Kako spasiti djecu od konzumerizma?

Mi smo dakle rijetki koji nisu cijepljeni protiv konzumerizma :) (iako nemam taj dojam kad smo negdje vanka, ali ajde...)

Naš klasični ljetni dan izgleda kao ovaj Trinin, iz paralelne stvarnosti. Taman kad sam počela čitat sam se obradovala da nismo jedini.
Dobro, mi ne trošimo na plaži jer se kupamo po pustim plažama i otocima, ali navečer smo redovno u šetnji, na sladoledu, piću, pici... Kod nas u selu nema onih svijetlećih s***a, ali kad nekud odemo kupimo i tih čuda. Neki dan smo im čak kupili one odvratne creepy kučiće na baterije kojima svijetle oči :scared:, znate one ružne male koji hodaju i laju.

Šta ja znam, ljeti ima više događanja, ljudi, a i para, pa uživamo i trošimo.
Cijelu zimu skoro svaki dan idemo u šetnju i park, a da ne potrošimo ni lipe. Iz jednostavnog razloga - nemamo gdje, sve je zatvoreno, nema nigdje nikoga, ništa ne radi...
Pa se ljeti raspojasamo.
Svake godine jedva dočekamo proljeće da krenemo s našim šetnja-kavica đirom.

I ja u tomu ne vidim ništa loše. Pa nego zašto zarađujemo pare nego da ih trošimo :neznam:

Citiraj:

---

Pcelica Mara prvotno napisa

I ja u tomu ne vidim ništa loše. Pa nego zašto zarađujemo pare nego da ih trošimo :neznam:

---

S ovim se slažem. (Naravno ako imamo te pare).
Ali tu je moja poanta, ne vidim ništa loše od povremenog ljetnog raspašoja.
Mi smo u malom mjestu s rijetkim događanjima i onda mi je isto tako super razveseliti dijete kad je dan grada ili neki takav događaj s nekim jeftinjak sitnicama. I dijete kuži da je to izvanredno i povremeno.
More isto tako, več sam rekla u pitanju je par dana.

Naravno da živim na moru i da se radi o 3 mjeseca konstantnog kupovanja sranja, to je druga pjesma.

Svatko ima svoje potrebe i mogucnosti.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Svatko ima svoje potrebe i mogucnosti.

---

Pa jel netko tvrdi drugačije?

Naravno, razlika je, ja imam jedno dijete i normalno da nije isto ako strusim 50 kn na gluposti ili neko s troje ili više djece strusi 200-300 kn.
Puno je tu presudnih faktora.

ja biram mjesta bez takvih izazova

ili se dogovoramo prije nego negdje idemo hocemo li trositi ili ne, i na sta

u principu imamo shemu jedna stvar dnevno, pa neka izabere hoce li na sladoled ili na trampolin, ili na voznju autica

gluposti izbjegavam kupovati, jer se ili potrga ili zagubi ili se gomila hrpa koju treba odnijeti doma (a vec smo veliku hrpu toga donijeli na more)

naravno, ima i iznimaka, pa nesto i kupim, i odemo u istom danu na vise stvari, ili ga razveselim necim dodatnim

ali mrzim kad mi se ljetovanje od ranog jutra od kad otvori oci svodi na rasprave i natezanja jel idemo i kad idemo na voznju u lunapark ili nesto slicno (a lunapark pocinje u 18h!)

I moj sin voli razgledavati igračke, a tek mu je 1,5 god,.:facepalm:

Sve me strah špancirfesta jer njima sve treba :roll:. Ali nastojim doma prije izlaska dogovoriti limit koji mogu potrošiti za dan.

mi ne gledamo tv i nisu isli u vrtic, tako da smo trovanja te vrste izbjegli. md je ne samo cijepljen od konzumerizma, nego ima i prirodni imunitet :mrgreen:, kod njega nikakve dzidze ne prolaze. cak ni sam sebi ne kupuje npr. nove hlace dok mu se stare ne raspadnu. ali za korisne stvari nije skrt, to kupuje sakom i kapom. ja ponekad dam, ovisno o financijskom stanju i raspolozenju, ali isto nisam neki rastrosni tip. vise sam za sportske mamipare nego ukrasne i prehrambene. srecom najstariji uopce ne dozivljava te stvari oko sebe, ali srednja stalno pokusava nesto iskamciti, ali prilicno neuspjesno (mama vjestica). kupujem im "nagradice" (sitnice po izboru) kad budu hrabri kod zubara ili tako negdje gdje se mora, i onda kupim stvarno sto zele, samo da nije preskupo. to mi je ok. uglavnom zadovoljna sam. a kad narastu tata masmediolog ce im objasniti svu podlost marketinskih taktika pa se ne brinem ni za kasnije :mrgreen:

