Mury draga i kod mene isto tako vjera i nada.... sjede na jednom ramenu, a na drugom strah.... ali vjera i nada su uvijek nekako jače...Citiraj:
Mury prvotno napisa
Printable View
Mury draga i kod mene isto tako vjera i nada.... sjede na jednom ramenu, a na drugom strah.... ali vjera i nada su uvijek nekako jače...Citiraj:
Mury prvotno napisa
Evo zeljela bi se ukljuciti u ovu temu i pokusati kroz par postova koje namjeravam napisati odgovoriti na ono pitanje koje se sve mi pitamo Zasto Bože, zasto meni, zasto nama, sta sam ti sagrijesila da mi das toliki kriz....iako sam vjernica to sam se mjesecima pitala, to je normalna reakcija.Procitajuci knjigu Svrhovit Zivot neke stvari su mi postale jasnije, i zato bi vam voljela prenjeti par redaka iz te knjige,ako ijednoj mami andjela pomognu ja cu ispuniti svoju misliju i biti sretna. Kamen temeljac dubljeg odnosa sa Bogom je potpuna iskrenost glede vlastitih osjecaja.Božiji prijatelji iz Biblije uvijek su iskreno iskazivali osjecaje prema Bogu.Cesto su se zalili , nagadjali,optuzivali i prepirali se sa Stvoriteljem.Ali Bogu takva iskrenost nije smetala, zapravo ju je i poticao.Dopustio je Abrahamu da ga ispituje i prigovora mu zbog Sodome, strpljivo je slusao brojne Davidove optuzbe da je prema njemu bio nepravedan,da ga je izdao i napustio,nije zgromio Jeremiju kad gaje otpuzio da ga je izdao, Jobu je dopustio da ispuse svoju gorcinu u vrijeme trpljenja. Može li Bog podnijeti takvu zestoku iskrenosti od vas?Svakako! Pravo se prijateljstvo gradi na otvorenom razgovoru. Trebamo prema Njemu biti iskreni i otvoreno mu reci ono sto osjecamo a ne ono sto mislimo da bismo trebali osjecati ili reci.Vjerovatno trebate priznati neki skriveni gnjev ili ogorcenost u nekim podrucjima vaseg zivota u kojima se osjecate prevarenima ili razočaranima. Dok ne sazrijemo dovoljno da shvatimo kako se Bog svime u nasem zivotu sluzi da nam ucini dobro, znamo biti ogorceni zbog neuslisenih molitvi, bolih uspomena, svog izgleda i ostalog sto bismo promijenili da smo mi Bog. Ogorčenje je najveca prepreka prijateljstva s Bogom. Zasto bi htio biti prijatelj s Bogom ako je dopustio da se TO dogodi?Lijek za to je spoznaja da Bog uvijek sve cini u nasem najboljem interesu cak i onda kada je bolno i kad nemozemo razumijeti. Ali otvoreno mu priznati svoje ogorcenje i osjecaje prvi je korak prema iscjeljenju. Da nas pouci iskrenosti, Bog nam je dao Psalme, prirucnik klanjanja Bogu – prepun tjeskobnih vapaja, vikanja, sumnji, straha, gorcine ali i zahvalnosti i iskaza vijere. Ohrabrujuca je cinjenica da su svi Božiji najprisniji prijatelji- Mojsije, David, Abraham,Job – kadkad iskusili sumnju. Ali umjesto da svoju muku prikriju poboznim farsama, iskreno su i otvoreno izrekli. Iskazati sumnju kadkad je prvi korak prema sljedecoj razini prisnosti sa Bogom. Za danas je dovoljno Nastavljam sutra....
