Krstiti dijete? Da? Ne? Kada?

To za IVF bebu je stvarno krajnja glupost i tu se radi o samovolji svećenika, a ne crkvenom propisu.

Frka, oduvijek je dopušteno vjenčanje sa osobom koja nije krštena, pod uvjetom da par obeća da će dijete odgajati u kršćanskom duhu. Isto tako ako se radi o vjenčanju s osobom koja je druge vjere.

Istina je da svećenik može odbiti krstiti dijete roditelja koji nisu kršteni ili koji nisu u braku, ali samo zato ako procijeni da dijete neće biti odgajano u kršćanskom duhu. Zato je možda došlo i do toga da kuma ne može biti osoba koja živi u vanbračnoj zajednici.

I ne vidim zašto bi netko imao problema s time. Crkva je zajednica koja ima svoja pravila i to je sasvim normalno. Meni je smiješno kada netko želi krstiti dijete, a sam nije kršćanin niti ide u crkvu niti mu je stalo do toga. A ne kada svećenik radi po pravilima.

Zašto biti dio nečega čemu se protiviš ili što ti se ne sviđa? Zašto inzistirati da se Crkva prilagodi tebi, a ne ti njoj? Smiješno!

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Frka, oduvijek je dopušteno vjenčanje sa osobom koja nije krštena, pod uvjetom da par obeća da će dijete odgajati u kršćanskom duhu. Isto tako ako se radi o vjenčanju s osobom koja je druge vjere.
Meni je smiješno kada netko želi krstiti dijete, a sam nije kršćanin niti ide u crkvu niti mu je stalo do toga.

---

ovo dvoje ti je totalno kontradiktorno.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Istina je da svećenik može odbiti krstiti dijete roditelja koji nisu kršteni ili koji nisu u braku, ali samo zato ako procijeni da dijete neće biti odgajano u kršćanskom duhu. Zato je možda došlo i do toga da kuma ne može biti osoba koja živi u vanbračnoj zajednici.!

---

i ovo ti je kontradiktorno gornjoj izjavi. i ne kužim kakve veze ima to što je svećenik procijenio da dijete neće biti odgajano u kršćenskom duhu s time da ta žena ne može biti kuma? kako je svećenik znao da je ona u vanbračnoj zajednici? što sad postoji neka lista pitanja prije krštenja?

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

I ne vidim zašto bi netko imao problema s time. Crkva je zajednica koja ima svoja pravila i to je sasvim normalno.
Zašto biti dio nečega čemu se protiviš ili što ti se ne sviđa? Zašto inzistirati da se Crkva prilagodi tebi, a ne ti njoj? Smiješno!

---

po toj logici, svećenik koji je odbio krstiti IVF bebu je imao apsolutno pravo jer se taj par sasvim očito protivi (bar dijelu) Crkvenim pravilima pa kako bi onda odgajao dijete u kršćanskom duhu?

slažem se - smiješno (i jako tužno).

Ne, nema pravo jer po toj logici nitko od nas ne bi smio krstiti dijete. Osoba koja živi u vanbračnoj zajednici prema Crkvi se odlučila za trajno življenje u grijehu i to je problem. A koliko god ti mislila suprotno, iako je Crkva protiv pojedinih MPO postupaka (zamrzavanje embrija je problematični dio po njoj), ipak u praksi ima razumijevanja i suosjećanja za parove koji kroz to prolaze.

A zašto osoba koja trajno živi u grijehu ne može biti kum ili kuma, zato što se na krštenju obvezuje pomagati roditeljima u odgoju djece ili čak preuzeti tu brigu ako roditelji iz bilo kojeg razloga postanu nesposobni za to. I onda bi opet ta osoba morala dijete odgajati u kršćanskom duhu. Eto zašto.
Tko zna kako svećenik zna da ta osoba živi u vanbračnoj zajednici. Pa barem je Hrvatska mala zemlja, puna malih mjesta gdje svatko o svakome sve zna. Ne možemo ovako napamet procjenjivati tu situaciju.

