Privatnost u rađaonici

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

nedavno sam upoznala jednu zenu koja je u petrovoj prosla sve isto sto i ja, koju godinu ranije, i lijepo je to opisala: osjecala sam se ko stoka pred klanje...

---

Moj boravak u Petrovoj prije deset godina sam tada opisivala sa : ubožnica.

Tada sam doživjela najveće poniženje u životu, ostala sam apsolutno izvan sebe da se takve stvari događaju , i još gore da su normalne. ...Nakon poroda su me odvezli u sobu , totalno jadnu jer sam dobila ogromnu epizotomiju i tad su me primalje skinule i oprale pred ostali 6 žena u sobi. Bez ikakvih paravna ili bilo kakve privatnosti , te žene su morale gledati u moje krvave plahte i potpunu golotinju. Meni je to bio potpuni šok, a još veći šok je bilo to da kada sam pričala to iskustvo nikome se to nije činilo pretjerano čudno , uz vrlo česti komentar : tako to bude u rodilištu.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Zadarsko rodilište, nema privatnosti, nema vrata, samo zavjesa. Ali nije mi ni smetalo. na zadnjem porodu imala sam pravo gledalište-u boksu 4 ili 5 žena, što babice, što anesteziologinje, asistentice, praktikantice.. preko puta naslonjeni gledaju nekih 5,6 doktora i isčekuju onako uživljeno. baš mi je bilo super, uz njih sam se osjećala pozitivno i imala sam pravu podršku. nekome bi ta ista situacija možda bila priča za novine, o manjku privatosti. Ja nemam problema s tim. ne mogu se sjetiti kako je bilo na prošlim porodima. Mislim, jeli mi smetalo to što boks nema vrata ili nije. Ma ja imam puno povjerenja u doktore i sestre i uz nji hse dobro osjećam, tako da meni to nije ništa.

---

Isto tako i kod mene. U jednom momentu sam rekla kako mi je super što nisam sama i što oko mene ima ljudi. Odjednom su se stvorile još jedna babica i još jedna medicinska sestra koje su bodrile i dale podršku. Što se mene tiče mogla je doći i čistačica.

Stalno se vračam.... što se tog pranja tiče, šivanja i ostalog zbrinjavanja poslje samog čina poroda, tada je babica zamolila mm-a da izađe van. Oprana sam, zamjenjena mi je posteljina i šivana sam dok je dragi pušio. Samo ja, beba i babica tj doktor dok sam šivana.

evo ja sam ova zasad jedina koja nezna....imala sam veliku srecu sto sam dosla iza ponoci,pa nigdje nije bilo zive duse, a i nijedna trudnica oko mene....
odjel se preuredjivao,kroz maglu se sjecam cerada na vratima i visecih kabela sa stropa.....

tako da sam imala privatnost ali vjerojatno iskljucivo zahvaljujuci dobro pogodjenom tajmingu.....vjerujem da bi mi porod puno dulje trajao da je bilo ˝promenada˝ kao sto citam....

iskreno,ja ne razumijem kako nekome ne smeta parada ljudi (od doktora,specijalizanata,tudjih MM-ova,drugih trudnica) u jednom tako intimnom trenutku kao sto je porod...
a da vi niste nudisti?:mrgreen:

Oba puta u Varaždinu uz potpunu privatnost.
1.x došla u sred noći i kad su me ostavili nakon klistira da šetam u ogromnoj prostoriji, koja u kutu ima wc i pokraj njega tuš i rekli mi da se otuširam kad sam gotova, toliko sam bila sama iza zatvorenih vrata da sam mislila da su me zaboravili
(usporedba s Petrovom gdje sam pred kraj obe trudnoće završila usred noći u rađaoni na pregledu, a ženu su klistirali kraj otvorenih vrata i onda je trčala u ona 2 wc kraj prijema gdje nem aniti wc papira brrrrrrr-kao Hilton i svratište uz auto put)
2. put je bila cijela smjena babica (cijelih 4 kom.) jer sam jedva stigla proć kroz vrata da rodim, ali tad mi veća doza privatnosti nije trebala nego mi je trebala na 1. porodu kad sam u rađaoni bila 12 h i ne mogu zamisliti kako bi mi bilo da je nisam imala.

Kao i Optimislticna, Rodiliste RI, oba puta, lijepo je ona to sve opisala.
Iskreno, ne mogu ni zamisliti ovo sto pisete kako je to u nekim drugim rodilistima. U Ri eventualno cujes neku drugu rodilju, ali i to se rijesi zatvaranjem vrata. Dva puta sam bila roditi, nicije drugo medjunozje nisam vidjela.
Sto se tice ekipe u radjaoni imala sam primalju koja me pratila i doktora koji bi ponekad svratio i obavio pregled.
Studente sam izbjegla, mozda cista sreca. Ali, zar ne bi trebali pitati pristanak za to?
Uglavnom, pohvale rijeckom rodilistu!
Nadam se da cu i nakon treceg poroda zadrzati isto misljenje.

Sv. Duh - boks bez vrata i bez paravana, otvorena vrata na hodnik

Riječko - boxevi odlični, zasebne prostorije, vrata zatvarali kako sam htjela, prigušili svjetlo, u daljini sam čula samo plač rođenih bebica, ali eto kako se meni sve zakompliciralo tu je bilo osam doktora, nekoliko sestara a poslije i praktikantice koje su me pripremale za carski.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Da li vaš liječnik opće prakse ima zatvorena vrat kad ste kod njega na pregledu?
...vaš stomatolog kad vam popravlja zube?
...vaš ginekolog iz doma zdravlja kad vam uzima briseve?

Pitam da li mislite da je pravo na privatnost vaše osnovno pravo kao pacijenta ili je to nekakvo pretjerivanje osoba kojima puno toga smeta? Da li je žena u porodu toliko različita od ostalih trenutaka kad se susrećemo sa zdravstvenim sustavom (i koristimo njegove usluge) da nije toliko važno osigurati joj privatnost? Da li je privatnost nevažna jer žena nije u mogućnosti zatražiti drugačiji tretman jer je u bolovima i sama, npr. ?

---

Kod doktora u područnoj ambulanti, kod zubara, kod ginekologa koji uzima briseve- nikad nismo u životnoj opasnosti, a pogotovo nismo dvoje(troje ili više) u životnoj opasnosti.

Na porodu jesmo. Iako to nekako svi ovdje negiraju, samo završen porod je siguran porod. Tako da mislim da je privatnost na porodu ono što ti pišeš: pretjerivanje osoba kojima puno toga smeta.
Bolje da oni mene vide u svakom času i skoče u roku sekunde ako zatreba, nego da su zatvorena vrata. Moje mišljenje. Meni nije bila bitna privatnost.

jako zanimljiva tema i rado popratim sve što je napisano. meni privatnost nije bila bitna, nije mi smetala mlada sestra koja je određivala staž, niti čistačica koja je bila jako diskretna i tiha, gotovo nevidljiva. veći dio poroda sam bila jedina rodilja i kod mene gotovo stalno bile tri babice, a često su dolazile i dvije doktorice... dok mi nije došao muž, kad bi ostala sama, jedva sam čekala da dođe naka od babica ili doktorica da malo pročavrljamo.
kako sam i napisala u prvom postu na ovoj temi, smetale su me druge važne stvari, ali ne i nedostatak privatnosti. nije mi ni smetalo što sam slušala drugu ženu dok rađa kad je moj porod bio gotov. naposto, bila sam toliko sretna, bila sam u ekstazi, da mi nije smetalo što čujem porođajne muke druge žene... da sada moram slušati porođajne muke druge žene, sigurno mi ne bi bilo ugodno. ali u onom času nakon poroda, dok smo se svi troje grlili, to što sam čula, nije mi smetalo.

Vukovarsko- kao u Ilici :mrgreen:
2009. bas u vrijeme preuređivanja bolnice
staklo je bilo prema hodniku, mutno samo u donjem djelu
u radjaoni 3 kreveta bez zavjesa/paravana
niz hodnik je bio jos jedan odjel, ali se ne sjecam koji (ugl svi su prolazili pokraj radjaone)
takodjer i majstori koji su non stop nesto nosili (u sjecanju su mi ostale knauf ploce)

joj, beti.

postoji li možda statistika prema kojoj npr. varaždin ima lošije ishode od sv. duha?

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Kod doktora u područnoj ambulanti, kod zubara, kod ginekologa koji uzima briseve- nikad nismo u životnoj opasnosti, a pogotovo nismo dvoje(troje ili više) u životnoj opasnosti.

Na porodu jesmo. Iako to nekako svi ovdje negiraju, samo završen porod je siguran porod. Tako da mislim da je privatnost na porodu ono što ti pišeš: pretjerivanje osoba kojima puno toga smeta.
Bolje da oni mene vide u svakom času i skoče u roku sekunde ako zatreba, nego da su zatvorena vrata. Moje mišljenje. Meni nije bila bitna privatnost.

---

Osim što se ne mogu složiti da smo na porodu uvijek , stalno i sve rodilje/djeca u životnoj opasnosti pa ništa drugo pa niti privatnost nije bitna...htjela bih skrenuti pažnju na jednu stvar. Mislim na pravo na privatnost žene kao građaninina države, mislim na privatnost koja je zagarantiran zakonima.

Naravno da nekad kod neke žene postoji trenutak hitnoće kada se zbog spašavanja života mora zanemariti to pravo, ali to su vrlo rijetke iznimke- nikako pravilo kao što se čini. Porod je fiziologija , a ne patologija (pogotvo ne hitna patologija) . Isto tako u slučajevima npr. planiranih operacija koje nemaju veze sa gineklogijom, kod pacijenata koji se pripremaju na zahvate većinom se poštuju pravila privatnosti pa ne dobivaju klistir , katetere i sl. pred drugim pacijentima u sobi. Čini se da je porodništvo jedna velika iznimka kad je pravo na privatnost u pitanju.

Postoji jedan zgodan zakon , zove se Zakon o zaštiti prava pacijenata http://www.zakon.hr/z/255/Zakon-o-za...ava-pacijenata

Nije tako nov, donešen je 2004 godine...


ova dva članka odnose se direktno na pitanja privatnosti

Citiraj:

---

Zaštita prava pacijenata u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima humanosti i dostupnosti. Načelo humanosti zaštite prava pacijenata
Članak 4.
Načelo humanosti zaštite prava pacijenata ostvaruje se:
– osiguravanjem poštivanja pacijenta kao ljudskog bića,
– osiguravanjem prava na fizički i mentalni integritet pacijenta,
– zaštitom osobnosti pacijenta uključujući poštivanje njegove privatnosti, svjetonazora te moralnih i vjerskih uvjerenja.

---

Citiraj:

---

Pravo na privatnost

Članak 28.
Pri pregledu, odnosno liječenju, a naročito prilikom pružanja osobne njege pacijent ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.

---

a ako se to pravo ne poštuje , postoje i mjere protiv ustanove:

Citiraj:

---

V. KAZNENE ODREDBE

Članak 41.
Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj zdravstvena ustanova ako:
1. uskrati pacijentu pravo na obaviještenost iz članka 8. ovoga Zakona,
2. uskrati pacijentu pravo na podatak o imenu te specijalizaciji osobe koja mu izravno pruža zdravstvenu zaštitu (članak 12.),
3. uskrati pacijentu pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka protivno članku 16. – 18. ovoga Zakona,
4. postupi suprotno odredbama članka 17. stavka 3. ovoga Zakona,
5. obavlja znanstveno istraživanje nad pacijentom protivno odredbama članka 19. – 21. ovoga Zakona,
6. obavlja zahvat na ljudskom genomu protivno članku 22. ovoga Zakona,
7. uskrati uvid u medicinsku dokumentaciju protivno članku 23. i članku 24. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,
8. povrijedi pravo na povjerljivost podataka iz članka 25. ovoga Zakona,
9. uskrati pacijentu pravo na održavanje osobnih kontakata ili povrijedi zabranu posjete određenoj osobi ili osobama (članak 26.),

10.uskrati pacijentu pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove protivno članku 27. ovoga Zakona,
11.uskrati pacijentu pravo na privatnost (članak 28.).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna i trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna osoba u trgovačkom društvu koja obavlja zdravstvenu djelatnost.
Za prekršaj iz stavka 1. točke 1., 3., 4., 5. – 8. i 11. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i privatni zdravstveni radnik.

---

Evo , tako da se ima o čemu misliti.

Zadarsko rodiliste, privatnosti je bilo samo zato sto sam bila sama u radjaoni tu noc. Babice bi navracale tu i tamo.. saaama saaama. uzas :(

Citiraj:

---

Smokvica. prvotno napisa

Zadarsko rodiliste, privatnosti je bilo samo zato sto sam bila sama u radjaoni tu noc. Babice bi navracale tu i tamo.. saaama saaama. uzas :(

---

Da se razumijemo možda ti jesi imala privatnost silom prilika , ali su ti nisu poštovali druga prava iz gornjeg zakona (virni malo). Daleko od toga da netko želi da mu se "poštuje" privatnost slom prilika na način da mu se uskrate druga prava.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Postoji jedan zgodan zakon , zove se Zakon o zaštiti prava pacijenata...

---

imamo mi jako puno zgodnih zakona koji se uopće ne poštuju, ovaj jako lijepo izgleda na papiru, ali bojim se da se u praksi jako malo ili nimalo ne primjenjuje.
žao mi je ako sam van teme, nisam rodila, ali sam imala iskustvo spontanog pobačaja i nikakve privatnosti, humanosti, a kamoli poštivanja moje privatnosti i dostojanstva nije bilo.
bojim se da pitanje privatnosti i poštovanja pacijentovog dostojanstva i prava seže u puno širi krug od poroda.

Citiraj:

---

Ayan prvotno napisa

imamo mi jako puno zgodnih zakona koji se uopće ne poštuju, ovaj jako lijepo izgleda na papiru, ali bojim se da se u praksi jako malo ili nimalo ne primjenjuje.
žao mi je ako sam van teme, nisam rodila, ali sam imala iskustvo spontanog pobačaja i nikakve privatnosti, humanosti, a kamoli poštivanja moje privatnosti i dostojanstva nije bilo.
bojim se da pitanje privatnosti i poštovanja pacijentovog dostojanstva i prava seže u puno širi krug od poroda.

---

Slažem se. Ali ako postoji zakon , i ako postoji pravo ljudi ga prvo trebaju znati prepoznati i biti svijesni da postoji (pravo, a ne zakon). Onda korak br. dva trebaju početi tražiti to pravo ili se početi žaliti kada im se to pravo prekrši . Postoje institucije kojima se može žaliti naknadno, ona te institucije mogu stisnuti ustanove/pojedince koji krše pravo. To je jedini način. Tako se stvari mjenjaju (ponekad sporo i polako, ali se ipak mjenjaju). I slažem se apsolutno da to uključuje i puno šire područje/lokacije i trenutke u životu žene od same rađaonice ( rađaonicu sam upotrijebila samo da započnem temu, svakako su dobrodošla i druga iskustva).

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Da se razumijemo možda ti jesi imala privatnost silom prilika , ali su ti nisu poštovali druga prava iz gornjeg zakona (virni malo). Daleko od toga da netko želi da mu se "poštuje" privatnost slom prilika na način da mu se uskrate druga prava.

---

Pa zato sam i napisala SAMO zato sto sam bila jedina s trudovima tu noc.. da se mala strpila da dodje nasa doktorica u jutarnju smjenu bio bi scenarij kao i kod trine.. ;)

beti, mozda ne smeta tebi, mozda smeta drugima?

mene je uzasno pogodila scena iz sobe preko puta mene. dan danas imam vrlo jasnu sliku pred ocima. a ne bi trebala.
okrenimo malo to tvoje nesmetanje na drugi stranu ;)

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Čini se da je porodništvo jedna velika iznimka kad je pravo na privatnost u pitanju.

---

x, nazalost

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Čini se da je porodništvo jedna velika iznimka kad je pravo na privatnost u pitanju.

---

Nigdje drugdje tako nešto ljudi neće smatrati normalnim. Zamislite muškarce kod urologa,
pa da bi oni dozvolili da im netko ulazi, a kamoli prolaznici da virkaju. Ili kod pregleda rektuma i sl.
Sve se to nama događa tijekom poroda, i to ne mislim na onu fazu kad je žena toliko u bolovima i u transu da stvarno ne brine tko hoda, prolazi, dolazi jer nije moguće da to radi i prati i da ju je tada briga.

No, prije toga, i kad dođe "k svijesti" vidi da tu nešto nije normalno.
Načelno nije normalno.

Ne situacija strke-zbrke kad se spašava život, nego taj generalni stav da to ama baš nikome nije bitno, da to što je osoblje naviklo svakodnevno gledati te prizore,
ne znači da je ženama ikad, al' ikad, generalno, bilo prirodno i normalno,
društveno i kulturološki prihvatljivo,
toliko izlaganje intime neznancima.
U samom startu ne staviti vrata, ili staviti staklena, ili nikad ne koristiti paravan, ni pokrivalo,
ili šetati, piti kavu, ćaskati, ispunjavati papire dok žena leži na stolu za preglede (osobno sam to doživljavala svakodnevno na Sv. Duhu na Odjelu za patologiju).

To meni nešto neugodno vuče na omalovažavanje i ponižavanje žena (svjesno ili prije nesvjesno), nešto mi naprosto neugodno smrducka u cijelom tom indiskretnom pristupu.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Zadarsko rodilište, nema privatnosti, nema vrata, samo zavjesa. Ali nije mi ni smetalo. na zadnjem porodu imala sam pravo gledalište-u boksu 4 ili 5 žena, što babice, što anesteziologinje, asistentice, praktikantice.. preko puta naslonjeni gledaju nekih 5,6 doktora i isčekuju onako uživljeno. baš mi je bilo super, uz njih sam se osjećala pozitivno i imala sam pravu podršku. nekome bi ta ista situacija možda bila priča za novine, o manjku privatosti. Ja nemam problema s tim. ne mogu se sjetiti kako je bilo na prošlim porodima. Mislim, jeli mi smetalo to što boks nema vrata ili nije. Ma ja imam puno povjerenja u doktore i sestre i uz nji hse dobro osjećam, tako da meni to nije ništa.

---

Mogla bih potpisati.
Ja se uopće ne sjećam kako je bilo po tom pitanju.
Dosta vlastitih reakcija me je iznenadilo kad sam došla na porod-uvijek mi je bilo glupo i bezobrazno zašto muža puste samo na izgon, no, u predrađaoni mi je bilo najbolje samoj, tu sam baš htjela mir i samoću, i dobila sam je.
Kad sam ušla u boks i kad su me polegli na leđa...sve je to bilo gotovo, adrenalin i željela sam što više ljudi oko sebe, pogotovo na izgonu-da sam mpgla zvati grupu studenata iz hodnika da navijaju i prenose stanje na terenu, mislim da bih puno bolje tiskala.
Moja babica nije rekla ni riječ, da ne govorim o nekom ohrabrenju i slično. MM je šutio, valjda se prepao, ma osjećala sam se ko neki tvornički stroj koji treba izbaciti proizvod...nekako, bezveze.

vinogradska - da skratim nikakve privatnosti nije bilo. jedino paravan koji su navukli kad sam rodila, ali to nije nimalo pomoglo.

Varazdin - velika radjaona, sa zatvorenim vratima
po tom pitanju stvarno sve 5

mrak mi padne na oci kad citam kako to u nekim rodilistima izgleda

SV.Duh- predrađaona prije 13 godina:
ležimo nas pet žena, ni jedna nema trudove, samo ja. Luđačke.
Iz rađaone se čuju urlici. Žena viče, užasno viče kao da umire u najgorim mukama. To slušam dva sata.
U jednom trenu čujem doktora kako govori po hodniku- idemo porodit ovu. Nakon toga još ženinog urlanja, plač bebe, tišina. Mislim si- Bože hvala ti.
Kod mene se tri sestre i dva doktora redaju na meni. Svi bi mi gurnuli ruku dole.
Mene rasturaju trudovi. Bez pauze, užasno jaki, najjači. Ja ne urlam. Ne mogu. Čupam si kosu.
Do mene dolazi mlada trudnica i sa užasom bježi kad me vidjela kako izgledam.
Druga cimerica kuka kak je gladna, trećoj je dosadno, a ja bih ih najradije ubila sve do jedne. Idu mi na živce, smetaju.
...da skratim; kateter su mi stavljali pred cimericama, brijali me do daske pred cimericama, a kad su me s kolicima dovezli pred operacionu salu, potpuno gola sam se morala ustati- dva dečka su mi pomogla i ušla sam u salu kao na klanje. Golu su me polegli na stol i desnu ruku zavezali za neku letvu.
Kad su obavili carski opet su me ta dva dečka iznjeli kroz vrata na kolica. Obrazloženje je bilo da kolica ne mogu proći kroz vrata.
Kasnije na intenzivnoj nije bilo tople vode. Ležala sam krvava sa sasušenom krvi ispod noktiju.
Namolila sam sestru da me opere s hladnom vodom...
Ima li ovo ikakve veze s privatnošću i pravima pacijenta?
Istina, spasili su mi dijete, mene. Žive smo i zdrave. Ali, ovaj horor pamtit ću dok sam živa.

Tanci :( užas .

Vinogradska - i da i ne. :-/
Ono, nema zatvorenih vrata, ali nije mi se nitko prešetavao, nisam gledala ni slušala druge.

vinogradska prije tjedan dana - teta čistaćica je došla gledati moj izgon

Očito je teta čistačica i dalje oduševljena čudom poroda, i svako novo biće na svijetu joj uljepša dan :-). Da li je i tebi ona uljepšala, e to znaš ti. I, čestitam ti na bebi!

Tanči, ovo što se tebi dogodilo i nema veze s privatnošću, to je čisto srozavanje dostojanstva čovjeka. Ni u najcrnjim scenarijima ne bih mogla pomisliti da će se netko tako ponašati prema drugome. Između ostalog, da gola golcata moraš hodati. Nikad na nešto takvo, ma ni približno, nisam naišla u mojim čestim boravcima na ginekologiji i u rodilištu.
Nadam se da su proširili ta vrata. A jako se nadam da su i svoje ponašanje popravili.

Tanci, uzas, uzas!!! uzasno mi je zao :(

Beti, praksa u petrovoj bila je (nadam se da nije vise) da se cure u sobi u prizemlju skinu, obuku im onu zelenu spavacicu, koja je prozirna, papirnata i oblace je tako kao mantil, a kako imas trbuh, ne moze te cijelu pokriti. i onda ides do sale da u jednoj ruci drzis kateter kojeg su ti stavili u sobi prepunoj drugih zena, a u drugoj infuziju. sala je na katu. ti do lifta prolazis hodnike i cekaonice u kojim a su...ljudi. muskarci i zene.
skoro 4mj sam imala nocne more, ne od CR vec od puta do njega.
na kraju sam zahvaljivala bogu sto su ostali bez zelenih papirnatih odjevnih krpica i do sale sam dosla u svojoj spavacici. naravno, s kateterom u ruci.

gole smo prije sale. i tako gole lezimo i cekamo, dok prolazi ostalo osoblje kroz taj dio bolnice i dok konacno ne zavrsis u sali.

Ta sala je bila na kraju prostorije s boksovima. Ne znam da li su je preuredili kad su preuređivali rodilište prije par godina.
Eh da, još jedan detalj. Kad sam ušla u salu unutra su već bile dvije sestre instrumetarke i anesteziolog. Ljutili su se se što čekaju doktore jer im je javljeno da je jako hitno i da su beba i mama loše :-o a ja sam tu i slušam ih.
Sestre su imale plastične pregače do poda doslovno kao u klaonici. radila sam davno u Zagrepčanki i tamo je bila klaonica i mesari su tako bili obučeni.
Jedina svjetla točka u tom trenutku je bio anesteziolog. On mi je pomogao da legnem i pokrio me zelenom plahtom. Još je i komentirao zaprepašteno: pa vi drhtite, pa vi imate trudove. Jake trudove, budem vam dao kisika, znate to je dobro za bebu. I stavio mi je masku. Malo poslije su me uspavali i dalje ne znam.
Taj doktor me i probudio i poslije obilazio na intenzivnoj. Jako često zbog mog tlaka. Njega sam i pitala za bebu jer nitko nije znao, ni što sam rodila, ni kako je beba.
Žao mi je što mu ne znam ime.
Dvojica ginekolga koji su me porodili su obavili svoje i gotovo. Došao me običi samo stariji i usput se ispričao jer je vikao na mene. Naime, u predrađaoni, kad više ni sami nisu znali kaj bi sa mnom jer tlak mi divlja, oni ga ne uspijevaju spustiti nikako, beba visoko, ja otvorena samo 4 prsta i gubim se jer satima imam luđačke trudove bez pauze, a porod ne napreduje...ja sam skužila da njih tri doktora viječaju kaj će sa mnom. Ja ih ne čujem i kažem sestri da želim znati, biti uključena u taj razgovor. Sestra neće, ne usudi se priči doktorima. Ja pristojno molim, zapomažem, da želim znati. Ignoriraju me, samo tu i tamo značajno pogledaju prema meni- kamenih lica. Što od strah, što od muke, viknula sam na sav glas da inzistiram da mi kažu što će sa mnom!!! U tom trenu je stariji doktor (namjerno ne pišem ime) bijesno domarširao do mene i viknuo- a ja inzistiram da dobijem veću plaću!!! I otišao, bez riječi o bebi, meni. A ja ne osjećam moju Reicu, ne miče se. Tako me bilo strah da joj se nije što dogodilo.
Odmah iza toga je došla sestra i kaže- da vas obrijem, ja njoj-zašto?- pa idete na carski??!!!
Eto, nije mi doktor to mogao reći, ali se zderao da hoće veću plaću. Poslije mi se na intenzivnoj ispričao za to.
Sestre su bile ok, ali su im uvijeti onda bili katastrofa. Intenzivna u prizemlju, bebe na drugom katu. Nemaju tople vode, ma užas.
Malu sam vidjela tek nakon dva dana i to zato jer sam gnjavila sestre ko uš.
Oko dojenja mi nitko nije pomagao. Hranili su malu s adaptiranim, iako sam ih preklinjala da ju ne hrane, već da mi ju donesu kad počne plakati. Lagali su da joj ne daju adaptirano, poslije se jedna sestra izlajala da ipak daju i da svaka beba kraj uzglavlja ima flašicu.
Preklinjala sam pedijatricu da me stavi u rooming in sobu. Nije htjela, stavila je ženu koja se rukama i nogama borila protiv toga. Molila sam da nas zamijeni jer ona neće, a ja hoću. Ništa.
Loše mi je bilo. Padala sam u zahodu, na hodniku. Kako? Pa sad vam je tlak dobar- čudili su se. A nije bio tlak krivac, već anemija. Previše sam krvi izgubila. Onda se napokon peti dan jedan dr u večernjoj viziti sjetio da mi provjeri krv i rezultat šokantan. Cijelu noć sam primala transfuziju.
I onda sam pukla. Peti dan sam pukla.
Plakala sam cijelo jutro i tražila otpust.
Svi s odjela su se sjatili oko mene i uvjeravali me da nije dobro da idem doma. Da me pere baby blues.
I nisam otišla. Izdržala sam još dva dana.
Eto, to je moje iskustvo sa slavnog Svetog Duha.
Užas.
O

Meni je bilo jako neugodno kada sam u trudnoći išla razgledati rodilište kada su me proveli kroz rađaonu i bez imalo ustezanja mi pokazivali otvorene boksove sa ženama koje rađaju, polugole i raširenih nogu. Bilo mi je neugodno zbog njih, jer su one morale trpjeti to da ih netko gleda kao u izlogu.

Inače, kako sam dio trudnoće vodila vani, i to u rodilištu u kojem je prirodan porod najnormalnija i uobičajena stvar, prilikom jednog pregleda babica me pitala dopuštam li da jedan student prisustvuje pregledu. A pregled nije bio ni vaginalni ni uzv, samo mi je rukama pipala trbuh! Dopustila sam. Onda me je pitala za dopuštenje može li mi i on tako ispipati trbuh dok mu ona objašnjava što je što. Naravno da sam dopustila.

Eto, to je ta kultura koju svi, vjerujem, želimo.

Moje iskustvo iz Petrove nije kao Leonisino.. Gore do sale išla sam normalno u svojoj spavaćici i tek tamo su me skinuli. Dok sam čekala na carski, ležala sam gola na krevetu, ali su me pokrili dekom. Jedino sam gola bila dok me anesteziolog pikao, bilo mi je hladno i malo neugodno, ali mislim da bi njemu smetalo da sam bila nečim pokrivena.

Tanci, prestrasno. Za ne povjerovat da tako sto postoji...

Ja sam oba puta rodila u boksu bez vrata, ali sam bila pokrivena cijelo vrijeme zelenom plahtom. Nisam se osjecala izlozeno zahvaljujuci plahti, jer je inace ispred boksa bilo dosta prometno. Druge rodilje i novorodjene bebe sam cula, ali ih nisam vidjela. Nije mi se nista posebno zamjerilo, mozda i zato jer sam oba puta izbjegla predradjaonu i rodila u roku 3-4 sata od ulaska u boks (radi se o SD).

Ne znam kako je sada na SD. Ja sam pisala moje iskustvo iz 2000. godine i u to vrijeme se rodilište u Vinogradskoj preuređivalo pa su sve rodilje koje spadaju tamo dolazile na Sveti Duh.
Gužva je bila očajna. Žene su ležale na pomočnim krevetima. Onim kojih se sjećam iz ratnog doba iz skloništa.

Šibensko rodilište-došla sam u noći kad su još 3 žene rađale. Lezala sam na ctg-u, vrata su bila širom otvorena, no bila je mrtva ura pa nitko nije prolazio. Onda su me smjestili u sobu gdje su ležale mame s bebama, ja u luđačkim trudovima, jedva dišem. Na hodniku isto ludilo, te tri žene šta su isto došle roditi, jedna puši u wc-u, jedna povraća. Ujutro su me odveli za stol, žena u boxu pokraj mene urliče, moj dragi ulazi, spustio glavu, čovjeku neugodno. Kod mene doktori, sestre,babice, vrata širom otvorena. Poslije kad su me šivali, svi se slobodno prošetavaju, čistačica čisti, priča samnom, doktor me šije i priča sa drugim doktorom o nekim nevažnim temama, neznam točno. Ono, luda kuća.
Ali, najgore mi je bilo kad sam kao trudnica ležala na patologiji trudnoće. Cimerica i ja u sobi, oko ponoći su doveli curu, mojih godina, da je imala spontani u 4.mjesecu trudnoće. MIslim da su joj dali nešto za trudove, a njena mama nam priča kako ionako nisu planirali to dijete??? I onda je došlo jutro, curu su odveli u ambulantu preko puta sobe, za nekih pola sata su se vratili, vozeći nju na krevetu, kako krevet nije mogao proći od drugih kreveta, sve su pomaknuli, zabarikadirali naše krevete da ne možemo nigdje i prebacili je na njen krevet. I onda su joj vikali da tiska, i na kraju se cura porodila, meni ispred očiju, mrtvo dijete, ležala je točno preko puta moga kreveta. Ja bih bila izašla da sam imala gdje, al su nas zagradili s tim krevetima, ma koma. SVe se dogodilo u sekundi, nisam se ni snašla, pokrila sam se plahtom preko glave da ne gledam to što se dešava. Žao mi cure, sigurno se grozno osjećala, tako bez privatnosti, a ja sam dan danas zgrožena tim činom. Užas!!!!!

Varaždin, prije 5 i pol godina. Skoro pa potpuna privatnost. Mene je recimo u tom trenutku smetala ljuznost doktora koji mi je malo došao raditi društvo. Znam hrpu žena kojima bi to bilo super. Ali meni nije. A društvena sam osoba, volim ljude i prilagodljiva sam. Ali za porod mi je trebao moj svijet i sve drugo ga je ometalo. I nekako mi nije lijepo kad žene koje nisu takve smatraju da smo mi razmažene ludače, koje ne znamo što je u porodu važno. Različite smo. Kod mene to nije bilo nešto na svijesnoj razini i bazi odluke - ono - ja zaslužujem privatnost. To je bilo biološki uvjetovano, moje tijelo je to tražilo.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Očito je teta čistačica i dalje oduševljena čudom poroda, i svako novo biće na svijetu joj uljepša dan :-). Da li je i tebi ona uljepšala, e to znaš ti. I, čestitam ti na bebi!

Tanči, ovo što se tebi dogodilo i nema veze s privatnošću, to je čisto srozavanje dostojanstva čovjeka. Ni u najcrnjim scenarijima ne bih mogla pomisliti da će se netko tako ponašati prema drugome. Između ostalog, da gola golcata moraš hodati. Nikad na nešto takvo, ma ni približno, nisam naišla u mojim čestim boravcima na ginekologiji i u rodilištu.
Nadam se da su proširili ta vrata. A jako se nadam da su i svoje ponašanje popravili.

---

Hvala na čestitkama!

Bila sam u stanju takvom da me ne bi smetalo ni prisustvo samog Pape na mom porodu (iako ne znam što bi on radio na mom porodu :) ), ali kad sam ju usred završnog stiska ugledala kako bulji u moje širom otvoreno tijelo, osjetila sam se na trenutak kao na show izložbi i glavom mi je protutnjalo wtf - što ona radi tu?! Mislim da je teta čistačica ipak trebala poštivati tuđi integritet i pravo na privatnost, bez obzira na opčinjenost snagom rađanja života, barem meni nikad ne bi palo napamet tako stajati i gledati a nemam po službenoj dužnosti što raditi tamo u tom trenutku, imala bih veći respekt prema toj ženi od svoje znatiželje i potrebe da to gledam. Uostalom, htjedoh komentirati kako sam na oba svoja poroda ne svojom željom vidjela žene rastvorenih nogu kako krvare i uvijek mi je bilo žao što nisu zaklonjene od tuđih pogleda. Ali eto, šta je tu je.

Uh, Tanči :love2: