Nadam se da se šalite...inače bi posumnjala u vašu inteligenciju.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Printable View
Nadam se da se šalite...inače bi posumnjala u vašu inteligenciju.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
ne, ne šalim(o) se
nemam problema sa tvojom sumnjom u moju inteligenciju, naprotiv.
ja se ne usudim napisati ovdje: Ljudi, kupila sam knjige i torbu za školu, to me satralo pored putovanja koje sam uplatila (što je istina), jer je moje putovanje luksuz koji definitivno nije osnovna potreba tipa: stan, škola, vrtić...
Jednako kako je i imanje viška nekretnina, automobila i inog luksuz :)
Da, ne saživljavam se sa trulim kapitalizmom koji antirobinhudovski oduzima srednjem sloju, da bi dao onom iznad.
I nikako ne mislim da treba smanjivati radnička prava i sve te beneficije koje su ljudi imali i imaju.
Ali da sustav-uzmi samo njemu, nemoj meni-nema logike-nema.
Ko ima za auto od stopedeset konja, mora imat i za utankat ga. Inače auto od stopedeset konja-treba zamijenit autom od 90.
SAd što je norma, kakve su cijene i što treba imati u normalnom svijetu viši sloj, što srednji, što niži, što je pravedno i pošteno-to je kod nas pod velikim upitnikom.
Meni je to logično, a za svađu na temu nisam baš raspoložena.
Citiraj:
superx prvotno napisa
Baš tak... I mi smo kupili vikendicu ne za luksuz nego za zanimaciju kad budemo imali vremena i za zabavu djeci, da ne skupljaju pesje brabonjke pred zgradom. I nikad nismo požalili. Beremo šljive i breskve već sad (zapravo već 9 godina) i uživamo. Istina je da treba ulagati dosta, ali kroz dulji period to sve dođe na svoje. Ubrala sam 20 kg šljiva bistrica prošli tjedan (živio crni pekmez i džem, čak me sin nagovorio da probam napraviti sok od šljiva, to prije nisam radila).
Kad smo kupili taj grunt, baš se potrefila prilika i tada smo iskeširali do daske... Volim reći da smo razbili i dječje kasice, iako to nije baš istina, ali to je jedina gotovina koja je ostala pošteđena. Danas-sutra, ako nas bude volja, možemo se tamo i preseliti (imamo svu infrastrukturu, a nije toga bilo kad smo kupili). Uređujemo bez pritiska, kako nam se hoće, kako stižemo i kako imamo para. Preskočili smo ljetovanje te godine kad je obavljena kupoprodaja i to je sve.
Prednosti: imamo nekretninu koja sad najmanje duplo vrijedi nego smo je platili, čak i kad uračunam sve troškove (uvođenje vode, drenaža, septička...uređenje dviju terasa, uređivanje okoliša iako tu još ima posla).
Imamo svoje voće (gnojimo, ali ne špricamo), imamo mjesto gdje možemo otići kad nas je volja, imamo tam roštilj i peć za kotlovinu, a kuća je spremište svih mogućih viškova iz zagrebačkog stana - raj na zemlji. Mogao bi se napraviti i vrt, ali ne stignem zalijevati pa radije imam samo travu i ruže.
Nedostaci: trošak goriva, povremeno OBAVEZNO treba ići tamo kad se obrezuju voćke ili kad je sezona berbe, imam trošak lokalnog čovjeka koji kosi travu, dovozi gnoj i slično, jednom su nam provalili i to je zapravo sve.
Kaj se poreza tiče, to vam je ko i plaća - velik je problem odrediti neku cifru koja bi bila fer... Moram muža pitati koliko nas košta godišnje, ali čini mi se da je bilo 10 kn po m2 korisne površine.
krumpiric, nisam sigurna da je to baš tako
neki su kuće gradili u vrijeme kad je bilo više para i mogućnosti
tipa, osamdesetih
trideset godina kasnije, ti ljudi su na bijednim mirovinama i ne održavaju čak ni te vikendice, a kamoli da je to luksuz
ali im žao prodati jer su u to utukli sve što su imali, i vremenom i novcem i energijom
i nemaju za porez
ispada da ja želim da im se uzme :)
naravno da ne, ne jer sam dobra, nego jer će nova pravednost bit nepravednija od stare :)
nego, moraš priznati da je sada vikendica za njih prevelik luksuz, da žive iznad svojih mogućnosti.
Svijet koji želimo biti to ne dozvoljava, jelda?
( s druge strane, tu je i onaj problem, stiže generacija koja nema nikakve mogućnosti toga tipa, bez obzira na sposobnosti :))
i mi imamo svoju vikendicu s pogledom na rijeku i bome, evo nas cijelo ljeto smo tu. i presretni smo da nismo u uzavrelom zagrebu gdje ispred naše kuće nema ni travke. posla u vrtu ima ko u priči, mm rinta od ranog jutra, ali ubiremo i plodove tog rada (ja se lafo bavim intelektualnim radom :lol:a visim ovdje na forumu). kako se radi o trošnoj kućici trebalo je puno (i treba i dalje) ulagati. derlica je presretna, igra se, kupa se, kako u bazenu, tako u obližnjoj rijeci.
koliko para toliko muzike. zato ne idemo na zimovanja (skijanje), a ako ljetujemo na moru, to uvijek bude u istom (besplatnom) aranžmanu.
u pravu si
i kako god da okreneš, ne valja
ipak, ima i onih jako sposobnih
koji sve to mogu
nova pravednost, ma kako nama nepravedna bila, opet će njima ići na ruku
pojeo vuk magare, kao i za skoro sve
odgovarala na krumpi
XCitiraj:
apricot prvotno napisa
Upravo tako.
Kako živim iznad svojih mogućnosti, nije mi jasno - imamo vikendicu koja je pod hipotekom (za uređenje stamenog prostora u ZG), na nju plaćamo porez. Ne mogu je prodati jer ne bi ni kredit mogla vratiti, koliko sad vrijedi na tržištu. Ali na nju plaćam porez od svoje plaće. Nju su 70tih izgradili (ali ne i 100% dovršili) naši roditelji. Jedini luksuz mi je da imam kamo otići na GO. Staviti tako nešto u istu kategoriju sa ljetovanjem u Francuskoj mi je stvarno neusporedivo.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Gdje je tu neki luksuzan život? Ne kužim, molim da mi se pojasni? I tebi se lako može riješiti viška luksuza (putovanje, jednostavno nemoj ići), a kako da je prodam nekretninu - hoćeš je kupiti?
Koliko firme propadaju jer nemaju prihoda, a to što imaju imovinu (dućane, tvorničke hale) im ništa ne znači. Ono što nije utrživo je mrtvi kapital.
meni je jedini razlog zašto bi mogao biti dobar taj porez (iako sam skroz protiv njega) taj da ga naplate od naših iseljenika i njiihove djece koja žive svugdje po Svijetu. I tako bi se možda ipak neke stvari sredile- obvako na jednoj poljoprivrednoj parceli ima 20 i više nasljednika, a tako je i na mnogmi kućama i štalama po otocima.
No to onda opet neće biti nekretnine na koje se plaća taj porez i baš me zanima tko će tražiti te ljude po bijelom Svijetu. Koliko je samo kod nas tih nesređenih vlasničkih odnosa.
Da ne velim da po centru Zagreba ima kuća koje su totalno zapuštene- ne znam radi li se o jednom vlasniku ili ih opet ima par desetaka (npr kuća u Staroj Vlaškoj). ne čitam previšđe Linićeve intervjue pa ne znam jel se dotakao pukih "nasljednika"
ja ne vidim kako je vikendica luksuz koji obavezno treba oporezivati, i to u najvecem mogucem iznosu
uzmimo da je netko kupio zemljiste za graditi ili gotovu kucu, on je vec svakako platio porez na promet nekretninama, zasto sad i dalje oporezivati, svake godine, ja to stvarno ne kuzim, a nemam vikendicu
netko ce za te novce otici na putovanje u francusku svake godine, netko staviti u banku i u oba slucaja novci bome nece otici hrvatskoj drzavi, netko ce renovirati kucu za te novce i kupiti dizajnerski sudoper, wc i bide i bome mu drzava nece naplatiti porez svaki put kad ide s oprostenjem srat ili oprat tanjur
a to da netko tko ima vikendicu mora imati za porez uopce nije isto kao i imati auto od sto konja i ne imat za tankanje. to se nikoga uopce ne treba ticati, tko za sto ima. ako mene volja ja si mogu kupiti auto od sto konja i drzat ga u garazi ako hocu, to je moja stvar, ne drzave niti ikoga drugoga. i nije mi to drzava poklonila da bi ja sad trebala njoj placat naknadu za to sto koristim.