Citiraj:

---

Pcelica Mara prvotno napisa

I ja u tomu ne vidim ništa loše. Pa nego zašto zarađujemo pare nego da ih trošimo :neznam:

---

Ja baš ne gledam tako, smatram dijelom odgoja da dijete ne dobije uvijek sve što želi, pogotovo ako je to što želi komad plastičnog smeća proizveden... no, znamo gdje i kako, da ne guslam uvijek ispočetka.
Prema naslovu, rekla bih da nije tema kako uštedjeti lovu, nego baš konzumerizam, navika kupovanja bez potrebe, život kroz materijalno.

pomikaki X!
a spasiti, pa kod mene je na djelu obrnuto ispiranje mozga i to od ranih dana
kod nas se gleda tv al ne propustim priliku iskomentirati i s njom razgovarati koliko je npr. ljudi potrebno da se napravi jedna reklama
pa joj objasniti što je posao ovoga i onoga, da bi djeci sve to bilo jaaako primamljivo

ponekad smo i kupili nešto i kad se naravno brzo pokidalo i sama je uvidjela kako je to bezvz, na moje opće zadovoljstvo 8-)
ako nešto jako želi kažem joj da kupi od svojih novaca i najčešće kao razmišlj dvije sekunde pa zaključi da joj ne treba
naravno, neke igračke nismo mogli izbjeći, nešto stavimo na list za rođendan, i takoto
ali sad, nakon duge i teške borbe, sa osam godina konačno i sama razvija nekakav kritički stav i meni je to jako važno
a znalo je biti dlakavo dok je bila mala, od bacanja po podu i plača, preko pomirljivog "kupit ćemo drugi put"

X na pomi.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Ja baš ne gledam tako, smatram dijelom odgoja da dijete ne dobije uvijek sve što želi, pogotovo ako je to što želi komad plastičnog smeća proizveden... no, znamo gdje i kako, da ne guslam uvijek ispočetka.
Prema naslovu, rekla bih da nije tema kako uštedjeti lovu, nego baš konzumerizam, navika kupovanja bez potrebe, život kroz materijalno.

---

X

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Ja baš ne gledam tako, smatram dijelom odgoja da dijete ne dobije uvijek sve što želi, pogotovo ako je to što želi komad plastičnog smeća proizveden... no, znamo gdje i kako, da ne guslam uvijek ispočetka.
Prema naslovu, rekla bih da nije tema kako uštedjeti lovu, nego baš konzumerizam, navika kupovanja bez potrebe, život kroz materijalno.

---

S velikim dijelom se slažem. Ja pokušavam sve to usmjeravati. Znači da je po djetetovoj volji kupili bismo dranguljarija za 300 kn, a ovako kupimo sitnicu, pojede kokice, kukuruz,...
Osto tako gdje je prilika, obavezno preferiramo drvenu sitnicu, naspram plastike.

Ali ovdje se, osim o kupovanju svijetlećih plastičnih gluposti, raspravlja i o trampolinu, kavama, sladoledu, općenito o (nepotrebnom) trošenju novaca...

Ne znam, mi s djecom dosta često idemo na trampolin u grad, na jedinom mjestu gdje ga ima.
Za njih dvoje nas to veselje košta 40 kuna, za nekih 20 minuta, po ure, nemam pojma, ne gledamo na sat ni ja ni dundo koji naplaćuje.
U tu šetnju su naravno uvijek uključeni sladoled/palaćinke/piće/večera što nam u tom trenutku odgovara...

Moja djeca, a i moj muž, su i gladni i žedni čim izađu iz kuće :roll:
Pa se u tim šetnjama, a koje su cijelo ljeto naša svakodnevnica, potroši lijep iznos, a bez neke stvarne potrebe za tim (imamo i doma i hrane i kave...).
Da ne pišem sad koliko je kod nas na krajnjem jugu kava itd.

Ali, za mene to nije konzumerizam nego život.

I maloprije sam napisala da radimo i zarađujemo da bi mogli sebi priuštiti te neke male životne radosti, kave, ljetne večerice vanka (i one malo veće kao zimovanje, putovanja i sl.).
Ja ću radije štediti na drugim stvarima (ako i kad zatreba), a ne odricati se tih sitnica.

