Printable View
možda da naglasim da ja s obje starije kćeri nisam imala nikakve probleme tog tipa i ništa nisam morala niti micati niti zaštićivati.
sin je druga priča.
jest da je stereotip, ali kvragu stvarno su različiti ti muški i ženski mozgovi.
s njim ništa manje ne pričam niti mu manje objašnjavam nego što sam njima. ali njegova znatiželja je totalno drukčijeg tipa nego njihova.
Ja bih potpisala ovaj dio, čak se ne bih ni ograničila na muški/ženski mozgovi, nego jednostavno svako dijete ima drugačiji tip znatiželje.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Da se nadovežem na teicu (peć na drva).
Dok sam bila mala imali smo više peći na drva i kuću s balkonima bez ograde, na ni jednom stubištu nije bilo ograde, dvorište nije bilo ograđeno, imali smo ogroman neograđeni sjenik na koji se išlo ljestvama,...
Nikada se nikome nije ništa desilo (hvala Bogu) ni meni, ni bratu, ni prijateljicama s kojima sam se stalno igrala na tavanskom balkonu bez ograde.
To je onda bilo normalno, danas mi se diže kosa na glavi kad se toga sjetim.
Danas uz sve ograde, kad pogledam s tog balkona prema dolje, muka mi je.
Kad se rodila bratova curica, balkoni su več bili ograđeni i stubište isto, dvorište ne (uz glavnu cestu smo), e kad se rodilo moje i bratovo dijete, bome je prva na redu bila "lesa". Nevjerojatno, ali curici nikad nije palo na pamet ići u tom smjeru, a oni su stalno tamo išli.
Mojca,jesu zive hi-fi komponente?
Ja sam jutros usisavala,N. ostala u prizemlju okruzena brdom slikovnica (vidim je s galerije na katu)...
Odjednom cujem ful glasno radio....legendica otisla prema pojacalu i odvrtila onaj krug skroz do kraja...bilo je zaglusujuce glasno i kroz staklo na katu a kamoli kad sam usla u DB...i osjetim nesto smrdi...4 od 5 zvucnika su pregorila....:(
Sto je najbolje, nesjecam se kad je zadnji put uopce prckala po pojacalu jer ga nemamo kamo sklonit ( ta otvorena viseca komoda je jedini komad namjestaja u DB)....i eto odjednom belaja....nemogu vjerovat da joj ta zaglusujuca buka uopce nije smetala,stoji ona ispred zvucnika i djuska....:lol:
Aaaaajme. :( Nadam se da ti ili TM imate neku želju za zamjenskima, pa vam ovaj gubitak neće teško pasti. Svejedno ajoj!
Mala partijanerica. :) Pleše, ha? :lol:
Ali evo savijet od HI-FI manijaka, kaže da uz takvu zvjerku najbolje da nabavite i novo pojačalo s nekakvom blokadom, pa se to neće moći ponoviti. :)
Da, kod nas je sve živo i zdravo. I komponente i daljinski i TV i gramofon. :)
Jedino što je odvojila jedan poklopac od snimalice, pa smo ga spremili, ali nije slomljen, samo je odvojen. I VHS recorder (da, da još ga imamo) sam prelijepila trakom, da nešto ne ubaci unutra. Gramofon, čega sam se najviše bojala, nije nikad niti takla, a okružen je njenim igračkama.
Inače, sama pali pojačalo i CD playeru, sama pojačava i stišava muziku, pali receiver. Sjedimo i igramo se ili imamo goste i pričamo... muzika stane, ona ode do ormarića i stisne play na CD playeru. Ujutro joj kažem "upali muziku", ona uključi pojačalo i stisne play na CD (ja palim CD, taj gumb još nije shvatila).
ja sam razmontirala i makla čak i trpezarijski stol. sad je dnevni boravak/trpezarija jedan veliki playground za njih dvi, nema ama baš ničega. a na ulazu u kužinu lidl vrata. i da nije tako mogla bi crknit sama po cile dane sa dvi preznatiželjne 17mjesečne penjačice.
moje iskustvo s prvom djevojčicom je poprilično bezbolno što se tiče ovakvih stvari. što će biti s ovom drugom još ne znam ali pokušat ću reagirati kao i prvi put - stalno pričanje, pričanje i pričanje. nekad su me ljudi u čudu znali gledati kad bih je uzela za ručice, spustila se prema njoj i počela objašnjavati normalnim tonom i jezikom, kao da ima 12 godina :lol:. vjerujem da je takav moj pristup mogao izgledati kao foliranje ali uistinu nije bio, bio je to naš način koji je donosio rezultate. to je jedino bitno. znači dijete od godinu i pol je mene poslušalo. jako je rano propričala i ja sam mogla tako s njom komunicirati, jer je mnogo razumjela .nikad nisam ništa sklonila osim stvari koju su nju sputavale u toj fazi, recimo nismo imali stolić u db i takve stvari. na pristupačnim mjestima su bili lonci i slične stvari, noževi su u ranoj fazi bili izvan dosega, isto tako kemikalije. tv gdje je i bio, knjige gdje su i bile, ne sjećam se da je i jedna stvar stradala.
zato je meni bilo zaprepaštenje kad sam vidjela djecu koja skaču po stolovima i ne žele sići - nisam mogla pomisliti da postoje i djeca koja te ne žele poslušati koliko god ti pričao. možda i mene to čeka, ko će ga znati...
mislim da je najvažnije prilagoditi prostor i svoja očekivanja, bome.
s prvom nisam baš ništa znala o djeci, nisam imala priliku ni boraviti često među djecom pa su mi priznajem očekivanja znala biti (pre)velika. srećom je dijete bilo suradljivo i n koncu se sve dobro posložilo.
Baš sam jučer razmišljala o ovoj problematici... Kod mene je sve na dohvat ruke. I nema baš nekih mogućnosti da se premjesti. A ormarići su tako napravljeni da se one zaštite ne mogu namontirati. Sva sreća da nemamo TV, linije, pojačala... :)
Ma i ako uništi nešto od naših stvari, to me ne brine previše. Veći mi je problem ako nešto napravi namještaju, parketu i dr. stvarima koje nisu naše. :(
Mi smo samo maknuli sitne stvari iz dosega(kutijice sa kojekakvim glupostima) i stvari koje može povući sa viših površina, a sve ostalo je ostalo kako je i bilo. U početko smo joj dopuštali da sve dira a kasnije smo ipak odlučili neke stvari zabraniti i uglavnom ih ne dira... Ako joj bude dosadno onda krene dirati pojačalo, kamin, knjige ili sl. ali zna da ne smije pa prvo pogledava, mi joj kažemo da ne može pa ode dalje... I kod nas je upalila priča, sa sljedećim će možda biti drugi par cipela... Sada kada ramislim baš smo ju i dobro istrenirali :)
Nama je isto beskrajna priča urodila plodom. S tim da stariji pokušava probiti granice više desetaka puta dnevno, srednji je teški samostalac i radoznalac, a ova najmanja čak i posluša kad kažem ne.
Baš smo nedavno dobili peć na drva, moram priznati da se dečki snalaze bolje od mene a cura je zaobilazi - kuži da je vruća .
U biti mi sve osim solne kiseline stoji svima na dohvat ruke.
Upravo tako, ovo mi je zakon stav a imam isto takvo iskustvo sa sinom gdje navodno decki kasnije propricaju sto uopce - osobno ne mislim da je tako. Moje je djete cak dvojezicno, ali se s njim pricalo normalno bas kao s12-godisnjakom bez meketanja ili upotrebe treceg lica i sl. S godinu dana je slusao i razumio sve, govorio prve rijeci a s godinu i pol recenicama odgovrao na moje zabrane - dakako minimalne i neophodne. Izbezumim se kad mi dodje trogodisnji necak koji kucu okrene naopako i uopce ne kuzi da je nekakvo NEMOJ upuceno njemu.:-oCitiraj:
flopica prvotno napisa
Ja imam sreće pa mi djeca ne diraju ladice/ormare. Otvorili su par puta, pogledali što ima unutra i više ne diraju. Nemam nikakve zaštite ni ništa po stanu.