ponavljam, kad se kupuje bilo kakva nekretnina, placa se porez na promet nekretninama. to sto je u nekoj drzavi ovako ili onako uopce nije relevantno, nasa situacija je specificna, i ne treba novom nepravdom ispravljati stare (kao to da je netko dobio stan u jugoslaviji pa je imao novaca za graditi, to sto je puno vikendica nelegalno izgradeno, to sto je netko kupnjom nekretnina prao novce, to sto banke ne zele da investitori spuste cijene na novogradnje itd)
nema veze s kapitalizmom ili komunizmom, u biti je ova spika o odredivanju od strane drzave koliko kome treba i sto mu je viska vise komisticka nego liberalna. nije daleko od nacionalizacije. u biti imam osjecaj da vise idemo prema totalitarnom drustvu kako vrijeme odmice
meda, potpis.
I baš ovo određivanje od države što je kome taman a što previše , to totalno podsjeća na nacionalizaciju. Samo što sad nećeš dat odjednom nego na rate.
jos jedan potpis na medu.
bome, i ja tako razmišljam
platiš porez na zemljište, na ciglu, na cement, platiš porez kad plaćaš izvođaču (ili radiš svojim rukama), platiš porez na svaku šalicu i žlicu... pa onda još jednom sve treba plaćati i to doživotno
to mi skroz ko sa bandićem i vrtićima: plaćamo kroz porez, pa onda još jednom žele da plaćamo
točno , meda.
U državi gdje sređeni sistem dogoročnih najmova stanova ne postoji, i gdje je kurtuloroški uvjetovano imati nekretninu (nekretnine ) u vlasništvu (a ne npr. dionice ili sl.), najlakše je opaliti porez na vlasništvo istih i napuniti blagajnu. I nemojmo se zanositi idejom da će oni koji puno imaju osjetiti tu mjeru u svome novčaniku. Očekujem da će slijedeći potez (nakon što se opale porezi na kletu u Zagorju ili oranice koje su se dobile oporukom u Slavoniji) biti porez i na stanove u kojima se živi , pa makar oni bili i na kredit sa bezobraznim kamatama vezani uz stranu valutu. Sigurna sam da će se naći načina da se smisle neki porez jer možda će kuća u Kustošiji od 200 m2 biti prevelika kvadratura za četveročlanu obitelj i mačaka ?
A sad odgovaor na pitanje o kupnji nekretnine?
O, da , kupila bih sigurno, kada bih imala viška novaca na zalihi koje ne bih trebala. Obzirom da nisam niti blizu takve situacije, ne moram brinuti o trenutnom stanju nekretnina na tržištu.
Da li bih kupila kada bih imala nešto malo novaca na zalihi , pa ulazila u kredite/posudbe i sl. za 40 m2 da imam gdje ljetovati 20 dana u godini? Niti u ludilu.
Ma mene brine hoće li se pokazat da stan u kojem živimo ima više kvadrata nego što država smatra da nam treba, pa da plaćamo i na to porez.
Ne sviđa mi se to kako uvijek ispada da obični ljudi koji su dosad mislili da jedva sklapaju kraj s krajem, ustvari žive u luksuzu.
Gledam kako su naši ljudi skloni pretjerivanju u svemu, pa tako i u građevini. Vole graditi, pa makar nikad bilo završeno, useljivo, upotrebljivo, a ugruvaju unutra hrpu love, vremena, mladosti, svega...
Ima kod mene par ogromnih kuća u kvartu, jedva da su i pod krov stavljene, o fasadama (znači ne samo estetski, nego i energetski gubitak), prozorima na gornjim etažama i sl. možeš samo maštati jer su ih (danas stariji ljudi) nekad gradili "za djecu", a ta ista djeca su pobjegla od njih glavom bez obzira (ili nisu) da bi imali svoj mir u svom stanu, pa makar bio i podstanarski. I tako ti stanovi i kuće nisu nikad dovršeni, a vlasnici jedva preživljavaju u malom uređenom dijelu kuće od ovih groznih malih mirovina, a cijeli život su npr. hrmbali i ulagali u hrpu neiskoristivih zidova! Bolje da su lovu držali u čarapi (ne u banci jer su neke, kako znamo, propale). To je ono što vjerujem da Vlada cilja jer su zapravo ovi vlasnici mrtvog kapitala - imaju hrpe i hrpe bjesnih kvadrata u vlasništvu i nemaju od čega živjeti, primaju soc. pomoć ... Po meni bi takve roh bau stanove trebalo dati u zakup, s obavezom da zakupitelj izvrši uređenje istih! Zbog čega to ne naprave sami - nisu se sjetili... :roll:
I neke su valute propale.Citiraj:
winnerica prvotno napisa
Sa današnjom pameti, ispada da bi bilo bolje da su čuvali zlatne dukate.
Ali nemamo pamet iz budućnosti. Ti su ljudi radili kako su najbolje mislili, to je cijela jedna generacija koja je smatrala da je najvažnije imati svoju "štenaru", neki svoj krov nad glavom, i ulagali su šta su imali da bi to svojoj djeci osigurali. A sad, zašto ta djeca radije plaćaju nekome podstanarstvo ili nevjerojatne kredite, vjerojatno se češu po glavi. Jer toj generaciji nije toliko blizak ni naš veleobožavani pojam duševnog mira daleko od majki i svekrva.
Tako da ne bih ih odmah osuđivala da su glupi pa se nisu sjetili.
Ne bih bas rekla da stoji ova analogija s autom... ako kupis tako skup auto - kao prvo, platit ces isto porez na promet (5%) na procijenjenu vrijednost vozila (isto kao i s nekretninom), pa ces placati godisnji porez na cmv (do 10g starosti auta), pa obavezni godisnji tehnicki, registracija i osiguranje i to sve a da auto niti jednom ne upalis. Dodatno, auti gube cca 10-20% svoje vrijednosti godisnje, sto je isto trosak (u smislu da se smanjuje vrijednost ulozenog novca). Svega ovog nabrojanog kod posjedovanja nekretnina trenutno nema, nego se eventualno plati porez za vikendice. Mislim da je smijesno da manje kosta imat vikendicu od 100m2 godisnje nego auto koji vrijedi 10x manje.Citiraj:
meda prvotno napisa
Inace,na temu stjecanja dodatnih nekretnina - u principu nemam volje kupovati ista sto bi zahtijevalo dodatno odrzavanje dok ne nadjem nacina da postojece pocnu pokrivati sebe (iznajmljivanjem) jer jednostavno nemam novaca od tekucih prihoda da financiram odrzavanje hrpe kvadrata (sve bi to trebalo godisnje osigurati, prefarbati, povremeno promijeniti prozore, podove, plocice, uredjaje, namjestaj jer inace sve ispadne zapusteno... i to samo stanovi, kuca je pak stvarno rupa bez dna). Jedina iznimka bi bila ako bi bila uvjerena da mogu kupiti nekretninu na rok koji je mislim koristiti a da rata takve nekretnine bude samo neznatno skuplja od najma (max 200 eur)bn , i to na neki vremenski rok od cca 10 godina maksimalno... U prijvodu, ako cijena kvadrata u mom kvartu padne na 1200 eur po kvadratu - uzela bih stan od 100m2 ako bi bio na lokaciji koja mi se svidja, raspored koji mi se svidja itd itd itd i to za zivjeti iducih 15-ak godina (dok djeca ne odrastu) a onda bi ga prodala ili iznajmila jer ne vidim sto bi dvoje penzica radili u stanu od 100m2 ni kako bi financirali rezije...
A dugorocno... u zemlji kojoj predvidjaju ogromnu depopulaciju uz cinjenicu da 80% stanovnistva vec ima nekretninu po meni ne moze biti nego trend pada vrijednosti nekretnina osim ako dodje do nevidjenog booma standarda zivota pa ljudi masovno krenu kupovat ili gradit vikendice... nekako mi se ne cini to pretjerano vjerojatnim, valjda zato sto ce izgleda sav visak vrijednosti koji postojeca generacija ostvari vjerojatno biti potrosen na uzdrzavanje generacije u mirovini (bilo formalno kroz mirovine bilo de-facto pomaganjem vlastitih roditelja jer ne mogu prezivjeti od mirovine)
potpis na sillyme.
Malo mi je bezveze jer se javljam izdaleka, a u Hrvatskoj ne posjedujem ni dreknasibici, ali u principu se slazem s krumpiric.
Na jednoj strani je opcenit problem Hrvatske, a to je odnos prihoda i rashoda, i to ne samo na tzv. luksuz, vec na svakodnevne troskove. S obzirom da riba smrdi od glave, taj dio bi prvo trebao srediti (kako, to ocito nitko ne zna).
Ali sve ovo ostalo stvarno nije potreba. Ni naslijedjeno, ni kupljeno, ni ovakvo, ni onakvo. S ove strane bare je skroz normalno da je porez na prvu nekretninu (poznatu pod imenom dom) postojec, ali relativno malen (no placa se), a svaka nekretnina nakon toga dolazi u paketu s vecim porezom. Drzavu ne zanima jesam li tu nekretninu kupila ja, ili mi ju je poklonila baba, ili sam je dobila na lotu. Ona mi nije dom i samim time se smatra da nije neophodna (i da mi je luksuz). Ako je odlucim iznajmljivati, onda cak nije ni luksuz, vec komercijalno vlasnistvo, pa se placa jos vise. Sto se tice nasljedstava, zapravo, ovisno o 'dobitku', povecava se i broj odvjetnika, tzv. trustova i nacina na koji tu dobivenu imovinu treba rasporediti na nasljednike, ne bi li porez pojeo sve. Zanimljivo, komplicirano, ali i funkcionira. (I naravno da postoje oni koji izbjegavaju placanje poreza, ili oni koji muljaju. No kad ih uhvate, nije im lako - snadje ih sudbina losija od hrvatskog popisa duznika koji... cemu li ono sluzi?)
Ne znam, meni je to fer. No kao sto rekoh, trenutno sam u drustvu gdje je opcenito odnos prema nekretninama drugaciji, cak i u obiteljima koje imaju manje prihode ili ne znaju rasplogati novcem. Jednostavno ovdje nitko nije u vjecnom braku sa svojom nekretninom, neovisno o tome gdje i kako ju je kupio ili naslijedio/dobio. Prodaju se konstantno, ispod cijene, ako treba. Tesko se moze vidjeti ekvivalent 93-godisnje bake s mirovinom od 1000 kuna kako zivi u centru grada (Zagreba, npr.) u 130 kvadrata, zajedno s golubovima. Ovdje ce baka u dom ili u manju kucicu, a u taj stan ce netko tko ga moze placati.
(Nisu svi takvi, naravno, jer brdo Amera nema pojma o raspolaganju novcem, ali nije da nema mogucnost rijesiti to na bolji nacin.)
Meda, kako je takva spika totalitarna, kad je uravnilovka glavna mantra zemalja kojima je socijalna politika najrazvijenija i o kojima stalno pričamo kao uzorima. JAsno, ne možemo gledati van naših okvira.
Apsolutno nepostojanje uplitanja države i raskalašeno tržište je totalitarno znak nedostatka socijalne politike.
Pa, nemojmo gledati okolo. Ajmo gledati naše okvire.
Nema šanse da si u radnom vijeku s prosječnom današnjom plaćom čovjek s nule stekne stan koji prelazi gabarite neoporezivog i vikendicu, dakle da ima 120 tisuća eura za stan i isto toliko za vikendicu.
Znači, imati stan i vikendicu znak je da spadaš u ljude koji nisu prosječni.