Nadam se da me sad razumijete.

Naravno, ni mi ne kupujemo one plastične gluposti s oduševljenjem, ali ako djecu baš veseli, kupimo im.
I nema šanse da zbog tog izbjegavamo ljetne zabave, izlaske i ta šljašteća mjesta.
Uostalom, onaj svijetleći štap dođe 20 kuna. A koliko košta kutija cigara?
Pa su mi onda tu baš prejaki roditelji pušači koji štede na svijetlećim štapima (a svaki dan popuše po jedan).

Slažem se s Marom.
Čisto primjera radi. Odemo s djetetom na bazen, na 2 sata (tako uzmemo kartu).
Jeo je prije odlaska, ali njemu je toliki gušt tamo pojesti pomfri.
Kupim mu pomfri za 15 kn, kupim sebi kapućino za 12 kn (jer mi je gušt pijuckati i čitati knjigu - ne kupam se u bazenima), kupim djetetu sladoled 7 kn Snjeguljica i još potrošimo 5 kn jer baš voli odigrati stolni nogomet ili tako nešto.
To je 39 dodatnih kuna koje nismo morali potrošiti, ali hebeš onda i kupanje i sve.
Ako nemam tih 39 kn, ne idem na kupanje.

Zato sam napisala da svatko po potrebama i mogućnostima.

Moji cijelo ljeto mogu prolaziti kraj trampolina, a da na njega sve skupa odu, i traže 2-3 puta.
I naravno, kako kome paše.
Problem s početka teme je kad djeca žele, a ti nemaš ili jednostavno ne daš.
Kad ste na istoj valnoj duljini problema nema.

Več sam napisala kad nemam ne idem, kad ne želim dati dogovaram se s djetetom.

Slažem se sa Pčelicom Marom i mislim da ovo o čemu se piše na temi nema puno veze sa konzumerizmom.
Normalno da dijete ne može dobiti sve što mu padne na pamet, a normalno je i to da su neke od tih zabava/gluparija onako zdravorazumski preskupe (npr. kod nas neki bezvezni vlakić 10 kn karta u jednom smijeru, za nas troje 60 kuna - za to radije uzmemo pedalinu na sat vremena, premda nije isključeno da ćemo isprobati i vlakić do kraja sezone).
Ali ponekad ponešto, zašto ne - kao što već rekoh meni je drago da su se u našemu selu počele pojavljivati neke zabave tog tipa jer inače nismo baš imali što raditi navečer.
Btw. u našem selu je svijetleći štap 10 kuna :mrgreen:

To me podsjetilo na jedan razgovor između kolegice i mene. Njezin stav je blago meni mi smo bili na moru, imamo love, a ona jadna nema.
I stvarno je tako, dok ne uđemo u analizu. Da, mi smo bili na moru - 2 dana, ona nije bila, ali uređuju cijeli kat kuće u kešu u iznosu oko 100.000,00 kn (minimalno).
Mislim da je teško usporediti ova 2 dana sa 100.000,00 kn.

e, ali ti si uzivala a ona se pati :mrgreen:

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

e, ali ti si uzivala a ona se pati :mrgreen:

---

:lol:

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

e, ali ti si uzivala a ona se pati :mrgreen:

---

:lol:

Ja se svesrdno slažem s PM i Anemonom.
Pomikaki, razumijem da ćeš dijete učiti da ne može sve dobiti, ali isto tako, asketski način života je isto tako druga krajnost.
Ustvari, baš je Anemona to lijepo sažela ovim

Citiraj:

---

To je 39 dodatnih kuna koje nismo morali potrošiti, ali hebeš onda i kupanje i sve.

---

Ajme, ja bi i zadnju kunu iz novčanika dala da mi guzica vidi gušta. Zato svaki mjesec odvojim određenu cifru (nakon plaćanja svega) koju ću bacit u vjetar :mrgreen: i jako volim njihova ozarena lica dok ližu treći sladoled i igraju petu partiju zračnog hokeja.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ajme, ja bi i zadnju kunu iz novčanika dala da mi guzica vidi gušta. Zato svaki mjesec odvojim određenu cifru (nakon plaćanja svega) koju ću bacit u vjetar :mrgreen: i jako volim njihova ozarena lica dok ližu treći sladoled i igraju petu partiju zračnog hokeja.

---

X
Eto, gušti su gušti.

