Aha, a tu nisam kompetentna. Osim da kažem da sam najviše napredovala u znanju hrvatskog (i znanje velikog i malog slova lol) kroz rad u Rodi. Ni kolegiji na faksu, ni predznanje nije mi toliko pomoglo koliko Roda.
Printable View
Aha, a tu nisam kompetentna. Osim da kažem da sam najviše napredovala u znanju hrvatskog (i znanje velikog i malog slova lol) kroz rad u Rodi. Ni kolegiji na faksu, ni predznanje nije mi toliko pomoglo koliko Roda.
Priprema djece za studij u inozemstvu u kojem imaju priliku naučiti sve ono što kod nas ne mogu (zbog bolje opremljenosti sveučilišta i raznih drugih razloga) npr. Završni ispit (matura) koja se prizna na preko 300 sveučilišta u svijetu i prijemni ispit je nepotreban.
Iz mog iskustva: osnovna hrvatska škola i međunarodna srednja kod nas se pokazala (za sad) savršenim izborom. Potomčica namjerava u inozemstvo na studij. S njom su u razredu djeca koja su i osnovnu završili na stranom jeziku. Ne primjećujem da imaju lošiji/uži vokabular od nje. Činjenica je samo ta da i pod odmorima razgovaraju na stranom jeziku jer, kako kaže, teško im se "prešaltati". Satnica hrvatskog i stranog jezika jednaka je, lektira je dvostruka.
nikad, ali baš nikad nisam razumjela ljude koji su svoju, hrvatsku djecu upisivali u talijanske škole.
btw, profesor sam engleskog i talijanskog jezika (pranonić mi je čak talijanskog državljanstva), ali svejedno me nikada nisu uspjevali uvjeriti argumentima kako su te škole bolje, razredi manji, nastava kvalitetnija, udžbenici izvrsni...u tu priču može povjerovati samo onaj tko nije nikada radio u prosvjeti ili onaj kojem je sve s predznakom "hrvatsko"-loše, nekvalitetno i slično.
u rijeci postoje, čini mi se, 4 talijanske osnovne škole. iz pouzdanih izvora znam da zapošljavaju sve i svašta (jer jako teško možete dobiti profesora biologije, npr. ,talijansku manjinu s diplomom talijanskog sveučilišta. ako takvi i postoje, teško da će doći raditi u hrvatsku školu). dakle, nisu svi profesori izvorni govornici...
ako je stvar učenja jezika, dijete može i u hrvatskim razredima u tal. školama sustavno učiti talijanski od 1. razreda...no, mislim da se ovdje ne radi o tome.
i, eto, da ne citiram previše, potpisujem no@ od riječi do riječi!
Ovaj post je pun predrasuda, ne znam što bi uopće komentirala :/ Mislim da svaka od nas radi ono što smatra da je najbolje za svoju djecu obzirom na okolnosti i mogućnosti koje se nude toj specifičnoj osobi; ako to tvoj nije izbor ok ali to ne znači da imaš pravo blatiti tuđi i reči da je sigurno odluka donesena zbog toga što je "sve što je hrvatsko loše".
Predrasuda bi bila stav ili mišljenje o nekim idejama, ljudima ili grupama ljudi, koji su češće negativni nego pozitivni, a stvoreni su prije ili mimo posjedovanja objektivnih podataka o predmetu stava.
Misliš li da maggie kao profa jezika (između ostalog baš talijanskog!) u Rijeci nema dovoljno objektivnih podataka o ovoj temi ¨tj predmetu stava?
Ja bih bez pardona upisala dijete u npr. talijansku OŠ. Kad pročitam post od nine, sasvim mi je jasno zašto roditelji tako odluče,
Ne, jer je sve na osnovi rekla-kazala, a struka u prosvjeti nije zeleni karton koji znači da je u pravu.
Ako to nije nečiji odabir ok, ali dopusti činjenicu da ima roditeljia koji su se itekako potrudili istraživati što je bolje za njih na osnovu toga što se nudi. Tako da, to što govori maggie je puno predrasuda osobe koje biraju nešto što ona smatra da nije ok. Poštujem mišljenje, ne poštujem kad se izbor blati jer se nekom (osobno) ne sviđa.Citiraj:
u tu priču može povjerovati samo onaj tko nije nikada radio u prosvjeti ili onaj kojem je sve s predznakom "hrvatsko"-loše, nekvalitetno i slično.
odgovarala sam no@-i
poznajem 4 djevojke koje su završile osn i sred tal školu u ri. nisu baš neki primjer jer ih te prednosti nisu daleko odvele, tj.danas nemaju baš neke sjajne poslove. ali znam da su imale besplatne knjige, besplatne izlete, sve je plaćala zajednica talijana. roditelji nisu talijani ali one danas tečno govore talijanski i znam da im tijekom školovanja činjenica da se u obitelji ne govori tal jezik nije predstavljala problem. dakle, zaključak- poznajem 4 bistre, lijene mlade cure koje su u tim školama upile talijanski jezik ali nikakve druge prednosti za sebe nisu ostvarile.
Dodala sam da je to gimnazija, jer postoje i talijanske srednje skole - scuole secondarie di secondo grado (iliti scuole superiori), koje su strukovne.Takodjer se liceo moze razlikovati po smjeru: liceo classico (klasicna gimnazija), liceo linguistico (jezicna gimnazija), liceo artistico (umjetnicka gimnazija), liceo scientifico (prirodnih znanosti), a po reformi Gelmini za par godina bi trebali dodati jos dvije vrste gimnazija.
Liceo se po ustroju, predmetima, mogucnostima kasnijeg upisa na fakultet razlikuje od pohadjanja onoga sto je kod nas poznato kao strukovna srednja skola (scuole secondarie di secondo grado/superiori).
Danci, bas me zanima po kojim knjigama rade u nizim razredima, ako mozes napisi.
(Mi smo prve 3 razreda koristili In giardino...., a za 4. i 5. razred su im odabrane knjige Castelli in aria (talijanski, zemljopis, povijest, itd.) i DocJunior (matematika i scienze), dok iz engleskog svih 5 razreda imaju Treetops).
Stvarno ne znam gdje sam ja na ovoj temi osporila da ljudi zapravo biraju ono što misle da je za njihovo dijete najbolje?
Druga je stvar što ja mislim da na razini društva odnosno obrazovne politike postojanje takve mogućnosti izbora nije dobro,
Treća je stvar što je takvo razmišljanje u suprotnosti s tvojim stavovima odnosno osobnim izborima pa se praviš nevješta. Što je ljudski :-)
Jako me zanima do kojih relevantnih podataka roditelji (za razliku od prosvjetara) u svojim istraživanjima mogu doći a da se ne temelje na rekla kazala?
Ok. nespretno se izrazila. No rekla bih da je željela reći isto što i ovaj Francuz:
Francuski lingvist Claude Hagég smatra da jezici nestaju na različite načine kao što su: transformiranje jezika uslijed vremena, stapanjem dvaju jezika, te osobito kada se izgubi izvorna kompetencija njegovih govornika.
Kompetencija njegovih govornika gubi se ako se jezik ne koristi u svakodnevnim situacijama, te ako ga se ne prenosi potomcima na prikladan način. Važan čimbenik koji odlučuje o opstanku nekog jezika je ugled koji uživa u zajednici govornika. Jezik gubi ugled ako stanovništvo koje ga govori nema svoju nacionalnu svijest, te se integrira u drugu naciju uzimajući njezin jezik. U svome djelu „Zaustaviti izumiranje jezika“, Hagég dalje tvrdi da se govornici koje privlači neki drugi jezik često srame vlastitog jezika te njegovo korištenje smatraju znakom zaostalosti i upozorava da je jezična raznolikost baština čovječanstva i da njezino očuvanje predstavlja očuvanje raznolikosti svijeta.