E, ako zarađuješ iznadprosječno, jel se od tebe uzima hrpa love za svačije potrebe? Da. Za škole, vrtiće, penzije, bilo šta...
I onda si naravno, nećeš moć priuštiti vikendicu. Pa ćeš svake godine plaćati 50 eura apartman.
Ako pak zarađuješ ispodprosječno, a netko ti je poklonio kuću i vikendicu, ti trošiš javno nabrana sredstva ovog koji zarađuje, uživaš u svojoj kući i vikendici i ne zamaraš se time što je osoba A platila tvojoj djeci školovanje i još sebi ljetovanje, a tebi je oboje besplatno :)
Sad da ne bi mislili da se negdje prepoznajem, meni je ljetovanje besplatno, nije mi u interesu naplata poreza na nekretnine, ako ne sad, onda sigurno nekad.
Samo pokušavam reći da se u poreznoj politici teško može biti zadovoljan. OSim ako si država.
Druga zanimljivost vezana uz poreze na nekretnine je prijavljivanje svih mogucih nadogradnji i preuredjenja. Ne moram, ali u principu zelim jer...
Kad smo kupili kucu, porez je bio bezvezan jer je kuca bila u takvom stanju. Useljiva, vise-manje, ali u rasulu. Dvije godine i par mjeseci kasnije, vrijednost joj je uvecana za oko 50% u odnosu na ono sto smo platili (nismo toliko ulozili, ali nova procjena tako kaze). Porez nam je veci, sto nismo morali prijaviti, ali bitno je cisto zbog prodaje u buducnosti, ako cemo prodavati, kao i zbog osiguranja nekretnine. Ako ne prijavim, nema sansi da je uvaljam bilo kojem sljedecem kupcu za cijenu stvarne vrijednosti jer kad mi dodje s procjeniteljem i kad mu pokazem papire o porezu (a placam jos uvijek onaj nizi), reci ce mi da si obrisem rit s inovacijama i preuredjenjem i nuditi otprilike cijenu koju sam ja originalno platila. I sama sam si kriva. (Isto bi se dogodilo da mi kucu srusi tornado, a ja placam manji porez i premiju.)
Bez brige, ni država nikad nije zadovoljna, zato i imamo svako toliko nove poreze i namete.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Inače, u Americi se kaže da je od poreza gora samo jedna stvar - kad ga ne moraš plaćati (jer imaš premale prihode i nikakvu imovinu). Mi još uvijek nismo dogurali do toga...
S druge strane, da se u ovoj zemlji lijepo i legalno može nešto unajmiti na 30 godina, mnogi ljudi ne bi oko vrata imali kamen od kredita. Nažalost, nismo još do toga dogurali. Znam kako je to jer sam 20 godina bila podstanar (5 godina studija + 15 godina staža) i da sam svu tu lovu mogla staviti na hrpu imala bih solidnu kuću, ne samo stan. Nije mi bilo suđeno, bez muža nisam mogla dobiti kredit, roditelji mi žive u drugom gradu gdje nisam mogla dobiti posao i to je vrzino kolo. Bilo bi mi bolje da sam mogla biti legalni podstanar (tražila, nemoguće je naći ako nisi inozemni diplomat ili tome slično, nitko ne iznajmljuje sobe i garsonijere legalno) ali tek sam zadnje 2 godine uspjela dobiti ugovor o najmu. Da se to legalizira, država bi možda profitirala, ali tko bi opet platio ceh? Sigurno ne gazde...
Ovo se baš nama događa, kaže na gazdarica da ćemo MOŽDA morati seliti. Srce me skoro ostavilo, stvarno mi se ne da sada ulazit u pustolovinu s troje djece.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Idealno bi bilo kad bi zbilja mogli potpisati ugovor na 30ak godina pa da smo mirni.
S druge strane, to bi po mom mišljenju bilo idealno rješenje za sve prazne POS-ove stanove koji zjape i gube na vrijednosti. Možda ipak netko u vlasti s vremenom dođe k pameti... Istina, na ovaj način ne može se baš tak brzo okrenuti lova (do smjene vlasti npr) ali je bolje barem izvući ulog nego prepustiti sve bankama i inim lešinarima.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Citiraj:
winnerica prvotno napisa
X!
Često sam u Engleskoj i uvijek sam fascinirana kako su njima male kuće dovoljne. :)
I kako roditelji nemaju potrebu zidati kuću trokatnicu za troje djece...
I uvela bi sankcije na neožbukane kuće.
meni je oduvijek neobicno/neshvatljivo to emotivno vezanje za nekretnine.
ko da je kuca ku*va ako promjeni vise vlasnika i to za pare :roll:
osobno ne poznajem nikoga tko je presao 60tu, 70tu ili vec neku i "downsizeao" svoju nekretninu jer mu vise ne treba toliko soba/kupatila/stepenica. jednom sagradjeno - nikad prodano. kao da je to nekakva genetski uvjetovana deviza u nasim krajevima...
kuca u mom susjedstvu je, u prvih nekoliko godina mog zivota tamo (u hr), promjenila tri-cetiri vlasnika. nacin na koji se o toj nekretnini pricalo je smijeh zivi. kuca s epitetima :lol: presmijesno...
kupis sto ti odgovara (zeljama, mogucnostima), prodas sto ti ne odgovara (zeljama, mogucnostima opet), to "saranje" po trzistu nekretnina je kod nas jos uvijek nepoznat pojam. nazalost. jer da je poznat, mnogih od nedoumica na ovom topicu ne bi bilo...
a kad kod nas postoji nesto sta se zove djedovina
i kako da ja to ne osjecam za svoju kucu, koju je obitelj gradila godinama, vlastitim rukama
i tu sam odrasla, i ja i otac mi
to nije nesto kupljeno pa kasnije lako prodano - to je 'moje', 'nase', di se osjecam svoj na svome, di imamo vocnjak, vinograd
ni ja nisam sentimetalno vezana toliko za stan koji smo kupili i evo sad zamijenili, pa imamo drugi
ali tamo di smo sami salivali zidice i poplocavali, drugaciji mi je osjecaj i uopce mi nije neshvatljivo
pa mi je tesko zauzeti stranu
slazem se i s krumpiric i sillyme, to je logicno i jasno
ali razumijem da nisu sve vikendice luksuz i da nije tek tako reci, pa onda prodaj i neces placat porez
Ja ne znam kako vi, ali ja se zbilja vežem za prostor. I dan danas kad prođem ispred zgrade u kojoj sam živjela 25 godina sve virim kroz balkon kako su ga uredili. I isto me nešto štrecne oko srca.
Kad smo ga prodavali tuga me uhvatila kad sam shvatila da mi cijelo djetinjstvo stane u vrećicu novaca (i to još ne punu).
Slažem se s ovim postom vezano za djedovinu.Citiraj:
summer prvotno napisa
Jedno je djedovina kao posjed u kojem smo više stotina godina. Ono kad imaš prve razglednice ili slike iz svojeg sela i tamo samo tvoja djedovina i još maksimalno 3 vlasnika.
To je sasvim druga kategorija i u potpunosti razumijem zašto se to ne prodaje, ni ja ne bih prodala, da nije neka stvarno egzistencijalna ugroza.
Druga stvar je npr. da ja kupim negdje stan, pa mi je preskup za održavanje pa ga prodam, ili kupim apartman na moru, pa mi preskup, pa prodam.
I ja se vežem za prostor, tu sam u istom prostoru 33 godine i jako teško bih se maknula.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Ja sam zaključila da se vežemo za prostor jer ga nismo u prilici mijenjati dovoljno često.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Kad sam bila podstanar (i selila se 13 puta u 20 godina) nisu me opterećivale stvari ni prostor, samo nofci :mrgreen:...
Sad smo već 12 godina u istom (vlastitom) i baš se vidi da treba nešto učiniti s tim prostorom - promijeniti ili preurediti. Budući da smo odustali od zamjene, preuređujemo i baš sam zadovoljna, ali da mi je naći nešto u kvartu sa samo jednom sobom više, ne bih predugo razmišljala. MM je jače vezan za prostor jer taj je do vjenčanja živio u istom. Sve je to stvar navike... Trampolina, da se seliš na bolje (ljepše, jeftinije, veće, bolja lokacija...younameit), ne bi te uopće opterećivale veze s prostorom.
S druge strane, treba se pomiriti s tim da nikad ne možemo imati sve dobre stvari u isto vrijeme i na istom mjestu. A to ne vrijedi samo za nastambe nego baš za sve.
Kod nas nije mjenjanje nekretnina baš toliko uobičajeno kao npr. u Americi jer ljudi ne mijenjaju posao i ne sele radi posla iz grada u grad toliko kao vani ovdje eventualno dođeš sa sela u Zagreb ili s otoka negdje na kopnu i to je to, obično nema mrdanja. Tako da ako si dovoljno sretan da si i kupiš neku nekretninu na kredit onda to obično i ne možeš tako lako isplatiti, a ni prodati jer je pod hipotekom i onda zaglaviš tu gdje jesi na 30 godina ...a u tih 30 godina se i vežeš za taj prostor zbog brojnih uspomena
A sad zamisli da si u njemu 50 i više godina.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Ne volim kad se stare ljude napada što ne mijenjaju nekretninu za neku logičniju. Meni bi još bilo i uzbudljivo promijeniti stan i susjedstvo, ali oni su vezani za navike, i jako im je teško sve promijeniti. Nije samo stan, nego i susjedi, dućani, cijeli život.
Ja sam cijelo djetinjstvo bila podstanar, promijenili smo 4 stana dok nisam krenula na fax. I presretna sam što smo sad u nefasadiranom stanu dignutom nad kućom mojih roditelja, u kojem mogu radit razne preinake kako meni odgovara. I što šljiva koju posadimo ispred kuće ostaje nama (nekad prođemo ispred kuće di smo prije živili i gledamo u masline i palme koje smo posadili).
Ne zagovaram sad nelogične poteze zbog sentimentalnosti, ali nije baš ni lako odredit šta je tako logično. Ovo što opisuje litala, kupuješ, prodaješ, mijenjaš prema mogućnostima, uključuje puno novaca koji odu na poreze, pa ako dižeš neke kredite, uključiš agencije za nekretnine, naravno kad nešto kupiš uvijek ima dijelova koji ti ne odgovaraju pa ih preuređuješ...zavrti se tu dosta extra novaca.
Poznam ja, svoju baku, kad je dida umro, prodala je svoj stan od oho-ho soba i kvadrata i preselila se u jednosobni stan blizi ostatku obitelji i laksi za odrzavanje. Njena sestra s druge strane ne bi se odselila iz svog stana u malo manji stan, ali u zgradi di joj zivi vecina obitelji, a moja baka pa da se ne znam sto dogodi. Btw. moj predida je sazidao kucu (zgradu?) trokatnicu u centru Splita prije 80 i vise godina i jos uvijek je puna clanova obitelji - tako da je on eto imao pravo kad je zidao veliku kucu.Citiraj:
litala prvotno napisa
A ja sam se za ovaj svoj stan totalno vezala. I obojali smo ga u vesele boje i preuredili i sami izradjivali ormare i puno smo truda ulozili u njega i bas mi je super - ne bi se selila! Osim mozda u taj stan koji je baka prodala, a koji je bio stan nad stanovima (za Splicane: u Kineskom zidu, to su bili pravi stanovi, nije se stedilo ni na kvadratima ni na balkonima :)
Točno tako si i zamišljam.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Moji imaju vlasništvo od 1912., 100 godina i nije to samo mjesto stanovanja, to je i zemlja i voćnjak i svašta.
Nije to kupio sam si preveliki stan, pa tražim manji, to je puno više.
Da, naravno da to razumijemo, svi.
Ali to što smo sentimentalni i što ne mogu zamislit da moj otac proda kuću u kojoj sam se rodila (dobro, nisam, rodila sam se u rodilištu 8-)) i što se tamo uvijek osjećam ko doma, a u svome stanu, onako, nekako, ko'da je to prolazno riješenje (jer jest valjda)-to mi ne daje pravo da kažem ocu: nemoj prodati kuću, to mene boli-ako njemu treba novac za živit i prostor koji mogu očistit i održavati.