Predivno se izražavam :roll:

ja na treći sladoled ne gledam kao na gušt nego - pretjerivanje, natrpavanje
naravno da ne možeš živjeti kao da si pao s Marsa i zabraniti sve i sva
i mi kad odemo u park popijemo kavu i dijete pojede sladoled, nije u tome bit
da nemam za to, sjedila bih kući u dvorištu i našla nam drugu zabavu
zapravo najčešće i sjedim ali zato jer se ja zapravo grozim parka i idem možda jednom u tjedan dana
ma i rjeđe jer mi je dijete veliko pa ide s društvom

ali me živcira to isprobavanje svega i svačega, do u beskraj
bez obzira koliko love imala
daj sladoled, pa kokice, pa sok, pa ja bi još sladoled, pa vidi tramo vataaaaa, ...
ma begaj
postoji još dana, čemu pretjerivanje, ne kužim

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

To je 39 dodatnih kuna koje nismo morali potrošiti, ali hebeš onda i kupanje i sve.
Ako nemam tih 39 kn, ne idem na kupanje.

---

E, ali vidiš, ako ja nemam tih 39 kn, radije idem na kupanje s bocom vode i par jabuka u torbi. Zašto da sjedimo doma ako bi se kupali? Kad me pita pomfri ili trampolin bez problema kažem da nemam novaca i jednostavno ne možemo. Neka se kupa i pojede jabuku.

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Pomikaki, razumijem da ćeš dijete učiti da ne može sve dobiti, ali isto tako, asketski način života je isto tako druga krajnost.

---

Dobro, mislim da ne idem baš u krajnost, nastojim povremeno razveseliti dijete, kupimo koji sladoled i slično, ali nikako ne želim da joj sreća ovisi o tome imam li mogućnosti platiti joj sve što poželi. I ne želim da joj od malena bude sjedenje na kavi, kupovanje điđa na štandovima, trošenje novaca općenito, osnovni pojam uživanja u životu. Samo pazi, asketizam nije neposjedovanje svjetlećeg štapa. Ili je moje dijete asketa, Sv. Antun pustinjak se, bit će, manje napatio :mrgreen:

Citiraj:

---

Pcelica Mara prvotno napisa

Ali ovdje se, osim o kupovanju svijetlećih plastičnih gluposti, raspravlja i o trampolinu, kavama, sladoledu, općenito o (nepotrebnom) trošenju novaca...

---

to sve spada pod konzumerizam. Naravno, svatko ima svoje prioritete, ako ih može birati, mnogima je danas prioritet platiti kredit i hranu :-/ ali je inače malo odricanja zdravo.
Samo kad kažeš da ćeš radije štedjeti na drugim stvarima, a kažeš da to nisu putovanja, ljetovanja i zimovanja, pretpostavljam da neće biti ni hrana ni odjeća, pitam se što bi to moglo biti :mrgreen:
Meni su baš te sitne svjetleće stvarčice ono na čemu želim štedjeti i omogućiti djetetu zdravu frustraciju.
S jedne strane situacija nas je sada prisilila da se odričemo i više nego inače. S druge, i sami smo uvidjeli koliko smo se bili opustili i kako se možemo bez puno problema spustiti na zemlju. Do nedavno nam je izlazak u grad bez sjedenja na kavi s društvom, bez sladoleda za klince i pokoje sitnice bio nezamisliv. Ali evo ni ostatak društva više ne sjedi vikendom na kavicama... to me pomalo vraća u studentsko doba.


http://www.alfa-portal.com/magazin/p...slusamo-fromma

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

ja na treći sladoled ne gledam kao na gušt nego - pretjerivanje, natrpavanje
naravno da ne možeš živjeti kao da si pao s Marsa i zabraniti sve i sva
i mi kad odemo u park popijemo kavu i dijete pojede sladoled, nije u tome bit
da nemam za to, sjedila bih kući u dvorištu i našla nam drugu zabavu
zapravo najčešće i sjedim ali zato jer se ja zapravo grozim parka i idem možda jednom u tjedan dana
ma i rjeđe jer mi je dijete veliko pa ide s društvom

ali me živcira to isprobavanje svega i svačega, do u beskraj
bez obzira koliko love imala
daj sladoled, pa kokice, pa sok, pa ja bi još sladoled, pa vidi tramo vataaaaa, ...
ma begaj
postoji još dana, čemu pretjerivanje, ne kužim

---

i ja baš gledam čemu ta tri sladoleda - tu više ne mislim o novcima ni o konzumerizmu nego o zdravlju.

