Printable View
Potpis na sumskovoceCitiraj:
Sumskovoce prvotno napisa
Bas mi je drago da se o ovome pise. I ja se osjecam pomalo posesivno u vezi svoje bebe.Neki dan ga je mm odnio kod svekrve i nije ga bilo sat vremena. Prvih poa sata mi je bilo ok, malo odmora, al poslije toga mi je poceo toliko nedostajati da sam osjecala fizicku nelagodu sto ga nema. A ne volim ni kad
Ja nisam imala ovakve "nezrele" misli tipa da će beba nekoga više voljeti nego mene ili da sam loša mama - dapače, imali smo ogromne probleme sa hranjenjem, pa kad bi nekome donekle uspjelo nahraniti je (privatnoj patronažnoj sestri npr.) onda sam osjećala samo olakšanje. Ali osjećala sam baš fizičku nelagodu kad bih se odvojila od djeteta (što je bilo ravno jednom u toj mlađahnoj dobi), iako je dijete ostalo sa tatom koji se od prvog dana o njoj brine jednako kao ja, pa nije bilo razloga za strah ili za ljubomoru - radilo se jednostavno o fizičkoj nelagodi i nemiru. No, već nekoliko mjeseci kasnije vrlo rado sam prepuštala dedi i baki da ju šeću po parku u kolicima.
slažem se!Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
aPotpis na sumskovoceCitiraj:
Sumskovoce prvotno napisa
Bas mi je drago da se o ovome pise. I ja se osjecam pomalo posesivno u vezi svoje bebe.Neki dan ga je mm odnio kod svekrve i nije ga bilo sat vremena. Prvih poa sata mi je bilo ok, malo odmora, al poslije toga mi je poceo toliko nedostajati da sam osjecala fizicku nelagodu sto ga nema. Iako mi je ok da ga drugi drze i nosaju, ne volim kad mi npr. svekrva dodje i odma mi ga uzima iz ruku kao da apriori ima neko pravo na njega. Volim kad ga dam nekom da ga mogu uzet kad mi je volja. Al mislim da su sve to prirodni osjecaji i da ne treba nista forsirat. Uzivaj u svojoj bebi koliko hoces i kad budes spremna, ti osjecaji ce proc, i ostavljat ces je drugima.
i još jedno navaroučenije... na roditeljima nije da budu zabavni. :mrgreen:Citiraj:
oni nisu zabavni. nisu ni mama ni tata. ne ko taj dida.
potpuno te razumijem za ovaj pissoffed. imali smo i mi takve trenutke, dijete se uspije u nekoliko sati potpuno izobličiti u ponašanju i karakteru. pomahnita potpuno. pa ju moramo malo prizemljiti. :mrgreen: sad je sve već puno bolje, kako je veća. drugačije su to sad igre i interakcija (sad je najbitnije odvući baku u mueller :lol:).
na svu sreću mi ovakve probleme oko sigurnosti nikad nismo imali.
ja ko meda :mrgreen:
ne mogu se nikako uživjeti u te vaše osjećaje sebičnosti. ni s prvim ni s drugim. i uopće mi je nepojmljivo kako bi djeca voljela nekog više od mame i tate, koliko god ne daju smoki. :-/
a s drugim je moja M bila ta koja je bila posesivna i htjela samo mene. u stvari samo cice. u stvari, da budemo precizni, samo lijevu cicu. :roll:
tko god ju je mogao zabaviti na koje god vrijeme, je bio dobrodošao.
samo da znate da ima i takvih :mrgreen:
leo, meni je pregenijalno imati u familiji jednog takvog zabavnog dedu. najozbiljnije. ok, ovo za AS, ali stvarno mislim da možda pretjerujete s ovim čudovištima koji se vraćaju doma. (naj se ljutiti na mene :mrgreen: ). ne znam, djeca znaju da kod bake se može jedno, kod dide drugo, kod mame treće. dečko od moje sestre je takav, ponaša se kao da mu je jel već po potrebi godina. meni je to ok, imaju svoj poseban odnos, drugačiji od drugih odnosa, odnos kakav nikad neće imati niti sa mnom niti s mm-om. frendovski. da vidite kako se posvađaju, pa se ovaj uvrijedi na njih, brate mili ko da m nema 5 godina, a on 35. ali ga obožavaju. išli su svi tri u dućan po kruh jednom u pidžami. npr.
inače, slažem se s vertex, nisam se zabrinula uopće za autoricu uvodnog posta, sam uvodni post mi ne odaje da je neka frka i da se radi o majci koja će gušiti dijete svojom posesivnošću. to je beba od tek 5 mjeseci, nek žena uživa kad joj tako paše.
margaretica, posve normalno.
