novcic ne odlucuje:P
Printable View
novcic ne odlucuje:P
Vidi ju....
Zakaj misliš da nisam shvatio tvoj post broj 6?
No dobro.
Kad se radi o vrlo važnim odlukama nema nikakvih brzih odluka, ispravnih osjećaja i slično.
Treba se jako, jako dobro informirati, vagati pro i contra, procjenjivati, po potrebi i odgoditi odluku i na kraju, makar u zadnji čas, doći će se do zaključka da je jedna opcija ipak bolja od druge. Ne postoje dvije jednako dobre.
Ja se uopće ne mogu sjetiti neke svoje veeeelike odluke. Šta ja znam, sve je nekako išlo svojim tokom, nema se tu što odlučivati.
Zapravo, uglavnom znam što hoću, brzo to provedem u djelo, nekada se kajem, nekada ne.
Zadnje gdje sam dugo vagala što ću, kako ću je bilo kod upisa u srednju školu, da li gimnaziju, ekonomsku, medicinsku, tehničku... i u koji grad. Na kraju sam izabrala glupu ekonomsku. Sva ekipa je išla u Vk, a ja u Đk. Iz nekog samo meni znanog inata tada. Brzo sam se pokajala što nisam upisala gimbu, ali dobro.
Da, sjećam se još jedne loše odluke, kada sam popušila priču jednog poznanika, pa sam mu išla "pomoći", lijepo me zaribao pa sam se kasnije vucarala po sudu i platila 22.000 kuna. No, dobro, i tada je bilo sreće u nesreći jer mi je lova pala s neba, prodali staru kuću pa nisam morala ulaziti u kojekakve kredite ili se nagađati o otplati kad krenem raditi...
Zapravo, uopće nisam tip od odluka. Ja samo kročim kroz svijet, ne razmišljam previše. Znam što znam i time se vodim.
Tek sam sada skužila na što Vrijeska misli kada govori o velikim odlukama. Hm, moram priznati da sam bila u dvije takve situacije.
Nešto što bi se moglo nazvati teškom operacijom... Tada sam odlučila kako sam znala. Nisam se vodila srcem nego razumom. Žalim još i sada.
Stambeni kredit. Hm, možda i ne tako velik, ali tada je bilo love pa je bilo lakše. SAda bismo možda drugačije, ali što je tu je. Ne razmišljam previše, za razliku od MM-a. Neće trajati vječno.
Što se tiče radnog mjesta, tu mi je bilo teško odlučiti se ići na čuvanje trudnoće. Toliko sam bila luda. Jer sam eto, odana budala dok me nisu iz*ebali u zdrav mozak pa sam rekla, doviđenja.
Preseljenje - kad sam diplomirala, ovdje nije bilo posla, bili smo spremni odseliti se u Bjelovar. Nije druga država, ali bismo i u drugu državu da je trebalo. To mi je bilo jako teško zbog tete. Bilo mi je bed što ćemo možda otići, a ona ostati ovdje. Bilo mi je bed i zbog staraca MM. SAda bi mi, s obzirom na dijete to bilo još teže. No, da se mora, da je stvar egzistencije (samo bih tada otišla, nikakav "viši standard" i ta sranja me ne bi odvukli), golog preživljavanja, tada bih otišla bez da bih trepnula.
Rastava braka. Tu bih se vodila želucem.
Ma ne znam. Kad mi je teško, predam sve Bogu i znam da će već naći neko riješenje za mene. Samo zažmirim, kažem Mu - ti znaš što treba i bude sve ok. Majke mi!
prezivjela par zivotno teskih odluka.
prvu otici van ili ne. sve sam imala sredjeno, cak i rijesen smjestaj. i bila bi to za mene vrlo vrlo blistava buducnost da sam otisla.
no jedan dan sam napisala dva maila, jedan kojim vlakom stizem, a drugi Thank You for The Opportunity..... prosetala, pogledala film. opustila se dosla do kompa i stisnula mail Thank You for The Opportunity :mrgreen: (posljedica je bila jos godina dana volontiranja, nalazak posla koji nije bio na temi koju volim, ali nisam se jos uvijek pokajala sto nisam otisla van)
promjena posla (onog gore navedenog nakon neodlaska vani) jedno jutro dok sam dojila balerinu odlucila sam da se ni u ludilu ne vracam. spakirala ljepoticu i sebe i otisla do sefa i rekla mu da na zalost nisam vise u stanju voditi zivot znanstvenika zbog djece :yes:
nism imala posao na koji idem, ali sam ga nasla isto popodne. degradirana ali sretna. nakom 10 dana nasla sam posao na kojem sam sam i jako sam sretna i zadovoljna.
dizanje velikog kredita, planirana je kupovina nekretnine godinama, ali bez velikog kredita. no prodaja stana nije isla bas kako smo si mi zamislili, digli veliki kredit, bili smo uvjereni da ce to trajati kratko i zbilja platitli smo samo 2 rate.
sve odluke sam donjela srcem. ali u svakoj odluci sam imala financijsku sigurnost. mozda je nekim izgledalo nonsalantno, ali i u godini ekstra volontiranja imala sam finacije da niti jedan dan nisam mislila kako cu. kad sam dala otkaz, mogla smo s dvoje djece biti nezaposlaena neki dulji period (no tad ne bi kupili nekretninu). dizanje kredita je napravljeno samo sto smo imali financijsku konstrukciju, kako cemo ako ne prodamo stan.
dakle ja bih rekla srcem, ali samo ako znam da finacijski mozemo.
i nisam se niti jednom osvrnula sta ako...... mislim da je to vazno kod svake odluke.
Ovisi o odluci...Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Ja sam za neke odluke (promjena posla, razmišljanje o kupovini nekretnine) uvijek crtala vješala (za/protiv) i zatvarala financijske konstrukcije vrsta raznih. To mi je išlo... Nisam napravila većih pogrešaka, ali moguće je da sam zbog pretjeranog opreza propustila nešto što bi hrabrije osobe smatrale prilikom...
Druge vrste životnih odluka (štajaznam, udaja) koje uključuju i druge ljude bile su dogovarane i pregovarane. Treće vrste životnih odluka bile su donijete na prvi pogled impulzivno (jedna promjena posla) ali nakon duljeg razmišljanja.
Nema tu puno mogućnosti, a čovjek se uvijek pita "što bi bilo kad bi bilo...." Svojevremeno su mi prije upisa na studij nudili stipendiju ako odaberem agronomiju ili prehrambeno tehnološki studij. Nisam pristala, pa se i danas ponekad zapitam kako bi bilo da sam to odabrala (ali se ne grizem). Ponekad se zapitam kako bi bilo da nisam raskinula neku od dvije emotivne veze iz mladosti (i zahvaljujem Bogu na dovoljnoj količini zdrave pameti jer imam osjećaj iz trbuha da to ne bi dobro završilo).
Ne možemo znati unaprijed neke (mnoge) stvari. Sutra se situacija može okrenuti i stvari će izgledati bitno drugačije. Ne treba se puno opterećivati nakon što donesemo odluku, ali sigurno ćemo se tu i tamo zamisliti što je moglo biti, a nije bilo... Čak se koji put smijemo i predomisliti ako nam život pokaže da neke odluke nisu bile dobre. Treba imati povjerenja u sebe. Sretno!
ja sam sve važne odluke donijela iz srca a ne iz glave, a inače slovim kakti za realnu i racionalnu
i nisam požalila, ma zapravo ni ne pitam se što bi bilo da sam drugačije odlučila nego živim s ovim što jesam odabrala
i kod mene to bude tako da jednostavno moram postupiti špo nagonu i osjećaju jer u protivnom nemam mira...
što se tiče nebitnih odluka tu sam grozna i neodlučna (npr. u stanju sam 5 puta promijeniti mišljenje kad kupujem sladoled u slastičarnici i uvijek pomislim da sam ipak trebala uzeti neki drugi :roll:)
flopica :lol:
Ja mogu potpisati daedi, i martu, i druge koje slično misle. Važnim odlukama ne dajem preveliku važnost, jer tada dobijem tremu.Odlučujem brzo i spremno, važno mi je da sam ja TA koja odlučuje. Što ne znači da nema odluka koje bih sada rado promjenila, ali ne u smislu da mi takav način razmišljanja koči život, već mi pomaže u sljedećem odlučivanju. Postoje stvari koje ja žarko želim već dugo( puno djece, stravstvenu vezu, svoj dom, doktorat, uspješnu karijeru) i gdje se hrabro bacam u hladnu vodu, bez puno razmišljanja. I vjerujte, svaki put plivam, ma koliko hladna i duboka bila.
I bstvarno mi idu naživce neodlučni(kao MM, na primjer) koji poput flopice, nisu sigurni u odabir četkice za zube, ali šta da radim sada, ne možeš sve u životu dobiti:)
Ranije sam vise vodila racuna o drugima koji su ukljuceni u moje odluke nego o sebi. S vremenom sam shvatila da ne mogu svima dovoljiti, a nedavno i da ako ja nisam sretna sama sa sobom nece biti ni nitko u mojoj okolini i samim time mi je donosenje odluka postalo lakse. Zvuci jednostavno, no treba "dorasti" do toga. Sve sam ja to oduvijek znala u teoriji ali je trebalo jako puno da provedem u praksi.
Jako je malo odluka u zivotu "ili - ili". Ono, uspjeti ili propasti. Moze biti bolje, ili losije no i nakon lose odluke mogu se donijeti neke druge koje ce popraviti postojece stanje. Uci u nekakav posao, promijeniti radno mjesto, mjesto stanovanja - te odluke nisu nepromjenjive odnosno, pokazu li se nedovoljo dobrima, uvijek se mogu donijeti neke druge.
Sto se same "tezine" odluke tice, u dogodilo se da sam unutar tri mjeseca morala donijeti dvije odluke. Radilo se doslovno o zivotima moje djece, vremena za odlucivanje je u prvom slucaju bilo jako malo, u drugom malo vise no ishodi su mogli biti smrtonosni. Sve je ispalo dobro, a nakon toga, sve drugo je pis of kejk :D
Storma, :love2:
Ma sve ok, zive su :mrgreen: :lol:
Ajde vrit, nisam tak mislila.
Mislim, drago mi je da su ti klinke OK (:-*:-* curkama), ali šaljem ti :love2: čisto tak, jer te imam rad.
Ma znam. Gle, mogu se ili sprdat s tim, ili biti paralizirana od straha. A ovo drugo nikako nije moj đir ;)
jako lijepo rečenoCitiraj:
Storma prvotno napisa
Jednom sam na kutiji čaja pročitala pričicu o čovjeku koji se nikako nije mogao odlučiti na kojoj strani rijeke da živi. Svaki je dan prelazio sa jedne na drugu stranu. Jedan dan ga je rijeka odnila...
Divim se ljudima koji donose odluke lako, pa taman i pogrešne.
Ovako i ja, ovo malo i svakodnevno mi oduzima nevjerojatno puno energije i vremena, a najveće životne odluke sam donijela brzo i lako jel tu nekako više osjetim što je bolje, ne racionaliziram, ne propitkujem i ugl. dobro ispadne.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Mislim da je najveći problem ljudima, koji teško donose odluke, taj što se nakon donešene odluke previše osvrću i pitaju jesu li pogriješili.
Općenito je problem svih nas što previše prevrćemo po prošlosti ili strahujemo od budućnosti...sadašnjost, u kojoj jedino vrijedi biti, je negdje izgubljena putem.