Uostalom još se sjećam kako sam kvalitetno povraćala nakon jednog dana provedenog s rodbinom na moru kad sam dobila sve što sam poželjela :mrgreen:

Pomikaki je napisala sve sto mislim i sto bih napisala da nisam ograničena na mob.

Prosli vikend smo isle u kino.
Trosak: kino karta 25 Kn + palacinka prije kina (koja je zapravo sluzila kao vecera na brzinu jer smo u kino isle direktno s plaze) 12 kn + bocica vode 10 Kn + pop-corn u kinu 10 Kn + sladoled nakon kina 14 Kn. Trosak, samo za nju: 71 Kn (meni kino i Cola Zero, slatko ne jedem, popcorn sam scopnula od nje jer je karton bio velik).
Ali: kino-kartu je pozeljela platiti sama od vlastitie ustedjevine, i ponijela si je tocan iznos od kuce. Njen komentar je bio da ja ionako puno potrosim jer joj kupujem palacinku (brzinska zamjena za veceru), popocorn (tradicionalna kino-hrana :mrgreen:)...
Poslije kina se islo na sladoled s frendovima, otud i on - i drugi dan je komentirala da je to previse slatke hrane i nekoliko dana zaredom uopce nije pitala sladoled. Slazem se s njom. Inace ne jede tako, to je jednostavio bio jedan dan off, recimo.

Znaci oni mogu biti itekako svjesni da izlasci kostaju, sto je u izlascima bilo dobro, a sto su mogli i preskociti, i mogu u njima i sudjelovati svojom ustedjevinom. Mislim da je to zdravo za njih, jer uskoro ce poceti izlaziti sami i pokrivati svoje izlaske svojim dzeparcem, pa na ovaj nacin mogu samo nauciti sto im u tom trenutku treba, a sto ne. Mislim, ako ona izvuce zakljucke koji se slazu s mojima - ja sam tu vec zadovoljna.

BTW, prosli smo kraj lunaparka i standova kad smo isli na sladoled; standove je izignorirala, a komentirala je da cemo neki drugi dan ici u lunapark, jer je danas bio dan za kino.
A mogla me je napasti na "samo jedan trampolin" ili "samo jednu voznju"... Ali, lice je bilo ozareno, bila je zadovoljna danom onakvim kakav je bio - pa onda mislim da ne grijesim (time sto joj nisam ponudila npr. jos nesto).

Ja se slažem sa svim što pomikaki govori, naravno slijedi ali:
Ne smatram da pretjerujem, jer nije djetetu dozvoljeno sve što poželi. Bez problema izađemo iz trgovine, a ne kupimo ništa, on ne drami, bez problema kažem ne, dogovorimo se.

Radi se samo o tome da je meni npr. bitno (ili veseli me, svejedno), da mogu djetetu kupiti sladoled, ako ga poželi. Možda tu nisam nikad dovedena do ruba, jer je moje dijete oduvijek "slabi jelac", pa ako poželi bilo što od hrane meni drago.
Ne gledam to kao ispunjavanje svakog njegovog hira.
Možda bih drugačije gledala da je on dijete koje može u sebe utrpati hrane bez granica, ali ovako uopće ne mogu zamisliti situaciju gdje bih trebala ograničiti nešto (od hrane) u npr. šetnji na moru.

Isto tako navodim po 100-ti put, ne vidim problem da dijete dobije neku sitnicu na ukupno 4 izvanredna događanja na godinu. Stvarno ne vidim. Ne smatram to učenju djeteta pogrešnim vrijednostima.
Jednostavno ne vidim to tako.

Što se tiče 39 kn i kupanja, općenito sam ziheraški tip osobe i nema šanse da se upuštam u bilo što u životu što si ne mogu priuštiti. Ako 39 kn nemam ne idem.
Bez obzira što možemo i bez toga, ali nadam se da se kuži bit.
Ako nemam novaca da idem nekud opušteno, onda ne idem.

Smatram pogrešnom interpretacijom i na neki način uvredom kad pomikaki kaže:

Citiraj:

---

ali nikako ne želim da joj sreća ovisi o tome imam li mogućnosti platiti joj sve što poželi. I ne želim da joj od malena bude sjedenje na kavi, kupovanje điđa na štandovima, trošenje novaca općenito, osnovni pojam uživanja u životu.

---

zato što ta rečenica insinuira da mi ostali (Mara, Svimbi, ja,...) baš to smatramo. Da sreća ovisi o mogućnosti da platim djetetu što poželi.
Totalno pogrešno, kao i svaka krajnost.

Da, malo odricanja je zdravo, kako kaže pomikaki, slažem se. Odrekli smo se MM i ja puno toga, ali ako se moram odreči svakog malog gušta, gdje je poanta života?

Uletjela Elly, slažem se s njezinim postom.

Ne znam di vi to živite ostatak godine ako se samo par puta godišnje sretnete sa raznoraznim glupostima na prodaju. Ja odem u obični (malo veći) supermarket po jogurt i brašno, a tamo me dočekaju dvije ogromne police plastičnih bagera, autića i inih, i svaki dan moram vježbat odbijanje i "to ti ne treba, imaš ih već dovoljno". majketi, danas svaki supermarket prodaje bicikle.
Lako to, nego paralelno moram to govorit i sebi dok gledam i preslatke šalice i zdjelice za cornflakese, košarice za kruh i gotove zavjese. I još lakove za nokte na kasi, među kinder jajima.

Evo, ja bas tipkam dok moja skace po trampolinu, 10 kn 10 min. Vec smo kupili 2 sladoleda, 25 kn. Jos nas ceka pomfrit, 12 kn. Nazalost, moramo na gradsku plazu jer su se na nasoj zabacenoj pojavile meduze. I jos 10 kn za parking. Navecer sad prolazimo jeftinije jer cura ima drustvo na ulici pa nece u selo. A mali eventualno kokice ili kiflu.

No, postane lakse sa nekih 6g, kad shvati da za 2 kineska sranja moze dobiti npr. 2 Schleicha.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

No, postane lakse sa nekih 6g, kad shvati da za 2 kineska sranja moze dobiti npr. 2 Schleicha.

---

Di ti kupuješ Schleich?:zbunj:

Ja mislim da nismo definirali konzumerizam. Za mene je to kad ovisiš o tome što i koliko si kupio i kad izgubiš osjećaj za potruditi se i nešto i sam napraviti. Npr. da dijete ne zna da se i voda pije, nego samo coca cola ili nešto (vidjela na svoje oči, časna riječ!), kad dijete ne zna složit sendvič, nego misli da to raste u McDonaldsu, i kad se sve mjeri valutom novca - npr. koliko je dobra zabava - koliko smo imali tobogana, trampolina, đinđa. Moje je mjerilo da dijete uživa jer je živo, jer ima obitelj, prijatelje i sve što mu treba, a sve te stvari - od soka, preko McDonaldsa, plastičnih đinđa i tobogana su eto tako jedan zgodan dodatak životu koji nekad uzmemo i uživamo u njemu, ali možemo i s njim i bez njega bez da nam se pokvari dan ako nemamo gotov sendvič, dizajnerske tene, ulaznicu za svaku dranguliju i to.

Možemo mi i svaki dan u nekom periodu i kupovat i skakat i jest vani, ali ako se osjećamo loše kad to nemamo, meni je to red alert.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Ne znam di vi to živite ostatak godine ako se samo par puta godišnje sretnete sa raznoraznim glupostima na prodaju. Ja odem u obični (malo veći) supermarket po jogurt i brašno, a tamo me dočekaju dvije ogromne police plastičnih bagera, autića i inih, i svaki dan moram vježbat odbijanje i "to ti ne treba, imaš ih već dovoljno". majketi, danas svaki supermarket prodaje bicikle.
Lako to, nego paralelno moram to govorit i sebi dok gledam i preslatke šalice i zdjelice za cornflakese, košarice za kruh i gotove zavjese. I još lakove za nokte na kasi, među kinder jajima.

---

U malom gradu toga nema na redovnoj bazi (lunaparka, kokica i slično), nego jednom na godinu.
Naravno da u svakoj trgovini ima i igračaka, ali zato i tvrdim da ne smatram to problemom, jer se s djetetom bez frke dogovaram što u trgovini možemo kupiti, a što ne.

U nasem malom gradu nema nicega. Pa ni godisnjeg, a samim time ni mora. Ni standova. Ima stapova koji svijetle u supermarketu, ali nije to to.

A napokon imam para. :drama: :lool:

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

U nasem malom gradu nema nicega. Pa ni godisnjeg, a samim time ni mora. Ni standova. Ima stapova koji svijetle u supermarketu, ali nije to to.

A napokon imam para. :drama: :lool:

---

:lool: