Moji skoro svi imaju kredite za stan ili su podstanari, s tim čudom na grbači, djecom i jednom plaćom se stvarno nikako ne da organizirati život.Citiraj:
laura29 prvotno napisa
Printable View
Moji skoro svi imaju kredite za stan ili su podstanari, s tim čudom na grbači, djecom i jednom plaćom se stvarno nikako ne da organizirati život.Citiraj:
laura29 prvotno napisa
Ima takvih obitelji. Jedan supružnik može zarađivati dovoljno.Citiraj:
laura29 prvotno napisa
Zašto pitaš za kvalitetu života? Zar ne može život biti kvalitetan i ako je skromniji? Da li se kvaliteta života mjeri samo veličinom kuće, auta... ili je kvaliteta i to da je mama doma i brine o djeci? Duže od tri tjedna, tri mjeseca, tri godine...kako već gdje.
recimo moja mama je odlučila ostat doma kad je dobiula drugo dete odmah iza prvog, živjeli od tatine mne najbolje plače, bilo nas sedam ( kolko bi se tek ona naplačala vrtia i ostalog), doma imalimalo zemlje koju smo obrađivali, jeli mahune i buće, i preživjeli, više od nas pol je završilo fakultete, neki i više njih.
Znači ona je donjela odluku onda kad je porodiljni bio samo 3.5mjeseca.
Evo ja sam doma, mm radi za nas oboje, radi puno, reklo bi se ponekad i za tri osobe.....
Trenutno sam na druge dvije porodiljnog, al naknada je i same znadete 1600kn....
Nakon isteka te dvije ja ću i dalje biti doma, najvjerjatnije, bez ikakvih primanja nravno...
Troje male djece, zasad imamo..
Isto tako imamo i kredit u iznosu xxx.xxx,xx eura....
Znam da ima obitelji gdje jedan supružnik samo radi jer oni tako žele. Njima je jedna plaća dovoljna za normalan život, znači mogu si priuštiti ono što oni žele.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ima i obitelji gdje jedna plaća nije izbor, gdje se s njom jedva pokrivaju osnovne životne potrebe (ako se pokrivaju). U tom sam slučaju mislila na upitnost kvalitete života vjerujući da bi i osoba koja silom prilike ne radi, objeručke prihvatila posao za poboljšanje životnih uvjeta.
Ne mjeri se kvaliteta života veličinom kuće, ali se mjeri kvadratima koji su funkcionalni za život (vlažnost, nužnost WC-a, kuhinje...), auto uopće nije presudan.
Hoću u biti reći da i kod nas i u Americi postoje obitelji koje si mogu priuštiti da jedan supružnik jedno vrijeme ne radi i oni koji si to ne mogu priuštiti, ali bivaju na to natjerani.
Pa i postoji bogato građanstvo, srednji sloj građanstva i siromašno građanstvo.
Osobno, tri tjedna s bebom mi je premalo. Tko god da je pisao taj zakon, nehuman je. Pa žena je još i babinjača, nije se ni oporavila u potpunosti od poroda, a mora na posao.
tri tjedna je strašno malo i žao mi je svih tih žena koje moraju ostaviti svoju djecu, a nisu se još ni kako treba saživjele sa činjenicom da je beba tu.
moja prijateljica u americi se vratila na posao nakon 2,5 tjedna kad je rodila. dva mjeseca kasnije je dala otkaz jer psihički nije mogla podnijeti takav režim. bila je godinu dana doma sa djetetom, pa onda našla novi posao i sad radi. ali ne planira drugo dijete. jer ono što su si mogli priuštiti prije 7 godina , njezin ostanak doma, da samo muž radi, sada više ne mogu
mi živimo od plaće MM, prosvjetarskeCitiraj:
Ripcord prvotno napisa
nekada posegnemo za veće izdatke u štednju, povremeno nam moja teta da 500 kuna
kredit za stan nam je 2.400 kuna, režije oko 1.500, sve što ostane je za hranu, higijenske potrepštine, eventualno koju knjigu, ako je frka s kakvom robom i te neke tekuće troškove
inače, bubekica, slažem se s tobom kad kažeš da se predugo čeka, no mislim da predugo čekati ne bi smjeli ni oni koji odvajaju malo ni oni koji odvajaju puno za zdravstvo
to što blagajnica uplaćuje malo za ZO ne znači da nema pravo na zdravlje i život, jednako kao kakva menadžerica ili predsjednik države
no, mislim da to nema veze s organizacijom nego s tim što se premalo ulaže u zdravstvo, odnosno što se štedi na zdravstvu
uh, dijete mise budi,
Mi isto živimo od jedne plače, muževe. Troje klinaca, jedna školarka...Kredit za kuću.
Ali ne bi mijenjala za Ameriku ni u ludilu. A znam da bi tamo mm puno više zarađivao da radi ovo što radi u Hr.
Imam prijateljicu iz San Diega ( rasna amerikanka :-)) i odbrala je naše krajeve za život i odgoj djece jer kaže da je tamo koma.
I baš sam neki dan, kada sam bila u bolnici sa malim (po 15 -ti put) razmišljala koliko bi me njegovo liječenje došlo u Americi. Previše. I opet sam bila zahvalna da živim u državi gdje je barem donekle sređena socialna sigurnost - svi mogu kod doktora, rijedki su oni koji nemaju barem osnovno zdravstveno osiguranje.
Ne da mi se sve citati, kasnije cu.
Ali mogu pisati jer nemam pametnijeg posla. :mrgreen:
Tri tjedna je vrlo vjerojatno - nelegalno. Vecina saveznih drzava, ako ne i sve, imaju minimum od pet ili sest tjedana nakon vaginalnog poroda, a sedam ili osam nakon carskog reza. Zatim ovisi o poslodavcu koliko ce toga biti placeno, ako ista. FMLA iliti Family Medical Leave Act opet ovisi o saveznim drzavama, ali postoji u svakoj (ako se ne varam). U Minnesoti obvezuje poslodavca (s brojem zaposlenika vecim od zaboravilasambroj) da osigura radno mjesto nakon najvise dvanaest tjedana izbivanja. Za vecinu ljudi koji se nadju u ovoj situaciji, izbivanje ce biti apsolutno neplaceno.
Neke majke odlaze na posao nakon 5. ili 6. tjedna, neke ne. Neke odlaze zato sto uopce ne znaju za bilo sto drugo, jer im je nepojmljivo ne raditi i ne znaju uopce da postoji mogucnost provodjenja vremena s bebom kao ideja, a kamoli praksa, a neke odlaze jer im treba i druga placa, ili su jednostavno samohrane. Zene s vise djece cesto ostaju doma jer ih vrtic kosta vise nego sto bi ikako mogle zaraditi. Ponekad to rade i s jednim djetetom. Sve ovisi o primanjima, stanju u obitelji, a najvise, cini mi se, o standardu koji zele za sebe i svoju obitelj, a to je najcesce, prema onome sto vidim u nasim krajevima, nesto daleko iznad realnih mogucnosti, a da ne pricam o potrebama.
Zdravstvo je komaticno, prica o koliko para toliko muzike ne drzi vodu jer, kako god okrenes (osim u drzavnim sluzbama koje su ovdje krema svih krema sto se tih detalja tice), para je puno, a od muzike ni M. Moje kosta puno, a i dalje vise-manje sve placam iz dzepa. Jos kao radim negdje gdje su beneficije za pozeljeti, ali ne dirajte mi u temu godisnjeg odmora, slobodnih dana ili bilo kakvog izostajanja s posla zbog bolesti, a da ne pricam o IVF-u. Hrvatsko zdravstvo je bog bogova u usporedbi, iako naravno ima svojih losih strana. Neka prava, zlatna sredina je doslovno negdje izmedju dva sustava jer bi se od hrvatske price dalo napraviti nesto puno efikasnije i puno manje podlozno zloupotrebama, a ovu americku bi vise-manje trebalo raznijeti pa sloziti ispocetka. No tesko da ce od toga nesto biti jer nitko nista ne razumije i ekipa umire od straha kad im se spominju kanadski ili europski sustavi. Bas se ovih dana, ponovno, natezem i s osiguranjem i s klinikom s kojom trenutno imam posla jer mi, ponovno i opet i jos jednom, pokusavaju naplatiti usluge koje moja polica pokriva u potpunosti. I to je ovdje svakodnevica, uz brdo drugih problema koje nikad nisam imala s HZZO lijecnicima (ili uz opciju placanja hrvatskog privatnika iz vlastitog dzepa). :/
Iako je u pocetku izgledalo beznadno, izgleda da cemo se uspjeti izorganizirati tako da, kad i ako uspijemo doci do djeteta (koje ce nas, izgleda, kostati i ruku i nogu i bubreg i susjedove organe), ostanemo na jednoj placi, a da ja lijepo dam otkaz na sest mjeseci ili godinu dana, ovisno o tome kako ce nam ici. Ako nam sjekira zaobidje med pa beba pokupi malo previse muzevih gena, onda ce nam trebati jos bubrega i nogu opcenito. No trudimo se ne razmisljati previse o tom dijelu scenarija, barem za sad.
Sve u svemu, raspitaj se oko tih tri tjedna, jer je vjerojatno rijec o nekoj gluposti.
Zaboravih jedan poprilicno gadan detalj, vezan uz FMLA i porodiljni, a saznala sam ga neki dan. Nazalost, ako dodje do komplikacija u trudnoci, sto se ovdje nikako ne propisuje sakom i kapom kao kod nas, cuvanje kod kuce ili u bolnici ulaze pod FMLA. Znaci sve sto izostanes s posla prije poroda, oduzima se od moguceg porodiljnog poslije poroda (placenog ili neplacenog), osim onog golog minimuma koji je propisan zakonom. Uz to nema nikakvog obaveznog porodiljnog prije samog termina. Najnormalnije je raditi do 17h, a onda trcati u rodiliste poslije vecere. Ili ponekad direktno s posla.
joj Kaae strašno mi je to što pišeš. Ja ti od srca želim da dobijete dijete i da pri tome sačuvate sve organe, susjedove i vaše:mrgreen:Citiraj:
Kaae prvotno napisa
ne kužim ovo što sam citirala? Kako misliš da nitko ništa ne razumije? Što ljudi misle da mi imamo nekakav loš sistem?
Ja sam oduvijek govorila da je nama super (što se tiče zdravstva i tih porodiljnih) i da nismo svjesni koliko nam je dobro. Sad vidim da sve više ljudi to zaista i shvaća. Naravno da postoje negativne strane, ali da se mene pita ostavite nam sve kako je pa i ovo negativno ako mora samo da se ne mijenja na gore. U svojoj zemlji se osjećam zaista zdravstveno pokriveno i osigurano. O porodiljnima da i ne pričam. Gdje još možeš godinu dana ostati kod kuće? Šest mjeseci sa punom plaćom. Ni vrtići nisu toliko skupi. Kad se sve oduzme i zbroji, standard, uvijeti itd. možda bi rezultat bio u konačnici sličan. No ja se zaista nadam da nikada nećemo napustiti ovaj sistem socijalne solidarnosti, dakle da je svima dostupno u istoj mjeri bez obzira koliko tko uplaćuje. Zdravlje treba biti svima jednako dostupno bez obzira na novac.
Boje se da ce svi skupa gadno placati zdravstvo (a placaju ga i sad, wtf), a da ce besplatne usluge biti dostupne doseljenicima i siromasnima (zapravo su im dostupne i sad, ali isu bas nesto). A osobito su zabrinute drzave dolje na samom jugu, blizu Meksika, koje su, jel, stvarno prepune ilegalaca. Druga stvar koje se jako boje su tekovine komunizma, koje vecinom ne razumiju, pa kad si onda sve nekako sami razjasne u glavi, umru od straha. Recimo boje se da, ako dodje do centraliziranog sustava na razini drzave/drzava, da ce im neka tamo visa sila propisati kojim doktorima smiju ici, u koje bolnice, a i u kojem terminu i da nece imati nikakva prava sto se tice odlucivanja o svojem zdravlju, itd.
Smijesno, pogotovo kad te sustav bas ne mazi pa kad ga prokuzis do kraja i ne das se zahebavati (i sama sam naucila previse u ovih dvije i pol godina, a svekrva je postala majstorica nakon sto se moj muz prakticki rodio s dijagnozom), pa kad ti je sasvim jasno da ni sad ne mozes birati gotovo nista i da izbor bolnica/doktora/lijekova/usluga i svega ostalog jako ovisi o osiguravajucoj kuci, polici, koderima po klinikama, operaterima i administratorima i tko zna kome jos tko usput dodje do tvojih racuna pa nesto doda ili oduzme. Brdo toga je prepusteno i cistoj umjetnickoj interpretaciji pa onda, kao ja, zavrsis s brdom racuna koje zapravo ne bi trebao placati. Pa se svadjas na sve strane, ovo ono. Na svu srecu me onih prvih preko-trideset-godina u Hrvatskoj naucilo upornosti sto se tice (lose) administracije pa se najcesce nikako ne dam smesti i, nakon puno povuci-potegni, sve se nekako uglavnom poslozi. (No i dalje je skupo!)
Ma, Hrvatska rulz, ne bih mogla u Ameriku, nema sanse- pogotovo nakon sto mi je Moore otvorio oci svojim dokumentarcima.. nase zdravstvo je super,iako puno stvari steka. Sto se tice kvalitete zivota: mi zivimo samo od muzeve place, nemamo kredite, podstanari smo u super stanu ( zasad ne patimo od toga " da imamo nesto svoje", ne da nam se uvlaciti u kredite), auto, pas, ljetovanja,povremena putovanja... zdravi smo, a kad se razbolimo,to nas ne kosta puno. Imamo zdrave zube. Redovito idemo na sistematske.ne zivimo rastrosno,ali nista nam ne fali i uzivamo. Ja se nadam dz cu kroz godinu dana naci posao, ali za sad uzivam sa bebom. I da, strah me da ce se stvari promijeniti na gore ulaskom u EU..
@Kaae: opisi nam malo Ameriku u svom blogu :-)
Btw, prekrasno bozicno drvce, iako je fake!
Sorry za offtopic..
kaae hvala sto si napisala ovo za 5-6 tjedana, jer mi se ovo od tri cinilo malo cudonvato,
i jos jednom ne kazem da je preko bare med i mlijeko, ali kad odes zivjeti tamo i slozis si zivot, sasvim je ugodno.
apsolutno se slazem, nisam tako ni mislila. kazem, nemam rjesenje, ali ne svidja mi se trenutacna sitacija.Citiraj:
SikaPika prvotno napisa
kaae smijem pitati, kako si zavrsila u sad-u i zasto? djelujes mi jako nesretna...
meni je apsolutno smiješno razmišljati kako je u americi jer živimo sad i ovdje
i ne tješi me ni malo činjenica kako je tamo
to mi je kao da moram biti zahvalna što moje dijete ima svaki dan pošten obrok/e
jer u africi postoje djeca koja svakodnevno gladuju, nažalost
inače blog od Kaae pratim povremeno i nalazim da je vrlo zanimljiv
ali ovakve pojedinačne teme o tome što bi ja da mi je tako ko nekome tamo, ma no comment
Upravo tako flopica....
Sve ima svoje prednosti i mane....
Možda ljudi i jesu toliko nezadovoljni i nesretni jer neprestano razmišljaju o tome kako je "kod nas" loše a "negdje drugdje" puno bolje, da ne velim raj na zemlji....
Potpis!Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
Svugdje ima onih zadovoljnih i onih nezadovoljnih.
Ako se sama ne potrudim, znam da mi nigdje neće biti dobro jer se nitko umjesto mene za mene neće truditi.
možemo mi govoriti kako je tamo-kako je "vamo", ja suosjecam i ne mogu si zamisliti kako bi mi bilo vratiti se na posao nakon 3 tjedna... (pa ni 5-6 tj)
ja se od poroda nisam oporavila dobrih mjesec dana,a taman oko 2-3 tjedna mi se rana od epi upalila..
kako bi vama bilo da ste se morale vratiti na posao nakon 3,5,6 tjedana? :/
je slazem se sa vecinom sto ste vi cure napisale i vjerojatno da je situacija i kod nas takva,pa nebi nam preotalo nista drugo nego prilagoditi se situaciji,ali se ovdje radi o nekim drugim faktorima (moje misljene samo)...
tamo imaju vjerojatno bolje mogucnosti od nas i to naravno stoji,ali ta zena se sa posla vraca kuci,pere,sprema,doji,nosi bebu,jos ako dijete ima grceve,bolesno je.... nitko ih nista ne pita...ona se ujutro mora ustati i doci na radno mjesto...
mi se ovdje previse puta zalimo kakva je situacija kod nas ( i nije uopce dobra),ali trebamo biti zahvalni na tih 6-12 mjeseci dragocjenog vremena koje provodimo sa svojom djecicom.. kad se nakon neprospavane noci ustanemo i znamo da ne moramo ici nigdje ...
ja sam se samo pokusala staviti u njezine cipele... nikoga ne prozivam i opet naglasavam da je situacija kod nas takva morale bi se prilagoditi.. nebi nam preostalo nista drugo...
Udana sam za Amerikanca, a bilo je sasvim logicno da odlucimo zivjeti ovdje, a ne u Hr, barem do daljnjeg.Citiraj:
bubekica prvotno napisa
Nisam nesretna, samo ima nekih stvari koje me (jako) ljute, no bilo ih je i dok sam zivjela u Zagrebu, samo nisu bile jednake. Ove americke su cak i od manjeg zivotnog znacaja, ali, kao sto je spajalica rekla, treba organizirati zivot pa je onda, vise-manje, sve pet. Izgleda da jos nisam postigla taj krajnji zen, vjerojatno zato sto sam u Zagrebu ipak zivjela preko trideset godina, a ovdje samo dvije i pol pa se jos uvijek navikavam. Ipak mi se zivot preokrenuo preko nekoliko puta. Od svih razlicitosti, zapravo, izdvajam hranu, koja je ovdje po defaultu odvratna (no moze se i to rijesiti, uz malo vise truda) i cudnovate ljude s kojima nikako ne mogu pronaci istu valnu duljinu. No ovo drugo je, najvjerojatnije, vezano uz malu sredinu u kojoj jesam. Lako moguce da bi mi se nesto slicno dogodilo i da sam iz Zagreba preselila u neko malo mjesto. Prijelaz iz milijunskog srednjeeuropskog grada u gradic od 46,000 stanovnika na americkom Srednjem Zapadu je... pa ono, malo sokantan i nakon tih dvije i pol godine.
Trenutno sam opcenito malo neuracunljiva, no sugave jajne stanice i blago retardirane plivace bih imala i u Hrvatskoj, a i na Grenlandu ili bilo gdje drugdje. :lol:
Brdo toga o Americi je na prvom pdf-u foruma u potpisu, zajedno sa slikama.
ne,nije glupost-imala bi 4 tjedna,a za carski-6..zivjela sam u 3 drzave zadnjih 24 god,svuda isto.prvu bebu sam imala 98...ali SVE OSTALO STO PISES JE TOCNO.i to je to...sto ljudi misle da cvjetaju ruze...a dopusti-posebna prica.losaaaaaaaaaaaaaaaa...osim za drzavnu kremu-a zna se ko tamo radi ;)Citiraj:
Kaae prvotno napisa
o zubima nemoj-to je tema za sebe-ja u 24 god nisam imala zubarsko osiuranje-kao vecina amera.srecom,doma u zg ih sredujem..ovdje jedna prosta plomba kosta preko ili oko 1000$ jer ti na svaku kao MORAJU DELATI CISCENJE KANALA...da platis 600 plus plomba...ocaaaaaaaaaaaaj.Doma svi idu zubaru,ja za njega tu nemam tlko kesa...
a ko je sretan??? ja iz maksimira ko i ti pa u USA..jos mi fali maksimircek...koji si frtaljcek?
a zakaj muzek amer nebi isel u zg? dal i on razmislja o hr kao svi ameri-kao zemlji gdje svi zive u cergama sa listovima na dupetu? ja sam imala amera-nije islo posle 8 god.valna duzina je ubila sve..sad imam domaceg supruga i iako je tu perfektan spoj,nakon 24 god jos tezim doma,i jos me smeta ta razlika u mentalitetu...imam u familiji zagrebcanke ciji su muzeki dosli u zg i ne zele ni cut vise za usa..mozda bi i tvoj da ikad proba...ja sam zivjela od calif do ny pa je sve isto...Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Vecina Amerikanaca uopce ne razmislja o Hrvatskoj, niti ima pojma gdje se nalazi. Inace se nisam udala za primitivnu seljacinu (kojih ima bilo gdje, a ne iskljucivo s ove strane bare) tako da nemam problema s cergama i listovima. Ovdje smo zato sto je bilo jednostavnije, a i pametnije. Nitko nije morao uciti novi jezik, a i mogla sam u principu automatski objesiti mozak na pasu oko egzistencijalnih pitanja jer, dok ima bilo kakvog posla, ima i svega sto mi padne na pamet. Gdje cemo kroz koju godinu, ili jos kasnije, tko ce znati. Mozda je i Zagreb opet na tom popisu, a mozda i ne. Muzu se svidja Hrvatska, pogotovo ono malo obale sto je vidio, ali osim dobre hrane i lijepih stvari za vidjeti (uz obitelj i prijatelje koje mi je uopce blesavo isticati), ovaj cas nam ne padaju na pamet nikakve prednosti zivota u Hrvatskoj. Ok, rado bih se posluzila HZZO-om ovih dana, ili barem hrvatsko-slovenskim cjenicima, ali sto sad, ne mogu sjediti na dvije stolice.
pa do treće imaš pravo na 1663 ko i jaCitiraj:
Cheerilee prvotno napisa
Znam, brzo sam tipkala pa mi se nisu činile važne te 63kune.... ;)
ne nego si napisala do druge, a imaš pravo do treće , a ovih par kuna više -manje ništ koristi
Ne ne, napisala sam da "sam na druge dvije porodiljnog".....
Znači za prvu je naknada bila veća....
A za ove dvije druge je 1.663,00kn
ma uživaj ti doma