Mi smo mislili da imamo vremena, a nemamo. Mozda zapravo nikad nismo ni imali. Sve u svemu, nama fali i sam i, a kamoli tocka.
Printable View
Mi smo mislili da imamo vremena, a nemamo. Mozda zapravo nikad nismo ni imali. Sve u svemu, nama fali i sam i, a kamoli tocka.
"i"...25%-tna šansa da djete bude teško bolesno stavila je točku na "I"
Nisam stavila tocku na i,i ne mislim je staviti,zapravo ne mislim planirati uopste.
Zivim zivot,plovim kako me voda nosi.
Uzivam u stvarima koje mozda druge ne zanimaju.
Smatram veliku blagodat to sto imam uredne trudnoce i lahke porode,i nikako se ne mogu zamisliti da totalno zaboravim na to :-(.
Prodje me neko vrijeme,medjutim jednostavo osjetim potrebu,zov za jos jednim.
Velika porodica je za mene nesto prekrasno.
:heart:
Vrijeme koje prebrzo prolazi je protiv mene, ali ja se još uvijek nadam i očekujem čudo.
I nije me strah, dapače. Znam da će sve biti ok :-)
Ja nekako osjećam da još nemamo točku na i... Iako, ne planiramo baš ponovno u MPO vode, neznam...osjećam da točka nije tu.
Definitivno nije stavljena točka na "i". Želimo oboje još jednu bebicu!
Ne mogu vjerovati da ja ovo pišem, hej...želimo TREĆU bebicu...
Prije četiri godine sam sa suzama noću išla na spavanje moleći Boga samo za jedno dijete.
Ja sam oduvijek htjela troje djece, bez obzira na spolove.
Ne mogu roditi... i točka je stavljena protiv svih mojih želja. :no: A željala sam troje djece.
Dodirko:love2:
Mi bi možda,ja bi voljela opet biti trudna,imati bebu,a opet tu su i godine i financije...
Inače, kad me netko pita (znali su pitati) kako se recimo vidim kad budem u mirovini...mogu na to odgovoriti...vidim se u kući punoj unučadi, jako je veselo, kuća je doslovce prilagođena djeci, ne znam, točno mogu neke stvari vizualizirati i osjećam se jako lijepo...
Nakon poroda sam bila sigurna da sam rodila svu svoju djecu, dok MM nije rekao da ce mozda decki jednog dana pozelit seku, da vjerujem u cuda i cuvam robicu. Ali za najmanje 5,6 godina
Moja točka na i je stajala 13 god. nepokolebljivo dugo, a onda (hvala Bogu) smo odlučili ići dalje, pa još dalje i sad imamo troje djece :)
Točku na i sam definitivno stavila zbog svojih godina (39 zamalo, a djecu treba i podić, a ne samo roditi), a bome i zbog razlike u godinama između 1. i x djeteta (kaj je previše ni s kruhom ne valja). Raznježim se ja na sve bebasto, ali bolje mi je da čekam unuke ;)
Dodirko i Kaae, :love2:
Stavila sam točku odmah kad sam rodila L. - to je odlučila glava. Srce bi htjelo, ali razum pobjeđuje. Previsoke godine(pune 43), preteška trudnoća i preveliki rizici i zato točka.
Ali kad vidim trudnicu dođe mi tako toplo oko srca i kao neka mala zavist...
Kaae, dodirko :love2:
Stavila sam točki na "i" odmah poslije J ali ovaj gore ima druge planove,tako da sad čekamo treće.
rodila sam ih petoro u 5 godina, samo dvoje ih imam...koliko god da mi je užasna pomisao na još jednu trudnoću, moram priznat da se osjećam kao mama koja bi trebala imati puno više djece...kad bi mi bar roda donjela još jedno, dvoje...
Srećom sam stara ko piramida pa neću više rađati, :mrgreen:
jedino to me spašava, inače bih valjda izrodila još petero, nikako naći onaj litalin mir u kostima...
pipli, jos uvijek ti fali cetvrti za Belu.
CetvrtA. :tele:
Ja zadnje 2 godine od kad sam rodila 2. curku imam intimne razgovore sama sa sobom na ovu temu. Već nakon nekoliko mjeseci sam se počela okretati za kolicima s tek rođenim bebama, ali nakon godinu dana što sam gotovo stalno bila sama s dvogodišnjakinjom i bebom, a MM pisao doktorat i radio non stop oboje smo bili toliko iscrpljeni da smo si potvrdili da je 2 bio i ostao naš plan. A naravno i financije i godine i veličina stana........, ali najbitnije je kako ti ta odluka leži u srcu.
U ove 2 g. bilo je od toga da realno znam da je 2 to i gotovo, do toga da sam se u jednom trenutku rasplakala i 2 dana hodala kao tužna vrba jer je to toooooohhhooo buuuuhhhhhhhhuuu.
Ugl. sad mogu reći da sam i ja završila svoje male razgovore u glavi i da sam sretna sa svojim curama i naša je obitelj potpuna.
ja sam s drugim mislila da imam tocku. nadam se i dalje...
koliko sudbina, koliko priča...
puno tačkica na i, ali i tačkica u pupi u izgledu!
kaae, dodirko, ima još načina da se bude mama. od srca vam obema želim da nađete put.
eris, odranije već znam da smo istomišljenice u puno toga!
MM i ja smo oduvijek željeli troje djece, kad smo saznali da ćemo teško prirodnim putem roditi bebu taj san se činio svjetlosnim godinama daleko a ipak se ostvario na najnevjerojatniji mogući način.
I sad je mir u duši, osjećaj zaokruženosti ali... dvije godine prije posvojenja sanjala sam troje djece, i to baš ovih mojih troje, dva dječaka i djevojčicu, i boja kose i karakter i sve. I dosli su, ali kad su dosli sanjala sam jos jednu djevojčicu koju smo posvojili a u snu su moja djeca tinejdžeri i pomažu nam brinuti se za nju jer ona ima nekakvih teškoća. Stvarno trenutno ne želim više djece, moja djeca nas jako puno trebaju i imam stalno osjećaj da mi fali vremena da dam svakome što mislim da bi trebao dobiti, i takvo intenzivno davanje sebe ne mogu zamisliti u nedogled ali ostavila sam nakon tog sna odškrinuta vrata u srcu i duši, ono što treba biti će biti, ako trebamo postati roditelji još nekome tako će i biti. Premda trenutno to ne priželjkujem.
A pošto smo i relativno mladi, ja imam 28, znalo je biti i komentara, a kako to vama ide, tko zna možda i rodite "svoje", mladi ste, i bla bla. pa bi mi para na uši na takve komentare, što troje djece nije sasvim lijepa brojka i tko si da pravo pretpostavljati da ja sigurno želim još.
ivanas:heart:
Ljudi, kako staviti točku?
Nije 100%. Ni u glavi ni u srcu.
Možda samo fantaziram ...
Želim još. Dvoje imam, jedno sam izgubila u ranoj trudnoći i tek nakon tog gubitka sam shvatila koliko ih želim... još dvoje. Barem.
Mislim da naša točka još nije sigurna.....
Ali ta još jedna točka je velika želja, a hoće li se ostvariti....
Da, definitivno, tacka, ma ustvari TACKA!!
Deca imaju 3 god i 1 god, psi 9god i mala 8meseci! Ne bih imala energije ni za zlatnu ribicu, cak i zelje da ispunjava, mozda ako bi kuvala i tako to :mrgreen:
lakse je puno nego pre nekoliko meseci, ali jedva cekam da jos porastu i da bude jos lakse:mrgreen: a kad porastu nezamislivo mi je da se ponovo vratim imanju bebe! Zelim da se posvetim mnogim stvarima koje su zapostavljene sada.... Ako me uhvati nostalgija, pricuvacu bebca neke drugarice! I cekacu unuke!
Nema još točke, niti razmišljamo o točki.
Ja osjećam da nisam gotova, oduvijek smo govorili da bi htjeli 3-4.
Trenutno čekamo da dečki još malo porastu a budućnost što donese....