Bog ne postoji jer da postoji ne bi uzimao andjele

Citiraj:

---

Kejt prvotno napisa

jedna draga prijateljica mi je u prvim danima nakon gubitka moje curice rekla:
ovo ti jako želim reći - utječi se mariji, i ona je izgubila svoje dijete
tako sam i sama osjećala a očito mi je trebalo ohrabrenje za razmišljanje u tom smjeru i jako mi je drago da mi je došla i tako rekla. u tim prvim danima riječi su jako moćne i svaka mala podrška čini veliku razliku ... tko zna koliko bih 'lutala' da mi nije tako rekla, čvrsto vjerujem da je ona moja 'veza' s bogom ...
mame, probajte se tako prepustit, bog se sigurno brine za sve nas :love2:

---

:love2:

Mislim da gubitak djeteta svima nama može reći jako puno, i donijeti puno dobra. Ja kao majka puno puta gledam svoju djecu i mislim si da je pred njima cijeli jedan život i tko zna što ih može snaći. Jednom će biti stari, bolesni, nedaj Bože sami...nedaj Bože rata, nekakvih opresija, svega onoga što ljude čeka na ovome svijetu i nastojim im dati što je moguće više ljubavi, nježnosti, topline - da im bude za cijeli život. A kad mislim o djetetu koje sam izgubila mislim si - tu si bilo, voljeli smo te, i nisi iskusilo sve ono lijepo što život nosi, ali jesi ljubav, i sad si sigurnom. To dijete je iz Božijih ruku prešlo preko naše obitelji koja ga je željela i htjela prihvatiti, pa opet u Božije ruke. I to je lijep život. Njegov život.

Sve ima svoje. Samo moramo imati vjere i ljubavi. I ne biti sebični. Što sam više mama i što sam otvorenija i djeci i tome da ih dobijem i ne dobijem na ruke, shvaćam da je život stvarno dar koji prolazi kroz nas, kako to lijepo kaže Gjubran. Moje je da sam raspoloživa, da pokažem ljubav svakom djetetu, ono koje se rodilo, ono koje se brižno nije rodilo, koje je zdravo, koje je bolesno, sve je to ljubav, sve se to računa, i sve je to kod Boga.

Ako smo voljele, dale od sebe sve, možemo biti mirne. Djeca nas čekaju u Nebu, a Bog to sve razumije. Mislim da majka koja izgubi dijete ima što za reći o tome kako je život dragocjen i kako je svako dijete, ma kako maleno - dijete koje zaslužuje ljubav.

Hvala vam cure na lijepim rijecima,na potpori koju mi pruzate,na svakom vasem zagrljaju i ohrabrenju.Operacija je dobro zavrsila i sretna sam sto sam kuci uz svoju djecicu jer imam zadacu jos milijon puta reci da ih volim i to bi mi bilo zao da sam bila uskracena.Nalaz uzorka sa druge kiretaze je bio zarazen parazitima sto bi u prevodu na nas laicki jezik znacilo da mi je probijena maternica i povrijedjena crijeva,a za takve slucajeve recimo da nema spasa jer bi doslo do unutarnjeg trovanja organizma i nastupila bi sepsa.Opisat vam ne mogu strah s kojim sam bila suocena,strah da necu biti uz svoje sinove u njihovom odrastanju i usmjerenju na pravi put kroz zivot.Tresla sam se ko siba u bolnici da me ni inekcije za umirenje nisu mogle smiriti.Uslijedila je treca anestezija laparoskopska operacija kompletnih nutarnjih organa i to od glavnog doktora na ginekologiji(tjesilo me to da sam u rukama izuzetno strucne osobe i u bozjim rukama pa sta bude).Operacija je prosla odlicno,ustanovilo se da je s menom sve u savrsenom redu(cak sam doznala da imam dvorogu maternicu i dr.je u sali rekao da mogu roditi jos desetero).Ispostavilo se da je uzorak sa druge kiretaze bio zarazen parazitima iz njima nepoznatih razloga,dakle necijom nepaznjom,nestrucnim prenosenjem,ko to zna cijom greskom.Trecu anesteziju sam podnjela izuzetno lose,cure iz sok sobe kazu kad su me dovezli s operacije da su me dve sestre drzale za krevet koliko sam se tresla.Kad sam doznala rezultate operacije bila sam sretna,bez obzira na savove,strah,bol i nepotrebno otvaranje,bila sam sretna sto cu biti i zivjeti uz moje sincice i ne pada mi na pamet traziti krivca za sve ovo.Pokusat cu sto prije zaboraviti kalvariju boli koju sam prosla.Istina ljutila sam se na Boga sto mi je oduzeo moju djevojcicu,ali bila sam iskrena,boljelo je i boli me jako,ali sigurna sam da ce Bog razumijeti moju ljutnju i moj vapaj za izgubljenim andjelom,ali isto tako sam mu zahvalna sto se nisu potvrdile slutnje cijelog tima doktora i sto mi je pruzio sansu da budem uz svoju djecicu.Nadam se da me razumijete,ja nisam izgubila vjeru,vec sam kleknula od tuge pred Boga i pitala ZASTO?Nekako sam svjesna da je ovaj moj gubitak velika brazda na mom srcu i da ta bol nikad nece proci i da cu je odnjeti sa sobom u grob,ali morat cu se nauciti nositi s njom.Moja dusa je puna oziljaka i puna takvih brazdi,ali to je zato sto osijecam,tesko li covijeku bez i jedne brazde na srcu,ostaje pitanje da li je zivio.Sigurna sam da Bog cuva moju curicu i da cu je jednog dana prigrliti u svoje narucje,ali znam da je i ona svijesna da imam zadatak biti ovdje uz njenu bracu,a Boga molim da mi uslisi moje molitve i kad prizdravim da mi jos jedno malo cedo u ruke da jer ja sam na ovaj svijet poslana samo s jednim zadatkom DA BUDEM MAJKA.Ne trazim nista vise,od tud proizlazi moja tuga za izgubljenim andjelom.Hvala vam svima jos jednom!

draga, draga renchy :love:

Draga renchy,suze samo idu.Nemam ti sad sta vise reci osim da ti posaljem jedan veliki virtuelni zagrljaj bez reci

Hvala vam svima od srca,sve vi cure ovdje ste moji andjeli na ovom svijetu koji me cuvaju da ne potonem,hvala jos jednom svakoj ponaosob.

:klap:Bravo Renchy!
Hvala Bogu da si nam se vratila ziva i zdrava(u pravom smislu rijeci) ! Ti si jaka zena, dobra majka i sigurna sam da ce uskoro jedno djetesce biti nagradjeno tvojom majcinskom ljubavi!
Ja sam jucer, nakon tjedana bez Molitve, umila svoje lice u vodi sa laticama proljetnog cvijeca i strasno molila Vjerovanje. Ne mogu vam opisati taj lijepi osjecaj koji me pratio cio dan! Cak sam uspjela svom muzicu pokloniti opet dovoljno paznje i ljubavi! Osjecam da ga opet volim, trebam i zelim! Sigurna sam da je moj Patrick sretan da se opet smijemo i sa osmjehom pricamo o njemu i lijepim trenucima sa njim. Danas smo opet imali termin u bolnici i jedna doktorica je rekla kako je lijepo vidjeti me nasmijanu. Samo se nadam da nece uskoro doci koja kriza!Ako i dodje, ja sam spremna...borim se za ove rijetke ali lijepe dane kad Bogu zahvaljujem na svemu dobrom u zivotu, a posebno na mom Andjelu! Ljubim vas puno:heart:

ifigenijaovo što si napisala o majci Božjoj i njenoj tuzi kad je primila sina na ruke...to je upravo ono što sad čitam u križnom putu i svaki put na toj postaji se zaustavim i zapravo zatražim od Boga da osijetim Marijinu bol.

mogu reći da te razumijem što se tiče boli, moj anđeo je umro 9 dana nakon poroda, bila sam ljuta, depresivna,i pitala se zašto!!! i kad sam taman došla malo k sebi i odlučimo se za drugu bebu, rodi nam se curica s puno zdravstvenih problema. problemima nikad kraja. al trebamo zahvaliti bogu što je uz nas i da nam da snage da koračamo kroz život.

Upravo tako,trebamo snage,okrecemo se svemu sto bi iole znacilo izlaz iz svega,ali ponekad naidjemo na zid kad jednostavno mislimo da nema sanse dana prezivjeti.U mom zivotu postoje trenutci kad pomislim da cu se ugusiti od boli,kad nestane zraka i zadje sunce,kad gubimo vjeru u sve i svakog(takav je bio trenutak kad sam otvorila temu),malo mi je zao sto su me neke ovdje prozvale za bogohuljenje i pitam se znaju li one tezinu te rijeci i pitam se ako su tolike vjernice zar su zaboravile da bog ako je tako velik kao sto vjerujemo da je zar nece razumijeti bol majke koja je svoje djete izgubila,a nosila ga pod srcem sve te mjesece,sanjala kako ce izgledati,obilazila ducane i kupovala joj haljinice,plakala od srece svaki put kad bi je vidjela na UZV jer nije mogla suspregnuti suze sretnice i onda dodje dan kad se sve nade,sreca i snovi sruse.Zar sam zato nevjernica i optuzena za bogohuljenje?Zar nije gresnik onaj koji napada ranjenog i slabog?Ne znam,mene su drugacije ucili.

renchy mislim da te nitko nije htio optužiti za bogohuljenje. Mislim da je to zapravo ono u ljudima, da nikad ne smiješ sumnjati na glas ili biti ljut na Boga na glas... A to je ono što ja govorim cijelo vrijeme. Možeš ti sakriti osjećaje prema van i biti neiskren ali i ti i Bog znate što ti je u srcu.
Ne znam koliko si upoznata s Bilblijom, ali evo dat ću ti Sv. Petra za primjer - koliko puta je sumnjao u Boga? Pa i mi smo samo ljudi i naravno da sumnjamo i onaj koji se prezentira kao najveći vjernik se nađe u situaciji kada sumnja. Ima jedan dobar psalam na tu temu a ide ovako nekako "Tko će nas rastaviti od ljubavi Božje?" ne znam dalje napamet... Kada to pročitaš misliš da je cijeli svijet tvoj ali ipak sumnjaš ili poklekneš, dnevno više puta... I to je normalno, glavno da se ide dalje.... u tom duhu, da te nitko neće rastaviti

I drago mi je da si dobro, čuvaj se sada.....

Draga Renchi,

Tuguj i oprosti se od bebiec, to je velik gubitak i imaš svo pravo na svijetu biti tužna i ljuta i plakati se, al misli i na svoju dječjicu i na onu malu anđelicu koja te gleda kako se mučiš u svemu ovome? A njezine okice čekaju da je prihvatiš i voliš kakva jest - kao dijete koje je živjelo vrlo, vrlo kratko. I ona takva treba tvoju ljubav. To je teško, ali moramo. Najteže se oprostiti od svojih snova, znam to, ja sam tri tjedna nakon spontanog samo surfala i nisam uopće bila nešto sposobna ni za što, stegne me oko srca kad vidim bebu, teško mi je gledati robicu za bebu - jer sam o svemu tome maštala, vezala se, i normalno da jesmo, kakve bismo bile da nismo maštale o svom djetetu?

Ali sada je tako. Dva anđela živa,i meni i tebi, ovdje, jedan u Nebu. I dobro. Tri puta majka. Dobra majka. Sve je u redu, i bit ćeš u redu, i tvoja djeca, a tvoja anđelica je još najbolje od svih vas :love2:

Hvala ti Mlukacin,znam da me ipak neke od vas razumiju i da ce shvatiti koja kolicina boli me natjerala da to napisem.Ja opcenito nisam licemjer i nikad se ne skrivam iza krinke ne bi li pridobila necije simpatije.Svjesna sam svoje boli i svjesna sam da se gubim u njoj i ako postoji bilo tko na ovom svijetu tko ce mi bar malo ublaziti ovo s cim se borim ja sam mu spremna pruziti ruku.Evo napravila sam prvi korak i narucila se kod psihijatrice 16.4,evo tik nakon trece operacije bar da se fizicki malo oporavim i skupim snage otici do nje.Imam ja vjere u sutra i nadam se da cu prebroditi krizu u kojoj sam se nasla.Cisto sumnjam da druge majke koje su prozivjele slicno ili isto iskustvo nisu nekad pomislile isto sto i ja,samo nisu imale hrabrosti reci to na glas.

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Draga Renchi,

Tuguj i oprosti se od bebiec, to je velik gubitak i imaš svo pravo na svijetu biti tužna i ljuta i plakati se, al misli i na svoju dječjicu i na onu malu anđelicu koja te gleda kako se mučiš u svemu ovome? A njezine okice čekaju da je prihvatiš i voliš kakva jest - kao dijete koje je živjelo vrlo, vrlo kratko. I ona takva treba tvoju ljubav. To je teško, ali moramo. Najteže se oprostiti od svojih snova, znam to, ja sam tri tjedna nakon spontanog samo surfala i nisam uopće bila nešto sposobna ni za što, stegne me oko srca kad vidim bebu, teško mi je gledati robicu za bebu - jer sam o svemu tome maštala, vezala se, i normalno da jesmo, kakve bismo bile da nismo maštale o svom djetetu?

Ali sada je tako. Dva anđela živa,i meni i tebi, ovdje, jedan u Nebu. I dobro. Tri puta majka. Dobra majka. Sve je u redu, i bit ćeš u redu, i tvoja djeca, a tvoja anđelica je još najbolje od svih vas :love2:

---

Hvala Ifigenija,znam da si u pravu.

ja jednostavno ne razumijem vas koje ste vjernice.... što vjerski uporno pokušavate ženi koja u svom razumu ne vidi poveznicu svoje tragedije i Boga uopće objasniti i što joj objašnjavate nešto u što žena ne želi vjerovati i što do žene uopće ne doprilazi...

Gle, blago vama vjernicima, vi za sve nađete odgovor to je volja božija.... e pa vidite da nisu svi ljudi isti, neki ne prihvaćaju takav odgovor, pa lijepo je žena u više navrata to napisala...

Da Mačkulina jednostavno mi se kosi ono sto se propovijeda s onim sto se dogadja,odnosno u mom slucaju dogodilo.Ja vjerujem da nesto postoji ma kako se to zvalo,zvala se sudbina,zvao se Bog ili Alah ili kako god,ali ako je on tako milostiv zasto dozvoljava takve nepravde,ako kaznjava zle zasto kaznjava ljude koji to nisu zasluzili,jednostavno ne mogu se pomiriti sa recenicom "Tako je moralo biti,bozja volja",ma vristala bi da tako nije trebalo biti,bila sam zdrava trudnica i nosila sam zdravo djete i treba mi jaci kompleksniji odgovor da to sve prihvatim.Pustimo Boga na stranu,on je u mojoj glavi sinonim za nesto dobro,a ne za ovo sto mi se dogodilo.Ja zelim vjerovati da je mom andjelu dobro i da postoji svijet na koji je otisla i uvjeravajuci sebe,tesko prihvacam,al za trunkicu je lakse,mada zene moje drage boli i dalje neopisivo i nece me to vjerovanje izlijeciti i uciniti da s vremenom zaboravim.Ni doktori nemaju odgovor,dakle i u medicinu kao granu znanosti sumnjam i moj doktor mi je rekao jednu pametnu recenicu:Renchy zapamti u medicini ti nikad dva i dva nisu cetiri.Ja se trenutno sa svojom psihom nalazim ko beduin u pustinji sto trazi kap vode,a bojim se da cu posustati i pasti od iznemoglosti i tu kap,odnosno odgovor nikad necu naci.Da mi sad netko kaze klekni i moli,vratit cemo ti tvoje cedo,klecala bi dok mi koljena ne prokrvare,ali to se ne dogadja,dogodila se tragedija i ja ju ko tragediju prihvacam,meni sad treba snage da se naucim zivjeti s tim i da ju nadzivim.

mačkulina, neću i ne želim ulaziti u rasprave jer naprosto mi se ne da objašnjavati ali nakon prvog renchynog posta koji je glasio ovako

Citiraj:

---

Neka mi netko opravda ovo i neka mi netko smanji bol ako umije,mog andjela nema i uzeo ga bog jer je sebican i zeli sve sto je dobro i ja sam bila dobra pa me kaznio i zivjela sam zivotom andjela bez svoje mame pa je izabrao mene da mi otme dusu i srce.Jesam li bila dovoljno dobra u zivotu da mi to ucini?Boze ako si jaci i ako si mi nju uzeo,doci cu gore da ti se suprostavim jer to nisi smio uciniti,nikad ti necu oprostiti.Ne diraj mi djecu koju sam rodila,ubi me jedino jer bol koju si mi namjenio ne znam se borit s njom.Oduvijek govorim da je moj bog osvetnik jer svetio si se svima ko me taknuo,AL CIME SI TO NAPLATIO????

---

i nakon naslova teme... koliko god da se trudim ne mogu shvatiti tvoj post? Evo, ja to zaista ne razumijem. Uvijek se nađe netko tko će napadati :roll:

Izmedju ostalog odgajana sam u Katolickom vrticu i sve price o Bogu znam skoro na pamet pa evo ispricat cu vam jednu iz Biblije.Pred Boga su dosle dvije zene i jedno dijete, placuci i moleci Boga da on presudi cije je djete jer obe su tvrdile da je njeno.Bog ih je pogledao,razmisljao,a onda u jednom trenutku progovorio:Prepolovit cu djete i svakoj dati jednu polovicu.Na sto se jedna majka slozila,a druga vrisnula:Nemoj Boze,njoj daj djete samo ga ostavi na zivotu.Bog je pogledao zenu i rekao:Sad znam koja je od vas prava majka ovom djetetu,uzeo ga u ruke i dao zeni koja mu se obratila molitvom da ga ostavi na zivotu makar ga uzeo od nje.Eto ovo je primjer iz Biblije koji velica majcinu ljubav i ne propagira ono o cemu neke govore.

draga moja nije to bogo huljenje .Menije svećenik na ispovjedi rekao da je dobro i da se na boga ljutimo jer i to je znak da se u najvećoj krizi u životu mi sjetimo njega ,jer da sam zaista ljuta na boga da nebi na ispovjed došla.Ja sam svoju bebu začela nakon 9 g braka i izgubila ju.

Hvala ti Kaja i ja sam smatrala da nisam u krivu,samo sam iskrena i rekla sam u tom trenutku kako sam se osjecala,mislim da je licemjerstvo veci grijeh od iskrenosti i ljutnje.U mojoj ulici najzlocestije babe ne propustaju ni jednu misu jer misle da ce im grijeh time biti oprosten.Nije smisao zivota grijesiti i traziti spas u oprostu vec probati zivjeti po moralnim nacelima,a eto ja za svoju tragediju krivim sve i ne krivim nikog,prolazim razlicite faze,ali iznad moje glave je vjecito nadvito pitanje ZASTO I ZASTO BAS MENI I KAKO NASTAVITI ZIVOT BEZ DJETETA KOM SAM SE NEOPISIVO RADOVALA I CEKALA DAN KAD CU JE PRIMITI U NARUCJE,LJUBITI LICE I CESLJATI UVOJKE,OBLACITI HALJINICE I S PONOSOM SETATI SVIJETOM VODECI NJU ZA RUKICU?Moji snovi su se rasplinuli ko balon od sapunice.To treba prezivjeti.

Citiraj:

---

renchy prvotno napisa

Zar nije gresnik onaj koji napada ranjenog i slabog?Ne znam,mene su drugacije ucili.

---

svi smo mi obični grešnici, i svi prvo trebamo pogledati sebe a tek onda gledati trun u oku bratovu. ako si se ti osjetila prozvana od strane nekoga, zar i ti upravo to isto sada ne radis.

Renchy, samo da te pozdravim i pošaljem virtualni zagrljaj i :* - drago mi je da si bolje i da si krenula korak naprijed sa naručivanjem na pregled ;) Budi nam i dalje hrabra, mi smo svi uz tebe!

Teško je sama pomisao na takvu bol al kako ljudi kažu čovijek u životu:Tri puta pada,i tri puta se diže e sad lako je pasti al dignuti se e ,za to treba nekad nadljudska snaga .I u redu je ljutiti se i biti ogorčen i jadan i izdan al Rency digni glavu imaš dvoje djece koji te vole i kojima trebaš i zbog njih se moraš boriti .Ja 5 vodim bitku za dijete i nisam nikad ostala trudna a,moja največa želja je da bar na 5 minuta jedno malo srce kuca ispod mog .Svatko ima svoj križ i s njim se treba nositi ne odustaj od sebe i od svog života i želim ti brz oporavak .:-)

Hvala Winnerica,morala sam,a vjeruj mi i zamorile me neke teme i navodjenje maka na konac,ja samo zalim za svojom bebicom i zelim da ta rana sto prije zaraste,mada sam svjesna da cu oziljak nositi do zadnjeg otkucaja svog srca.Sto ljudi,sto cudi i nisam se ni nadala da cu od svih naici na odobravanje.Covijek ni ne sluti koliko je JAK dok ga zivot ne natjera da mu jedini izbor bude da bude JAK!

Citiraj:

---

renchy prvotno napisa

Covijek ni ne sluti koliko je JAK dok ga zivot ne natjera da mu jedini izbor bude da bude JAK!

---

Bog nikom i nikad i ne da bol za koju nije siguran da ce je podnijeti....a mnogi od nas su ostali :-o:-ona sam naslov a meni je malo bezveze cuti od nekoga kome je Bog dao zdravlje,muza,porodicu,dom,dvoje divne i zdrave djece da onako nesto pise,razumijem ja ljutnju i bol i bijes ali neke stvari stvarno treba zadrzati u sebi jer ovako napisane ostace uvijek a vjeruj mi da ces ti za par mjeseci na ovaj tvoj naslov reagovati isto kao i vecina nas...

Draga Renchy, Bog je čista ljubav i nikada ti ne bi mogao zamjeriti što se teško nosiš sa svojom boli. Sigurna sam da je mnogo više nas koji suosjećamo s tobom nego onih koje je uzrujao naslov teme.

Samo ti istuguj svoju tugu, a bogobojazne licemjere pusti neka metu ispred svoga praga.

Hvala ti Kavofob i ja mislim poput tebe,a opet ponavljam sumnjam da netko tko je prosao kroz tragediju poput moje nikad to nije pomislio i sumnjam da postoji zena koja se poklonila Bogu nakon tako necega i rekla:Neka bude tvoja volja.Ja sam svoju bol otplakala na sav glas i neka me cijeli svijet cuje i zna da me boli.Ne sramim se svoje boli,a sto se tice djece koju sam rodila i koji su hvala Bogu zdravi,zivi i sretni kad bi se dogodilo nesto,ni sekunde ne bi razmisljala i dala bi svoj zivot za njihov i zivot i oci i srce.Netko se pomiri brze i tise s gubitkom,a netko poput mene krvari pa nek mi sude oni bezgresnici.

Citiraj:

---

kavofob prvotno napisa

Draga Renchy, Bog je čista ljubav i nikada ti ne bi mogao zamjeriti što se teško nosiš sa svojom boli. Sigurna sam da je mnogo više nas koji suosjećamo s tobom nego onih koje je uzrujao naslov teme.

Samo ti istuguj svoju tugu, a bogobojazne licemjere pusti neka metu ispred svoga praga.

---

Svaka mama anđela itekako suosjeća i razumije jer je istu bol prošla. Vjerska pitanja su jako osjetljiva tema, bolje je takve teme ne otvarati jer kao što postoje mame koje ne vjeruju ,tako postoje one koje će braniti svoju vjeru jer smatraju da Bog jeste ljubav ali isto tako da nam je rekao uzmite svoj križ i sljedite me, a ne kad vam se nešto loše desi prestanite vjerovati, tome nas ne uči KC.

Dajte cure, pustite ženu da tuguje na miru, onako kako ona osjeća da treba i mora.


Renchy, drago mi je da si bolje fizički, a čini mi se i psihički da ti ide bolje.

Draga renchy, tvoja reakcija je i vise nego normalna u ovoj situaciji. Sigurno boli i bolit ce jos dugo. Puno puta sam pisala kako sam i sama ljuta na Boga, i govorila sam Mu i sama to, derala se na NJeg i pitala zasto me po stoti put napustio?Sada dva mjeseca poslije, mogu reci, da to sto je iz mene govorilo nije bila Sotona ili neko drugo ruzno stvorenje nego sama majcinska ljubav koja se u tren oka pretvorila u bol. Nisam nikad bila razmazeno stvorenje, sve sto sam u zivotu ostvarila, ostvarila sam svojim trudom i mukom, pa ovakvu nagradu u zivotu i nisam bas ocekivala. I to bas na pocetku mog zivota, moglo bi se reci.Ali vremenom, uz veliku pomoc mog psihica, sam se uspjela suociti sa svime, sa lijepim i tuznim sjecanjima, sa ocajem, tugom...naucila sam ispravno tugovati, bez losih osjecaja, griznje savjesti...Mislim da je to i tvoj put. Morat ces otkloniti sve lose iz sebe vezano za tvoju trudnocu, jer ti nista lose nisi uradila. Podarila si svoje tijelo tom malom bicu, dala mu svoju ljubav i paznju, i ne samo ti vec cijela obitelj.
Molim te, nemoj se ljutiti na druge forumasice...neki te poznaju vise, neki manje. Nikad ne moze biti da smo svi istog misljenja...ne zamjeri nikom. Bas kao sto si rekla, sve mi smo to prosle.Samo smo se sve nosile sa nasom boli na drugaciji nacin. Samo molim te, ne dopusti da potones u tom svom ocaju.Nazovi osobe do kojih ti je stalo, pricajte o tvojoj trudnoci, o tvojoj sreci kroz tih 5 mj, vidjet ces, bit ce i tebi a i drugima lakse.Moras pokazati i drugima da patis a ne to gusiti u sebi i otvarati se samo na forumu. Jer vazno je da te i tvoja obitelj razumije i moze ti pruziti podrsku, a ne samo majke koje su isto prosle. Ne znam da li si uspjela sahraniti svoju djevojcicu, ako ne, organiziraj sa svojim deckima i obitelji jedan mali ritual oprosta od vase sestrice. I deckima ce puno znaciti da ju ne zaborave i da shvate da su dobili svog Andjela. Zasadite jedno malo drvce zajedno, za vasu sestricu i pricajte o njoj. Koliko god tesko bilo,olaksat ce ti puno stvari, vjeruj mi.
Ne znam da li ima literature na hrvatskom jeziku, mm i ja smo do sada dvije knjige zajedno procitali, u kojima su pisale majke andjela. I na kraju vidis, da nisi sam, da tvoje ponasanje nije bolesno, vec da je to samo tuga i bol. Nama je to zajednicko citanje jako puo pomoglo da nas opet zblizi...kako mu na pocetku nisam dopustala da mi se priblizi, lijepo je koristio tu situaciju, da me zagrli i ususka po ddekicu pored sebe :)
Draga renchy, drzi mi se!!!Saljem ti veliku pusicu i jednu recenicu koju mi je moja mama jucer rekla:"Iza svakog Velikog Petka dolazi Uskrs!" Doci ce i kraj tvojoj Kalvariji...

Joj Patik,ti nekako uvijek uspijes doci do mene,tvoje tekstove i razmisljanja uvijek razumijem,neke tvoje recenice kad citam kao da citam svoje i toliko se iznenadim da ostanem zaprepastena kako u nekim stvarima slicno ili isto razmisljamo.Na neke recenice nekih zena ovdje na forumu se i oglusim jer nemam se snage pored svoje muke i boli jos prepirati s njima i tjerati mak na konac,da li to pisu zene koje to nisu dozivjele pa se ne mogu staviti u nasu kozu nit me briga,nit me interesira,ali cinjenicu i recenicu:Budi sretna sto si majka andjela,ne mogu razumijeti,bila bi sretna sad kad bi joj mijenjala pelene i gledala kako spava.Dogovorila sam 16.4 posjet psihijatrici ili psihologu ne mogu sad sa sigurnoscu reci o kom se radi,ali evo napravila sam pomak jer sam u onom prvotnom ludilu boli i to odbijala,o hrani,spavanju da ni ne pricam.Nadam se samo da ce vrijeme raditi u moju korist i da cu se nauciti nositi sa svojim gubitkom,a snagu crpim iz ova dva svoja sincica,znam reci u sali:ovo su moji akumulatori srece,pogledas ih kao da se spojis na struju i sam pogled na njih otjera crne misli.Ponovo sam pocela uzivati u njihovim poljupcima,dodirima,al jednostavno priznajem u pocetku nisam bila sprema,bila sam previse ranjena jer taj moj gubitak tko god pokusavao opravdati recenicom:Imas dvoje sta te briga,ni ne zna koliko je grijesio.Upravo to me dovodilo do ludila i nisu ni svjesni da majka svoju djecu voli isto,bilo to prvo,trece ili deseto.Moj andjeo ce zivjeti u mom srcu zacahureno i to mjesto je samo njeno i niko ga nikad nece zamijeniti.Hvala ti Patik jos jednom na lijepim rijecima!Poljubac saljem i tvom andjelu!

Citiraj:

---

Imas dvoje sta te briga,ni ne zna koliko je grijesio.

---

Znali su i meni u tom smislu govoriti, ma jos ste mladi, bit ce djece! Meni se od tog dizala kosa na glavi, ali sam onda jednostavno skuzila da ima ljudi koji me razumiju i oni koji me nece, nadam se, nikada razumjeti. Pa sam sa tim koji me ne razumiju, rijeci svela na minimum, i vjeruj, bolje je tako. Na svu srecu, postoji puno onih koji me lijepo nasavjetuju i pricaju o mom Patricku, tako da su ovi ostali nebitne osobe u mom zivotu.
Drago mi je da si napravila korak naprijed i da uskoro odlazis po pomoc. Pokusaj biti sto vise otvorena, nista ne skrivaj, izbaci sve iz sebe. Moj muzic i ja mozemo sa nasim o svemu pricati, o raznim obiteljskim tragedijama do vizija u zivotu. Iako mi se nekada cinilo da neke stvari nemaju veze sa vezom i da ih uopce ne mora znati, on je uvijek nasao neku poveznicu i dao mali input za dalje. I molim te, kao sto ponovno uzivas sa svojim djecacima, pokusaj kad dodju trenuci da se bolje osjecas uciniti nesto za sebe. Napravi kupku, izadji u setnju sama, odi na kavicu. Vjeruj, ove stvari jesu sitnice, ali pomazu s vremenom. Mali dnevni rituali su lijek za dusu.
Mi svaki dan upalimo svijecu u Patrickovoj sobici, i preko noci lampion na njegovom prozoru,da zna da mislimo na njeg i kad pozeli vidjeti mamu i tatu, da ga svjetlost svjece dovede k nama. Pred spavanje zajedno idemo u njegovu sobicu, zazelimo mu laku noc i poljubimo njegovu sliku. Na pocetku sam svaki put otisla sa knedlom u grlu spavati, sada mi je vec lakse.
A sto se tice, jos jednom cu se osvrnuti na to, Boga i ljutnje na Njega, reci cu ti samo jedno. Nakon sto smo javili nasem sveceniku i dobrom prijatelju iz bolnice da je Patrick umro, dosao je k nama. Vjeruj mi niti rijeci nije rekao o Bogu, niti Bozjoj volji. Valjda je znao da nije prikladan momenat za to i da smo ljuti na Boga. Govorio je samo da nas razumije i da je tu kad ga god trebamo. Meni je to tada vise znacilo nego ne znam koja propovjed i kada je rekao da nema veze sto ga nisam prekrstila dok je bio ziv, da je on svakako mali Andjeo i da za njega ne trebamo moliti, jer on moli za nas. Sigurna sam da ces se ti dici i oporaviti i da ces nazalost nekoj drugoj mamici Andjela (nazalost je tako, da svako malo se pojavi nova) moci pruziti rijeci utjehe.
Draga renchy, zelim ti svako dobro! Cuvaj se i drzi se! Ja sada bjezim pakirati stvari jer prekosutra idem via Kroatien!Ljubim vas sve

Hvala ti Patik,tvoje tekstove nekad znam citati ponovo i ponovo i stvarno u njima nadjem rijeci utjehe,vidim kako se i kod tebe mjenja stanje i ucim uz tebe,a takodjer primjecujem da sam i ja pocela lakse disati jer da je potrajalo ono prvotno stanje mislim da ne bi pozivjela.Ono su bili trenutci ludila kad sam mislila da je najbolje umrijeti jer se nisam znala nositi s tolikom kolicinom boli,nisu postojale rijeci utjehe,tko god je nesto rekao,krivo je rekao jer ja sam iz svega izvlacila greske.Sad se vec polako okrecem lijepim trenutcima u zivotu i pocela sam ih primjecivati.Postoje trenutci kad opet nalete crne misli,ali onda pokusavam samu sebe natjerati da me bilo sto drugo okupira jer ne dozvoljavam vise da tonem.Nisam ti jos spremna na setnje i izlazak iz kuce jer se jos fizicki oporavljam(prije 3 dana sam izasla iz bolnice),ali sam sigurna kad dodje to vrijeme da cu se osijecati daleko bolje jer i sama to prizeljkujem,a ovako neprestano u kuci kao da sam prisiljena na borbu sa mislima i tugom.(Pisala sam prije da sam u tri navrata bila u bolnici,pobacaj pa kiretaza 7dana,druga vakum kiretaza 3dana,laparaskopija 5dana,sve ukupno 15dana u bolnici).Osim sto sam psihicki izmorena,kao neka visa sila je ucinila da se tako i fizicki osjecam pa evo na zalost jedno drugo prati kao u stopu.Sada se nadam da je fizicki oporavak napokon krenuo jer uistinu ne bi imala snage ponovo zavrsiti u bolnici.Jedino do ceg nisam dosla,a cini mi se ni necu je odgovor zasto se to moralo dogoditi kad je sve bilo u savrsenom redu,cak i PHD nalaz moje djevojcice je potvrdio isto,kad pomislim na to cini mi se kao da tapkam u mraku jer nitko mi ne daje odgovor koji bi prihvatila.Jedan nas priznati doktor je gledao papire trudnoce u bolnici i samo rekao:E mala moja bas si pegula.Cini mi se nitko od nas nije spreman na tako strahovit obrat situacije kad te pogodi u zivotu,stoga se i ja jako tesko mirim s tim jer cini mi se kad bi mi rekli bar nesto sto je upucivalo na dogadjaj koji me zadesio,uhvatila bi se za to kao za slamku spasa,ali eto na neka pitanja u zivotu nikad necemo dobiti odgovor.Nadam se samo da sam u pravu kad vjerujem da je mojoj djevojcici dobro,da uistinu i nakon ovog zivota postoji zivot u kom duse ne umiru vec odlaze na neki drugi svijet i zelim svim srcem da ta moja djevojcica osjeti da ju volim,nekako sam opsjednuta s tom mislju jer mene moja mama nije voljela pa se njoj obracam svakog dana,ucinim nesto za nju,pusti joj pjesmu na zidu svog fejsa,dodirnem snimku na DVDu na kojoj je ona,pogledam u nebo i pricam mislima s njom,jedino jos nisam spremna pogledati njene haljinice,slike UZV i gledati DVD(jednom sam se na silu natjerala i bilo je ko da se tisuce nozeva zabilo u mene),ali s vremenom nadam se da cu otici stepenicu vise i smoci hrabrosti da pregledam i sortiram njene stvarcice za sto jos u meni nema snage.Hvala ti Patik na svakoj recenici,na svakom slovu upucenom meni jer nekako mi dodju ko melem na ranu,zelim ti sretan put i cini mi se ovaj Uskrs ce biti posvecen nasim andjelima poslat cemo im beskrajnu majcinsku ljubav da ih zagrije i zagrli kad vec ne mozemo mi.

renchy, kad te 'uhvati', nađi bilo kakvu zanimaciju, ja sam u bolnici gledala sve što je bilo na tv ... ne daj da te misli povuku skroz dolje, to je preteška borba za tako svježe rane ...
sretno, draga

Hvala Kejt,ne bi vjerovala,mozda ce se nekom ciniti smijesnim,ali ja sam ti nasla ovdje na internetu kvizove i igrice s tim se lijecim,nekako mozak iskljucim i vrijeme prolazi.Posto jos nisam fizicki ni psihicki spremna krenuti medju ljude eto iskopala sam nacin da sve ovo bar malo lakse prebrodim.Doci ce dan kad cu biti spremna nositi se sa boli i nastaviti sa zivotom tamo gdje sam stala,ali isto sam tako svijesna da vise nikad nista nece biti isto,to su rane koje ne prolaze i uopce se ni ne nadam da ce se to moje misljenje promijeniti jednog dana,samo se nadam da cu ocvrsnuti i smoci snage za daljne pobjede i zadatke sto zivot nosi.

Draga renchy, ma nemas se sto zahvaljivati, drago mi je da ti mogu pomoci, mislim da tako pomazem i sama sebi. Sigurna sam da tvoje tjelesno stanje uveliko otezava poboljsanje tvog psihickog stanja. Nadajmo se da ce to uskoro krenuti na bolje, pa da ces moci malo "uzivati" u proljecu i prvim suncevim zrakama.
Meni je evo danas malo losije, nakon sto mi je jucer prijateljica rodila, otvorile su se ponovno stare rane. Ona to dijete nije uopce htjela, cak je zeljela pobaciti :( ne znate drage moje, kako boli...ona sada ima svoju bebicu,a ja ne...iako sam zarko zeljela postati mama. Jutros kroz razgovor sa sestrom, skuzim da oni lagano ocekuju da ja dodjem napokon k sebi...ocekuju da ja pjevam i da se radujem novoj trudnoci!!!Meni nije niti na kraj pameti sada ostati trudna, ja to sada ne mogu...ali eto, price, kao bit ce djece, dat ce i meni Bog mi idu vise na k.... i najradije bih ih sve odje.....! Al eto, gutam i mislim si, dao Bog da me nikada ne razumijete!
Samo sam na kratko navratila, da vam pozelim lijepe Velike dane. I Djevica Marija je patila kao i mi :( Drage moje, ljubim vas i drzite se!

Renchy, nisam znala da si završila u bolnici. Drago mi je da je sve prošlo dobro :love2:

Draga moja Patik iz dana u dan postoji borba za nas i nikad nismo sigurne kako cemo ga emocijonalno prozivjeti,postoje dogadjaji,sitnice,stvari,recenice koje su dovoljni da nas bace u ponor,ali evo kako vjerujem u sebe,tako vjerujem i u tebe da cemo se uspijeti othrvati tim tuznim naletima emocija.Razumijem i znam da te pogodio porod prijateljice,cak mogu i osjetiti tvoju bol jer dozivjele smo slicna iskustva.Nadam se i znam da ces s vremenom to prihvatiti i drugacije gledati na to.Evo ispricat cu ti sta sam ja jucer dozivjela,kao sto znas moram mirovati i nikud se ne krecem vec vise od mj.dana i jucer namolim muza da me povede sa sobom u Lidl(misleci taj krug po trgovini mi ne moze puno stetiti).Udjemo ti mi tako,natrpamo namirnice u kolica,dodjemo do blagajnice i ona me upita sa smjeskom:A danas niste pojeli sladoled do blagajne,nema omota?(obozavala sam u trudnoci sladoled i nikad u komadu nije stigao do blagajne).Briznula sam pred svima u takav plac da je to bilo strasno,blagajnica i svi ljudi oko nas su me gledali u cudu.Nisam imala snage reci joj ista,sirota je otvorila ranu da toga nije bila ni svjesna.Muz me dugo umirivao u autu da ne udjem u kucu tako uplakana pred djecu.Dugo,dugo u noc nisam mogla zaspati,a onda sam popila tabletu za smirenje jer danas sam isla na vadjenje konaca u bolnicu i nisam zeljela doc ko Zombi.Vidis Patik da nisi jedina koja ima te nalete tuge i ja se borim s njima.Nadam se samo da si danas bolje.

Citiraj:

---

renchy prvotno napisa

Draga moja Patik iz dana u dan postoji borba za nas i nikad nismo sigurne kako cemo ga emocijonalno prozivjeti,postoje dogadjaji,sitnice,stvari,recenice koje su dovoljni da nas bace u ponor,ali evo kako vjerujem u sebe,tako vjerujem i u tebe da cemo se uspijeti othrvati tim tuznim naletima emocija.Razumijem i znam da te pogodio porod prijateljice,cak mogu i osjetiti tvoju bol jer dozivjele smo slicna iskustva.Nadam se i znam da ces s vremenom to prihvatiti i drugacije gledati na to.Evo ispricat cu ti sta sam ja jucer dozivjela,kao sto znas moram mirovati i nikud se ne krecem vec vise od mj.dana i jucer namolim muza da me povede sa sobom u Lidl(misleci taj krug po trgovini mi ne moze puno stetiti).Udjemo ti mi tako,natrpamo namirnice u kolica,dodjemo do blagajnice i ona me upita sa smjeskom:A danas niste pojeli sladoled do blagajne,nema omota?(obozavala sam u trudnoci sladoled i nikad u komadu nije stigao do blagajne).Briznula sam pred svima u takav plac da je to bilo strasno,blagajnica i svi ljudi oko nas su me gledali u cudu.Nisam imala snage reci joj ista,sirota je otvorila ranu da toga nije bila ni svjesna.Muz me dugo umirivao u autu da ne udjem u kucu tako uplakana pred djecu.Dugo,dugo u noc nisam mogla zaspati,a onda sam popila tabletu za smirenje jer danas sam isla na vadjenje konaca u bolnicu i nisam zeljela doc ko Zombi.Vidis Patik da nisi jedina koja ima te nalete tuge i ja se borim s njima.Nadam se samo da si danas bolje.

---

Draga Nina 70 zavrsila sam na trecoj operaciji,laproskopija,ali eto oporavljam se polako,danas sam bila u bolnici i vadili su konce,oporavak napreduje,nadam se da ce tako i ostati jer vise nemam snage za bilo kakve komplikacije.