S ovim se slažem, to mi je jako važno.
Printable View
Tiziana, upravo je i mene potaklo to spremanje igračaka u vrtiću. Isti je princip, igračke su im složene u kutijama na polici, oni uzmu kutiju ili pojedinu igračku, i kad završe s igrom vraćaju je na svoje mjesto. Ako može to učiniti u vrtiću, istu stvar može napraviti i doma. Čak je i Maria Montessori pisala o važnosti vraćanja stvari na svoje mjesto, jer ako je oko djeteta red, onda je i ono urednije u glavi (tako nekako :mrgreen: ).
Rehab, moja frendica je napravila slično ko Peterlin s igračkama - sve ih je pokupila i odnijela u gepek od auta i rekla malom da igračke idu djeci koja ih nemaju i koja će ih sa željom pospremati. Dva dana je molio da ih vrati i obećavao da će ih slagati i brinuti o njima. Nakon toga nisu više imali nekih velikih problema...
Kahm, ja sam jednom odnijela na tavan sve autice, sve drvene kocke i zeljeznicu i sve dinosaure. Nit su skuzili nit im je falilo. :roll:
Neki dan sam skinula kockice i zeljeznicu da se S moze igrati. A sad planiram maknuti sav visak stvari. Pri tome mislim i na odjecu, knjige, igračke - sve. Skuzila sam da decki neku odjecu uopce ne nose. Sve ce otici.
Koji integritet? O cemu vi pisete meni majkemi nije jasno. Ako on mene nece nista poslusati zato bih ja njega morala slusati? Zato sto sam starija i pametnija? Nisam ja iz te price.
BP, dokle god budes mislila da su mu sve igracke vazne i da ne zelis narusiti njegov integritet i oskvrnuti njegovu kompetenciju u pospremanju, morat ces cistit za njim. Simple as that.
Ja upravo čitam Juula..i sad vas ovdje, jao... :(
Uh što ja volim tu djecu kojoj možeš argumentirano ili s vrećom za smeće usaditi navike :mrgreen: Takav je moj H.
Kad sam prvi put to probala s E. oko 2,5 godine onda je uzeo drugu vreću i pobacao ostatak :dramakvin:
Jedino što je kod njega upalilo je "moraš", pa tako sto puta, smireno i odlučno.
Vidim ja da si se ti pogubila :lol: To nas nekoliko i piše otpočetka, ali su se javile Anci i Tangerina sa integritetom, pa me zanimalo kako riješiti ovakve situacije uz puno uvažavanje djetetovog integriteta (za moj integritet ionako više nitko ni ne pita :mrgreen: ). A sad bi i meni dobro došlo da mi netko zaprijeti bacanjem kompa, odvojila sam dan za čišćenje, a umjesto toga trkeljam s vama o kojekakvim kompetencijama i drugim tricama :coffee:
Ne znam vise, ja se odma izgubim kad mi netko krene s integritetom. Ne nas to ne postoji. Ili se ne uvazava, kako god hocete.
Ko ne sprema igracke ostane bez njih, ko ne nosi prljavo rublje na pranje, spava s tim rubljem, ko ne opere ruke ne dobije rucak, ko ne napise zadacu, ne moze se igrati na kompu, ko ne pospremi/počisti sto mu je zadano za pospremiti/počistiti dobije bukvicu i dodatne zadatke da ne zaboravi za iduci put. AKo gosn. Integritet to zove ucjenom, onda ja svakodnevno ucjenjujem uzduz i poprijeko i nemam s tim nikakvih problema.
Samo ti citaj Juula. On je napisao hrpu dobrih stvari. Samo sam primijetila da se nerijetko krivo tumace, a najcesce krivo tumace onu pricu s granicama. Mislim da ga treba ovako shvatiti: roditelji trebaju cuvati svoje granice i pri tome ne gaziti djetetove. A ne: roditelji pod cijenu zivota trebaju cuvati djetetove granice.
Sva sam citate promasila, a neke recenice su mi nesuvisle zbog tipfelera. Odoh ja dok me gosn. Integritet nije do kraja opsjeo.
ja sam to sebi ovako objasnila (ili izracionalizirala, kako tko vidi): smijem mu ponekad kršiti integritet. Za više dobro ili jednostavno jer nemam uvijek ni snage radit što je pametno. Smijem mu priuštit pokoju i traumu, bitno je da se ista MOŽE razriješit na psihoterapiji (moraju i terapeuti od nečega živjet).
Karikiram, ali nemoguće je živjeti život bez da ti neko nekad krši integritet. U situacijama baš kakve ti rehab spominješ, sa mojim oduzimanjem igračaka i slično, nekad je najbolje što mogu ponuditi "žao mi je, baš grozno za tebe, ali bit će ovako".
I onda ponekad, u mirnodopskim uvjetima, objašnjavat logiku zašto mi je bitno da nešto radi ili ne radi.
:lool:
U knjizi Mame strogo povjerljivo autorica priča kako je jedan dan cijeli dan djeci ispunjavala sve želje, vodila ih je na bazen jer je bilo prevruće za plažu, kupila im hranu koju su htjeli, zabavljala ih, poslije ih vodila da unajme DVD-e, a, kad su došli kući, djeca su zakrvila koji će DVD gledati. Na to je ona rekla da joj je svega dosta, uzela torbu i krenula kao da će otići (i ostala). Djeca su se malo prepala.
Navečer je ona rekla mužu da se boji koliko će djeca jednog dana morati potrošiti na psihoterapiju da se riješe straha od napuštanja koji im je ona dala. Muž je na to odgovorio: Da, i? Čiji će to problem biti onda? :mrgreen:
ma, taj vražji integritet je samo riječ :mrgreen:
ja sam čitala juula, davno, mislim da je on skroz ok i lijepo piše
da volim čitati o odgoju, roditeljstvu, to je istina
da se slijepo držim, ne. jer je to nemoguće
no, neke generalne principe imam
ja ne volim ni nagrade, ni kazne, ni ucjene. ni inat :mrgreen:
možda sam lijena za nešto od toga, u nešto ne vjerujem uopće, nešto uopće ne žalim primijeniti
djetetove granice poštujem, no tražim da one poštuju i moje, naše. da ja neću uvijek spremati njihovu sobu i kupaonicu za njih. za to su dovoljno velike. ja im nekad mogu pomoći, to je normalno, isto kao što one pomažu meni.
mogu ti jedan dan objesiti jaknu, pokupiti veš, ali ne svaki dan jer to onda više nije tvoj "posao" već moj
sad banaliziram, ali to je u principu to i mi dobro funkcioniramo
poštujem ih, ali tražim da one poštuju i mene i moje vrijeme. i živce :D ako ćemo pravo
ako me ne poslušaju, pokušat ću po svom receptu :D koji sam napisala. kad nemam za to vremena, malo galsnije kažem: de, majke ti, žurim se, obuj se i počešljaj :mrgreen:
Dobro, to mi je sve jasno i ok. I sto bude kad one ne poslušaju, ma, nit ne trznu nakon ovoga:
Meni nikakav problem ne predstavlja to sto ih moram upozorit, prekorit i objašnjavat koješta. To mi je u roku službe. Nego ovo dalje, što s tim? One se obuku i počešljaju? Kod mene svizac zamota čokoladu.Citiraj:
ako me ne poslušaju, pokušat ću po svom receptu :D koji sam napisala. kad nemam za to vremena, malo galsnije kažem: de, majke ti, žurim se, obuj se i počešljaj
Potpisujem sve martine postove i ponašam se slično.
U ovih 5,5 godina shvatila sa jednu stvar:ne treba ni od čega raditi preveliku filozofiju, najvažnije je slijediti princip uzroka i posljedice.
Ako ne pospremiš igračke-nećeš ih imati. Ako zanovijetaš da ne bi jeo ovo ili ono-nećeš jesti ništa. O, kako se brzo opameti!
Ja bi ko Anci kad poraste. Ja uopce ne mogu zamislit da cu mu igracke oduzimat. To mi strasno zvuci (trenutno :)
Malo ću filozofirati jer sam razmišljala o integritetu kuhajući ručak.
Integritet pojedinca nužno ovisi i u tuđim integritetima, suživotu, suodnosu...
Ono što je nekome njegov vlastiti integritet, drugome može značiti zadiranje u njegov. I tu počinje borba za granice i za dobar suživot.
Rat u privatnim odnosima, kao i u politici, počinje tamo gdje se integriteti preklapaju.
Posao svakog roditelja je da dijetetu omogući odrastanje na način poštivanja njegovog integriteta kao pojedinca s različitim interesima, htijenjima, mogućnostima, ali i na način da dijete nauči (ponekad i uz pomoć prisile) da i drugi imaju integritet. I da u društvu (obitelji, školi, gradu/selu, državi itd) u kojem kao ljudska bića težimo živjeti postoje neka pravila koja nam ograničavaju osobni egoizam. Cilj je odgovornost prema sebi i odgovornost prema drugima.
Dakle, u nekim situacijama prisila postaje legitiman pa čak i nužan način da se jednu stranu, narušavajući njen integritet, spriječi u narušavanju integriteta druge strane.
Kad imaju previše igračaka, njima i lakne kad im neke skloniš.
Moj za rođenda dobio hrpu hero factoryja, možda i 10. I ležali oni tako razbacani po sobi pa mu ja rekla da ću mi ih malo maknuti dok ne izađe na kraj s neredom. Stavila ih u kesu i popela na frižider. I još sam mu rekla da ih može sam uzeti čim sredi sobu.
Prolazili dani, faktoriji u kesi na frižideru.
Nakon par dana, sredio sobu, a faktorije ostavio na frižideru. Ja mu rekla da ih uzme kad hoće.
Na kraju mi ih ja odnila u sobu jer su mi dosadili na frižideru.
Svašta zvuči strašno na početku.
Svi čitamo Juula, Searsa i titramo.
Onda nam se s vremenom poslože prioriteti.
Sad sama sebi zvučim kao da dociram, ali sjećam se sebe prije 4 godine.
Eh, kaj mislite, da li je Juul čitao Juula? Ako se dobro sjećam, kao roditelj baš i nije postupao u skladu s onim što zagovara.
Treba slušati glas razuma i naći srednji put, iako prema mojem nevelikom iskustvu to može čak biti i različito za svako dijete. Moj stariji je poslušan i lako odgojiv, pa sam mislila da su svi takvi, ali život me razuvjerio...
marta, ko da sam ja pisala.
ja kao i ti. al jedino što mi se čini da nisam tako stroga :D
a isto bih jako voljela da funkcioniramo kao anci.
al ne funkcioniramo, hbg.
sve oni to znaju, al su lijeni. i ništa im se neda. i neuredni. i moram sto put ponoviti sve. i onda poslušaju kad vide da je vrag odnio šalu.
ili, kad imaju neku agendu u glavi.
pa dođem s posla, a j me pita dal želim da mi skuha čaj :-o :roll:
ili se m uvati pospremanja cijelog veša. sve složi sa sušila, bolje od mene i spremi u ormare. :-o
i onda slijedi neko vrhunsko pitanje. kao jako su pametni i preveslali su me. moš misliti. al bolje se praviti malo glup i imati složen veš i skuhani čaj. i to sam isto naučila :D
a neki dan, soba od j je bila u takvom kaosu da sam rekla da se neće maknuti iz kuće dok ju ne pospremi, al tuto kompleto, sa usisavanjem. i on se odmah uhvatio :-o inače kuka li ga kuka, i vuče se po kući kao neka krepana vjeverica. dok me ne iznervira. i onda opet posprema. i sto put sam im to objasnila, da opet naprave po mom, samo u jednom slučaju smo svi dobre volje, a u drugom slučaju smo svi živčani. al ljenoba je jača.
da, kaže on meni, vidiš, brže sve napravim kad se ne žalim. :D
a ovi savjeti sa sjedenjem na fotelji mi nikad nisu bili jasni. kako tu djecu natjerate da sjede u fotelji. i još da šute. :?:
imam pitanje- jel moze dijete od 2 i pol godine fingirati "nije mi dobro" i drzi se za prsa? To je pocela raditi nakon sto nije po njenom, ali nakon placa i histeriziranja kad ne popustim i kad vidi da nema kud onda mi to radi. Dakle neposredno kad tantrum prestane. Ja se ne zabrinjavam, samo ju zagrlim i kazem joj da se smiri i onda bude sve ok.
e da, savjet za BP.
na tvojem mjestu, jednostavno bih ga odmah, nakon 2-5 :mrgreen: opominjanja, makla s mjesta zločina.
dakle, nužno je da ga opomeneš, da zna da nije ok mlatiti po televizoru, a ako ne upali, a neće upaliti, onda bih mu skrenula pažnju, digla i odvukla negdje drugdje da radi nešto drugo. znači ovo što si napravila, fizički ga odmakla od televizije (samo ne bih čekala 100 opominjanja) i onda ne mu dati igračku u ruku, jer da prostiš, u tom trenu se njemu živo hebe za igračku, nego ti s njim nešto zaigraj.
a ako sam nešto radila u tom trenu, to je najbolja varijanta. uključiš ga u kuhanje, čišćenje, spremanje, we - to najviše vole. moja m se baš tako ponašala. kad god bih ja radila nešto za sebe. gledala tv, surfala, nedajbože čitala. ajmo raditi neki dišpet. i nema druge, nego vataj se cvijeta il kuhanja il čišćenja il igranja s m :lool: