Ma to je samo globalizacija na djelu. Bilo bi to sve ok da naši isto izvoze mlijeko nekamo. Pa valjda i je tako (bar se nadam).
Printable View
Ne slažem se u potpunosti. Ako govorimo o prosječnoj obitelji (idealno prosječnoj, ne lovite me za riječ), gdje se ima novca da se prosječno jede (ne ide po restoranima) i gdje oboje rade, u našem slučaju u jednom dužem periodu oboje dva posla - mislim da se može. Isprika za sve postoji, a ako se nešto stavi na listu prioriteta, može se. Netko će onih sat slobodnog vremena iskoristiti za pečenje kruha, netko gledajući TV.
A opet, nisam nikada ništa kupila u BIo&bio jer je precijenjeno i bezobrazno preskupo.
Ja, u stvari, ne znam što je to točno prosjek. Di mi (naša obitelj) radimo "trade-off" a propos prekovremenih i svakotjednih putovanja (najavljenih dan prije) je fizička aktivnost (i to je katastrofalno i jedva skucano) ili pak odmor. Znači, naš je odabir - priortet mi je da se nešto progibamo i da spavom 6 sati. Drugo sve nije, dok god ne jedemo McDonalds i paštete. Sve to ovisi.... Uz naše prioritete, nema šanse, a i ovako neuzdravo živimo, pa je to samo naš odabir što nam je manje zdravo - jest blitvu iz Konzuma pa se prošetat, ili za to vrijeme čekat dostavu i kuhat.
U biti, čak te i dva posla manje taru u tom smislu (ako si doma pa stigneš tipa juhu stavit) i ima ti smisla, od jednoga, ako nisi doma i on traje dugo i neupravljivo (klizanje). Teško se uživljavat u tuđe ritmove, a razlikuju se. Sjećam se kolike su to razlike kad je loryblue pitala koji to "manijaci" imaju potrebu šopingirat u ponoć (konkrtno, moja obitelj, super bi nam došlo za izbjeć' gužve), a sigurna sam da radim od 7-15 (savršeno r. vrijeme, iz moje perspektive), ili 8-16, da bi se i ja isto pitala i ono qou vadis... jes... vadis u katastrofu većih ili manjih razmjera, ali tako je. Ili ovi iz manjih gradova - vama se obitelj mora najavljivat pa filozofije na tu temu. A nekom nije filozofija nego svakodnevica... i svakom drugo. Ja sam bila upikirala neku dostavnu firmu, čak moglo dolazit i kod frendice, ali kako nas vrlo često nema doma do nekih 19 h (zbog posla i aktivnosti), meni je to neizvedivo, propadala fina roba i frcala sam je u smeće... šteta.
Ma nama bi dan trebao trajati 48h da se stigneme naspavati, odmoriti, provoditi vrijeme s djecom, raditi, kuhati i kupovati zdravo. Meni je još lako jer bebač nije doša, al baš se pitam kako ću to sve stizati kad bebač dođe. A volim da mi je čisto, uredno, organizirano, skuhano!
Slažem se da se neke stvari mogu obaviti, ako se vrijeme pravilno organizira, ako se postave prioriteti, i ako svi doma pomažu. Mislim da je to rijetkost!
Preskupo o plaćamo namirnice po dućanima kojima trujemo sebe i djecu. Frustrira me to svakodnevno, trudim se ne misliti na to. Koja mi je opcija? Svoj voćnjak i povrtnjak nemam, nema šanse da se preselim na selo, moji roditelji i svekiji isto žive u gradu, Bio&Bio i sl.dućani - bezobrazluk,nemam primanja saborskog zastupnika. Placa? Tamo najčešće i kupujem, ali tko njih kontrolira?Kupim domaća jaja od tetice, tko zna šta je ona kokošima davala? Možda su još otrovnija od onih iz Konzuma? Tko zna čime je prskala salatu? Uglavnom, nastojim ne misliti na to jer sam onda luda. Kao sad npr.
Nedavno je u novinama bio članak o tome kako ćemo za 50-ak godina jesti meso iz epruvete, a kg prirodnog mesa će stajati oko 100 eura (ili je bila još neka veća, bolesna cifra, ne sjećam se više). Bilo je stvarno zastrašujuće čitati o tome :scared: Odmah mi je došlo da slijedim RozuGrozu :mrgreen:
živim u manjem mjestu i imam vrt s nešto povrća i voća oko kuće. s ničim, apsolutno ničim ne tretiram i to s guštom pojedemo.
ponekad uspijemo nabaviti domaće meso, ali samo iz provjerenih izvora. straci mi imaju voćnjak pa od njih dobivamo pošiljke jabuka i krušaka, što mi nemamo.
ostalo kupujemo u dućanu. tržnice izbjegavam, jer znam kako većina malih proizvođača, posebno nedužnih bakica, uzgaja. treba čašica pesticida na hektar, oni stave (nek se nađe, da dobro pobije) tri šake. bere se čim zatreba. ove velike bar netko tu i tamo prekontrolira, i imaju agronoma koji zna što radi. naknadna tretiranja u skladištima su izvan kontrole, očito, ali ni babe ne puštaju da im samo tako propadne nešto..
susjed nešto ispod nas ima parcelu i uzgaja povrće na veliko pa prodaje na štandu u mjestu.
vidim kad šprica, ali isto tako vidim i kad bere. nema tu poštivanja karence, danas šprica, za 2 dana već počinje brati dnevne količine za prodaju. i sad, je to svježe ubrano, lokalno povrće, ali ja bi prije crkla nego od njega išta kupila. to je doslovno otrov. posebno poludim kad vidim par starih žena iz susjedstva kako svako jutro dođu i uberu si što će kuhati taj dan ili naberu malo za kokoši. gore su te domaće koke i domaća jaja od bilo koje hormonalne kokoš-bombe iz dućana, ove pune su pesticida.
teško se je sakriti od otrova, ali treba se potruditi bar dječicu zaštititi i njima dati iz provjerenog vrta. na njihovih 10-15 kila se vrlo brzo nakupi zla doza
Udjem u trgovinu i za sta god mi krene ruka to ne valja jer je tretirano otrovima,jer je ko zna od kuda uvezeno,mlijeko je lose,sir je los,voce je lose,povrce je lose,meso je uzas,te zivotinje se hrane svim i svacim,mesu se dodaje svakakav sljam samo da bi se prodalo,prekucavaju se rokovi,mjenjaju se deklaracije,artikli su iz Poljske,s Tajlanda,i ostalih razno raznih mjesta Bogu iza nogu,svi artikli za ciscenje kuhinje i kupatila su losi i vise manje otrovni,u pekari ne treba kupovati jer je brasno isto tako tretirano raznim otrovnim dodatcima,na placu svi nude domace i ne prskano a istu tu robu kupuju na veliko sa nekog kamiona,u restoranima nas truju starim mesom jer ga ne smije osoblje baciti pa ga onda peru i spremaju a mi jedemo i jos debelo platimo,pa onda vrt i vocke za koje mislimo da su zdrave a one isto tako prskane a i ako nisu ne znaci da su zdrave kad je recimo zrak zagadjen 100% i sav taj uzas pada na vocku,na plod koji raste u svom tom sr...nju i on je kao zdrav...posle svega jedino mi preostaje da si skrati zivot i ostanem koliko toliko zdrava :cupakosu::cupakosu:
Ne, možda me niste shvatile. Ne sjedimo mi doma i čekamo dostavu, nemamo dapače nikakvu dostavu, osim ako ne dođe baka i donese sa sela svoja jaja i poneko povrće, koje je i ako je uspjelo. Ako nam upali ovo sa eko imanjem i njihovom dostavom voća jednom mjesečno, odlično, nitko sretniji od nas, voće zdravije a jeftinije nego u dućanima. Ako ne uspije uzet ćemo si dan i potražit po okolnim selima kod bake ima li itko viška za prodati (mm radi od 6.30, sa trosatnom pauzom kod kuće i opet dolazi doma oko 23, često ga nema cijeli dan, ne meditiramo doma da se razumijemo). I meni je prioritet da se naspavam, živim, ali htjela sam reći da su evo, konkretno nas, mnogi poznanici uvjeravali da bi jeli zdravije da imaju više novca a istovremeno kupuju vani sendviče, kekse, čips, satima bulje u TV.
Nije bolja, zdravija, provjerenija hrana nužno skuplja, to je poanta mog tipkanja.
Npr. kruh iz pekare košta 10 kn, pun je aditiva, stavljaju hrpu kvasca i E-ova. Za to novca kupim 1,5kg bio brašna od pira (4 kruha) i stavim u pekač i treba mi za sve to 5 min. truda. A pekač se isplatio za manje od 6 mj. O tome govorim.
Ma slažem se ja s tobom palčice, i ja pečem sebi doma kruh, evo sad sam rekla mami (ona živi u Trogiru) da mi se raspita kod svog prijatelje za naranče i limune, kaže da naplaćuje oko 5-6kn/kg, pa će mi poslati, i ne oduzima puno vremena dnevno sjesti na komp i naručiti dostavu voća i povrća, ne naplaćuju svi ko suvo zlato. Treba biti malo uporan, i nešto malo vremena imati, generalni problem je šta je izbor mal.
Daj mi link za taj svoj eko voćnjak, eko dostavu šta već!
Ja se ne mogu više zamarati s tim aditivima.
Nabavim što mogu, što ne mogu jedem iz dućana.
Generalno, puno se više ježim na današnju proizvodnju mesa od proizvodnje bilja.
Shodno tome imam domaće piceke i koliko toliko domaće meso.
Kupujem sirovine ne polugotove proizvode, kuham svaki dan, pečem ajvar, kuham pekmeze, kruh radimo sami...
http://www.sirovahrana.hr/clanak/sirovi-adresar-579
Još javim kad mi odgovori barbić s tog eko gospodarstva o cijenama
mene ubija strah za djecu i svaki dan razmišljam da li dati da nešto jedu ili ne
evo, mlađa će skoro 9 mjeseci i još nije meso probala, jer čekam dostavu domaćih pilića krajem mjeseca
kruh pečem sama od domaćeg brašna
jaja domaća kupujem
na proljeće dogovaram domaće mlijeko - ionako nitko u kući ne pije osim mene a za bebu još planiram da siše
imam 200 kvadrata svog vrta i tu se apsolutno ništa od kemije ne koristi
sve povrće koje mogu zamisliti a koje je pogodno za moje podneblje planiram staviti u taj vrt
znam da ću se satrati od posla ali nije mi žao
znam jer ih goji moja susjeda
vidim ih svaki dan
Pir nam je otkriće. Bude fin, nije ni težak, bar ne meni. Mislim da to nije slučaj s raži, ona se uvijek mora staviti u kombinaciji s nečim. Dugo ostane svjež, mada napravimo manji jer se trudimo ne jesti nikakav kruh. Žitarica sa najmanje količine glutena. Prijatelji su isto imali samo poz. rakcije. Odlično je i za palačinke i pizzu. Kupim ga u intersparu u slo.
zloćko baš me zanim to o običnim pilićima.
nedavno je prijatelj završio na nekoj bolničkoj dijeti i između ostalo zabranjeni su mu pilići "gajbaši" bez obzira što su domaći dakle smije samo" trkače"
Mi imamo svoje "domaće gajbaše" i ponekad si mislim koliko je to domaće, kupimo pile od 3 tjedna, hranimo ih između ostalog i kupovnom hranom, ali opet sigurna sam da su zdraviji nego ovi iz dućana.
E upravo sam na te "gajbaše" mislila , nikakve razlike nema od onih koji se tove doma u gajbi i prodaju pod domaći pilići, od onih recimo cekinovih, znam jer susjedi tove za cekin, isto jedu smjesu i za 3 tjedna su "mamuti".Znam isto tako da bakice baš nemju novca za pileću smjesu pa kupe za svinje pa hrane istom smjesom i prasce i piliće.
Pravo domaće pile je ono kako mi kažemo "avlijaneri" koji se ne hrane , jedu i rastu od onoga što popasu i iščeprkaju, crva kukaca itd a izlegli su se ispod kvočke a ne u inkubatoru, i nakon 6 mj su 1,5kg, kad ga skuhaš pomalo žilav, a prsti ljepljivi, a kad ga vidiš očišćenog ružno .
Ako netko želi takvo pile nek mi se javi na pp otkrit ću izvor, jeftino;-)
ja te avlijanere zovem trkači:)
Ma ja i dalje imam gajbaše, jedu smjesu i mješavinu domaće hrane koja je isto tako iz konvencionalnog uzgoja ali opet držim da je barem malo kvalitetnije pile nego ono iz dućana.
mene baš nekako muči ta hrana,
jedan od glavnih razloga zašto smo prešli na selo
je da uspijem uzgojiti bar nešto svoje i zdravo,
za sad imamo vrt, dosta toga i smrznem, svoje koke i jaja,
domaće mlijeko, voćke još čekamo da rode,
a opet dosta toga kupujem,
uglavnom pokušam ne misliti o tome
onda opet kad izviri ovakav topić,
s mukom gledam na ove naranče i jabuke na stolu
i narančine kore u octu sa kojim sam trebala prati kuhinju
ma znaš što uopće se nemoj opterećivati stim voćem, nije to baš tako kako se piše i čita, ja znam iz struke da to malo pesticida i ako dođe do voća nije tak opasno koliko neke bakterije mogu bit opasne ako pojedeš trulu voćku, proces truljenja ne mora uvijek biti vidljiv , bar ne u naj ranijoj fazi, tako su barem nas učili na tehnologiji prehrane.
sve što mogu kupujem iz provjerenih izvora
povrće - iz eko proizvodnje
voće - isto (iako se teže nađe)
meso - isto
kruh jedemo jako malo, i uglavnom ga ja pečem
i sve uglavnom platim manje nego u dućanu, a hranimo se puno bolje nego dok smo kupovali u dućanu (iako, nije toliko jednostavno ka odlazak u dućan i kupovanja svega kad god ti padne na pamet, i sve na istom mjestu.
Malo je koma zimi, jer nema puno toga, ali...prilagodiš se, jedeš sezonsko :)
sad razmišljam i o pekmezu od jagoda
koji sam kuhala proljetos,
cure ga baš vole i često jedu,
jagode su navodno od provjerene tete,
a opet...tko zna
Ne moraš sumnjati u tetu. Ali ako je u krugu od 1 kvadratnog kilometra od mjesta na kojem su jagode uzgojene netko špricao vinograd ili voćnjak, jagode imaju otrova.
I kad bi nam sva hrana bila zdrava opet imamo atomskih istraživanja i bombi, oružja koja zrače i sto drugih napasti.
Kad sve skupa zbrojimo i odzumemo ljudski rod baš i nije previše pametan, zar ne?
I ja potpisujem Cvijetu
Moja sreća il nesreća je u tome da imam sve doma i da skoro svaki dan mogu ručak napravit a da ne moram u dućan il na plac, ta sreća je plod mukotrpnog rada u polju, vrtu, štali, svinjcu, kokošinjcu , ispucale ruke, mokre noge, blato .. i mislim si pa nije to baš vald tako crno, nije to baš sve tako loše iz dućana , kad neki dan čujem da je jedan naš "rvacki" mešetar svinjetine uvezo svinjetinu iz" susjedne "KINE a slavonskim uzgajivačima otkazao ugovore jer su preskupi... i onda si opet mislim pa zbilja šta to ljudi sve jedu... i gledam moje ruke i moje blato i mislim si hvala Ti Bože pa ne živim u gradu..
Danas u Billi gledam Stanić gaudu. Stanić je samo uvoznik, zemlja porijekla je ISLAND!!!
Jedan Island koji valjda sveskupa 5 krava ima (zato si mislim da su i oni to mlijeko od tko zna kud uvezli) nama izvozi sir, a naše mlijeko nema tko otkupiti :-(.
Meni je dovoljno bilo kad sam pročitala na pakiranju od limuna da kora nije za jelo :-(((
A koliko sam samo korica naribala u kolače...sada već dugo vremena ne ribam, a domaćeg limuna nažalost nemam :-(