Ostavljeni od prijatelja kada nam je najteze... :(

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

uz sav respekt za tragediju koja vas je samljela (i tebe i ostal roditelje koji su izgubili djecu) sto bi recimo bilo ispravno reci u tom trenu?

ja sam frendici kad je izgubila bebu u pokusaju da joj kazem nesto utjesno rekla da je eto njij kao lakse jer vec ima dvoje djece... mislim, ja sam glupaca koja ne zna komunicirati i stvarno nisam imala pojma sto reci. i nisam si to oprostila i 10-ak godina nakon tragedije sam joj rekla da mi je zao sto sam bila toliko glupa ali da nisam imala pojma sto reci

stvarno bez ikakve zelje da nekog povrijedim, ali sto reci kad nekome umre dijete

---

Potpuno razumijem što si htjela reći.Stvarno ne trebaš za sebe mislit da si glupača.Niti ja nakon svega ne znam kako reagirat na tako tužnu vijest jer kad realno sagledaš što kod reko ispada glupo,loše...jer u tom trenutku niti jedna riječ utjehe ne pomaže.Barem je meni tako bilo,šta god me pitali,govorili mene je ubijalo i išlo mi je na živce.Za sve oko sebe sam smatrala glupima i napornima jer uistinu nisam imala volje slušat takve izjave niti razgovarat na tome.Znam da je svaka takva izjava bila dobronamjerna i sada na to gledam drugačije i svima sam zahvalna što su me barem pokušali utješit.Nadam se da nisam nikoga uvrijedila,to je bilo čisto moje mišljenje.U svakom slučaju lijepo je kad vidiš da je nekom stalo do tebe i da te barem pokušava razumijet i utješit.Nebitno da li to bio zagrljaj,pogled,riječ...

Danas sam čula da je jedna moja poznanica postala mama anđela. Neznam šta se desilo šta je pošlo krivo rodila je na termin, uglavnom beba je mrtva. Tako mi je grozno žao. Znam kako joj je užasno sada i kroz šta prolazi.
Tako se osjećam nemoćno htjela bi joj reći da će preživjeti i da će s vremenom biti lakše i zagrlit je. Koliko god se pravili fini i govorili isto je gubitak je gubitak ali nije isto izgubiti bebicu na početku trudnoće i na kraju. To znaju ovi što su prošli kroz to. Mi smo čekali zadnja dva mj onda smo sve kupili, bio je tu snama 9mj zavolili smo tog malog čovjeka.Sve smo kupili osim nosiljke mm je rekao to ću kupit kad pođem po vas u bolnicu. Kupili smo je poslje skupa, kad smo pošli ponjeg u mrtvačnicu.Kaže prodavačica šta je to nešto brzinski onda sam ja počela plakat pa joj je mm rekao onda smo svi plakali.Kupiti tu nosilicu bilo je tako teško pogotovo što mu je mm stalno tepao kako će tata doć po njeg s predivnom nosilicom. Poslje sprovoda sam ga pitala kako može da neplače rekao je "kad bi sad počeo plakat nikad stao nebi". Svaki dan ide na groblje, ja nemogu nemam snage pomirit se stim. Nakon svega jedno "Žao mi je" pogotovo od prijatelja puno znači.Neki dan sam dobila poruku od jedne prijateljice nakon mjesec i pol "kako si". Pa smo se pitali šta joj sada bi? Ali nije važno

Draga marija, eto prilike da ti pruzis nekome ono sto je tebi falilo-razumijevanja! Ti si to sve prosla i mozda ne bi bilo lose da se javis toj poznanici i pokusas joj biti podrska u svemu ovom. Kazem podrska-to zvuci kao da ti treba ogromna snaga i strpljenje za to...ali podrska u nasem slucaju znaci-zajedno plakati i nekog moci razumjeti...Eto, samo jedna ideja od mene ;) Nadam se inace da si mi dobro i da te ne diraju previse postupci "prijatelja" koji se jave nakon godinu dana :D mene to ne dira, ja sam alergicna na to :D Pusa

Dobro sam, imam jednog anđela na nebu a drugog kraj sebe mm. Kao što sam napisala to mi je samo poznanica što mi je sada žao a mogućnost da je sretnem su male. A prijatelji u neke se razočaraš od neki se ugodno iznenadiš,to me baš i nedira mada bi mi puno značilo da su se neke javile prije. Nadam se da si i ti bolje odjednom si prestala pisati a pošto su ovdje samo crnjaci pa si nas zabrinula. Čitam stare postove i pitam se gdje nestanu te mame malo pomalo prestanu se javljati. Ako ovo čitaju nadam se da će se javiti i podjeliti s nama šta su u međuvremenu prošle. Za sve jedan zagrljaj:love2: i puno pozitivne energije.

sve su mame tu,samo su dosli neki bolji dani pa su preselile na veselije teme,jer su docekale svoju djecicu pa su dosla nova pitanja :-)...
ja sam mama andjela vec godinu i pol,nista se posebno nije promjenilo osim sto sam naucila zivjeti s tim bolom,postao je dio mene i moje svakodnevnice,bas sam se tesko nosila sa svim tim,toliko da mi je riknula stitna z,zeludac,zivci,pa sam godinu dana provela po doktorima,pa se moja sljedeca trudnoca cinila daleko svjetlosnu godinu,sad smo krenuli zelimo drugu bebeu ali ne ide pa ne ide,juce sam imala jos jednu uzasnu fazu,dobila sam m i pukla definitivno cak sam bila i do psihica,ali moramo dalje i ja krecem na neki novi i drugaciji put,novi jer sam koliko toliko izasla normalna iz svega ovog,a drugaciji jer cu uvijek biti mama andjela,jaca,hrabrija i s cuvarem....drzite se drage moje jer iza tog crnog oblaka nad vama grije sunce,jako i lijepo i ceka na vas.....


:heart::heart::angel:

Postoji uvek neko vreme buduce, vreme za nadanje...
Ljude koje izgubis i koje ti sam Bog posalje...
Postoji uvek trenutak ushicenja i sat za plakanje...
Dani, kad smo hrabri, dovoljno jaki...
Dani, kada nas zivot slomi i sakrijemo svoje oci u jastuk da ne vidi niko kako nas boli...
Postoji uvek neko vreme proslo za kojim ceznemo i vreme buduce za koje zivimo...

Draga :love2: svi nekako govore da će beba doć kad se nebudemo nadali kad prestanemo opterećivati se stim,koliko je to istina neznam nadam se da je. Ali mislim pored današnje medicine netreba ni sjedit skršteni ruku i čekat. Meni kad je bilo najteže kad sam mislila nemogu dalje tad sam u sebi rekla Bože daj mi snage da preživim ovu bol i kao da je neka snaga došla. Taj osjećaj je bio neopisiv osjećala sam se bolje ta snaga je bila ko val što te gurne.... Skroz čudno.Da ne govorim kako sam prije toga deset dana svako jutro govorila naglas "bože proklet bio zašto si mi ga uzeo". Na neki način smo se pomirili ja i moj Bog, pomaže mi nositi ovaj križ.

adal razumijem tvoju želju za bebom kao i razočaranja koja dolaze sa svakom novom m , ja sam isto imala osjecaj da ce mi samo to pomoci i donekle ublaziti bol ...a ta bol se povecavala iz dana u dan jer svi drugi su zivjeli i ja kao da nisam micala sa mjesta, samo sam promatrala tudje trudnoće, tuđu dijecu kako rastu i to me sve podsjecalo na moju nesrecu.ali doci ce dan kad ces nam i ti javiti sretnu vijest i to mozda uskoro ( ja se nadam) samo polako, dolazi ljeto, ides na more i probaj uzivati koliko god mozes. meni je jako godilo to micanje iz svakodnevnice nadam se da ce i tebi...pusa

Draga adal, ma uskoro ces i ti nama na veselije teme ;) Pretpostavljam ako su svi nalazi uredu, da si ti samo prenapeta i prenervozna, tako da vam jos do sada nije upalilo! Ja cu ti samo jedno preporuciti-pokusaj, mada znam da je tesko! Iz osobnog iskustva znam, dok su sve moje kolegice piskile neke razne testove i ganjale plodne dane, ja sam uzivala sa muzicem kad god sam htjela. Nisam imala pojma kad su mi plodni a kad neplodni dani. I na kraju upalilo prije nego njima! Eto vidis i sama, da sam prva medju njima rodila ;) Mi znamo cesto uz vecericu casu crnog vina, ili barem vikendom. Pokusaj uzivati opet u vodjenju ljubavi, a ne misliti stalno kako trebate zaceti bebicu. Oprosti ako ti ovo sve provodis u djelo, ne znam ja na koji nacin vi funkcionirate, ali eto htjela sam pomoci, sorry ako su ovo za tebe samo gluposti. Nadam se ipak da ce uskoro upaliti!!Ovo ljeto bi moglo biti presudno :*

hvala drage moje :-*
patik upravu si vec smo zaboravili zabaviti se bez pritiska i racunanja,nismo to prije radili ali sad jednostavno tako funkcionisemo,i uzasno me to smeta,cak i kad se trudim ne misliti misli se motaju da li smo uspjeli ovaj put ili ne,sve je to zbog nekog pritiska jer godine prolaze svi trudni,imaju bebe a mi cekamo i cekamo,taj je pritisak ogroman i on nam neda da disemo ni da ne mislimo vec je stalno racunanje,sabiranje oduzimanje,tempiranje.....ma sr...nje
hvala vam na lijepim zeljama i ja vama zelim male bebice u narucju koje ce ispuniti vas dom srecom i veseljem....

hm, a kako zvuci onda malo "preuredjenje" spavace sobe? Mozda koja erotska slikica na zidu? (Mi imamo krevet od drveta sa baldahinom i vjeruj mi u njemu se ne mozes ne osjecati kao kraljica ;) )Unijeti par detalja za promjenu i ljepsi ambijent? Ili jedan produzeni wellness vikend? Ako si to ne mozete priustiti, onda moze cjelodnevno planinarenje i prenociste u nekom starijem hotelu uz laganu vecericu i casicu vina? Probaj ozivjeti staru strast ;) Pogresno sam se izrazila-probajte, a ne probaj. Jer oboje ste za to zasluzni. Ako si zadovoljna svojim partnerom, ne dozvoli da vam borba za bebicom unisti brak. Ta tocka je jako vazna u zivotu, ali nije ni najvaznija. Dok god vas dvoje dobro funkcionirate zajedno, nada da ce biti malih bebica i lijepih dana je sve veca. Ajmo, sad,papir u ruke, zapisi zelje i trenutne mogucnosti i odluci se za jednu opciju vec ovaj vikend i idi se spremati :D Nema veze ako nisu plodni dani :D Ljubim te i uspjet cete vi to, sigurna sam!

ajme hvala ti do neba divna si zaista :-*
bas se toga i bojim da ne zaglavimo u tom svijetu i ne daj Boze slomimo u komadice,jer zaista ovakav tempo trosi ljubav i strast brzinom munje a to nikako ne zelimo,i da u pravu si sto se promjena tice,ali se prvo moram skloniti od svih koji su trudni ili imaju bebe(starija me djecica ne uznemiruju :-))a onda poraditi na ambijentu,unijeti neke promjene i opet biti ona stara ja puna zivota,kako mi je uzasno trebao neko sve to reci da se pokrenem :mrgreen:

Citiraj:

---

kako mi je uzasno trebao neko sve to reci da se pokrenem

---

Znam ja biti i groblja ako te to pokrece:mrgreen: Nazalost, trudnica i malih beba koje nas podsjecaju na nase gubitke ce uvijek biti...Zato kreni vec sada sa promjenama. Jer svaki trenutak propustene strasti za mene je jedan nepovratni trenutak...mislim kad se strast ugasi, onda se gasi lagano sve. Razumijem da mnoge mame imaju problema s tim, ponovno se opustiti i uzivati. Meni je isto bila blokada poslije poroda, 10 tjedana mu nisam dala da me takne :D a onda kad sam si rekla da Patrickova smrt nema nista sa tim, da je to nesto sto se samo nas dvoje tice, opet sam bila ona stara. Naravno, uvijek znaju misli odlutati u sred frke, ali raznim vjezbicama i knjigama se daju i te prepreke prijeci. Ja sam nama za drugu godisnjicu braka kupila jednu super knjigu, gdje medju ostalom je opisana i spajanje energije i nekih tona ostalih elemenata za vrijeme vodjenja ljubavi. I stvarno, zbilja je svaki put uz tu knjigu bilo nesto posebno. Posebne tehnike disanja, posebne masaze...zbilja spaja par. E sad, naisla sam na razna misljenja sto se tice takve literature...najvise je onih koji me gledaju kao ludjakinju i sexualnog manijaka, ali eto, meni je sex vazna komponenta u braku i kad je vec izvor uzivanja, zasto ne bismo iskoristili taj izvor? ;) A za pocetak mozete poceti i sa manjom pauzicom...jedno tjedan, dva...mozda sa nekim masazama i mazenjem u medjuvremenu, ali bez sexa,...mozda se na taj nacin vrati ona sakrivena strast i zelja...

Ja sam sebi obecala, da dok ne vratim nasu vezu na ono stanje koje smo imali pred planiranja prve trudnoce, ne zelim uopce ici na drugu trudnocu...bas zbog tog jer se bojim, da se slucajno opet desi nesto ovakvo, mislim da nasoj vezi ne bi bilo spasa...covjek to odvajanje jednog od drugog jedva i zamjeti. Zato je najbolje stare rane zacijeliti i onda krenuti dalje.

Odoh ja sad predaleko, draga adal...Ali eto, uvijek mi je zao kad netko kaze da ih je bebina smrt udaljila ili unistila brak. Mislim da ih mi ili nasi partneri, ili pak oboje unistimo, time da kad dodju tu i tamo lijepi dan, da ih ne iskoristimo, nego pustimo se i time tonemo jos dublje!

Ajmo, sad akcija!! :*

hehehhehe da da idemo lagano u akciju,unijeti promjene i opet zivjeti jedno za drugo a onda ce doci i beba a tebi draga :naklon::naklon: