druga strana posvojiteljstva

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Zdenka i ivanas, prestravila su me vaša negativna iskustva o kojima ovdje pišete.
Divim se kako se dobro nosite s time.

---

Jurana, još sam bila i selektivna, nisam ni izdaleka ovdje napisala sve što smo mi roditelji i naša djeca čuli i doživjeli. Srećom, nije to sve što čujemo. Čitava obitelj, prijatelji i većina normalnih ljudi u okolini prihvaća nas kao obitelj, što mi i jesmo. A nosimo se, kao i svi, s onim što moramo. Nekad educiramo, nekad ignoriramo, a kad treba reagiramo i borimo se protiv predrasuda i za prava naše djece i naše obitelji. Pomažemo si međusobno jer smo se povezali u Školi za posvojitelje i dvjema udrugama posvojiteljskih obitelji.

Casa, slučaj razvoda koji navodiš ne može se ni na koji način uspoređivati s ovim u naslovu, jer kad se roditelji rastanu još uvijek ostaju roditelji i imaju roditeljska prava, pa i ono da viđaju svoje dijete, ukoliko ne postoje drugi razlozi za suprotnu odluku. Nasuprot tome, u ovom i sličnim slučajevima sudskom odlukom je iz određenih, zakonom propisanih razloga, nastupio raskid roditeljskih veza djeteta s biološkim roditeljima, isto tako i drugih obiteljskih veza. Biološke veze su neizbrisive i one ostaju, ali zakonski oni više nisu obitelj niti mogu ikad više biti.

Tek nakon što se na taj način raspadne biološka obitelj i zakonski prestane postojati, dakle, kad je sve to pravomoćno, posvojenje uopće dolazi u obzir. Ono stvara novu obitelj sa svim zakonskim pravima koja proizlaze iz obiteljskih odnosa.

Pitala bih nešto, prvenstveno iz neupućenosti, ne iz loše namjere.

Do koje je mjere postupak posvajanja u Hr anoniman? Znaju li biološki roditelji tko je posvojio njihovo dijete i obrnuto, koliko posvojitelji znaju o biološkim roditeljima svog djeteta?

Posvojitelji imaju sve informacije kojima o biološkoj obitelji CZSS raspolaže u trenutku posvojenja, a biološki roditelji nakon potpisivanja suglasnosti za posvojenje ili oduzimanja roditeljskih prava, nisu stranka u postupku, dakle ne bi smjeli imati nikakve informacije o posvojiteljskoj obitelji.

Hvala, Čoksa! :-)

Nisam ni uspoređivala i nisam govorila o prau roditelja da viđa svoju djecu, živjela ona s njim ili s drugim roditeljem već o pravu djeteta da viđa brata ili sestru. I mislim da je pravo djeteta da viđa brata ili sestru podjednako u svim pomislivim situacijama, ono to je pravo djeteta koje nije ni na koji način odgovorno za ponašanje roditelja kakvo god ono bilo. Razumijem da u procesu posvojenja postoje i prava roditelja i da se gleda dobrobit djeteta, ali me jednostavno zanimalo da li ta dobrobit, koju svako posvojeno dijete dobiva bez ikakve sumnje, traži da se dijete odrekne nekog svog prava koje bi mu u nekoj drugoj situaciji bilo zagarantirano ili ne. Ne provociram i ne želim nikoga povrijediti nego me jednostavno zanima jer mi se samoj čini da ne bih mogla donijeti ispravnu odluku u takvim situacijama. Jednostavno ne znam što bi meni u takvoj situaciji bilo moralno rješenje.

Casa, slažem se s tobom da se treba nastojati da braća i sestre budu u kontaktu, sve dok je to na dobrobit vlastitog djeteta. To što se oni često ne mogu viđati ni kontaktirati je posljedica do koje su ih doveli njihovi biološki roditelji. Treba razumjeti da posvojitelji ne mogu riješiti sve probleme koji su se događali u biološkoj obitelji i doveli do njezina raspada. Oni u prvom redu moraju voditi računa o svom djetetu/djeci - dužnost im je da svoju djecu zaštite od problema iz kojih su se jedva izvukli. Ima slučajeva da posvojitelji, po mom mišljenju bez pravog razloga, ne dopuštaju takve kontakte, ali oni su, iz mog iskustva, rijetki.

Pitaš se koju bi odluku ti donijela u toj situaciji i ne nalaziš odgovora, jer se na to pitanje ni ne može dati načelan odgovor. Taj odgovor je u svakom pojedinačnom slučaju različit koliko su i ti pojedinačni slučajevi različiti. Nekad je moguće i poželjno uspostaviti takav kontakt, a nekad nije i može biti opasno. Vjerujem da bi ti bilo posve jasno o čemu govorim kad bi imala prilike pročitati pokoju anamnezu obitelji iz kojih je CZSS izdvojio djecu.

Da, vjerojatno je mnogo lakše donijeti pojedinačnu odluku. Inače sam po struci filozof pa se djelomično zato bavim ovakvim pitanjima koja me se ne tiču izravno. I jako sam povezana s bratom baš zbog ozbiljne obiteljske situacije u kojoj smo rasli, i da je sistem, kako se voli reći, odradio svoj dio posla, vjerujem da bi nas odlučili izdvojiti iz obitelji i da bismo u tom slučaju zbog velike razlike u godinama možda bili i razdvojeni. Čini mi se da mlađe dijete, koje je posvojeno, kao u ovom slučaju samo dobiva i da njegova dobrobit ne uključuje viđanje sa starijim, ali starije, osim što gubi udomljavanjem a ne posvojenjem, gubi i ne viđanjem mlađeg. Teška su to pitanja i odluke... I slažem se u potpunosti da su posvojitleji dužni mislii na dobrobit svoje djece, samo se pitam misli li itko na dobrobit neposvojene djece. Čini mi se da je ovo pitanje na kraju pitanje većeg dobra a ne dobra i zla.

Nažalost, ne možemo ispraviti sve nepravde nanesene zanemarenoj i zlostavljanoj djeci. U Udruzi posvojiteljskih obitelji uključili smo u svoj program i sve probleme neposvojene djece, onih koji su u domovima. Mi taj problem osjećamo neposredno, ali ne možemo spasiti ono što se ne može spasiti. Mi smo samo roditelji, ne heroji.

To su sve nesretne situacije, teške priče, loša iskustva s dugotrajnim posljedicama, u kojima i uz dobitke ima gubitaka. Situacije u kojima se spašava ono što se može spasiti - dijete koje može dobiti novu obitelj, novu priliku za život. Tomislav tu mogućnost, nažalost nije dobio, ali njegova braća jesu. Oni su tu sigurno dobitnici.

Jurana uz loša i negativna iskustva i nama je kao kao i Zdenki2 čitava obitelj, uža i šira, gotovo svi prijatelji i još neki poznanici reagirali normalno i doživljavaju nas obitelji kao i sve druge.

Meni su često neposvojena djeca iz domova na pameti, iz jednog doma puno djece poznam i jako mi je teško što ostaju tamo gdje ostaju. Pitanje viđanja biološke braće i sestara je jako kompleksno, i ne postoji niti je moguće to zakonski urediti onako općenito. Djeca imaju nakon 18 pravo uvida u svoj dosje i pokušati uspostaviti veze s biološkom braćom i sestrama ako je to moguće. U idealnom slučaju sva djeca budu posvojena u nove obitelji i te obitelji kontaktiraju i druže se.