Citat je odavde: http://www.iusinfo.hr/dailycontent/T....aspx?id=11830
Nisam sigurna (još) za talijanski i matematiku, ostali udžbenici su prijevodi hrvatska izdanja za engleski koriste nešto što je trenutno na popisu udžbenika za engleski (prema odabiru profesora kao u drugim školama). Znam da u višim razredima u Rovinju koriste Project (OUP), u srednjoj koriste New Headway.
Provjerit ću točno što koriste niži razredi sutra.
Thnx, Danci. :)
Meggi ne zna koliko ima talijanskih škola u Rijeci, i pretpostavlja da problem oko zaposlenja za kojeg je načula u jednoj je isti u svima. To sam mislila da je rekla-kazala.
Djelomično se slažem sa Hagegom, ali mislim da je baš način da se sačuva izvorna kompetencija ta da se sačuvaju škole, ma koja god djeca ih pohađala. Posebni dijalekti također, kao što se sačuvaju u sredinama u Istri; dijalekt koji je u Puli nije isti kao onaj u Bujama, Poreču, Umagu, Rovinju. I to je super.
Moji klinci pričaju engleski, to je materinji jezik njihove majke, pričaju hrvatski, pričaju istarski dijalekt koji se priča tu gdje živimo (posebice kad su sa bakom i djedom) i starija je počela pričati talijanski u vrtiću. Nitko se ne srami ni jednog ni drugog ni trečeg. Možda to jest slučaj u nekim obiteljima / sredinama, ali to konkretno u ovim slučajevima ovdje vjerujem da nije, u mome nije sigurno.
Slične diskusije se odvijaju svugdje gdje postoji dvojezičnost (da mi je imat dolar za svaki sat francuskog u osnovnoj školi koji je počeo sa rečenicom "But Madame, tell us again why we have to learn French..." posebice kad je separatistička stranka došla na vlast u Quebec-u). Ja sam ih se naslušala, i smatram da je iznimno važno da ljudi znaju oba jezika sredine, iz koje god "skupine" bili; uz to odbijam biti dio jedne skupine, hrvatske ili talijanske, nego ih jednako dobro prihvaćam kao dio ovog kraja gdje živim. Ja i moj suprug biramo da djeca uče talijanski ne kao strani jezik nego kao jezik kojeg će koristiti prvih 8 godina svog obrazovnog života, to nije ni blizu isto kao učenje dvaputa tjedno i dati će im puno dublje znanje i jezika i kulture. A što će oni dalje nakon prvih osam godina, to ćemo tek vidjeti kad dođe obzirom na mogućnosti, ono što se nudi, i ono što oni žele.
... no, možda ja nosim i drugu perspektivu. Nisam isključivo dio ni talijanske ni hrvatske etničke skupine, niti sam u Kanadi bila isključivi dio anglofonske ni frankofonske skupine, ja sam očigledno cijeli život osuđena biti imigrantica, ili dijete imigranata, pa možda gledam to sve drugim očima.
Noa, ja se slažem da treba čuvati jezik, pogotovo ove malene slavenske jezike koje priča jako malo ljudi. Ali opet, ako dijete živi u hrvatskoj obitelji i ide u talijansku školu znaći da doma prića hrvatski, tako da ne gubi taj dio identiteta. Ali ja mislim da je za dijete to napornije i da mora uložiti puno više truda, pogotovo ako dodje u takvu školu bez ikakvog predznanja. Pa ne kužim zašto bi netko to radio svom djetetu ako nema potrebe (nisu te talijanske škole baš toliko bolje, jedini plus je u besplatnosti, što hrvatske škole baš i nisu :-(). A talijanski možeš naučiti i drugim putem, znam masu ljudi koji ga znaju pa nisu išli u talijanske škole. Ali opet kužim Danči da je tamo upisala dijete jer oni su tako ili onako multicultural i dvojezični, nisu baš obična hrvatska obitelj....Tako da, ja nisam ni striktno protiv, ni striktno za - treba vidjeti potrebe te obitelji i potrebe djeteta. Meni je bilo bitno da moji klince nauče slovenski. I "čudno" mi je kada djeca imigranata neznaju jezik svojih roditelja.Ili jednog od roditelja... I na tome se mora poraditi, da se hr jezik ohranja i vani, jer ovde u Hr neće on samo tako nestati. Neće nestati ni u Istri, ni u Rijeci...nigdje gdje 2% djece ide u talijanske škole (bubam broj na pamet, nemojte se uloviti za to)...
kad sam išla u srednju, u rijeci, došla nam je nova cura u razred
i mi svi oko nje: otkud si došla?
kaže ona, iz licea
a mi ko bene: gdje je u italiji taj grad, nikad čuli :lool:
sve knjige, osim talijanskog su prevod hrv. užbenika, i plačaju se po istoj cijeni kao i za sve druge prvašiće u hrv. školama.... samo su dodatni materijali, radne bilježnice, ali dodatne donacija unije. konkretno mi imamo 3 knjige iz talij. kao donaciju i 3 radne bilježnice, jedna za slova i crte, kao radni listovi, jedna iz matematike, i jedna kombinirana s pojmovima prirode i društva i sl... platili ukupne knjige nismo ni KUNE manje nego bilo koji prvašić u hrv.... doniran je talij. jezik ali je on ionako fond sati viška koji mi imamo za razliku od prvašića u hrv. školama. (pardom, Oš u Hrv. u kojima se nastava provodi na hrv. jeziku, jer i jedne i druge su hrv. škole)
Elly to je ujedno odgovr na tvoje pitanje, isti je program kao i u hrv. samo mi imamo 4 sata tjedno više za još jedan dodatni jezik kao obvezni (Hrvatski)
Hvala što si podjelila svoju, odnosno priču tvoje obitelji s nama!
Rasprava s tobom mi je doduše pala u vodu :-) - jer tvoja obitelj nikako ne spada u kategoriju kojoj bi ja ograničila upis u strane škole ( jezično- policjotski rečeno), ali s druge strane ne bih nikako niti rekla da ste vi prosječni egzemplar roditelja koji biraju strane škole.
Stjecajem okolnosti imam ponešto uvida u rad različitih stranih i dvojezičnih škola u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji i Srbiji.... Svima su zajedničke poteškoće oko kadroviranja zaposlenika; Istina u zadnje vrijeme situacija se znatno popravila u većim gradovima kao posljedica recesije i opće nezaposlenosti (eto da i recesija nekome donese dobro!)Citiraj:
Meggi ne zna koliko ima talijanskih škola u Rijeci, i pretpostavlja da problem oko zaposlenja za kojeg je načula u jednoj je isti u svima. To sam mislila da je rekla-kazala.
Ne znam, baš. Skeptična sam oko očuvanja izvornih kompetencija. Gledano iz Zagreba, a ispravi me ako griješim, Istra meni izgleda demografski jako stara regija odnosno županija. Mim ranije reče da je svrha školovanja u stranim školama priprema djece za odlazak na studij u inozemstvo ( a posljedično onda i za strano tržište rada) u čemu ima prilično istine.... Nemam romantičnih iluzija oko toga da je u današnje globalizacijsko vrijeme moguće administrativnim mjerama spriječiti odlazak i migracije (mladog) stanovništva (osim ako ne živiš na Kubi recimo) ali ne vidim niti razloga zašto bi država trebala zapravo poticati i olakšavati takve procese?! Gdje bi tu bio njen interes?Citiraj:
Djelomično se slažem sa Hagegom, ali mislim da je baš način da se sačuva izvorna kompetencija ta da se sačuvaju škole, ma koja god djeca ih pohađala. Posebni dijalekti također, kao što se sačuvaju u sredinama u Istri; dijalekt koji je u Puli nije isti kao onaj u Bujama, Poreču, Umagu, Rovinju. I to je super.
Na žalost, to što hrvatski građanin završi školu na talijanskom jeziku, pa ni to što završi prestižni fakultet u Italiji, ne znači da će moći raditi u Italiji. Kao profesor neće moći, niti u državnoj službi, uvjet je da je osoba talijanski državljanin.
Za budućnost se dijete ne sprema idući u osnovnu školu na stranom jeziku. Bar ne još danas. Kako će biti za 12 godina, nemam pojma, a ni nitko tko da dijete u talijansku školu.
Što god rekli na moju izjavu, znam da puno roditelja daje djecu u talijansku školu jer je to "fon nobl". Tu idu djeca većih riječkih faca, ma koliko djeci bilo teže pohađati tu školu, roditeljima je bitno da mogu reći: "moje ide u talijansku:alexis:".
Ovo moje mišljenje sam rekla i prijateljici, naročito kad mi kaže čija djeca su s njenom u razredu. Talijani najmanje.
A o problemima sa profesorima i nedostatkom istih, mi je znala pričati i pričati. Ali, kad se počne žaliti ja samo kažem da je sama odlučila tako.
Mislim da je za Hrvata važnije da zna hrvatski, da s njim raste i živi. A ne da miješa č i ć, ije, je i sve ono što svaki dan vidimo na internetu.
Strani jezici su veliko bogatstvo, ali ima vremena za učiti ih.
Samo pišem ono što mislim.
A je li nužno da student nakon diplome ostane u zemlji u kojoj je studirao? Znači li to da bi se u HR student trebao obavezati da će cijeli život ostati u istoj državi samo zato da bi se istoj isplatilo ulagati u njega? Ili bi, ako odluči iseliti trebao vratiti sav uloženi novac u njega istoj toj državi? Gledaj dvosmjerno, molim te.
Zar je neznanje pravopisa odlika samo onih koji su studirali "vani" ili završili talijanske škole?? Uostalom, i dio postova na Rodi dokaz je tome da to nije razlog. I ako se mladi čovjek odluči na studij u inozemstvu jezik na kojem namjerava studirati prekasno je početi učiti u srednjoj školi i svesti učenje na 2x2 sata tjedno. Tvrdim da ne može s takvim znanjem jezika kompetentno pratiti gradivo kolegija na fakultetu.Citiraj:
Mislim da je za Hrvata važnije da zna hrvatski, da s njim raste i živi. A ne da miješa č i ć, ije, je i sve ono što svaki dan vidimo na internetu.
Strani jezici su veliko bogatstvo, ali ima vremena za učiti ih.
ja sam Hrvat, znam hrvatski, miješam č i ć, ije i je, i završila sam dobru osnovnu, nelošu srednju i kvalitetnu višu u Hrvatskoj :)
može bit šta sam rasla i živila s dalmatinskim dijalektom, tribalo bi i to zabranit.
Ja sam prvi put ovdje čula da je talijanska škola "besplatnija" od hrvatske, zapravo sam posredno od jedne mame čula kako je vrlo skupa i stalno nešto treba doplaćivati.
Jedan od razloga zašto mi o tome razmišljamo je to "napornije i više truda". Čini mi se da će to tako biti samo prvu godinu i čini mi se da bi to moglo biti zdravo za dijete koje čita i piše već gotovo dvije godine, koje zna množiti, razumije razlomke i ima općenito dosta široko znanje. Nadamo se da bi nastavom na talijanskom izbjegli dosađivanje prvu godinu, mislite li da griješimo? Ne bojim se otuđivanja od hrvatskog jezika jer smo brbljavi doma i mislim da će sasvim dovoljno živjeti hrvatski. Dodatni plus nam je što točno znamo kod koje bi učiteljice došao (samo je jedan razred), znamo kakva je i poželjela bih ju svom djetetu na bilo kojem jeziku.
Nemam namjeru pecati se na komentare o roditeljima koji upisuju djecu u talijanske škole niti sudjelovati u raspravi o potrebi očuvanja jezika, sve je to zapravo van teme - iskustva u stranoj školi i kako se dijete tamo snalazi.
eto, super, ne znam ima li tu mojih postova ili na jednom drugom forumu, ali zna Elly upravo su to jedni od razloga zašto moja ide u TOŠ, jer sam je upisala godinu kasnije, svoje znanje i zrelost naspram ostalih kompezira lošijim znanjem jezika na kom prati nastavu i opet je trenutno među boljima, točnije jedna od dvoje najboljih u razredu.
Ja u ovom trenutku imam 4 bivših učenika na studiju u Americi, i još dvije su mi se nedavno javile da spremaju američku maturu. Imam dvije do tri učenice bivše koje su na studiju u Italiji (neke su završile talijansku srednju). Jedna učenica bivša mi je u Ljubljani. Imam jednog bivšeg učenika koji je završio talijansku osnovnu, hrvatsku srednju, studira u Zagrebu.
Ovi koji su u Americi, ako se uspiju snaći oko daljnje vize / zaposljenja, ne vjerujem da će se vratiti doma. Od cura moje generacije cure koje znam su išle studirati u Italiju, sve osim svega šačica su se vratile doma.
Teško je prognozirati kamo će netko krenuti. Da mi je netko prije 7 godina rekao da ću biti tu gdje jesam i radim to što radim... slatko bi se smijala :)
Izazovno bi moglo biti pod uvjetom da i ostala djeca u razredu imaju slične predispozicije kao tvoj sinak i/ili da je većini talijanski materinji. U svakom 1. razredu ima puno posla dok se djeca ne prilagode, a razredi u "stranim" školama u kojima sjede i izvorni govornici, i djeca koja kod kuće govore talijanski i oni koji ga govore samo u školi su pravi izazov.
Ljudi često misle da je u malim razredima po defaultu lakše raditi i da imaju bolje razultate, no može biti upravo suprotno (pitaj LIMU s teme o prvašićima o tome). Razlike prisutne kod djece (u bilo kojem smjeru) u većem razredu se često nekako lakše/bezbolnije amortiziraju, a i djeca uče i jedni od drugih.
Učiteljica vam je svakako +, ali puno toga ovisi i o "sastavu" razreda. Svakako se pokušaj raspitati kolika je fluktuacija učenika u školi.
Na puno toga će se reflektirati i stavovi i motivi roditelja za upis u TOŠ, ali ti to zasada ne želiš prihvatiti :mrgreen: :mrgreen:
a ja ne znam gdje sam blatila tuđi izbor, samo sam rekla da takve postupke nisam nikada razumjela.
možda sam kao čovjek iz strukle krenula jako žustro, ali svakako nemam predrasuda. ja sam se ovim svojim postom obratila jedino onima koji smatraju da su talijanske škole (a u Rijeci ih je 4, iako ne znam zašto je točan broj važan za raspravu) stvar prestiža. a takvih imam mnogo oko sebe...upravo ono o čemu Beti3 piše.
među svojim bivšim učenicima imam ih puno na studiju u Trstu i Milanu. završili su najobičniju hrvatsku državnu školu, a među poznanicama imam i frizerki koje su završile strukovni smjer u talijanskoj srednjoj školi.
jedna naša bivša asistentica radi kao učiteljica u osnovnoj školi Gelsi...bez diplome. studentica je RN u Trstu i tal. manjina.
u osnovnoj školi sina moje bivše čuvke (100 % Fjumanke) radi učiteljica koja je diplomirala u Sarajevu. talijanska škola San Nicolo.
eto...nisu predrasude, već činjenice.
što ne znači da su vaša iskustva drugačija.
i čemu onda otvarati temu ako se ne može iznijeti i suprotno mišljenje, a da se odmah ne dobije etiketa osobe pune predrasuda.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvat...vati-u-Italiji
možda i nije usko vezano uz temu, ali vrijedi pročitati.
autorica i je lijepo naglasila u prvom postu Zanimaju me iskustva roditelja i djece kojima talijanski nije materinji jezik, koja talijanski čak nisu ni govorili, ali su krenula u takvu školu.
Bilo bi mi drago čuti i mišljenje ostalih o tome.
Eto ja ne znam kako da ovo boldano nazovem osim predrasudom da izbor za vlastito dijete ne možemo donijeti ako nismo u prosvjeti, i znaći moje iskustvo iz prve ruke nije činjenica već je činjenica što iznosi netko jer je negdje nešto čuo/saznao/vidio iz druge ruke....
od 3 škole u mom gradu činjenice su: najnovija, upravo renovirana prije tjedan dana je TOŠ, najmanji broj učenika je upravo za 25-50% u razrednim odjeljenjima te škole, udžbenici su kvalitetniji u onom dijelu di imaju dodatne materijale jer su 80% samo prevod hrv. udžbenika, mogu i skenirati ako i dalje to nije činjenica nekom, za mene je samim tim što je vjeronauk zadnji sat nastava kvalitetnije organizirana, uče u startu veći broj stranih jezika, imaju bolji izbor kod stranog jezika u 4. razredu jer za mene francuski nije nikakav izbor, dok njemački da uz talijanski, hrvatski i engleski, imaju organizirane ljetne kolonije u Italiji, posjete, izlete, gomile radionica i veliki izbor dodatnih aktivnosti, ne kupujem wc papir kao netko u drugoj temi na forumu i ne plačam kopiranje u školi, prehrana je odlična, već su bili na jahanju, u parku prirode, danima djeteta crtali po gradskim trgovima, par puta u kazalištu, napomenila sam da postoji sat u kojem učiteljica radi talijanski jezik samo s mojim djetetom koja najmanje zna jezik... ne znam čim netko da me uvjeri da to nisu bolji uvjeti između još toliko toga što nisam stigla nabrojiti :)
Recimo, meni je francuski itekako poželjan izbor.
Mogla bih ti navesti isto toliko dobrih uvjeta u hrvatskoj školi koji mogu parirati tvojima, ali nema veze, izgleda da samo afirmativna strana prolazi.
Beti3, a što je tu loše o školi što si ti napisala:
Meni bi zapravo bilo drago pročitati negativno iskustvo, vidjeti priču nekoga tko je pokušao pa nije išlo, dobiti konkretniju ideju o poteškoćama. "To ti je super" i "dijete se lako prilagodi" dobijem dosta i uživo. Na tvoj drugi opširniji post na ovu temu što da odgovorim? Da se opravdavam, branim? To niti je post na temu niti je post o meni.
ok francuski kao izbor, ali ne i kao jedina opcija. u gradu koji živi od turizma talij, hrv, njemački i engleski su sasvim dobar izbor kroz besplatno školovanje. da, naravno da ima desetke škola koje su bolje od ove talij. al o tom se i radi, ja ne živim ni u Zagrebu, ni u Splitu, ni u Rijeci uzmeš najbolje od onog što ti se pruža u tvom gradu.
al i dalje stojim iza onog da škola u Splitu, konkretno na Pujankama u koju smo mi trebali ići prije 2 godine ili se još renovira taj krov i dica voze autobusima, i škola na Pazdigradu jeli se krenilo s izgradnjom, i još koliko OŠ čeka na dvoranu, dok je naša preko ljeta obnovljena s 780 000€ donacije iz Rima.... baš se pitam kad bi nam to HR dala ;) i koliko bi trajalo da je država financirala i provodila radove....
to sve navodim kao razloge upisa u takve škole da razbijemo tu predrasudu o pomodarstvu i ne znam čemu šta se sve ovde navodilo, ima i tog, ali nisu to jedini razlozi.
Ja bih se samo na ovo nadovezala: u Italiji se drzavljanstvo moze dobiti nakon 10 godina zivota (bez prekida u statusu residenze), znaci netko kao osoba iz clanka, koja tu zivi 20 godina, studirala je tu, trazi posao tu, i cini se zainteresirana nastaviti svoj zivot u Italiji - bez problema moze zatraziti i dobiti drzavljanstvo, i pritom se ne mora odreci hrvatskog drzavljanstva.
Diskriminacija ili ne, opcije postoje.