Tiziana, ako se nećaku ne može objasniti, treba se objasniti roditeljima. Kakvo god da je dijete kod njih doma, oni odgovaraju za njega dok je u gostima i ne znam kako nekome može ne biti neugodno da njegovo dijete drugdje radi nered.
Kod nas, zasad, ne dolaze često mala djeca, ali sam se već dogovorila s mužem da im nećemo dopustiti da nam jašu po glavi. Budući da su skoro svi s njegove strane, ima da on to rješava s roditeljima ako druge ne bude. :)
Mogu ja obožavati svoje nećake koliko god hoću, ali to ne znači da ću im pustiti da mi uništavaju stan (podstanarski, btw), trgaju knjige ili mažu pekmez po zidovima.
Mishekica da, ako je roditelj zdrave pameti. Al mene moja sogoica tako blijedo poigleda ko boze mili pa to je dijete. Ona ga je smirivala od malena parkiranog pred tv-om s dudom u ustima. Zato s tri godine ima mutavog tumpleka - jadno dijete nije on brizan ni kriv. Zato sam hvalila stav Flopice u vezi razgovora sa svojom curicom
Tiziana ja isto mislim da je stvar u roditeljima, nije mi to nikada bilo simpatično da djeca ne znaju reda ni u svojoj ni u tuđoj kući. pritom ne mislim da djeca trebaju sjediti poslušno kao istrenirani, ne patim na bečku školu. štajaznam, kad mi dođu tuđa djeca trudim se prilgoditi svoj prostor a to znači maknuti potencijalno opasne predmete jer mi je sigurnost najvažnija, bilo čija. iznesem igračke, dopštam mazanje stakla prstićima, mrvljenje isto jer nemam tepih a da imam i tad bi dopustila. jer djeca su djeca kako god okreneš. ali ne dam da mi se demolira kuća. to ne dozvoljavam ni svojima gdje god se nalazili. ako je ponekad bila neka situacija da je dijete nerovozno i pokušava učiniti nešto što smatram da nije u redu nakon upozorenja i objašnjenja da se to i to ne radi na daljnji protest ja bih je uzela i otišla. game over. što se tiče tuđe djece isto jasno i glasno kažem da nešto ne može nemam s tim problema. i kad roditelj ne odreagira mene to ne tangira, ako ne ide preusmjeravanjem pažnje ja pokažem gdje je granica. nikad sebi ne bih dozvolila da vičem na tuđu djecu, prije bih i istrpila za taj put ako baš ništa ne pomaže ali u tom slučaju druženja bih ili premjestila na neko drugo mjesto ili ih organizirala bez djece.
nema šanse da u ime kurtoazije dopustim demoliranje. jednostavno nisam taj tip. ono, smeta mi ako se dijete uspentra na stol i bjesomučno skače po njemu, zapravo ubi me strah da će se ubiti a drugo, ne želim da mi moju mukom stečenu imovinu urušava u ime svoje slobode i popustljivih roditelja. što će kod sebe doma raditi i što će se kome dozvoljavati to me nekako nije briga. možda nekome to ne smeta u njegovoj kući i ja s tim nemam problema.
treba pronaći neku zlatnu sredinu što je užasno teško i inače u životu ali eto, tome težim. ne volim odmahivanje rukom i opravdavanje jer me smeta ta pasivnost u odgoju. onako, lagano me živcira jer to su tvoj djeca i podrazumijevam da ih učiš, upućuješ, usmjeravaš, odgajaš. znam da je ponekad lakše ostati ležeran i da se ljudima ne da uvijek intervenirati, ponekad si umoran, iscrpljen, sve to mogu uvažiti i razumjeti. ali ako ti je to stil kojim se vodiš kroz život ja to jednostavno ne želim tolerirati. mislim da su se moja druženja s nekim ljudima i prorijedila zbog takvog stava ali svi mi biramo s kim će se naša djeca okružiti i na kraju krajeva i sebi biram društvo sličnih, pa eto...
Sve to tvoje potpisujem do zadnjeg zareza, ja taj uragan moram pustiti u kucu jednom godisnje a i to mi je previse. Jedno dva puta godisnje susret na tudjem terenu isto me izmori. Ne podnosim neodgojena derista, evo bas skupljam svaki nervic i treniram koncentraciju jer idu blagdanski ruckovi :cupakosu:
Ajoj... :( Znam da ima i takvih, da.Citiraj:
Tiziana prvotno napisa
flopice, potpisujem od riječi do riječi. Točno sam to mislila. Ne znam je li bilo jasno napisano. :)
ma vraga,sve je staro samo godinu dana... :( odlucili smo zaljepit kolut da ga vise nemoze okrecat (ne moze se iscupat,sto mi je bila prvotna ideja) a mi cemo pojacavat ton samo na daljinskom....Citiraj:
Mojca prvotno napisa
danas sam okitila bor,uopce je ne zanima....:-o a ja ga pregradila da nemoze do njega ni do poklona....
Tiziana moram reći da se trudim frustraciju nečijim odgojem odmknuti od djeteta jer nekako mislim da je dijete samo dijete, ipak. zna ono što su ga naučili i kako su ga naučili, nije odgovorno za svoje postupke. loše se osjećam ako gajim loše osjećaje prema nekom malom biću koje je samo rezultat (ne) odgoja.
ako te baš jako iritira jer to je naravno moguće, probaj se suzdržati i ohladi glavu koliko gods možeš - pogotovo ako su to susreti na godišnjoj bazi.
ne vrijedi ti se stresirati jer neće to ništa promijeniti na stvari. valjda roditelji ni ne razumiju da nešto nije u redu kad očito i njima treba preodgoj. ali to nije tvoja briga. ti imaš svoju :zaljubljen:.
kakogod, svi smo se jednom valjda našli u takvoj situaciji i preživiš, vjeruj :lol:. možda malo šale i humora ublaži dojam...
Bas si ti to lijepo ovako poslozila i imas potpuno pravo, nije on jadan kriv sto mu se mater ili dere ili nudi dude i/ili bombone za postizanje mira u kuci
Update nakon godinu dana: ništa nismo zaštitili, ladice i kuhinjski elementi su joj dostupni. Neko vrijem je bilo fora svaki dan izvaditi sve stvari van, pa ih vratiti unutra.. pa ju je prošlo... Jedino smo škare (koja su velika fascinacija) i tablete za perilicu iz ladice premjestili na više mjesto. Drugo joj je sve dostupno, uključujući noževe, za koje zna da ne smije dirati.
HI-FI je neko vrijeme dirala i pritiskala nasumice, dok nije skužil akoja tipka čemu služi, sad (zapravo već dugo, od 13. mj.) zna sama upaliti, promijeniti CD, pojačati... gramofon, za što sam najviše strahovala, iako je smješten tik uz njene igračke, nije nikad niti dotakla.
Sama posprema svoju robicu, kad složim bodiće, dam joj ih, ode do ladice, otvori, spremi (ok, ja poslije popravim, ali ona zna di je bodićima mjesto), pa ja složim majice, dam joj, ona ih spremi u ladicu za maijice... Kad kuhamo žgance, tjesteninu ili griz, sama otvori ormarić i donese i rajnglu i namirnicu.
Jedino su vrata od kupaone stalno zatvorena jer ima pik na četku za wc, a mama je bakteriofob. :)
Eto, to je naše iskustvo.
Ma da, imaš ti pravo. Trebam ju pustiti da set od 7 keramičkih pekača vadi van i vraća natrag. Isto kao i štapni mikser, multipraktik, pekač za vafle i sl. :coffee:Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Okreni kuhinju - štapni mikser i keramički pekači trebaju biti izvan dohvata. Dolje trebaju biti kuhinjske krpe i plastične posude. Pa onda možeš u miru piti kavu.... Dijete ne može organizirati kuhinju, ali roditelj može.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Mishekica, da mi je samo znati kojeg zloduha sam probudila u tebi :love2: nisam namjerno... ali očito me ne želiš čuti, pa se povlačim... prije toga još jednom, možda dopre: ono što je bilo opasno smo i mi uklonili, drugo nismo je nije opasno.
Smatram da je dijete je ravnopravni stanar, im apravo istraživati svoj životni prostor... to želim reći...
Pročitah temu, na prvoj strani potpis na Seni, Flopicu i Leonisu, a ovdje ću podijeliti iskustvo slično Mojcinom.
Nismo kupili-stavili nikakve zaštite nikamo. Ionako je prije nego je prohodala i propuzala svaku stvar u kući dirala, ispitala, otvorila, tražila je to... Stalno smo joj pričali i stvarno je upalilo, kasnije je samo par puta krenula prema štekerima za struju ili kablovima. Jedaći pribor je u ladici na dohvat ruke, ponekad otvori, uzme žličicu pa se igra s tim, ponekad otvori ormar sa suđem pa zajedno biramo s čim se može igrati. Liniju je naučila upaliti s nekih 13-14 mjeseci, nisam ni ja znala da to zna dok nije pokazala baki koja ju je čuvala... Voljela ju je pritiskati, to da, ali svaki put sam joj pojasnila što smije, a što ne. Sve joj je dostupno, zna što je gdje, isto voli spremati stvari na mjesto kao i Smjehuljica.
To mi sad nevjerovatno zvuči jer je to dijete koje je najranijih mjeseci tražilo da bude samo nošeno i da pregledava svaku sitnicu i svaki dio stana, našeg, od obje bake, bilo gdje smo se zatekli, apsolutno sve je htjela vidjeti i dotaknuti, mislila sam da smo gotovi kad prohoda.
A eto, s njom se da po tom pitanju bez problema.
Ipak, shvaćam da nekim klincima trebaju zaštite i prilagodbe, imamo prijatelje čiji je mali kao uragan, dođe i poharači stan, njima je nevjerovatno da mi ništa nismo makli (imamo nizak ormar na kojem su neke stvarčice, tv, linija, bongosi i sl.), da nam je ostao drveni četvrtasti stolić, da nemamo zaštite...
Govore oni malom po 50 puta da nešto ne, ali ne čuje. Ili mu je želja jača. U biti ne znam, nisam vidjela kako su se oni s njim bavili po tom pitanju, ali sigurna sam da ni po tom pitanju djecu ne možemno generalizirati.
Evo ja cu se ubaciti sa nasim iskustvom. I tako je mala pocela se dizati uz namjestaj otvarati ladice i sve sta djeca kao djeca i njihova znatizelja hoce. Dala sam joj ladicu u dnevnom i ona se igra-stavlja stvari,vadi ,otvara. MM je jedno popodne od straha i panike odvidao sve rucke. Ajme smjeha.Kasnije je vidio da je do nepotrebno. U kuhinji ima isto svoju ladicu sa nekim plastikama i sl stvarima. A i komplet keramickih tanjura. Par puta je htjela uzeti tanjur ali ja bi joj ponudila nesto drugo pa je odustala. Isto tako otvara u kuhinji element gdje su nam lonci (khm khm keramicki). Tu sam stavila par igrackica i nekih sl stvari pa kada bi krenula za loncem ponudila bi joj nesto drugo. I brzo je naucila sta se smije a sta ne. A isto me bila frka sta i kako. Ladice ne otvara,bar za sada. Ali kada dode do toga st time cemo se nositi kada bude vrijeme. Necu dizati paniku prije vremena.
Kada dođemo u goste pitamo za neku plastiku,poklopac i nesto slicno,neke stare novine i tako se djete zabavlja-malo igracke malo stvari za odrasle.
Mozda nije lose jednu ladicu ili policu namijeniti za dijete i omoguciti mu da ima svoje mjesto koje smije dirati i pretumbavati. Recimo jedno u dnevnoj i jedno u kuhinji. Ja sam kceri dozvoljavala da otvara donju ladicu u kuhinji i igra se sa plasticnim posudjem i kutijama. Isto ju je nakon nekog vremena proslo
Sad je T. aktualna sa stvarima, jako je zanimaju ladice. Otvara ih sve, par puta se pričepila pa je naučila kako ih treba uhvatiti. Dostupno joj je sve suđe, a najviše voli štapni mikser kojeg joj izvadim na stol kad zatraži. Obožava čačkalice (pravilno ih koriti), jede sama viljuškom, reže salamu tupim nožem ali oštrim vrhom, sve u svemu jako sam sretna jer imam jedno staloženo, oprezno i pametno dijete (ali sve, baš sve želi sama-15mjeseci-pa to izgleda svakako).
Jedino što dižem visoko su sredstva za čišćenje, a utičnicep već odavno planiram zaštiti pa nikako (moram to napraviti!)
Pa stvar je zdravog razuma, lakse mi je dignuti opasne predmete i otrovne tekucine nego stalno ici za djetetom i popovati ne ne. Dijete ma pravo prvenstveno na siguran ambijent u kom se igra. A i ja imam pravo otici na zahod bez straha da ce se samoozlijediti
Ja sam OKRENULA kuhinju, u tom i je stvar. U ormare koje MOGU zaključati sam stavila opasne stvari. Otkud nekim ljudima ideja da svi imamo:
a) jednake stanove / životne prostore koji se mogu urediti / zaštititi na isti način
b) jednake kuhinje
c) gornje elemente u kuhinji (na koje možeš staviti opasne stvari)
d) jednaku djecu?
Mislim da sam preko nekoliko puta pročitala baš na ovom forumu da nisu sva djeca ista.
I upravo zato što "roditelj može organizirati kuhinju" ja sam napravila ovako da mi trebaju dvije bravice.
I gdje sam ja to napisala da ću joj zatvoriti sve ormare i da joj apsolutno ništa neće biti dostupno?
Nastavljam diskusiju s druge teme, za one kojima nije jasno zašto sam agresivna.
ovo sam napisala prije godinu dana za drugo dijete. a sad mogu napisat za trece da mi trebaju sve moguce izmisljene zastite. ima skoro 11 mj i nema vise nacina da ga maknem od nozeva i drugih stvari. jednostavno ih nemam gdje stavit. a mozda sam samo los organizator..Citiraj:
klaudija prvotno napisa
razumijem i potpisujem mishekicu.. nisu sva djeca ista.. eto, mi tek sa trecim nabavljamo zastite jer tvrdoglav ko mazga..
ooo,update i od mene...na kraju mi lani nije skurila 4 od 5 zvucnika nego samo 1,MM uspio sredit kad je dosao doma...:-D
od tada nije bilo nikakvih incidenata do prije par dana kad mi je kemijskom posarala jedan tapet u DB...ima zidova i zidova,samo je na jednom maaaalom zeleni tapet i ona bas na njega... kemijske su joj stale na dohvat ruke,rijetko bi ih uzimala a kad i bi,sarala bi po papiru..sve do jednom....sad sam ih sklonila...
ni mi nismo nista morali dizat ni reorganizirat,ali kao sto Misekica kaze nemamo svi iste stanove,meni srecom vlada teski minimalizam,ima prostora za valjanje....prijateljica mi ima stancic od 30 kvadrata u kojem gdje god da se okrenes dijete mozes nesto slomit i uhvatit sto ne bi trebalo....
a i N. mi je stvarno mirnije dijete....
Meni stan izleda ko ratna zona- sve je u barijerama. Ima fetiš na sve što je zabranjeno i iza vrata pod ključem. Preskakujemo namještaj jer je sve nagurano u prolaze kako ne bi mogao do stola s kompom i žicama na podu, do kuhinje, i do stepenica za gornji kat. I s vremenom je sve gore i gore. Neki dan je skužio da mu je super kad odmotava toaletni papir. Sad me muči kamo s cd-ima i knjigama koje su na policama. Naravno igračke nisu zanimljive.