Frka, mama koja je htjela krstiti bebu namjerno je rekla da je IVF beba, jer je onda bila sva ona frka oko crkve i MPO i gospodin je odbio krstiti dijete,a onda je otisla drugom sveceniku koji je rekao da ije vazno kako je dijete doslo na svijet, bitno da je zivo i zdravo i krstio bebu.
mi kad budemo krstili bebe isto imam namjeru reci sveceniku da su IVF bebe cisto iz tog razloga sto ne zelim da ih krsti netko tko smatra da su manje vrijedni zato kaj nisu napravljeni u krevetu ili na zadnjem sjedalu.
Zato su i jos ljepsi jervsu rucni rad :-P

mamice, ne kužim kako ne shvaćaš da pričaš stvari koje se međusobno poništavaju? ako je kuma u takvoj zajednici i to je trajno življenje u grijehu, kako bi mogli dopustiti krštenje kad roditelji nisu crkveno vjenčani u bilo kojem slučaju (jer tom je logikom i njihova zajednica trajno življenje u grijehu i, kao i kuma, neće pružiti odgoj u kršć. duhu)?
uz to, roditelji koji su dobili dijete putem IVF-a su se onda očito isto tako odlučili na grijeh.

i za kraj, o MPO-u se puno pričalo i nema smisla da se offtopičari ovdje, ali prekonekoliko puta smo na starim topicima dokazali da Crkvi nije zamrzavanje embrija ključni problematični dio već se MPO-u u potpunosti protivi iz drugih razloga, tj. nedopustivo joj je začeće koje se nije dogodilo u "saftu seksa", kako je to Matulić stručno objasnio. to što pojedini svećenici u praksi imaju razumijevanja i zapravo se ne protive MPO-u ne poništava to što je Crkva svojim službenim stavom i napadima napravila MPO parovima - ne znam gdje je tu to suosjećanje.

slažem se s postovima koji kažu da je to intimna odluka koju samo i isključivo roditelji trebaju donijeti, ali isto tako je činjenica da, kad bi samo oni koji će ih odgajati u kršćanskom duhu kako to nalaže Crkva krstili djecu, u RH bi ih krštenih bilo možda 1% (ako i toliko). to me vodi k zaključku koji je i odgovor na tvoje pitanje "Zašto inzistirati da se Crkva prilagodi tebi, a ne ti njoj?", a taj je da se Crkva itekako treba prilagoditi svojim vjernicima. krajnje joj je vrijeme.

Citiraj:

---

amyx prvotno napisa

Frka, mama koja je htjela krstiti bebu namjerno je rekla da je IVF beba, jer je onda bila sva ona frka oko crkve i MPO i gospodin je odbio krstiti dijete,a onda je otisla drugom sveceniku koji je rekao da ije vazno kako je dijete doslo na svijet, bitno da je zivo i zdravo i krstio bebu.
mi kad budemo krstili bebe isto imam namjeru reci sveceniku da su IVF bebe cisto iz tog razloga sto ne zelim da ih krsti netko tko smatra da su manje vrijedni zato kaj nisu napravljeni u krevetu ili na zadnjem sjedalu.
Zato su i jos ljepsi jervsu rucni rad :-P

---

bravo, amyx! i kiss ljepotama!

Moje bake i mama su uvijek govorili da se obredom krštenja djeca štite od zla i da ih je zato dobro što prije krstiti (u prvih 6.mjeseci). KC ima pravo postaviti pravila, a mi imamo pravo reći da li nam se to sviđa ili ne. Ja osobno ne mogu vjerovati da netko odbija krstiti dijete iz bilo kog razloga, naročito nakon što me svećenik na vjeronauku učio da bilo tko u iznimnim situacijama može krstiti drugu osobu. Kao primjer je naveo avionsku nesreću - ako gledamo smrti u oči krštena osoba može krstiti drugu nekrštenu osobu. I slažem se s kinom da djeca ne mogu donositi takve i slične odluke, ali ih ne treba ni prisiljavati na nešto što ne žele.

Citiraj:

---

anabeg prvotno napisa

ja svoju stariju nisam mogla krstiti jer nismo bili vjenčani..nakon nekog vremena smo se mi vjenčali i nju krstili,sve isti dan..a ni za kumove djetetu nismo mogli staviti par koji je živio u izvanbračnoj zajednici..ali recimo ja i moj brat smo bili kršteni iako nam roditelji nisu bili crkveno vječani,samo kod matičara..neznam stvarno po kojem principu to ide..na kraju,mislim da ovisi na kojeg svećenika naletiš..

---

Koliko ja znam, dijete se može krstiti ako roditelji žive u izvanbračnoj zajednici. A kumovi ne mogu biti ljudi koji žive u takvoj zajednici, istina.

Citiraj:

---

Amandica prvotno napisa

Koliko ja znam, dijete se može krstiti ako roditelji žive u izvanbračnoj zajednici. A kumovi ne mogu biti ljudi koji žive u takvoj zajednici, istina.

---

md je kum nasoj necakinji, a mi zivimo u izvanbracnoj zajednici.

Citiraj:

---

frka prvotno napisa

mamice, ne kužim kako ne shvaćaš da pričaš stvari koje se međusobno poništavaju?

---

mamica ne priča stvari koje se međusobno poništavaju, mislim da ti jednostavno ne razumiješ, nhf.

To što netko nije u crkvenom braku nije apsolutni argument za odbiti krštenje njihovog zajedničkog djeteta. Neki parovi ne mogu sklopiti brak u Crkvi zbog objektivnih zapreka (u smislu crkvenog prava, nemaju pravo pristupiti sakramentima) ali nijedan svećenik neće odbiti krstiti njihovo dijete, pod uvjetom da su se obvezali na odgoj djeteta u vjeri.
Neki parovi pak nemaju tih zapreka ali svjesno ne žele sklopiti sakrament braka. U takvim situacijama svećenik odluči želi li krstiti dijete ili ne - ima pravo odbiti po svojoj savjesti jer smatra da je njihovo odbijanje sakramenta braka dokaz da dijete neće biti odgajano u vjeri, što god oni izjavili. Da stoje iza svojih riječi, oni bi se i vjenčali - njegova je logika. Neki svećenici su u tom smislu popustljiviji, smatraju da dijete ipak treba biti kršteno i učine to bez uvjetovanja.

Što se kumstva tiče, kumovi se biraju (za razliku od roditelja). Crkva zahtijeva da kumovi na krštenju životom svjedoče svoju vjeru. Prema tome, ako netko živi u izvanbračnoj zajednici, on nije dobar kandidat za kuma.

Spomenuti su i brakovi s nekršćanima, to postoji odavno i nije novotarija kako neki misle. Radi se o tome da katolička strana primi sakrament braka, a nekatolička ne. Ali brak je za katolika valjan. Takvi brakovi nisu argument o tome da djeca iz izvanbračnih zajednica imaju automatski zagarantirano pravo na krštenje samo na osnovu izjave roditelja (koje se ne misle pridržavati).

Također, djeca iz IVF postupka se mogu i trebaju krstiti ako roditelji to zatraže, ne postoji nikakav zakon ni pravilo koje bi to zabranilo. Ako je neki svećenik to odbio, radi se o njegovoj osobnoj odluci i potrebno je žaliti se biskupu.

Nakon svega, nisam teologinja ni pravnica, ali čini mi se da se u ovakvim raspravama miješaju kruške i jabuke, dakle osobna uvjerenja i pravila koja postoje već stoljećima.

mi smo ga krstili... živimo u izvanbračnoj zajednici... a odlučili smo to napraviti zbog tradicije... nismo neki vjernici, ja osobno vjerujem u Boga, često mu se obracam ali u svoja 4 zida i na svoj način, potpuno sam revoltirana crkvom i svećenicima te ne želim iz principa ići na misu... MD sebe smatra klingoncem...
Luku smo krstili jer smatramo da vjera kao takva u svojoj suštini propovjeda dobro, ljubav, poštenje, solidarnost i slične vrline koje želimo usaditi djetetu... zato smo tamo obečali da ćemo ga odgajati u vjeri (a ne u crkvi) i smatram da nismo lagali :-)
a za daljnje sakramente će odlučiti sam kad za to dođe vrijeme...
a za drugo dijete još ne znam jer mi se trenutno uopće ne prilazi crkvi ni na 5 metara :lol:

Danka, nhf i tebi, ali ti ili nisi dobro pročitala ili ne razumiješ moje postove. a postoji i opcija da se se ja nisam jasno izrazila (mada teško da je to u pitanju).

argument da se kumovi za razliku od roditelja biraju je nikakav - kakve to veze ima ako je jedini razlog što svećenici odbijaju krstiti djecu taj što procijene da neće biti odgajana u kršćanskom duhu? zašto je to negdje dopušteno, a drugdje nije? očito je da pravila nema tako da vaša naklapanja i objašnjenja tko se smije/ne smije krstiti/biti kum nemaju smisla jer se provode ovisno o volji pojedinih svećenika.

što ako kum u trenutku krštenja uopće nije u vezi? možda će baš on/ona jednoga dana živjeti u izvanbračnoj vezi što odudara od tog kršćankog duha. i što ćemo tad?
ma može se tu ispisati enciklopedija besmislenosti, ali zbilja nije mjesto za takve rasprave, a bome nemam ni vremena (ni volje trenutno).

Danka je u pravu. Već smo više puta pisali koji su uvjeti za krsnu kumu/kuma, za vjenčanog, za krizmanog. Stavljani su i linkovi na te uvjete i lako ih je naći.
Ali, ako kuma/kum ne kažu sve istinito, nego nešto prešute, svećenik će ih prihvatiti za kuma, jer im vjeruje. Iako ne mogu zamisliti da bi netko bio krsni kum ako ne ispunjava sve uvjete koje crkva postavlja.

Možemo se mi slagati ili ne s pravilima, ali ih treba poštovati takva kakva su, ako želimo biti kuma/kum.
Kao da u matičnom uredu na vjenčanju kum/kuma kaže lažno ime.

Hvala Beti, sve si lijepo pojasnila umjesto mene :)

Istekla mi opcija za edit - i Danka, naravno :)

Citiraj:

---

Danka_ prvotno napisa

Što se kumstva tiče, kumovi se biraju (za razliku od roditelja). Crkva zahtijeva da kumovi na krštenju životom svjedoče svoju vjeru.

---

tako sam se nekako naježila od ove rečenice :) mm nije vjernik, ja jesam, vjenčali smo se u crkvi kao mješoviti brak :lol:
da, naravno da želim da moje dijete samo bira, al bome mu neće rogovi narasti ako se ne krsti. I krstiti će se, jer sam ja krštena, i moja mama, i njezina i tako dalje. Može samo nešto lijepo naučiti iz toga. A kakvu smo mu kumu izabrali, juh, savršena je :)
Krstit ćemo se na proljeće, kad zatopli, kod svećenika koji nas je i vjenčao.

Citiraj:

---

frka prvotno napisa

argument da se kumovi za razliku od roditelja biraju je nikakav - kakve to veze ima ako je jedini razlog što svećenici odbijaju krstiti djecu taj što procijene da neće biti odgajana u kršćanskom duhu? zašto je to negdje dopušteno, a drugdje nije? očito je da pravila nema tako da vaša naklapanja i objašnjenja tko se smije/ne smije krstiti/biti kum nemaju smisla jer se provode ovisno o volji pojedinih svećenika.

što ako kum u trenutku krštenja uopće nije u vezi? možda će baš on/ona jednoga dana živjeti u izvanbračnoj vezi što odudara od tog kršćankog duha. i što ćemo tad?
ma može se tu ispisati enciklopedija besmislenosti, ali zbilja nije mjesto za takve rasprave, a bome nemam ni vremena (ni volje trenutno).

---

Nisu naklapanja.

"Pravila" ionako ovise o župniku, svaki radi po svojima. Je, možeš ga tužiti nadređenome, ali tko je to napravio?

Župnik koji je krstio moju nećakinju je doslovno rekao da ga ne zanimaju nikakvi papiri ni potvrde, neka samo roditelji (koji nisu crkveno vjenčani) u to i to vrijeme dođu s kumom i djetetom na krštenje. Ni detalje o kumu nije ispitivao.

Stvarno ogromne razlike od zupe do zupe....
Ja kad sam bila krstena kuma sam posla po potvrdu (jer znam da inace treba) da svecenik koji mi je krstio kumce ne bi ni uzeo....

Kad smo ja i MM krstili N. bili smo vjencani samo kod maticara i zupnik je pristao krstiti dijete pod uvjetom da se mi u toj godini crkveno vjencamo....
Odabrali smo zupu i zupnika koji nije inzistirao na zarucnickom tecaju jer em za njega nije bilo vremena em mi se stvarno (po pricama parova koji su bili) nije islo na predavanje o kontracepciji isl....

Ako formalni uvjeti nisu zadovoljeni a ne postoji neki objektivan razlog za to, svećenik može odlučiti svejedno krstiti dijete, a može i odbiti krštenje i tražiti da se prvo zadovolje ti uvjeti. Otud i razlike. Neki svećenici tu odluku si olakšaju tako da ni ne provjeravaju dokumente, i svi sretni. Nekima je ipak bitno pa traže sve papire. Ne ulazim u to kada je koji pristup opravdaniji, samo pišem o tome kako stvari stoje.

Pod formalni uvjeti mislim na to da roditelji imaju sakrament braka (ako je moguće da ga sklope, ako ne - onda to nije uvjet!), i da kum može pristupiti valjanoj ispovijedi. Ako kum to ne može iz bilo kojeg razloga, onda se roditelje može uputiti da traže drugog kuma - tako učine svećenici koji traže sve papire.

Postoji masa situacija u praksi koja je i ovakva i onakva, ali formalno stvari stoje tako kako sam napisala. Naime, postoje nekad debeli razlozi zašto svećenik želi zažmiriti, npr. on smatra da nije u redu djetetu odbiti krštenje i "na silu" tjerati roditelje u crkveni brak. Dakle, vodi se logikom da su razlozi zašto neki bračni par svjesno odbija crkveno vjenčanje (kada za to ne postoji zapreka) dublji i želi da njihova odluka o tome bude donesena bez pritiska. Odnosno, on roditeljsku želju da se dijete krsti uvažava kao iskrenu, bez obzira što sami u tom trenutku "žive u grijehu". To je samo jedan primjer.

Da se mene pita, nitko tko ne zna zašto se dijete krsti, ne bi ga trebao krstiti.

naprosto obožavam priče o zlim duhovima i krštenjima... uvijek se sjetim svoje svekrve i svekra. naime naš mališan sad ima 8 mjeseci, nekršten :) a njihovi susjedi imaju isto sina, mlađeg tri tjedna od našeg koji se krstio davnih dana i magično nakon krštenja počeo spavati cijelu noć, njihov komentar je bio: eto, vidiš kako mali lijepo spava nakon krštenja.. a između redova je bilo pitanje kad ćemo mi našeg, na što im je druga susjeda odgovorila: pa ja sam se krstila s 56godina i sasvim dobro spavala do tada :D

mislim da krštenje treba biti izbor roditelja, mi našeg želimo, ali eto čekamo neki povoljni trenutak (pod povoljnim ne mislim financijski povoljnim). kad se mališan rodio svi su nas maltretirali s tim pitanjem, isprali mozak itd itd, mi svo svaki put smišljali neke isprike da bi na kraju odustali od tog pitanja. inače sam takav tip osobe da što me netko više ispituje o nečemu ja to sve manje želim :D
ja nisam vjernik koji ide svake nedjelje u crkvu i radi hodočašća, ne vjerujem u Crkvu, ali vjerujem u Boga i želim da mi dijete bude kršteno isto kao što sam se htjela vjenčati pred Bogom ... no ovo sad ide u filozofski kutak :D

je li krštenje financijski izdatak ili ne, ovisi o željama roditelja. ja sam za krštenje tipa kum, mi i naša uža obitelj, muž je tipa napravimo feštu neka cijelo selo zna :) srećom sam u svađi sa roditeljima od muža tako da opcija fešte otpada :) :) inače kao i ivon i moja svekrva uvijek ima želje i priče što očekuju drugi ljudi od nas, ali naravno mi smo ti koji sve trebaju plaćati (ah, lako tako).. svatove sam im pustila, ali tu stajemo sa željama i pozdravima :) treba zauzeti stav i ne dati na sebe no to je druga tema.

što se tiče braka kod matičara, svećenika i krštenja iz iskustva znam da se radi samo o svećeniku i njegovim stavovima.. ako će krstiti bebu krstit će je bez obzira tko mu bili roditelji, kumovi, susjedi i svi ostali. ako će praviti problem pravit će, no ja mislim da takvim treba okrenuti leđa i pronaći nekoga okrenutom ljudima, a ne stavovima iz srednjeg vijeka.

Citiraj:

---

kriks prvotno napisa

ja nisam vjernik koji ide svake nedjelje u crkvu i radi hodočašća, ne vjerujem u Crkvu, ali vjerujem u Boga i želim da mi dijete bude kršteno isto kao što sam se htjela vjenčati pred Bogom ... no ovo sad ide u filozofski kutak :D

---

oprosti, ali ako ne vjeruješ u Crkvu, kako si se onda vjenčala pred Bogom? To znači da ipak vjeruješ u Crkvu...zbunjena sam ovakvim izjavama. Ako ne vjeruješ u Crkvu, onda te vjenčat (pred Bogom) može i tvoja baka u šumi...isto tako i krstiti dijete.

A kad već govorimo o tome ''pred Bogom'' - ti se pred oltarom zaklinješ da ćeš dijete odgajati u katoličkom duhu što znači i voditi ga u tu Crkvu u koju ne vjeruješ. Pazi, činiš onda krivokletstvo pred istim tim Bogom.

sori zbog offtopica

Citiraj:

---

upitnik? prvotno napisa

Pazi, činiš onda krivokletstvo pred istim tim Bogom.

---

Pazi da, napast će te milijun skakavaca i padat će krvava kiša :lol:

ja sam odgajana u katoličkoj obitelji
sada imam svoju i svoj izbor
svu djecu sam krstila sa 2,5 - 3 mjeseca

ne idem prečesto u Crkvu (što ne smatram nužno uvjetom da sam katolik) ali vjerujem u Crkvu,Boga ,Isusa,Sv.Antu...
jednostavno je sad situacija takva da sa malom djecom nemogu ići jer su nemirni,a niti meni nije to onda misa...a ponekad da idem sama nemam ih kome ostaviti...

Nisam krstila dete, niti cu. Smatram da o tome sam treba da donese odluku kad odraste i bude svestan sta to znaci i ako nekad pozeli da se krsti podrzacu. Za mene je to veoma vazno da bismo mi donosili odluku umesto deteta, a ja detetova uverenja ne mogu znati unapred.

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Pazi da, napast će te milijun skakavaca i padat će krvava kiša :lol:

---

UhOh, tako si me spustila da još ne mogu doći k sebi kako si pametna ;)

Citiraj:

---

kriks prvotno napisa

mislim da krštenje treba biti izbor roditelja, mi našeg želimo, ali eto čekamo neki povoljni trenutak (pod povoljnim ne mislim financijski povoljnim). kad se mališan rodio svi su nas maltretirali s tim pitanjem, isprali mozak itd itd, mi svo svaki put smišljali neke isprike da bi na kraju odustali od tog pitanja. inače sam takav tip osobe da što me netko više ispituje o nečemu ja to sve manje želim :D
ja nisam vjernik koji ide svake nedjelje u crkvu i radi hodočašća, ne vjerujem u Crkvu, ali vjerujem u Boga i želim da mi dijete bude kršteno isto kao što sam se htjela vjenčati pred Bogom ... no ovo sad ide u filozofski kutak :D

---

Meni je ovo kontradiktorno. Smeta vam kad vama vasi nesto odluce, a vi odlucujute detetu kojoj veri ce pripadati i da li ce ijednoj. To su dvostruki arsini.
Vec napisah, moje misljenje je da svako treba da odluci o svom krstenju

Moje je mišljenje da dijete dok je dijete, nema što odlučivati o bitnim stvarima. Za dijete odlučuju roditelji.
I da li će se uopće roditi, a kamoli ne da li ću ih krstiti. Niti ih nisam pitala hoće li da ih dojim, hoće li da im dam ime koje smo im dali, hoće li u vrtić, hoće li se cijepiti...spisak je beskrajan.
Ako požele mijenjati ime, vjeru ili spol ili što god žele, kad odrastu i postanu samostalni-slobodan im put.
Dok mi, roditelji odlučujemo, odlučivat ćemo. I stojim iza svake odluke.

Beti X

Meni bi smetalo da je mene netko krstio. To je ireverzibilan cin i promjene nema. Ne mozes biti odjednom nekrsten. S druge strane, djeca su mi krstena jer je muz vjernik i ja lose zivim s tom cinjenicom da sam pristla na krstenje. Ne u odnosu na muza - jer tu je stvar o medjusobnom uvazavanju, vec u odnosu na djecu.

Citiraj:

---

Tiziana prvotno napisa

Meni bi smetalo da je mene netko krstio. To je ireverzibilan cin i promjene nema. Ne mozes biti odjednom nekrsten. ... - jer tu je stvar o medjusobnom uvazavanju, vec u odnosu na djecu.

---

Potpis veliki na ovo.
A ne mogu da verujem da je vama vera u rangu sa izborom - ici u vrtic ili ne, cepiti se ili ne... I to sto sam rodila i dojila nikako ne znaci da sa vlasnik deteta i njegovih buducih uverenja i odluka.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Moje je mišljenje da dijete dok je dijete, nema što odlučivati o bitnim stvarima.

---

Slazem se sa ovim, samo sto mislim da ni ja nemam pravo unapred odluciti o njegovim bitnim stvarima - u sta ce verovati, sa kim stupiti u brak i slicno. Ok, dete ne odlucuje, ali ni ja necu odluciti za njega. Ono nek odluci kad odraste.

mi smo još za vrijeme trudnoće odlučili da naše dijete nećemo krstiti. iako smo oboje kršteni, ne smatramo se vjernicima. nećemo odgajati dijete u vjeri, pa nema smisla niti da ga krstimo reda radi, jer je to običaj, ili da udovoljimo rodbini.
slažem se s Beti, mi odlučujemo sada i stojimo iza toga, a kad postane samostalan poštivat ćemo njegove odluke pa i ako se ne slažemo s njima

Sad ja malo tjeram mak na konac, ali...Ne možemo mijenjati ono što jesmo.
Tako ni našoj djeci ne možemo promijeniti naslijeđe. Ne moramo svi biti vjernici, ni nismo, ali ako su pretci, sve do kuda možeš znati, jedne vjere, prakticirali ju ili ne, logično je da i dijete to jest. Korijeni (Kunta Kinte, tko se sjeća).
"Nitko nije otok" i ljudi još uvijek žive u grupama, ma koliko velike ili male te grupe bile, tako da nije pametno izdvojiti dijete od svojih, zato što roditelj danas misli da tako treba.

Čitam i mislim da li sam to dobro objasnila. Kao i narodnost. Čim se rodiš to si što si. Ne mogu ja biti Francuskinja kad sam rođena od roditelja Hrvata (od stoljeća 7.:) ) Ne mora nitko od nas reći djetetu koja mu je narodnost ako ne želi. Ne mora nitko reći djetetu koja je vjera njegovih predaka ako ne želi. No, to neznanje neće promijeniti činjenicu onoga što dijete jest.

Ako roditelji ne žele, neće krstiti dijete, i nikom ništa, sve mi je to jasno. I da nekome pripadnost vjeri nije važna. Ali, nije mi jasno kako će dijete uopće razmisliti želi ili ne biti dijelom te vjere, svog naslijeđa, ako mu se ne da uvid u nju.
Valjda nisam upala u kontradiktornost, ali baš mi je dala misliti ova tema, pa da to malo podijelim s vama :)

Ja sve više razmišljam kao lady.x iako sam i ja i svi moji preci kršteni, u nekim drugim Crkvama to ljudi rade kao odrasli i njima je to sasvim normalna stvar i sve više razmišljm kako imaju pravo. Zato i imamo u Hrvatskoj toliko rimokatolika na "papiru" a malo je onih koji stvarno prakticiraju vjeru.

Ja imam frendicu kojoj je jedan roditelj vjernik a drugi nije. Stoga nisu krstili djecu, pustili su to na famozno - samoodlucivanje. Frendica je oko 18 g SAMA samoinicjativno zasla u crkvu, zainteresrala se, citala, prihvatila tu vjeru i otisla se krstiti te redom ostale sakramente. Njena sestra nije i uopce je to ne zanima. Ateist 100%. A sestra jedan od meni uvjerljivijih vjernika, ne zatucana dogmaticarka, nego bas vjernica kakvih danas rijetko vidjam.
Ja zivim u Italiji i ovdje su krizevi po svuda,drzavni uredi,bolnice,skole, vrtici, Meni to smeta jer nisu sva ta mjesta crkve niti crkvi pripadajuce prostorije upraznjavanja vjerskih obreda. A oni zatucano ponavljaju - to je nasa tradicija i to je oduvjek bilo tako. E meni je od toga muka. Tradicija je i Leonardo da Vinci koji je istrazivao uz svjetlost svijece pa danas svejedno kad padne mrak ukljucimo rasvjetna tijela na el.energiju.

Citiraj:

---

Tiziana prvotno napisa

Ja zivim u Italiji i ovdje su krizevi po svuda,drzavni uredi,bolnice,skole, vrtici, Meni to smeta jer nisu sva ta mjesta crkve niti crkvi pripadajuce prostorije upraznjavanja vjerskih obreda. A oni zatucano ponavljaju - to je nasa tradicija i to je oduvjek bilo tako. E meni je od toga muka. Tradicija je i Leonardo da Vinci koji je istrazivao uz svjetlost svijece pa danas svejedno kad padne mrak ukljucimo rasvjetna tijela na el.energiju.

---

I meni je od toga muka. Ima toga i kod nas - bolnice, uredi, fakulteti, škole - malo malo pa neki križ izviri. I kad pitam čemu - zašto - većina ni ne zna da je tamo. Kao da ne vide. A ja vidim i bode me u oko.
Slažem se s Tizianom vezano uz nepovratnost čina krštenja.
Eto i mene su pokrstili kao bebu i nemam načina da budem "izbrisana" iz njihove evidencije - a baš bi to od srca napravila. Jer sam ateista - u odrasloj dobi sam shvatila da ta vjera nema nikakvog smisla za mene, ni vrijednosti. Čak me i smeta kad me se dotakne. A kad ono - i ja tamo u bazi podataka. Ne sviđa mi se, a ne mogu ništa protiv toga.

Citiraj:

---

Tiziana prvotno napisa

Meni bi smetalo da je mene netko krstio. To je ireverzibilan cin i promjene nema. Ne mozes biti odjednom nekrsten. S druge strane, djeca su mi krstena jer je muz vjernik i ja lose zivim s tom cinjenicom da sam pristla na krstenje. Ne u odnosu na muza - jer tu je stvar o medjusobnom uvazavanju, vec u odnosu na djecu.

---

nisam vjernica a krštena sam.
pokušavam shvatiti ovo ali mi ne ide.

naime, ja se ne ljutim zbog toga na svoje roditelje jer ja taj čin ne smatram ničime više od toga da me neki čovjek polio sa običnom vodom. Posljedično, ne smeta mi nešto čemu tako i tako ne pridodajem važnost

Citiraj:

---

Tiziana prvotno napisa

Meni bi smetalo da je mene netko krstio. To je ireverzibilan cin i promjene nema. Ne mozes biti odjednom nekrsten.

---

ako ti je ta vjera nevažna (kao i i meni zanjih nekoliko godina a kršena sam (ne svojom voljom), pričešćena i krizmana (svojom voljom)) onda te baš briga ili bi te trebalo biti kao što je i mene.
Sumskovoce baš te briga što si upisana u tamo neke knjige, ja o tome uopće nisam nikad razmišljala, fučka mi se.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Moje je mišljenje da dijete dok je dijete, nema što odlučivati o bitnim stvarima. Za dijete odlučuju roditelji.

---

zaboravih reći da je moj potpis bio na ovo, ali jednako na odluku da se dijete krsti isto kao na onu da se ne krsti, ovisno kako se roditelji dogovore, a poslije neka klinci kao što sam i ja odluče što žele.