al' se uvija kao zmija :lol:
Printable View
al' se uvija kao zmija :lol:
ja bas ne volim da pricam pred gomilom ljudi i/ili meni nadlezinm. uvijek mi se jezik zapetlja, pocrvenim, pocnem da se znojim...
zato sam na telefonu hrabra:-)
i da dovrsim gornji post: bojim se da cu to prenjeti na svoju djecu
a ja se bojim telefona!Citiraj:
tamy prvotno napisa
Truba, objasni ovo s telefonom, živo me zanima kako se manifestira ta vrsta straha. :*
Usput, nemam niti jednog žabljeg fobičara na ovom forumu. Baš sam odabrala životinju koje ću se bojati, već sam umorna odgovarati na ono:"Pa šta se imaš bojati žabe, šta ti ona može?" :cry:
veliki mi je problem bilo koga nazvati. kad zvoni, sva se ustrtarim. lakše mi je ako ima netko drugi ko se može javiti umjesto mene. jedno vrijeme kad sam se trebala javljati na telefon i pričati na drugom jeziku, doslovno sam se svaki put na zvonjavu stresla...Citiraj:
Sanjica prvotno napisa
Ja se bojim pauka...i to jaaaakoooo...e sad na one kućne s dugim nogicama sam se nekako navikla pa ne zablokiram kad ga vidim nego vrištim MM-u da ga ulovi i baci van (ne dam ih ubiti) ali kad vidim one sve druge pauke :shock: totalno zablokiram i probljedim, pozelenim i nakon par minuta počnem mucati i nekontrolirano se tresti i plakati... :cry: Tako barem kažu drugi.
Ja se bojim svih kukaca ali skakavaca posebno; i nešto nevjerojatno je da skakavci baš imaju pik na mene :shock: - sjedi deset ljudi na terasi a skakavac uvijek HOP baš na mene. I u kosu mi je pao par puta, sa onih groznih 'indijanskih' zavjesa koje moja mama vješa po vikendici. Jednom je skakavac skočio na mene i na koncertu D. Vejzović na otvorenom, srećom prije početka jer bi bio stvarno skandal da sam vrištala za vrijeme koncerta.
Hoću reći, stvarno se ne mogu suzdržati od panike kad ih vidim. Ali eto, tješim se da se niti ja ne bojim zmija kao moja mama, pa neće valjda ni Lea kukaca.
truba, razumijem te dobro... iako ja nisam tako težak slučaj, evo, već dugo se ne trzam kad zazvoni :mrgreen:
ni ja se više ne tresem. ali nazvati nekog telefonom ostaje veliki problem.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ja zato tjeram mm-a da obavlja sve potrebne razgovore :roll:
E, jesam grozna. Ali ne smatram to fobijom.
(jesam li rekla par postova gore da imam problema u socijalnim kontaktima? Živio e-mail!)
isto kod mene. pokušavam se toga riješiti budem stvarno sretna kad pobijedim svoj strah. uvijek ispočetka...Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
ne znam kak sam to zaradila...
Zaboravila sam svoju najvecu fobiju...Dakle avion (avian... :mrgreen: )
Posljednji put me stjuardesa savjetovala da ne letim vise, a lik sto je sjedio kraj mene izvikivao molitve na arapskom, samo da bih ja prezivjela.... :mrgreen: Jedini nacin da Viktoru ne prenesem ovu fobiju je da nikad ne letimo skupa. Mislim...ja svakako vise necu letjeti...
The same!najviše se užasavam golubova, izbjegavam ih u velikom luku.Kad sam bila klinka,trebala sam po noći na wc-bio je u hodniku/stare zgrade/i unutra u mraku golub!Citiraj:
ninet prvotno napisa
ninet, jesi li ti možda moja izgubljena sestra blizanka? :PCitiraj:
ninet prvotno napisa
Ja sma u svom ludilu otišla korak dalje i objelodanila da Kaleb ni s kim neće letjeti (a mama mi radi u aviokompaniji i njoj je letenje kao vožnja tramvajem, dok sestra dio godine provodi u NY-u - inače živi u Beču - i već je izrazila želju da K. vodi tamo kad poraste - no way!).
Avione sam bila skroz zaboravila zato što sam prije 2 godine, nakon napadaja panike na liniji Du-Zg, odlučila da više nikad neću letjeti. Da ne pričam o vožnji autom, koju nekako podnesem, ali stalno "kočim" na suvozačkom u prazno i imam strah od bočnih udara.
Citiraj:
ninet prvotno napisa
isto :shock: tiruriru
grozan san
I ja sam cesto sanjala isti san! :?
-- ali ja se uopce ne bojim liftova.
..baš sam htjela napisati curama da taj san ne mora apsolutno nikakve veze sa strahom od te konkretne situacije, već može ukazivati na nešto skroz deseto....Citiraj:
lonni prvotno napisa
Sta, mozda nam raste pritisak... :lol: ?
Luna draga, pripremi se za novi nalet fobija kad se kaleb rodi.... :/
Ja sam u trudnoci bila Ok...cim se V. rodio sve se vratilo....plus sijaset novih...Nije nama lako...
tako nekako :mrgreen:Citiraj:
ninet prvotno napisa
ja sam imala neke fobije, nisu me previse ogranicavale u svakodnevnom zivotu a rezultat su roditeljskih fobija....medjutim, odkad ne zivim vise s njima, a to je od 18 godine, vidim da se iz njih vadim i da sam se skoro 'izvadila'......a sebi sam rekla nema sanse da to prenesem na dijete...i nisam....tako je lezeran i opusten u tim stvarima, koje su meni bile 'problematicne' da mi ga je gust gledati i da cak ucim kako on to radi :)
a vidim, da bratova djeca, koja su bila cesce sa mojim starcima, imaju te fobije koje su starci prenijeli na njih.....po meni je to grozno i mojima zamjeram to.....ako vec znaju da imaju fobije, trebali su na svaki nacin truditi se da nas postete njih......
probajte se mame potruditi, svakako, da ne opterecujete dijete svojim strahovima, pokusajte im olaksati zivot :)
Sad kad sam sve ovo pročitala, malo mi je lakše. Nisam jedina.
Naime, moja noćna mora su kokoši. Žive, mrtve, pečene, ne mogu ih vidjeti nikako. Ne mogu ni slušati da se priča o njima. Možete zamisliti koje traume proživljavam otkad je počela ova ptičja gripa. Neki dan su pilići bili čak i u emisiji o kulturi!!!!! A ne mogu vidjeti ni kokoš nacrtanu u slikovnici. Ne mogu ni gledati kako netko za stolom jede kokoš, pogled na kosti i ligamente me užasava. Pileće meso podnosim samo kupljeno bez kostiju u neprepoznatljivom izdanju.
A kad se beštije pojave na TV, panično vičem MMu da mijenja program, a ja još minutu nakon toga žmirim i tresem se.
A najviše od svega me muči što mi se prizori koje sam slučajno vidjela vraćaju i kasnije. :shock:
Možda bih i ja trebala potražiti stručnu pomoć.
tanja_b potpisujem potpuno!!!!Citiraj:
(jesam li rekla par postova gore da imam problema u socijalnim kontaktima? Živio e-mail!)