Svaki se problem zbiva radije Božije svrhe.Isus nas je upozorio da cemo u svijetu imati nevolje.Nitko nije imun na bol ni pošteđen patnje i nitko ne prođe kroz život bez ikakva problema.Život je zapravo niz problema.Čim riješite jedan, umjesto njega dođe drugi. Nisu svi veliki ali svi su vazni zbog procesa sazrijevanja koje Bog provodi u vama.Bog se nevoljama koristi da bi nas privukao blize sebi. Biblija kaze:Blizu je Jahve onima koji su skrusena srca a klonule duse spasava.Najdublja i najprisnija iskustva klanjanja Bogu dozivjet cete u najmračnijim danima – kad vam srce bude slomljeno, kad se budete osjecali napustenima, kad vise nema izlaza, kad je bol silna – onda se okrecete samo Bogu.Za vrijeme patnje ucimo se upucivati Bogu najiskrenije molitve, od srca,posve otvoreno. Bog je mogao Josipa postedjeti zatvora, Danijela lavlje jame, Jeremiju od toga da ga bace u blatnu čatrnju, Pavla je mogao poštedjeti toga da proživi tri brodoloma, a trojicu mladih Hebreja toga da ih bace u uzarenu pec,ali nije ih postedio.Pustio je da se sve te nevolje zbivaju i zbog toga su ti svi ljudi poslije bili prisniji sa Bogom.Nevolje nas natjeraju da se okrenemo Bogu i da se pouzdamo u njega a ne u sebe. Bez obzira što uzrokovalo probleme, nijedan vas nece snaci a da Bog to ne dopusti.Sve sto se dogodi Božjem dijetetu pod Očevim je nadzorom,on to kani iskoristiti za dobro i onda kad vam sotona i drugi zele zlo. Problemi ne donose sami po sebi učinak koji im je Bog namijenio. Mnogi ljudi postanu ogorčeni, umijesto bolji pa ne sazriju...potrebno je reagirati onako kako bi to Isus učinio.Bog zna sto je za vas najbolje i na srcu mu je vas najbolji interes.Jeremiji je rekao ;jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam, naume mira a ne nesrece, da vam dadnem buducnost i nadu. Budite strpljivi i uporni, Biblija kaze ;jer kad vamje vijera na kušnji, jača vaša postojanost, zato je pustite da se potpuno razvije, da postane besprijekorona, bez ikakvih nedostataka. Ako ste upravo sada suočeni sa nevoljom nemojte Boga pitati „zasto se ovo bas meni događa“. Umijesto toga pitajte ga“Što želis da iz ovoga naučim“ zatim se pouzdajte i nastavite postupati ispravno. Postojanost vam uistinu treba da biste vršeći volju Božiju zadobili obećano.
Danasnji citat „ Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube, onih koji su odlukom Božijom pozvani ( Rimljanima 8:28) Svrhovit život!
do sutra:bye:
latika draga, hvala na predivnim tekstovima koji mi daju snagu u ovim teškim trenucima :love2:
Mury draga hvala tebe sto me citas i sto mi dajes poticaj da nastavim pisati:love2:
Svaki dan vašeg života zabilježen je u Božijem kalendaru još davno prije vašeg rodjenja.Sve što se događa ima duhovno značenje, BAS SVE! , u poslanici Rimljanima 8,28-29 objašnjeno je i zašto.“ Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube, onih koji su odlukom Božijom pozvani,jer koje je predvidio one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. Ovi redci spadaju među najčešće pogrešno tumačene tekstove iz Biblije, Pavao nije htio reci“Bog će učiniti da sve završi onako kako meni odgovara .To očito nije istina.Ti redci ne znace ni : Bog će učiniti da sve bude dobro i da sretno završi na zemlji. Ni to nije istina. Na zemlji mnogo toga nesretno završi. Živimo u palom svijetu. Samo se u nebu sve odvija onako kako je Bog namislio.Zato nam je rečeno da se molimo;Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji“Nasa se nada u teškim vremenima ne temelji na pozitivnom razmisljanju, pustim željama ili urođenom optimizmu nego na sigurnosti dvaju istina: da Bog ima potpuni nadzor nad svim u nasem zivotu i da nas voli. Božiji plan za vas zivot obuhvaca sve sto vam se dogodi – pa tako i vase pogreske, grijehe , boli, bolesti, dugove, katastrofu i smrt voljene osobe.Bog moze izvesti dobro i iz najveceg zla, ucinio je to i na Kalvariji. Mi smo poput dragog kamenja oblikuju nas čekić i nevolje.Ako mali draguljarski čekic nije dovoljan da obije grube rubove, Bog če uzeti u ruke pravi čekić,a ako smo zbilja tvrdoglavi posluzit ce se i maljem ili cime god bude trebalo. Svaka nevolja je prigoda da izgradjujemo svoj karakter.Pavao je rekao“nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost“Zato sto nas Bog zeli učiniti slicnim Isusu provest ce nas kroz ista iskustva koje je Isus prozivio.To obuhvaća osamljenost, kušnju, stres, odbačenost i jos mnogo toga.Biblija kaze da je Isus kroz trpljenje postigao savršenstvo.
I jos za danas nesto sto je meni uvijek na pameti: Ovaj život nije sve što postoji. Život na zemlji samo je proba za pravu predstavu. S one strane smrti, u viječnosti provest cemo puno duze vremena nego ovdije na zemlji.Zemlja je samo privremena pozornica, škola, pokus za život koji ćete provesti u viječnosti. To je viježba prije prave utakmice, krug za zagrijavanje prije nego krene prava utrka.Ovaj je zivot priprema za onaj koji dolazi.
I zapamtite izjava Abrahama Lincona koja me se dojmila: Bog niposto nebi stvori bice poput čovijeka da živi samo dan. Ne, ne čovijek je stvoren za viječnost. Tako da drage mame neka nas sve tiješi činjenica da nas nasa dijeca čekaju u viječnosti. Bog vas blagoslovio......do sutra
latika , samo piši :-) :kiss:
latika samo ti piši, ima nas još koji čitamo!!! :-)
i hvala ti na tome. :heart::klap:
i ja čitam! ;-)
cure moje drage sve vas grlim, i ovo pisem jer se ja sada osjecam zaista puno bolje, od smrti blizanaca su prosle 2 i pol godine, vrijeme ipak nesto znaci u ovom nasem teskom procesu žalovanja ali naravno bez vjere i nade u ponovni susret sve bi bilo puno teze....evo koji redak i danas
U Bibliji piše ;Bog je usadio vijecnost u ljudsko srce.Urođena vam je teznja da budete besmrtni jer vas je stvorio Bog, na svoju sliku da zivimo vijecno. Iako znamo da svatko naposljtku umre,smrt se oduvijek cinila neprirodnom i nepravednom.Razlog zbog kojeg osjecamo da bismo trebali zivjeti vijecno jest taj da nam je zu zelju u mozak ugradio Bog. Jednoga dana vase ce srce prestati kucati.Doci ce kraJ vasem tijelu i zivotu na zemlji, ali ne i vama.Vase je zemaljsko tijelo samo privremeno boraviste vaseg duha.Biblija zemaljsko tijelo naziva šatorom a vase tijelo koje cete dobiti govori kao o domu.U njoj pise“znamo da cemo kad se ovaj sator u kojem sada zivimo srusi-kad umremo i napustimo tijela- imati nova tijela,vijecni dom u nebu,koji ce biti Bozije dijelo a ne dijelo ljudskih ruku“ U nebu cemo opet biti skupa sa svojim voljenima koji su bili vijernici oslobođeni svakog bola i patnje,nagradjeni za svoju vijernost na zemlji,i dobit cemo posao u kojem cemo uzivati.Necemo lezati po okolnim oblacicima s aureolama nad glavama i svirati harfe. Svi cemo uzivati u nenarusenom zajednistvu s Bogom i on ce uzivati u nama neograniceno i zauvijek.Jednoga ce dana Isus reci ;Vi koje je Otac blagoslovio, dođite i primite u bastinu kraljevstvo pripravljeno za vas od pocetka svijeta.
