Printable View
A inače, nikakve solidarnosti nema niti među roditeljima male djece. Dijete mi je bilo nedonošče, i bila je gadno bolesna pa smo se svejedno morali opako raspravljati i objašnjavati da ne bi morali čekati satima u čekaonicama kod liječnika.
(da ne spominjem razne popularne dječje "evente" - tu se stvarno svašta može doživjeti)
meni je baš tata ( moj tata,znači deda ) rekao da je neki dan ušao u bus sa P na rukama ( 14 mj) i da mu se nitko nije dignuo
meni je to katastrofa...
a dva dana prije sam ja svog sima digla da se sjedne gospođa koja je isto tako imala dijete na rukama od cca 2,5 god
a oko nas ljudi koji bi se mogli dići gomila...a mjesto im je ustupilo moje dijete
čisto da me ne bi loše shvatili ,nemam ja ništa protiv da se moje dijete digne mada mi ga je bilo žao jer je bila užasna gužva i onda ga jadnog svi stišću
i u moje tri trudnoće i tri puta vucaranja malih beba sa sobom nekako sam shvatila da je ljudima lakše okrenuti glavu nego ponuditi pomoć
Normalno da je problem da se tvoje dijete digne; nije stvar u tome da je njemu teško stajati nego mu se teško držati i opasno je ako autobus naglo zakoči jer teško da će se dijete uspijeti zadržati. I druga stvar, naravno da mu je teško jer ga svi stišću i guraju.
Ja inače putujem prigradskim vlakom na posao i tu stvarno kao da su ljudi zaboravili na bilo kakva pravila pristojnog ponašanja; istina je da vlak uglavnom koriste ljudi za odlazak na posao pa smo svi više manje jednaki tamo, ali dogodi se da je dijete u vlaku, i nema šanse da će mu se netko ustati.
sad će ispasti da se hvalim ali i danas sam imala prilikom silaženja niz stepenice s kolicima u gradu, u jednoj ustanovi ljude koji odmah uskaču, pomažu, ne pitaju treba li?
ja tvrdim da u manjim sredinama ne da ima tog respekta nego ga uglavnom i u većini slučajeva ima
jedan od razloga je taj što se svi manje više poznajemo, ako ne direktno onda preko susjeda, rođaka, kolega.
osim toga, ljudi nisu toliko u žurbi pa valjda i primjećuju više nego negdje gdje svi nekamo jure i jednostavno nemaju kad zvjerati naokolo.
naravno, to ima i lošu stranu u vidu poznavanja tvojih bračnih, materijalnih, stambenih, obiteljskih prilika, političkih svjetonazora, sportskih preferancija, osobnih ukusa i neukusa.
ali moje iskustvio što se tiče trudnoće i male djece u kolicima je apsolutno pozitivno!
Apsolutno se slažem. U gradu će manje ljudi to primijetiti, ne moramo ići do nekih ekstrema, dovoljno se sjetit rasprave "najavljuju li vam se mama/tata" - ono... bez najave bi i u jednom malom ZG-u poljubili vrata, ne moramo ići na velike gradove, a u manjim gradovima je to ono "baš tužno" i iz toga se iščitava nešto o odnosima te obitelji, a stvar je čiste logistike.Citiraj:
flopica prvotno napisa
A propos nekog topica di je neko komentirao kako se makao sa strane.. .pa mu nisu zahvalili, ali onda je taj neko značajno rekao "hvala" tome nekome... čovječe.. .ja to u svom spidu ne bi niti primijetila, cijela me epizoda vjerojatno ni okrznula ne bi. Ali, recimo. IVF lijekove u vrijednosti od par tisuća kuna sam svojedobno bila poklonila jednoj curi, nikad je vidila. Stvar je onoga s čim u nekom trenu možemo suosjećati. To mi se sada čini nevjerojatno, ali tada mi je nekako, nakon moje teško stečene trudnoće, u mojoj glavi bio "grijeh" prodavat nekoj drugoj lijek. I tako dalje... svašta se ljudima po glavama mota, nisu uvijek mame, bebe i trudnice... ili penzići, for that matter.
Ja na aerodromu s bebacem odem na check-in
Ja isto kao i flopica imam pozitivno iskustvo s malim mjestom.
Nekad me puste sami, nekad zamolim, nekad odbijem, nekad ja pustim (i kad sam s klincima) a nekad bome i ciljano odem s bebom da ne bi čekala red. U stvari nema pravila, ovisi o situaciji.
Ali sam uvjerena da je kozmička ravnoteža zadovoljena 8-).
Jedino mi strašno ide na živce kad me žene 50+ godina zlurado gledaju i komentiraju u smislu "muči se, muči, i ja sam".
ja sam dugo bila nerazdvojna od svoje kćeri i jedan jedini put da sam je baš iskrostila bezobrazno je kad sam htjela unijeti bocu vode u arenu. Taman sam je bila vani kupila za 10 kuna i sad bih je trebala baciti jer se unutra prodaje voda u čašama. kako da ne.
inače čekam red, ne guram se da sjednem i slično.
Na check in za biznis klasu, ako je na obicnom prevelika guzva. Tamo me bez problema chekiraju. Na drugim mjestima cekam u redu, al, ako me neko samovoljno propusti uglavnom to koristim.
Grozan mi je taj "sindrom žrtve" i muke i kuluka. Iako, pak mi je OK ovaj "sory, gotta kids to support", na što se svodi svaka živa borba za resurse... i doslovno (bila sam sudionik neke nesreće stila Titanica, ali bolje je završilo, i nije tu bilo nikakve "milosti" tipa... neka prvo srednjoškolci, pa će onda stariji). Svak se bori za sebe. I to je živa istina. Samo mene nervira stil ako je "patetik", a ovaj drugi kao malo hladniji ne.. tj. manje me živcira. Tako da mi je, osobno, "lakše" ako je do mene žena s 50 i ona se u glavi misli "ajde mala, imam i ja svoje vene i svoj posao koji ću izgubit" (doduše, tu više suosjećam sad... biće generacijski :mrgreen:), nego da mi govori - muči se i ti, i ja san, ćerce. Ali - svodi se na isto, samo je stil drugačiji.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Ne koristim djecu kao izgovor, ne vodim ih na mjesta koja nisu namijenjena djeci...Na racun djece ne trazim ustupke, osim ako mi se ljudi sami ponude, i npr. puste preko reda, ustupe mi mjesto, onda se zahvalim i uglavnom prihvatim.
to je ok kad imaš djecu kome i gdje ostaviti, kad nemaš jednostavno sve obavljaš s njima.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
meni je trudnoća bila grozna, stalno mi je bilo loše i jedva sam stajala,
ali sam imala poprilično loša iskustva, najviše sa ženama, jednostavno bi se pravila da me ne vide,
a najbolja iskustva s klincima, tinejdžerima.
bolja iskustva su bila s malom bebom, tu su nekako svi odmah uskakali,
iako nikada nisam tražila.
u petrinjskoj piše da prednost imaju trudnice i invalidi,
a meni je logično da tu spadaju i roditelji s malom djecom,
ali to vjerojatno ovisi od službenice do službenice.
Super je kaj imas izbora ;-)Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Ja, naprimjer, nemam
Nemaju...vadila sam putovnicu bebi od 4 tjedna koju nisam mogla nikom ostaviti jer je dojila svakih sat, pitala na informacijama i uredno morala cekati red sa svima ostalima.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Ne samo to, kad je moj broj dosao na red, dok sam se s kolicima u guzvi progurala do saltera taman je sluzbenica okrenula slijedeci broj (radilo se doslovce o 5 sec) i da se nisam opasno postavila na nju i na mladu zenu koja je istovremeno sammnom uletila s tim brojem (i obrecnula se na mene kako je ona isto cekala, kao da ja nisam, i to dulje od nje ako sam imala broj manje, ne) lijepo bi me poslale natrag da ponovno uzmem broj. Ma skoro sam iz koze iskocila od ljutnje. Stvarno ljudi znaju bit nevjerojatno bezobrazni.
pa nisam ja ništa drugo ni napisala,Citiraj:
Charlie prvotno napisa
ali sam i napisala da bi bilo logično da imaju prednost.
nemaju ni trudnice. danas sam samo vidjela znak za invalide na 2 saltera. i tamo je bio red :D
deaedi, gdje su ti djeca?Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
u prvoj trudnoći sam čekala na red u petrinjskoj i jedan mrga me vidio da čekam i onako glasno viknuo da prođem naprijed i još se onako opasno osvrtao da vidi hoće li tko imati što protiv :dama_u_nevolji: :yes:Citiraj:
leonisa prvotno napisa
a djecu vučem svuda sa sobom, jesam ciganka il nisam... :coffee:
kad sam s djecom očekujem da me malo propuste, ako je mirna situacija mogu izdržat, a ako nije, onda se borim bez pardona
Pa uglavnom ih kad ja moram nesto obaviti pricuva tata.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
pa mogla sam i ja muzu reci da ju pricuva, al onda mora izaci s posla. pa to nadoknaditi. a i ovako dodje tek navecer, pa onda ne bi morao ni dolaziti, taman produzi u novi dan.
bake i djedovi rade.
tako da zaista ne znam tko bi mi trebao pricuvat djecu.
npr. hzzo radi do 16h.
teglila sam ju u AS na kat jer su odjel za komplikacije i rodiljne naknade stavili- na kat.
Ma znam, ali radije ja ili MM odradimo duze, nego da povedemo djecu gdje ima bas nije mjesto. Nekako se organiziramo, uglavnom. Naravno, nekad nemamo drugu opciju, ali uglavnom planiramo dosta unaprijed.
da.
kad ne želim da mi netko dođe u goste, kažem da je mali nervozan i da mora imati mir dok piše zadaću.
Citiraj:
leonisa prvotno napisa
samo da se nadovežem na ovaj dio
neki dan frendica - friška trudnica, me prek fejsa pita kad će joj bolovanje za očuvanje trudnoće sjesti na račun (jer nije sjelo nakon predviđenog roka) i kaže kako će ih nazvati da vidi gdje je zapelo (misleći na banku i hzzo), da bi se važno i nadrkano javila cura koja radi u ministarstu financija (neznam na kojem položaju) i bahato odgovorila, citiram: "cure, molim vas nemojte me više zvati i ispitivati o porodiljnim naknadama i dječjim doplatcima.....imam ja i drugog posla nego se javljati rodiljama na telefonske pozive........"
kaže cura koja očajnički želi imati muža i djecu, koju nitko nije prozvao ni pitao, niti zvao NJU osobno....
e toga dana sam izgubila svu nadu u nekakvu ljudskost, pristojnost i bonton od državnih službeniCA... da ne spominjem koliko sam sretna što više nemoram ići u naš hzzo nositi papire od bolovanja ( a vjerujem da je u većini tako)..... fuj.....
i iz istih tih razloga ne "koristim" svoju djecu za izgovor,propuštanje preko reda i/ili nešto slično jer sam se nekoliko puta uvjerila kako su ljudi (većinom žene,nažalost) ogavni....posebice u državnim službama....svaka čast iznimkama, srela sam i ja par rijetkih dobrih i dragih,al mogli bi se nabrojati na prst jedne ruke....a često sam u raznim drž. institucijama trudna/netrudna s djecom/bez djece....
O, ja sam sasvim drugačije pročitala naslov teme: Koristite li djecu kao izgovor?
Da, kad mi se neide u goste, kažem ne mogu radi djece, kad mi se neda prati pod, sama sebi se izgovaram sa djetetom (igra-zadaća), i tako. Djeca mi služe:mrgreen:, čisto da uspijem zaobići neke društvene i ine konvencije izgovarajući se onim: ma, ne mogu zbog djece...Priznajem, a što ću kad je tako.
beti, da, rekla sam da se tema moze prosiriti.
prvo je bilo da li ih iskoristavate :mrgreen: za "beneficije", ali i za svakodnevne izgovore.
recimo, ja uvijek kasnim :raspa:, al sad imam dobar razlog za to. :alexis:
ja nikad ne koristim djecu kao izgovor da negdje ne mogu, da nešto ne stignem. pa čak ponekad i kad realno ne mogu. makar vidim da ljudi oko mene pre (često) to rade.
ma ja pretjerujem u drugu krajnost pa kad mi dijete piše zadaću a netko me nazove da bi baš tad svratio a ja baš trebam djetetu da nešto zajednički malo prodiskutiramo ili tako, opet ja imam kad :psiholog:. treba to ko Marija, kratko i odsječno;
zapravo pod zadnje radim na tome da osnažim stranu koja će reći ne, ne mogu.
a da bi vodila dijete ciljano negdje samo da nešto brže obavim, ne bih ni u ludilu.
dosta mi je što je ponekad nemam kome ostaviti na pola sata pa vučem svu mašineriju.
ja sam ovo napravila mrtva hladna :alexis:Citiraj:
flopica prvotno napisa
ali sam tad propustila ženu koja je ostavila bebu doma, pa sam valjda malo manje bitch
Hm..ne znam, osobno se nisam nikad baš ono gurala i molila da me se pusti preko reda ili da mi se digne. Bilo je svega par situacija.
Ali ako u Konzumu ima blagajna na kojoj piše da trudnice imaju prednost i baš na toj blagajni je hrpa gospođa (nije da su druge koje su otvorene prazne), a ja s tri stvari u rukama i trbuhom do zuba, odem ispred, nitko ni A. I samo nek mi netko prigovori što dijete vodim sa sobom, vodim jer nemam gdje s tim djetetom.
Nije moj problem što svi misle da svako dijete mora ima neku čuvalicu za takve situacije.
ALI....isto tako ne puštam ljude ispred sebe. Pustim trudnicu za koju vidim da je trudna, pustim ljude s malim bebama. I pustim invalide. Vidljive. I jako, jako stare ljude, koji nisu u stanju nogu slomiti da dođu do stolca ili da budu prvi u redu kad vide praznu blagajnu.
Menis e najčešće uvijek negdje žuri. Na posao, s posla doma, po djecu, u školu, u vrtić. o svemu ostalom ekstra kaj treba obaviti da ne govorim. Nemam vremena puštti ljude ispred sebe jer mi je dosadno. I posebno mi ide na živce što misle da sam neka balavica koja nema posla u životu pa su automatski stava da ja mogu čekati do prekosutra..
Posebno mi je urezana u sjećanju ostala situacija kad sma došla vaditi krv kao pripremu za carski..Puna čekaona, ja u 40-tom tjendu trudnoće, naravno, nemam nikakvu prednost, ali nema ni mjesta za sjesti i teško mi je stajati...zagušljivo je, dosta mi je svega, ali šutim i čekam svoj red...I dolazi mlađahni gopspodin, ravno do mene..Može li no preko reda...:-o..Od svih on je mene došao pitati može li preko reda!
Moram priznat da niti ja ne idem s djecom tam gdje bas bas ne moram (recimo prijava djeteta). Nemam ih kome ostaviti osim tati ili tata sve obavlja sam a ja sam doma s njima. Meni je to s djecom jednostavno tlaka. Ne da mi se ovisit o icijoj ljubaznosti a stajanje u redu s njima bilo bi nepodnosljivo. Odsecem se s bebom u kolicima do duckasa al to nista nije da se mora, ak zakmeci il joj ne pase, lako sve prekrizim.
Znam da si to napisala, htjela sam reci da je i meni bilo logicno da bude tako i odgovor me neugodno iznenadioCitiraj:
Tashunica prvotno napisa
p.s. vidim da sam totalno izostavila odgovor na pitanje iz posta.
Ne koristim djecu kao izgovor da me se pusti preko reda, jednostavno mi je to neugodno. I da, idu svuda sa mnom ili s nama jer ih nemam kam ostaviti, a nekad muž radi i moram sama, a nekad jednostavno i idemo skupa.
Ugl, ne idem preko reda niti s njima, ali isto tako opet, ne dozvoljavam da mi se pregura netko ispred mene...Ali ako je situacija takva da recimo jedna žena stoji iza nas s jednom salatom u ruci, a mi imamo puna kolica, pustim je, iako je njoj jako neugodno bilo jer smo mi s troje djece i jedno je malo (2 godine) i kaj bu ona sad ispred nas....a oni su stvarno bili dobri i nije nam se žurilo.
U dugim repovima se nisam gurala (izbjegavala situacije koliko se dalo jer MENE to nervira, pa djeca nisu baš imala priliku).
Djecu, odnosno njihove obveze, koristim kao izgovor za puno perfidnije stvari :mrgreen: - izbjegavanje uobičajenih posjeta rodbini i sličnih društvenih obveza koje me opterećuju, pa mi dječje radne subote daju sjajnu priliku za hvatanje mira božjega.
Ista dob, ista Petrinjska, drugo iskustvo. Još sam je i dojila na šalteru, jer se taman probudila (u slingu). Doduše nisu me nudili da prođem (nisu ni stigli) već sam sama otišla na šalter i rekla da imam bebu i da zato nisam uzela broj. Čekala sam samo da završi čovjek koji je stojao na šalteru. Niko se nije bunio.Citiraj:
Charlie prvotno napisa
A btw, nudila sam jednom mm-u da ponese malu u Heinzelovu kad je produžavao vozačku (ljetno doba, nije bilo viroza) - pa da prođe preko reda. Nije htio :mrgreen:
al to si "prosla" jer se zenska na salteru "smilovala".
pravilo koje je postavila drzava (mup je ipak ministarstvo, a ovo je njegov ured/postaja) je da nemaju prednost, a zaposlenici koji prednost daju su zapravo buntovnici koji krse pravila.
nije li to nakaradno?
Bome bi me čula da se nije "smilovala" :) Imala sam i prije iskustvo da sam pitala na informacijama i da su mi rekli da mogu proću (tada sam bila trudnica, čini mi se). Meni je ok da ne pišu takvo pravilo jer je fakat različito od situacije do situacije. Što je kome malo dijete, i kakva je situacija s djetetom, jel mu se spava, jel gladno, razdražljivo, trči i pada po podu ili.... Ima djece- spavaju u kolicima i nije bed. Ja sam s malim išla do igrališta na Zrinjevcu i tamo provodila po sat-dva čekajući, nije bio bed. Ovaj put je ona bila tak mala da mi nije padalo na pamet da čekam. I da me nisu pustili otišla bih šefu i tražila pomoć, bez beda.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Inače, ako se negdje jako žurim a vidim da je gužva, fino pitam ljude da me puste - i uglavnom je ok. Ja više vjerujem u ljudsku solidarnost nego u pravila per se. No treba je tražiti, a ne čekati (da cijeli svijet gleda u mene i pretpostavlja što ja želim:)
ja sam pitala na informacijama, dobila sam: uzmite broj.
a ako vas na salteru puste, puste, to rjesite s njima.
Da,koristim ih kao izgovor za izbjegavanje svadbi,slavlja i ostalih većih druženja koja mi ne odgovaraju zbog liste gostiju,vremenski ili mi se jednostavno ne ide. Kažem da nemam kome djecu ostaviti a i da malo kašljucaju pa.... :oops:
To mi se čini kao fin način da se ogradim od ljudi koji mi ne odgovaraju. A što se tiče redova-izgleda da ja jedina imam djecu koja lijepo podnose redove,čekanja i gužvu. Puno puta sam doživjela da me žele propustiti ali mi nije bilo potrebno. Dok sam recimo u konzumu nekoliko puta ostavila puna kolica zbog gužve,dok je mala imala koji mjesec ali samo zato što bi se čekanje oteglo na sate a bahate radnice nisu htjele otvoriti još koju kasu-ali to je već problem lokalnog konzuma. I da,propuštam trudnice,invalide,majke sa malom djecom,starije.... Smatram da je to stvar lijepog kućnog odgoja koji je u zadnje vrijeme pao u zaborav jer su ljudi pritisnuti svojim problemima pa imaju manje suosjećanja za tuđe brige i teškoće.
Potpisujem. Meni bude baš drago kad sam u situaciji da ja mogu propustiti neku mladu majku i trudnicu. Samo što su situacije u kojima mogu pružiti pomoć i u kojima meni treba takva pomoć debelo u korist ove druge stavke :mrgreen:Citiraj:
tanjads prvotno napisa
Bar zasad.
ovo je baš bezvezeCitiraj:
leonisa prvotno napisa
samo nek mi netko riječ zucne o širenju pronatalitetne politike
da mama ide rješavati po šalterima nečiju ne (pristojnost)...
Ovo razumijem. Zna mi se desiti da se npr. sva pretrgnem da stignem nesto obaviti, ono molim sefa da odem malo ranije s posla, zuri mi se onda po curu u skolu, i stavarno mi nije zgodno pustati ljude ispred mene. Ono, ako pustim nekoga ispred sebe, sa djetetom, zakinuti cu svoje dijete koje me negdje ceka, npr. ostaje onda zadnje i samo ispred skole, ili prije u dezurstvu u vrticu...Tako da nemam obicaj pustati preko reda osobe s djecom na mjestima kao sto su banka, ducan...Naravno, ako me netko ljubazno zamoli, i ja procijenim da mi nece uletiti u red sa prepunim kolicima, i da sam ok sa vremenom, uvijek pustim...Ipak, mozda neka mama s djetetom pomisli zasto joj je ova zenska ne ponudi da je pusti ispred sebe - pa najcesce zato jer se i meni zuri po moju djecu.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Ali mislim da nije u redu namjerno voditi dijete koje mozes negdje ostaviti na mjesto koje mu nije primjereno, samo zato da ostvaris prednost. To nije bas po bontonu, kojeg onda ocekujes od drugih, zar ne. Tu prvenstveno mislim na drzavne institucije, preglede po bolnicama...Naravno, ako nemas kamo s djetetom, povesti ces ga. Ali, opet, iz mog iskustva takvih je situacija u zadnjih 8g moglo biti, koliko 1-2? Hocu reci, ako znam da mi osobna istice, da moram vaditi putovnicu (izuzetak su hitni slucajevi), da dizem kredit u banci, onda cu planirati koji mjesec/tjedan unaprijed da to obavim, i MM ce se nekako na poslu organizirati da uzme godisnji, promijeniti smjenu ili sl.
Naravno s obzirom da nisam dojila, to me nije vremenski organicavalo, imala sam odredjenu slobodu, pa tako mozda i nemam pravu sliku koliki je ustvari problem ukoliko nema mame da nahrani dijete.