X
Printable View
Što znači dobro socijalizirano dijete? :D
Razmišljam o svom MoždaPredškolcu.. sramežljiv je, u vrtiću se druži uglavnom sa dvojicom dječaka. Iako se voli igrati i sa drugima... kad ove dvojice nema ili ..nešto. :) Kad nam dodju prijatelji s klincima, uspije se sprijateljiti, iako prvo s oprezom. A vani u parku nadje društvo za igru jedino ako je taj drugi dječak sličan njemu (veće i manje dečke, kao i cure, ne zareuzuje baš).
Od nepoznatih odraslih je uvijek suzdržan i sramežljiv. Pozdravi ako baš mora..
Mislim, idemo s njim za koji mjesec na psihološko testiranje (privat), ali čisto me zanima što u primjeru znači dobro socijalizirano dijete? Mislim da bi mogao naći prijatelje, ali kako je osjetljiv dosta.. to može malo štekati. :-/
ja uopće ne bih miješala kategoriju otvoren/društven - zatvoren/sramežljiv s kategorijom socijaliziranosti.
netko može biti super otvoren, brbljav, društven, a ne raspoznavati pravila ponašanja među ljudima i biti zapravo neprilagođen.
a netko tko je sramežljiv i plašljiv može biti najnormalnije socijaliziran, odnosno lijepo funkcionirati među drugim ljudima.
baš i u svom primjeru, ja bih rekla da je ova moja emocionalno nezrela u neku ruku možda bolje socijalizirana od ove brbljave ekstrovertice od njene sestre koja kao da je s marsa pala LOL
Takav je i moj sin bio u dobi od 5-6 godina, pa i u godini prije škole. Kad je krenuo u školu, pokazalo se da je zapravo odlično socijaliziran, brzo je pohvatao konce u razrednoj dinamici, dobro funkcionira i u grupi, i zasebno, i zapravo nikakvih problema nije bilo. Otprve je zavolio i školu i društvo u razredu. A oduvijek sam za njega mislila da nema razvijene socijalne vještine - tu me itekako razuvjerio. Iako je po karakteru i dalje introvert (i ostat će takav), i ne ističe se među glasnijima od sebe.
cimavica nije imala skoro nikakvog predznanja kad je krenila u skolu, super se snasla. maza je znao dosta toga ali se svejedno puno
losije snasao tako da mislim da je ta emocionalna zrelost jako vazna. na koji nacin raditi na tome?
Nema tu puno mudrosti - jednostavno treba djetetu dati priliku da to uči u praksi. Ako dijete ne ide u vrtić, treba mu omogućiti kontakt s vršnjacima (igraonice, sportske aktivnosti, dječji zbor... ima toga).
Da ne širim priču, evo tu ima lijepo ukratko opisano sve bitno: http://www.pjesmicezadjecu.com/mamin...-vjestine.html
Ako želiš više teorije, nabavi knjigu VJEŠTINE IGRALIŠTA (Stanley Greenspan). Ima u svakoj knjižnici.
peterlin, maza ide u 1.r zato i pisem da se zbog te nezrelosti losije snasao. isao je u vrtic prije toga. bas vidim da nije zreo kao
njegovi kolege iz razreda. povrh svega je jos i naivan i ucinio bi sve za druge :/
puno razgovaramo s njim ali da li je to dovoljno? :/
Eh, čuj, teško mi je reći... Što misliš pod time da se nije baš najbolje snašao? Ako je meta zlostavljanja (verbalnog ili fizičkog) ili ako mu otimaju stvari i rade štetu, nemoj čekati nego rješavaj to odmah s učiteljicom i osobljem škole jer dijete se ne može od toga obraniti niti je to njegova dužnost, to je stvar koju trebaju riješiti odrasli.
Jako ovisi i o tome kakav je sastav razreda. Dijete će naučiti iz pokušaja i pogrešaka. Neprihvatljivo ponašanje će naučiti prepoznavati tek kad ga osjeti na svojoj koži, a doma mu samo daj priliku da o tome govori, slušaj ga i tek onda savjetuj po nahođenju. Ne mogu ti ništa pametno reći, jer je moj mlađi sin već godinama u razredu u kojem ima i verbalnog, pa čak i fizičkog nasilja i raznoraznih vrsta neprihvatljivog ponašanja. Neke stvari smo postigli doma razgovorom, puno toga primjerima ponašanja u nekim situacijama, ali nismo s njim u razredu. Moram reći da te stvari meni padaju teže nego njemu. On je naučio maknuti se iz neugodnih i potencijalno opasnih situacija, ali ga osjećaj za pravdu često uvali u govn*o i nikada nismo bili baš do kraja zadovoljni kako to škola rješava. Nadam se da je kod tebe to ipak privremeno, jer dobar učitelj/učiteljica većinu toga riješi u do kraja prvog polugodišta, uključivši i roditelje. Sretno!