Oblikovala su vas životna iskustva, od kojih na većinu niste mogli utjecati. Bog je dopustio da vam se dogode zato da bi vas mogao oblikovati. Bog ne dopušta da nijedno bolno iskustvo propadne. Vaša će najvažnija služba,a vjerojatno, proizići iz vaše najveće patnje. Tko može bolje služiti roditeljima koja imaju djecu sa Downovim sindromom, nego roditelji koji su imali isto takvo dijete? Bog namjerno dopušta da proživite bolna iskustva da bi vas osposobio za služenje drugima. On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.Upravo ona iskustva na kojima ste Bogu u životu najviše zamjerali-ona koja biste htjeli sakriti i zaboraviti-upravo ta iskustva Bog želi koristiti da pomognete drugima. Ta su iskustva vaša služba. Da bi se Bog koristio vašim bolnim iskustvima morate biti spremni o njima govoriti. Ljudi su uvijek više ohrabreni kada govorimo o tome kako nam je Božja milost pomogla u našim slabostima, nego kad se hvalimo svojim jakim stranama.
Evo, da malo podignem temu.
Od druge trudnoće pribojavala sam se gubitka djeteta, međutim Bog mi je pomogao u toj trudnoći i u slijedeće dvije koje sam iznijela i donijela na ovaj svijet dvoje (4) predivne zdrave dječice koje su samnom.
Ovo proljeće odlučili smo da više nećemo imati (bar ne u skoro vrijeme) djece i da ću staviti Mirenu, Bog je ipak htio nešto drugo od nas, imala sam CIN1 na papi i gin. mi je rekao tek dok će papa biti dobar da mogu staviti Mirenu. Počela sam piti kontracepcijske pilule od kojih sam se osjećala jako loše (glavobolje, debljanje i sl). Napravila sam kontrolni papa koji je bio uredu ali mi nismo bili pri lovi, htjela sam Mirenu staviti početkom 9. mjeseca. Prestala sam piti tablete u 8. mj. i prešli na kondome. Bili smo kao obitelj pozvani na Krapanj u zajednicu kursiljista na obiteljski tjedan. Tamo smo odlučili pustiti Bogu na volju što se tiće još djece. Dalje da skratim. Bila sam dvojnih osjećaja kad sam odmah ostala trudna mislila sam da je to ono što je On zacrtao za nas nisam niti slutila da ću biti među svima Vama.
Kada sam otišla na redovnu kontrolu kod dr. 15.01. i rekla da mi je već vodenjak u rodnici i da ne vjeruje u dobar ishod, vratila sam se doma samo po krunicu i pravac bolnica (M me je vozio). Kad mi je gin. priopčio situaciju i kad su me smjestili u sobu i prikopčali na tokolicu i antibiotike jedino što sam smatrala da mogu je pustiti Njemu na volju, uzela sam krunicu i molila. Kada su počele kontrakcije i kad su me smjestili u rađaonu, 3 sata sam čekala da krene pobačaj (porod). Molitva krunice dala mi je toliku snagu da sam mogla sa svima komunicirati, a ono što sam bila tražila u molitvi mi je dragi Bog i ispunio - tražila sam da se ispuni onako kako je on predvidio za mene a meni da da snagu da to mogu prihvatiti, našu majčicu Mariju tražila sam da prihvati moje (njihovo) djetešce. Imala sam snage ležati u rađaonici 12 sati dok porod nije završio, rodila sam prekrasnog dečkića (Josip) koji je sam izašao van bez trudova i sl. osjetila sam kako se bori rukicama i nogicama, rodio se je živ što je bilo moje čudo koje sam doživjela (19-20 tt). Nakon poroda preuzela ga je pedica i dok su mene očistili došla je nakon 20 min i rekla da je umro nakon 1 sat i 20 min. Tu noć sanjala sam Mariju kako u krilu drži moje (njihovo) djetešce.
Imam osjećaj da bez molitve ne bi mogla i da ne vjerujem da On zna što je najbolje za nas.
I za kraj Bog ima samo 3 odgovora na naše molitve: DA, NE SADA, IMAM BOLJE PLANOVE ZA TEBE
:love2:Citiraj:
L&L prvotno napisa