendan dovodi oboje djece iako mlađe dijete nij epozvano, ali vjerovatno baš iz tog razloga da ima slobodno popodne. Nikad nitko nije radio problem, ali i djeca to vide i onda komentiraju. Kod mene isto ponekad ova dva starija budu pozvana na isti rođendan jer su prijatelji npr. sa juda koji ih vole obojicu, ali ako drugi nije pozvan nema se što ljutiti. Pogotovo mi ne bi palo napamet trpati najmlađeg od 3,5 godine zato da bi ja mogla šetati i piti kavu. Kao što kaže Zdenka, rođendani zaista jesu odgovornost, trebaju ta djeca neozlijeđena i sretna doći natrag doma, ja isto uvijek strepim kad ih je puno, zato po novom izbjegavamo Habylande, velike igraonice bez posebnog nadzora i sl. jer je bilo već slomljenih prstiju u društvu i takvih stvari.

Ja svom ne dajem da sam bira koga će pozvati jer smatram da je premali za to. On nabroji koga želi, ja dopunim...ionako se igra sa bilokime tko dođe kod nas.


Apropo dovođenja nepozvane djece - ako ću zatupiti ...iz principa me nervira kada su ljudi nekulturni i prave se blesavi te ne uvažavaju tuđe želje. Zdravorazumski svatko od nas može zaključiti da većina roditelja nema neograničen prostor ni rođendanski budget koji bi podnio duplo veći broj djece od pozvanih (pod pretpostavkom da baš svatko od pozvanih zaključi da može povesti još jedno dijete).
To ako ću iskreno o konkretnom upitu...ne smeta me da netko povede i brata/sestru. Čak mi je nekako teže da netko otvoreno kaže "ne smiješ/nemoj dovesti i mlađe dijete" (iako mi to nikad ne bi palo na pamet) nego da mi netko dovede nepozvano dijete (iako bih ovog drugog smatrala nekulturnim).

Mi smo jednom zvali L frenda na igranje i mama je dovela i dva nećaka. nije da sam se oduševila (posebno kada je otišla pa sam pazila na 5ero djece umjesto troje), no barem sam odlučila da sigurno neću imati petero djece :mrgreen:

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

tema je ciljano postavljena ovdje a ako mod misli da je treba premjestiti nemam ništa protiv
razlog iz kojeg otvaram temu je taj što me iskreno zanima kako razmišljate po ovom pitanju
jesam li ja jedina koja smatra da ako neko dijete nekoga ne želi pozvati na svoj vlastiti rođendaan
onda to ni ne mora učiniti...

ni radi mene, ni radi babe
ni radi tuđe mame.

jer dijete ima pravo odabrati na taj dan tko će mu biti gost
i ako neće aninog mlađeg brata trogodišnjaka na svom 8. rođ.
ja ću uvažiti tu njenu želju
a ako se anina odrasla mama nađe uvrijeđena
jer nisu pozvana sva njena djeca , pa po meni to je njen problem

ali ja nemam dvoje djece (još), i možda ne mogu steći kompletan uvid u takve osjećaje
recite mi vi mame s dvoje i li više klinaca da li vas smeta kad je jedno dijete pozvano a drugo nije?
ja mislim da svako dijete treba imati i vlastite kontakte izvan obitelji, škola, vrtić itd..
svako dijete dakle upoznaje neke nove ljude i stvara prijateljstva neovisno od braće i sestara
i ima potpuno pravo na to
prema tome, pa ne mora svugdje i uvijek vući mlađu braću/sestre.
i jopet mi nije jasno zašto bi to nekome bilo krivo i nerazumljivo?

---

ne bi mi palo na pamet slati svoje trogodišnje dijete na rođendan osmogodišnjaka osim ako smo svi kompletno pozvani
istina, nemam ni ja drugo dijete
no, to mi je bezveze
seka ide na rođendan, ti ostaješ s mamom kod kuće i to je to
ne znam, valjda je ta mama očekivala dva sata slobodno dok netko drugi bude dadiljao njezinu djecu

sad sam iščitala i sve druge postove
naravno da bih dala djetetu da bira koga će pozvati na rođendan, ali bih sigurno postupila isto kao Cvijeta i Seni u njihovim situacijama
a mame koje se uvale s djecom su mi, uh, nezamislivo
ok ako smo frendice, ali da one sjede skupa s djecom mi je užasno
ako i bude kada takvih mama, sklonit ćemo se u kuhinju, gledati djecu iz prikrajka, ali sigurno ne sjediti s njima

Kada je Filip slavio 5. rođendan - slavio je doma - i, kao i uvijek, pozivao sve koje je htio +još neke koje smo mi predložili. On je izričito rekao da ne želi jednog malog susjeda, mlađeg brata Filipove vršnjakinje. Bilo je malo neugodno, jer me je njihova mama pitala da li da dovede i njega, a ja joj rekla da je Filip pozvao samo nju i da nisam sigurna koliko bi ser uklopio u ekipu. Njoj nije baš bilo pravo, no meni je to bilo sasvim ok. Zašto bi zvao nekog koga ne voli samo zato jer je nečiji brat. A da ne kažem da smo taj dan imali ekipu od oko 20 muških petogodišnjaka u kući koji su na kraju rođendana bilo mokri od znoja od glave do pete. Kako je kuća izgledala, neću ni spominjati:lol: Njih je nadzirala jedna srednjoškolka, a mi smo se družili sa svojom- odraslom ekipom, tako da mi to ni nije situacija za pustiti trogodišnjaka sa njima.

Sad imam drugo dijete, curu od godinu i pol i sasvim mi je normalno da oni ne mogu dijeliti prijatelje pa ni rođendane.

Ne treba biti uvrijeđen, ako i mlađe dijete nije pozvano ili ostala braća i sestre (ovisi koliko ih pojedini pozvani imaju!).
Evo, mnoge ste napisale da djeca ne moraju dijeliti iste prijatelje i kao (mlađi) privjesci ići na rođendane prijatelja starije braće/sestara.
Slažem se. Na K.-inom rođendanu bio je i P. zajedno s njenim društvom, jer je njen braco, ali ne ide s njom na rođendane njenih prijatelja, osim ako nisu zajedno pozvani.

Drago mi je da mogu otvoreno komunicirati s roditeljima prijatelja K. i P. i zasada nije bio nitko uvrijeđen.
Možda ljudi kulturno šute, he, he.

mi vrticke rodjendane slavimo iskljucivo po igraonicam. ima ih 30 u grupi i to je 30 rodjendana u godini. rijetko ko u grupi je jedinac. vecina grupe se zna i iz parka i roditelji znaju svu djecu. i brace i sestre. ni na jednom rodjendanu do sada (a sad teku zadnji prije skole) nije bilo braca/sestara.
ako bi slucajno uz roditelje dopratili, na poziv samog organizatora, roditelji i/ili brat/sestra bi rekli da nece ostati. a radi se o braci i sestrama koji su do 2 godine plus ili minus od njih. i meni je to sasvim korektno i ok.
u zivotu nisam isla sa sestrom na rodjendan niti ona samnom.

druga prica su obiteljski prijatelji i s njima se svi druzimo i na rodjendanu nisu samo djeca vec i njihovi roditelji koji su i moji prijatelji. isto vrijedi i za rodbinu.

e da..
al znam vrtic i grupu u kojoj dolaze svima i brace i sestre. takva im je uhodana shema. i ako su se tako dogovorili, onda mi je i to ok.
tako se sve podupla.

Uh, trebam savjet.

Moja cura slavi uskoro rođendan. Plan je kino+pizza. Problem: u razred idu blizanci, cura sa kojom si je dobra i njen brat, koji slovi za jednog od problematičnijih/nasilnijih u razredu i sa njim se cura baš i ne druži. E sad ona bi pozvala svu djecu iz razreda, osim njega, jer si je sa svima ostalima jako dobra. Oni inače ne slave rođendane, tj. ne zovu djecu iz razreda, valjda slave u krugu obitelji. Ja ne znam kako bi se postavila i šta bi rekla, njoj nije bed ne pozvati samo njega, meni je malo neugodno. Curu jedino brine da joj onda neće doći niti seka na rođendan. Ja sam za to da ipak sve pozove. Šta vi mislite?

pa, ukoliko zove cijeli razred osim njega, ja bi ipak probala utjecati da pozove i njega.
stvarno bi mi bilo glupo da ne pozove to jedno jedino dijete koje će svakako znati da jedino nije bilo pozvano.

Apsolutno bi bilo glupo i tuzno zvati cijeli razred osim jednog djeteta.
da se zove samo par curica iz razreda, tada bi mi bilo ok zvati samo sestru, ali ovako ...:-/
bas tuzno.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Apsolutno bi bilo glupo i tuzno zvati cijeli razred osim jednog djeteta.
da se zove samo par curica iz razreda, tada bi mi bilo ok zvati samo sestru, ali ovako ...:-/
bas tuzno.

---

Da, slažem se. No, razumijem zašto ga ne želi zvati, sa njim ima puno problema, prilično je nasilan, čula sam na jednom rođendanu kad ju je nazvao: kurvo! i zbog njega su npr. premijestili jednog dječaka u drugi razred.

Slažem se s curama, a obično i ti nasilnici znaju iznenaditi u takvim prigodama.... I oni su samo djeca!

Ako se zove cijeli razred, onda treba pozvati i njega. Nije lijepo diskriminirati tako dijete bez obzira što je možda malo problematičniji u školi. Da je odabrala 10-15 djece iz razreda pa da nije odabrala njega, onda u redu, ali samo njega ne pozvati to je zbilja loša poruka.

Naime, teško mi je objasniti da radi pristojnosti bi trebala zvati na svoj rođendan nekoga tko te zove kurvo (to mu je uobičajeni način razgovora), a on nema pristojnost da te tako ne zove.

Neka pozove one s kojima je stvarno dobra. Ne sumnjam da se slaže sa svima ostalima iz razreda, ali sigurno joj nisu svi jednako bliski.

Pa, ja bih svojoj djeci objasnila da više boli biti jedini nepozvan na razredni rođendan nego nazivan kurvo od nekoga tko tako općenito komunicira. Jednako tako bih nakon prvog kurvo na rođendanu zamolila roditelje da dođu po dijete.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Neka pozove one s kojima je stvarno dobra. Ne sumnjam da se slaže sa svima ostalima iz razreda, ali sigurno joj nisu svi jednako bliski.

---

Pa ima 2,3 jako bliskih i ostali su joj jednako dobri. Dakle, ili zovemo 3 frendice ili zovemo sve. A kužiš, glupo mi je da joj tako kažem. Premala mi je da joj forsiram norme ponašanja, a druga strana ih se ne drži.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Pa, ja bih svojoj djeci objasnila da više boli biti jedini nepozvan na razredni rođendan nego nazivan kurvo od nekoga tko tako općenito komunicira. Jednako tako bih nakon prvog kurvo na rođendanu zamolila roditelje da dođu po dijete.

---

Prva rečenica je i moj stav, i tako se i postavljam u sličnim situacijama. Za ovo drugo - možda ne bih odmah zvala roditelje, ali bi vrlo direktno rekla dečku da će ići kući ako se išta sličnog ponovi, i tako bi i bilo.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Pa, ja bih svojoj djeci objasnila da više boli biti jedini nepozvan na razredni rođendan nego nazivan kurvo od nekoga tko tako općenito komunicira. Jednako tako bih nakon prvog kurvo na rođendanu zamolila roditelje da dođu po dijete.

---

Nije bio njen rođendan, mi smo bili samo gosti, nisam ja mogla određivati kad će dijete doma. S druge strane, zar ne bi to nekome bila dobra pouka da nije svaki način komunikacije prihvatljiv i da češ ako tako komuniciraš, biti isključen?

Ma ja ne kužim tu argumentaciju, Deadi. Ozbiljno, ako je premala da forsiraš norme ponašanja onda je premala i dječakovo ponašanje nema veze s tim. Onda je i on, jer su vršnjaci, premal za norme ponašanja pa nek zove kurvo kog poželi. Ako nije premala da shvaća da nije u redu da ju se naziva kurvo, onda nije premala ni da shvati da jedino dijete nepozvano na razredni rođendan pati.

Ja ti ne vjerujem da će takvu pouku dijete izvući iz te situacije. Mislim da će povrijeđenost zamagliti svaku pouku, a reakcija će prije biti kontra, nego izvlačenje pouke.

Pa, to ćeš naravno napraviti na svom ne na tuđem rođendanu. Ne znam, mislim da ne možeš ti odgajat tuđu djecu, ali možeš odgajat vlastitu. Ono, na rođendanu moje djece ne viče se kurvo. Ako dijete viče kurvo, upozorim i ako ponašanje ne prestane, otklonim. Ja bih zvala roditelja i rekla: Vaš Pero viče kurvo, evo Vam ga na telefon. Drugi put bih nazvala i rekla: Nažalost, nije prestao imolim Vas da dođete po njega. Meni je neugodno opominjati vaše dijete, a ne želim da sva djeca slušaju takve riječi na rođendanu moje Ane.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Da, slažem se. No, razumijem zašto ga ne želi zvati, sa njim ima puno problema, prilično je nasilan, čula sam na jednom rođendanu kad ju je nazvao: kurvo! i zbog njega su npr. premijestili jednog dječaka u drugi razred.

---

ovako i ja mislim

Moja starija ima u razredu jednog dečka problematičnog ponašanja, od prvog razreda bruji o njemu cijela škola, tučnjave u razredu, tučnjave po hodnicima, tučnjave s osmašima nisu bile iznimka ni dok je on bio drugašić-trečašić ...
Gotovo svi u razredu su "imali problema" s njegovim ponašanjem osim moje curke i još nekolicine koji su ga jednostavno ignorirali - uzme joj olovku i strga (što je prvašiću kraj svijeta ;) ona mu ponudi još jednu umjesto da ga tuži učki on se okrene i ode, zvao ih je svakakvim nazivima - tko je ignorirao njega je već sutradan ostavio na miru a oni koji su stvarali buku oko toga dobivali bi dodatnu porciju ... sve na tu foru ... Inače je dijete izuzetno inteligentno i puno humora ... (da se razumijemo: ne branim ga, ne opravdavam ga, samo navodim primjer kako ga je moja (pametno) "skinula s vrata" ...)

Da se vratim na temu rođendana, njen razred još uvijek poziva cijeli razred na proslave, oduvijek je i on bio na popisu, na neke rođendane je došao na neke nije, na rođendanima uglavnom nije bilo problema, tučnjave ni jedne, eventualno nabacivanje izrazima ili je vadio mast animatoricama (opet - onima koje su mu to dozvolile) ali sve u svemu atmosferu nije ni jednom pokvario, djeca su bila super zadovoljna, rođendani uspjeli ...
Da, rođendani su bili po igraonicama i sl, nisu bili kućni ...

Iskreno rečeno, ja sam svoju odgovorila od pozivanja cijelog razreda u igraonicu zato što znam da ima 1-2 djeteta koja su malo živahnija i nisam bila spremna preuzeti odgovornost, a nije dolazilo u obzir da se pozove cijeli razred uz 1-2 iznimke.