Prvu godinu, beba je samo mamina i daje se nekome samo ako mama baš ne može. Točka.
Nakon prvog sina, kad su shvatili da ga ne dam, za drugo i treće dijete nije nitko ni pitao. Znali su moj stav. Posesivna mama. I sebična. I neka. Kasnije, pomalo, i dijete poželi bakama i tetama.
Kad poraste već ćeš vidjet da će biti drugačije. Mislim da bi te svi oko tebe trebali razumjeti. Ako ne razumiju, reci im to jasno i glasno. Ti si mama.
kak ne? nisi gledala gilmorice? :mrgreen:
iako vise vucem na lois :malkomusredini:
riplajala sam emsi :)
majko moja, znam da će me dopasti neka snaha kao vi. znam to. predosjećam. kukulele.
cvijeta, kaj bi se ljutila. i da ocu, na tebe ne mogu :D
jasno je meni za posebne odnose i djeca znaju s kime i sto, al ja dobijem sizu zbog didinih ispraznih rijeci.
ili neistina.
npr. pocela je odbijat prati zube jer joj je dida rekao da ih on pere jabukom. pa ti ispravljaj krivu drinu i objasnjavaj da nista ne moze zamijeniti cetkanje, da jabuka moze biti sos ako cetkice nema, a ona cetkicu uvijek ima.
to su banalne stvari, al krvoispijajuce. ak me kuzis :D
edit:
:lol:
:dragojojdaimakceri:
meni ona mater kod gilmorica ide na nerve.
inače kao i cvijeta ne mogu se previše ufurati u te posesivne majčinske osjećaje, ali sam mislila da je to do mene, da nisam normalna. sad vidim da nisam jedina. :lol:
ja sam undercover control freak, tako da se razumijem :lol:
evo par srodnih tema, možda će ovdje margaretica pronaći neko razmišljanje li savjet koji bi joj pomogli (bilo je još par dobrih ali sad ih ne nalazim)
http://forum.roda.hr/threads/17038-Veze-s-bakama-ili-tetama-%C4%8Duvalicama?
http://forum.roda.hr/threads/64748-Mama-vs-baka?
http://forum.roda.hr/threads/58651-Vi%C5%A1e-voli-tatu?
http://forum.roda.hr/threads/21902-t...-najvi%C5%A1e?
Ja baš i ne vidim tako. margaretica djeluje razumno i pribrano, ali i sama naziva svoje osjećaje "negativnima". Oddgovaraju joj žene koje svoje osjećaje smatraju pozitivnima. Ja mislim da to nije samo subjektivan osjećaj i da je razlika između želje da se novorođenče nuna i doji na zahtjev i straha da će više zavoljeti baku. Prvo je pozitivan osjećaj, drugo negativan. Razlika je da li se osjećate nelagodno zato što dijete nije s vama ili zato što je s vašom svekrvom (ako je svekrva normalna osoba).Citiraj:
vertex prvotno napisa
Uostalom ako žena post završava ovim pitanjem, malo je neozbiljno odgovoriti - ma neee, zaboravi, sve je u redu :hagić: Takvi osjećaji nisu ugodni i ako ih se netko želi riješiti, ja čestitam na volji da se radi na sebi, prizna sebi i drugima svoju nesavršenost i traži savjet.Citiraj:
margaretica prvotno napisa
:lol:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
pomi, moje mišljenje je da karakterizacija vlastitih osjećaja kao negativnih proizlazi iz činjenice da bake imaju neka očekivanja koje bi autorica željela ispuniti, ali da bi to napravila mora ići protiv sebe, i da je to razlog zašto pomišlja da nije u redu to što osjeća - bližnji joj govore da nije u redu to što osjeća i to što radi.
Naravno da nisam neozbiljna (ja sam jedna krajnje ozbiljna ženska i skoro nikad ne šaljem hagiće, lol), nego drugačije vidim situaciju od tebe.
Ma najbolji je ovaj post:
Citiraj:
Sasvim je normalno da se ne zelis odvojiti od tako male bebe.
Sasvim je normalno i da imas pomalo iracionalne strahove i brije tek 5 mjeseci nakon poroda.
Odlicno je da shvacas da nisu opravdani i racionalni.
Sve ce doci na svoje, samo polako. I sto se manje budes forsirala da udovoljavas tudjim prohtjevima oko toga da im das dijete na cuvanje/nunanje/bilo sto, to ce te prije proci te brije.
eh da, evo još jedne teme - malo ekstremnija otvaračica :mrgreen: i mislim da margaretica ipak nije u toj kategoriji http://forum.roda.hr/threads/58131-q...od-mame-!-quot
a za slučaj da je situacija ipak takva kakvom je vidi vertex i ostali pod "to je normalno" priložit ću još jedan set "svejeuredu" tema
http://forum.roda.hr/threads/50962-%...-neodvajanjem?
http://forum.roda.hr/threads/12898-ja-kao-mama-moja-mama-kao-baka-i-moja-k%C4%87er-kao-unuka?
http://forum.roda.hr/threads/23166-mama-i-baka-mama!?
malo mi je bezveze što se stalno naglašava kako je autorica dugo čekala svoju bebu pa je sad jako vezana za nju, želi provoditi svaku sekundu uz nju, bla, bla..Moji nisu dugo čekani, imam ih komada 4 i jednako su obožavani kao tvoja beba. Ja sam zaljubljena u svoju šestomjesečnu djevojčicu br 4:) Tako da možemo eliminirati te rečenice, ne znam, bodu li vas u oči tako jako ko mene? Ne znam, voli li se više dugo čekana beba ili ona koja se zalomi?
Drugo...to što ti radiš je glupo. Gutaj knedlu i trpi. Nitko ne kaže da ti moraš dijete ostavljati dva dana kod babe ali i babe imaju osjećaje prema unuci, i one imaju nekakvo pravo na nju. A s vremenom ćeš se naviknuti. Dapače, s malo više vremena ćeš žaliti za vremenima kad su bake bile voljne čuvati dijete:mrgreen:, vjeruj mi
uopće se ne bojim toga da će moje dijete više voljeti bake/djedove.
oni su ludi za unucima i unuci za njima.
mi djecu odgajamo a bake/dede ih obožavaju.
moja mama kaže da je to neka posebna vrsta ljubavi. i ja joj vjerujem.
Dijete smo dali mojima preko vikenda tj. na jedan dan kada je maleni imao skoro tri god.
Najnormalnije je proveo noć, nije plakao niti sl.
Mi smo bili u grču i nismo se mogli opustiti.
Sada je to već druga priča.Kada trebamo nekao ići a procjenimo da bi za djete to bila patnja, ostavimo ga kod mojih.
Ili imamo radove doma, isto tako, pošaljemo ga k mojima na vikendicu i dijete uživa.
Ne želim biti posesivna majka koja že od djeteta napraviti nesposobnjakovića i da dijete bude vezano uz moju skutu.
Svi mi volimo svoju djecu najviše, bilo da su dugo čekana ili nisu.
Meni je normalno da dijete bude malo odvojeno od roditelja i uživa kod mojih/njegovih.
margaretica:love2:
kad te čitam, kao da opisuješ mene s 1. bebom,
s drugom bebom je osjećaj vezanosti (i prema prvoj bebi) još porastao.
Ljubomora se je po putu uglavnom izgubila, ali potreba da svaki trenutak
provedem s njima, da ništa ne propustim, s godinama samo raste.
Bez obzira što nisu bili "dugo očekivani", čak dapače :lol:
Meni je cudnije kad netko nema problema sa ˝sebicnoscu˝....npr. neki smo dan imali u gostima par,ostavili su bebu od 1,5mj doma sa babom i bili kod nas na veceri 2h....
ili par koji je otisao na krstarenje 7dn po Jadranu a bebu od 11mj ostavio babi i djedu....i onda se pitam jesam li ja normalna sto meni to nije normalno....:zbunj:
Ja ostavljam N. babi u prizemlju kad imam posla po kuci,tipa usisavam a ona dolje u tisini spava u prizemlju....nekad kad moram trknut u butigu spustim je svekrvi da ju ne potezem skupa sa spenzom...that's it....
Samo da se nadovežem na ovo troje:Citiraj:
Cocolina prvotno napisa
1.) Zar stvarno misliš da neka majka to želi, a samim time što si navela impliciraš da netko to zbilja i želi.
2.) S brojem 2 se slažem, ali s druge strane, ne radi se uopće o više ili manje ljubavi kod dugo čekanih, ja bih to više opisala kao nekakva veča "briga" u smislu da se više zamaraš ovakvim bezazlenim situacijama.
Ne znam kako da opišem, a da se netko ne osjeti prozvan.
3.) I meni je normalno i vjerujem da je svima normalno, nekome prije, nekome kasnije i zato dopusti da majka petomjesečne bebe ima pravo kazati da se ne osjeća ugodno da je dijete odvojeno od nje.
Nismo svi isti, niti imamo iste uvjete, ni isto povjerenje u osobe kojima ostavljamo djecu,...
Bitno je samo da smo sposobni prepoznati kada nešto prelazi u "loše" i na vrijeme reagirati.
Budući da je žena otvorila temu i pita se, vjerujem da će znati u kritičnom trenutku "pustiti" dijete od sebe.
A 5 mjeseci definitivno još nije kritičan trenutak.
Da pokušam pojasniti (kod sebe) taj osjećaj "dugo čekanog djeteta". Znači ponavljam ne radi se o večoj ljubavi, nego nekakvom miksu osjećaja, među kojima je i na neki način grižnja savjesti.
Npr. 1. dok je moj maleni bio te dobi (5 mjeseci) bilo mi je užasno čuti neku mamu kako govori za dijete te dobi kako je naporno, zloćesto,... jer sam gledala svojeg i mislila kako to može reči, nema šanse da to kažem, tako sam ga dugo čekala,...
Znači imaš nekakav osjećaj da to nešto (što ti negativno kažeš o djetetu, ili ga npr. prepustiš baki,...) znači da ti njega manje voliš, da ti je manje stalo, a to nije istina.
Između ostalog imaš i potrebu više ga štititi od nekih situacija,...
Uglavnom to je miks svakakvih emocija, nisu ni pozitivne, ni negativne, jednostavno ti ponekad otežavaju život, jer bi bez njih bilo lakše.
Pozitivno je što se to s vremenom unormali.
Meni je ipak najviše upalo u oči i najviše me smeta to da je pokretačica teme htjela kazniti (:-o) svoje dijete zato što je u datom trenutku reklo da onu tetu voli najviše na svijetu... to je meni zabarinjavajuće...
Još mogu shvatiti da je ljubomorna i da želi dijete samo za sebe, ali ići ga kažnjavati zbog toga??? halo????
Ja sam pak s te strane totalno drugačija: nikad, ali baš nikad nisam bila ljubomorna na bake/dede/stričeve/ujake/prijatelje... a pogotovo ne na oca svog djeteta (jer je on isto tako sposoban brinuti se o našoj djeci isto kao i ja - osim dojenja). Obje cure su od prvog dana (dok sam bila na porodiljnom) skoro svaki dan odlazile baki i dedi kat ispod na pola sata-sat da bi se ja malo odmorila ili neštom pospremila i slično.
Obje su isto tako s godinu dana ostajale po mjesec dana s mojim roditeljima na moru i koliko god mi falile u tim trenucima, znala sam da je za njih sto puta bolje da su na moru, a ne u smrdljivom Zagrebu. I ruku na srce, MM i ja smo se u tom periodu kvalitetno odmorili:-).
I tako svako ljeto, djeca na moru uživaju, a mama i tata izigravaju friško zaljubljeni par:-D i svi srteni i zadovoljni.
I ne vjerujem u te spike da dijete prvih par godina mora provesti 24 sata dnevno s roditeljima. No to je samo moje mišljenje. Ko voli nek izvoli.
i sad bi samo u tvom postu jos jednom naglasila boldano. ono je kljucno za zadnju recenicu.Citiraj:
Cocolina prvotno napisa
onda bi uputila opet na prvi post i boldala 5mj..
evo: 5mj.
i u okviru zadnjeg bolda citati "posesivne majke".
Možda sam propustila, ali zašto bake ne mogu biti s bebom - kod mame doma, zašto ih moraju odnijeti, biti same s njima, ako mami to nije ugodno.
I ja bih ti rekla, da zašto bi to uopće morala raditi ako ti nije ugodno i želim biti s bebom. Kakav je to argument da se "mora dati beba i bakama" - nek dođu kod mame.
Inače, i ja sam sebičnjakinja, moj je imao 9 mjeseci (slovima devet mjeseci) kad sam prvi put otišla na sat vremena bez njega u dućan. Sa 11 mjeseci je ostao s mojom mamom 3 sata, samo zato što je trebao krenuti u jaslice, a nikada do tada ni sa kim nije proveo par sati bez mene. Tu negdje me je MM odveo i u Brežice da nešto kupimo, kad smo ulazili u četvrti sat izbivanja od doma, ja sam zarežala na njega da nećemo više ništa gledati i da ulazi u auto. Nemamo bake koje ne rade ni smještaj na moru, ali on sad ima 2 godine i ja si još uvijek ne mogu zamisliti da ode negdje s nekim na par dana.
Trebam li reći da još nikada nije prespavao kod bake? 10 sati (do posla i natrag) je najviše što ga ja nisam vidjela. Kad smo kod toga, žurim doma :mrgreen:.
Zaljubljena mama ovisnica sebičnjakinja 8-).
Ja skacem od srece kad se netko ponudi da uzme nekog od klinaca. Cak i malog mravica, samo sto njega nitko ni ne zeli na duze od pola sata... :)
Moja prva je bila zahtjevnija, uglavnom da ne dužim, imala sam problem davati
ju samo nekim osobama tj osobi, jer ta osoba je došla k nama, nije me niti pogledala,
onak normalno kak to već ide, već je sa vratiju ko strelica ispukla
na malu, i ostali svijet više nije postojao, i tako stalno, bila je u stanju jedan sat visiti nad njom
i gugutati bez da uzme dah, strašno.
Stalno je željela raditi nešto po svom, da nas roditelja nema.
Dok su se ostali ponašali normalno i nije bilo takvih osjećaja.
Hoću reći da može biti i do osobe koja treba čuvati,
Ako je noposlušna i svojeglava nemožeš imati povjerenja.
Potpisujem. I ja imam takvu situaciju.Citiraj:
oka prvotno napisa
Gdje si ovo pročitala???Citiraj:
umiljata prvotno napisa
Čitam ponovno i ne vidim o čemu se radi?
dijete od pokretačice teme ima 5 mjeseci i teško da je bilo što reklo :)
I ja ponovno čitam i ne mogu se i dalje načuditi tko je koga kaznio.:facepalm:Citiraj:
Zara1 prvotno napisa
ma umiljata misli na ˝extreme link˝ sto je pomikaki zakeljila povise: http://forum.roda.hr/threads/58131-q...od-mame-!-quot
aha,dakle niste ni pogledale taj njen post (br 55)...sjedi 1 za paznju na satu!:mrgreen:
da, ali to nije dijete pokretačice teme nego dijete sa xy linka koji je netko usput stavio
pa malo je pobrkala loncice....:-) u biti samo da je kvotala njen post sve bi bilo jasno....
Ajme kako puno odgovora, baš mi je bilo drago čuti razna mišljenja, a neki su me postovi natjerali na razmišljanje. Hvala!
Htjela sam reći da (možda iz prvog posta to nije bilo sasvim jasno) se beba i ja normalno družimo i viđamo s ljudima tj. nisam zatvorena u 4 zida s bebom, i tko god hoće držati bebu drži je (netko pita, a netko samo uzme), bake i djedovi dolaze kod nas i mi idemo kod njih i druže se s bebom. I ne visim im kao kobac nad glavom nego čistim, tuširam se ili radim nešto treće i pustim ih na miru (samo nisam dozvolila da mi bebu odnesu). I tu nema nikakvih problema.
Kao što sam napisala, problem je kako se ja zbog toga osjećam (koliko god je to nekome glupo, to je trenutno unutar mene i želim se toga riješiti). Ta ljubomora mi iznutra potkopava unutarnji mir i opću radost i veselje što sam postala majka (i ne, nema veze je li beba dugo čekana ili nije) i voljela bih da toga nema.
Primjećujem i da je ona najveća kada su bake u pitanju jer one jedine i traže da im ostavim bebu a ja negdje odem (nekad izravno a nekad i „između redaka“ i tu ne misle na drugu prostoriju). S djedovima i ostalim ljudima mi se sebične misli gotovo i ne javljaju i rado im bebu nosim i dajem da je drže i uživaju u njoj i nije mi uopće krivo (možda zato jer malo nosaju, pričaju, izvedu koju glupost da se beba smije i vrate je i ne traže ništa (kao mama i svekrva koje imaju određene zahtjeve tipa da dolazimo svaki dan i da puštam bebu kod jedne od njih, svekrva je skroz prestala raditi (radila je povremeno) kako bi čuvala unuka (od njegove prve godine) iako o tome nismo niti razgovarale). I neće beba bit zaključana sa mnom do škole, od treće godine ići će u vrtić, do tada je čuvam ja.
Ne znam, bit će da sam nesigurna u sebe (a i ne pomaže to da sam gledala pretužno lice njihove majke kada su moja nećakinja i nećak xy puta plakali i gurali majku od sebe i tražili da budu s bakom (mojom mamom) kada je bilo vrijeme da se ide doma (kat ispod) ili kada je nećakinja baku zvala majkom a baka na to nije reagirala niti kada ju se je to molilo).
Napominjem da su i mama i svekrva dobre žene (nesavršene kakva sam i sama) te da sve što rade, rade u najboljoj vjeri (iako si „gurajući se“ žele dati na važnosti jer inače nemaju zadovoljstvom ispunjen život). Ali mijenjati treba sebe a ne druge, je li tako?
Netko je rekao rad na sebi…točno….netko je rekao da autorica vuče korijen problema iz vremena puno prije djeteta….točno: nesigurnost plus manjak samopouzdanja i eto ti problema tamo gdje ga nema…..
Znači li to da je moja majka loše obavila svoj posao?
Meni se u takvim slučajevima ne javljaju sebične misli, već iritacija.
Ne kužim šta bi bake imale od toga da tebe nema kad pod normalno dobiju dijete.
Drži se i radi na osobnim granicama.
Upoznala sam takve osobe i znam o čemu govoriš.
Ne volim kad bake žele, forsiraju i pretjeruiu u svemu tako i u čuvanju.
Meni to dođe kao rješavanje njihovih frustracija i propusta sa njihovom djecom.
čak se to i na glas kaže.
Npr. Radila je od par meseci njihova rođenja i sad želi sve nadoknaditi,
Ima toga ljudi, nije to baš rijetkost, a kad takva nabasa na ženu koja želi
kvalitetno provoditi svije vrijeme sa djetetom do treće godine onda počinju komentari
i pritisci, a pogotovo dok dijete doji pa je majka obvezna, da se tako izrazim.
A ti događaji iz prošlosti koje pamtiš sa drugom djecom, to je isto normalno.
Kako da ti se čini osoba koja ne reagira da ju dijete zove mama, a baka je.
To nije normalno pa da ti je sto puta svekrva il mama, to nisu zdravi odnosi
i ti bježiš od toga i to mi je u potpunosti razumljivo.
I kod mene ti je bilo primjera takvih nezdravih situacija, ali ja nisam odustala
ili sumnjala u sebe i nije bilo to nimalo lako, ali znam da sam
bila u pravu.
Bih ja vrlo rado ovdje napisala neke stvari, ali meni je to teško i napisati,
a kamoli da se tako nešto i dogodi.
Ja bih ti samo rekla da slijediš svoj instinkt i kasnije će se sve posložiti već,
dok se bake prilagode, ali dok dijete malo odraste :)
XCitiraj:
oka prvotno napisa
margaretica, ovo je već nešto drugo. To što si sad napisala, kao što martina kaže, to je iritacija. Ja nebi gutala knedlu, ja bi se valjda već posvađala s njima. A pogotovo ovaj dio di je svekrva prestala raditi da bi ti čuvala dijete a da o tome nije ni pričala s tobom i pitala te za tvoje planove u životu. Postavi se kako treba, nedaj preko svojih granica. sad vidim da sam skroz krivo shvatila tvoj prvi post jer se tu radi o nametanju i nezdravosti, bar ja to tako doživljavam. Moja svekrva se uvijek nametala (moja nikad nije htjela nikoga čuvati ali uvijek je htjela da se radi onako kako ona to želi) pa sam joj od prvog dana dala do znanja da to tako neće ići. Pa i dan danas, ona ima dvoje (mlađe "dijete" ima skoro 35 godina:)), ja imam četvero i uvijek ima nekakav savjet za dati a meni rogovi narstu. pa joj otvoreno kažem, doduše ja i ne znam drugačije (kad se taktičnost dijelila ja nisam bila prisutna) da mi ne dijeli savjete jer je neću poslušati, makar to što kaže bilo pametno.
posalji baku k meni...moje nitko ne nosi (a isto su čekani i obožavani) 8-)
Moju treću čuva strina, i ona nju zove "mama". Lijepo kaže"Mama strina" a ja sam samo"mama", i dobijem poljubac(pusu). Ne ljutim se, znam da je žena ne forsira, već uz njenu djecu ona nju zove tako. Pa pobogu, provede 9 sati kod strine, i ta joj je žena majka dok mene nema.
Ali moram priznati, da me sa 1. curom to smetalo. Sada, malo vremena, puno obaveza, više to i ne primjećujem.