Mirovanje r.odnosa do 3.godine djeteta- ima li vas?

Prvo isprike svima koji su se nasli povrijeđeni mojim postom jer to mi zaista nije bila namjera.
Nisam zeljela ni generalizirati i zato sam napisala da se to razlikuje od osobe do osobe. Netko je zreliji s 20 god, a netko nije ni u 45-oj to znamo svi. Ovo sto sam napisala su činjenice onoga sto vidim i dozivljavam oko sebe privatno i na radnom mjestu vec 16.godina. Na zalost jos uvijek je vecini roditelja odgoj usputna stvar, populacija koja je ovdje na forumu je samim time sto se tu informira, trazi savjete ili cita iskustva drugih na temama o djeci drugacija jer znaci da propitkuje svoje postupke ili zeli nesto nauciti pa bilo ovako bilo iz knjiga ili razgovora s nekim. Nisam zeljela uvrijediti ni mlađe ni starije majke od sebe, a pogotovo one kojima djeca pohađaju jaslice jer znam da mnogi jednostavno nemaju izbora i nekima su nužne ili jedina opcija. Ali opet znam i mnoge kojima to nije jedina opcija pa daju djecu u jaslica pa se onda cude zasto su bolesna ili zasto su opet poceli piskiti u gace ili traziti opet dudu itd.
Krivo je shvatio i onaj tko je iscitao iz mojih redova da ja vise volim svoje dijete jer sam je dugo cekala i prosla dosta ivf postupaka... Ja samo mozda drugacije gledam na neke stvari, a mozda netko tko je zatrudnio lako ima isti pogled kao i ja- vjerojatno ima i takvih. Jer ima i onih ( poznanica) koji su duze cekali dijete od mene i bili na ivf- ovima , a sad kukaju s tim dugo željenim djetetom i sve im je tesko i naporno. Zato sam rekla da se razlikuje od osobe do osobe i kako svi imamo drugacija poimanja sto je dobro za nas tako su nam drugacija poimanja i sto je dobro za nase dijete.
I nisam nikome rekla da je nemajka ako je nakon djetetove god dana morala ici raditi, ni najmanje, i ja bi da nisam mogla drugačije.
I kajsa nisam mislila da je hrana luksuz i svi imamo razlicite visine kredita, placa i samim time mogucnosti...
Ali sam mislila na luksuz kad poznanica ( ona koja je dugo cekala dijete), a sve joj je bilo tesko, od izbijanj zubica( stalno place) pa sad je propuzao- stalno joj je pod nogama, pa danas se tri put zasrao- morala ga je tri put kompletno presvlacit...itd. Ima mogucnost ostati doma na placenom 2500 kn da njegove 8.god zbog jedne dijagnoze, ali je njoj to malo ( muz radi, stambeno osigurani i bez kredita), pa ide raditi na 4 sata da bi dobila punu placu, maloga da u jaslice i normalo joj je da je tamo od 8.30-17 iako ona radi 4 sata i mogla bi ga pokupit ranije ili nekad odvesti kasnije ili nekad kad radi od 4 ostavit doma pa ga muz preuzme, ali nek ide kad vec placa vrtic. I dalje nema novaca, ali malo malo ostavi u benettonu 1000 kn ili si kupi novi kaput u Zari...i sad bi i novi auto... Tako da svi smo razliciti... Iako su mi neki njeni postupci cudni i meni ne pojmljivi ja sam je prihvatila takvu kakva je i draga mi je i ne mislim da ne voli svoje dijete jer vidim da ga voli i brine se o njemu, ali je njoj odgoj upravo to- da nije gladan, zedan i gol, da je relativno zdrav i ok. Ovim dalje se ne zamara. Sad kad mi pocne kukat da joj je tesko jer je mali ovak ili onak vise se trudim pomoci joj savjetom kao prije ( jer sam shvatila da ga ni ne trazi , vec joj sam treba da se izjada) nego okrenem sve na salu i kazem- i to je faza i to ce

I to ce proci... ( malo mi pobjeze post)
Jos jednom isprike svima koji su se nasli povrijedeni i sto sam opet oduzila...

pa ne znam, ja mislim da većina tako promišlja kad dobije dijete, iako to tako na van možda ne izgleda. možda griješim.
ma ja sam ti uvijek bila čudna :lol:

tako je angel.. svi smo različiti,ima nas svakakvih :-)
:love2:

Danasnje vrijeme i novije generacije puno vise i šire gledaju na odgoj djeteta i zaista puno roditelja brine i promislja o svojim odgojnim postupcima, ali jos uvijek je to manjina roditelja.. Ili ti gledajuci vrticku grupu od 20-ak djece mozes odvojit 5 roditelja koji se zaista ful angaziraju, a ostali ne mogu reci da se ne trude ili im je posve nebitno, ali uvijek imaju za sebe milijon isprika zasto se ne mogu potruditi da nesto promijene...ili previse rade pa su preumorni,ili nemaju dovoljno strpljenja, zivaca, upornosti, ili neznaju pa ne mogu ili im se jednostavno ne da pa idu linijom manjeg otpora. I opet da netko ne shvati i misli da ja sebe velicam kao neku dobru ili super majku- daleko od toga jer uz svo iskustvo
odgajanja druge djece, procitanih knjiga i profesionalnih usavrsavanja odgoj vlastitog djeteta je drugacija dimenzija.. Trudim se maximalno, zanemarujem svoje potrebe ( sto isto nekad nije ok-ali trenutno tako osjecam da trebam) i vrijeme ce tek kasnije pokazati da li sam i koliko uspjela, a koliko fulala u odgoju- to je tako.
Da svi smo razliciti, drugaciji i bilo bi dosadno da smo svi isti. Nemam oko sebe samo krug istomisljenika vec sa druzim s razlicitim profilima ljudi i majki i nikog ne osudujem niti pokusavam mijenjat, tko me pita za misljenje, savjet-pomognem ako znam, tko to ne trazi- ne dobije.
Nekom je normalno sjedit s djetetom u kaficu, ok ako je to iznimka, ponekad, ali kad to postane pravilo... Ne znam,meni je draze bit s djetetom u parku jer znam koliko je to bitno njoj pa je samim time i meni,ali netko ne razmislja tako... I sto cu im ja. Ali ovo je vec za neku drugu temu...

da! morala sam odvjetnika angažirat :roll: a za bezveze! to je moje pravo!
ja zbilja ne želim nikoga prozivati, ja sam sretna što sam uspijela izgurati (financijski) doma sa svojim djetetom,
a nigdje ne stoji garancija da će baš to učiniti moje djete sretnijim, zadovoljnijim i danas sutra boljom osobom.. ali da nam je bilo prekrasno, je :-)
svi radimo kako osijećamo i kako mislimo da je najbolje!

Ja sam sretna i zahvalna što sam imala tu mogućnost da ostanem s djetetom 3 godine doma. Nisam zbog toga bolja majka od one koja nije imala tu mogućnost. Ali nisam bolja niti od one koja je imala tu mogućnost, ali je odabrala da ide na posao. Neka je majka puno više mogla dati svom djetetu time što je išla na posao i radila i bila time zadovoljna. Da sam na bilo koji način osjećala da se odričem nekog dijela sebe time što ostajem doma, ne bih ostala doma. Majka je djetetu važnija cijela, makar nekoliko sati dnevno, nego potrgana na cijeli dan.

Da se i ja ubacim, nemam sad vremena sve iščitavat al zanima me jedno - tko plaća mirovinsko i zdravstveno ako ja idem na mirovanje radnog odnosa s drugim djetetom.
S prvim sam nakon godinu dana kad sam se trebala vratit dala otkaz, da sam u miru mogla uživati sa svojoj bebom.

Ja mislim da ne ide staz za to vrijeme a zdravstveno preko muza ili kao nezaposlena osoba. Bar je tako za obicni neplaceni dopust.

Kao što napisah malo iznad - staž NE ide ukoliko si sama ne uplaćuješ mirovinsko.
Zdravstveno si možeš prebacit na muža, tj. na firmu u kojoj on radi, ako je moguće i ako želiš.
To je osnovno zdravstveno. A ako želiš dopunsko, moraš ga uplaćivat.

Ima li neka od vas iskustva, da li je moguće aktivirati mirovanje radnog odnosa NAKON isteka rodiljnog dopusta? Naime, počela sam raditi, ali zbog promjenjenih okolnosti razmišljam o mirovanju r.o. ...?

u principu bi bilo kad do navršene 3. godine bilo moguće aktivirati

Da možeš ga aktivirati i prekidati koliko god puta želiš da djetetove treće god života....

da doprinesem temi:
bila na neplaćenom do navršene 2 godine 2. djeteta.
dakle "produljila" sam porodiljni za 1 godinu dana (službeno 10 mjesesci
jer mi je djete rođeno mjesec prerano + godišnji)
što da kažem: najljepše razdoblje u životu!
jedino što je to bio zbunjujući signal poslodavcima, nisu bili sigurni hoću li
se ikada vratiti pa kad sam se vratila je bilo kao da sam prvi put zakoračila u firmu,
ponovno dokazivanje i sl.
ali nema veze, vrijedilo je i to bih ponovila, kad bih mogla...

Žene koje mirujete, ako nije preosobno, mene zanima s koliko novaca mjesečno raspolažete?
I ja sam na mirovanju, imamo jednu plaću, točnije 4800 kuna i neku malu zalihicu sa strane (koja je "pod ključem" do trenutka kada stvarno zagusti).
Znači, radi se o preživljavanju i gledanju na svaku kunu doslovno. Kako vi, jel si, si uspijete šta priuštiti (osim najnužnijeg)?

Kod mene je to bilo davno i da, malo smo se financijski "stisnuli" i iako sam morala prekinuti dopust i vratiti se na posao nakon 2g i mjesec dana jer mi je muž ostao iznenda bez posla, ti dani su mi bili nešto neprocjenjivo.
Imali smo za hranu, režije, gorivo, dijete i njene potrebe. Muž i ja nismo sebi kupovali baš ništa i ništa nam nije ni falilo, a mala je uživala doma sa mnom.

hm, ja ne mogu točno izračunati. štedila sam više od tri godine tako da ipak je to dosta.
na stranu sam si ostavila toliko da do slijedećeg ljeta imam 1500kn mjesečno, naravno to je smiješno:lol: jer sam inače trošila duplo više. većinom na ne tako potrebne stvari..
imam još na štednji za crne dane ako ovo ne bude dosta. mm također uskače tu i tamo za namirnice i dječje potrepštine, on pokriva račune.
+ dječji doplatak 300kn.
sebi sam kupila najnužnije što se tiče odjeće.
ove godine planiram i smrznuti nešto voća i povrća koje će mi mama nabaviti, ili onoga sa sniženja.. radili smo svoj sok, pekmez i tako..
u biti polako se privikavam na manje trošenja.

ja bih ti preporučila da si malo pratiš troškove, spremaj račune i piši koliko na što trošiš.
tako sam ja. pregledala sam si račun preko internet bankarstva, gdje sam koliko potrošila.
pa ostavljala račune mjesec dana i zapisivala koliko sam trošila na hranu i na ostalo..
onda sam promislila o tome što mi zapravo treba a što mogu izbaciti.
usput sam i promijenila prehranu nabolje, kupujem samo voće, povrće, jedem manje mesa (što meni osobno baš odgovara).
ne kupujem slatkiše ni grickalice.

Ima nas ima!
Sa prvim sam bila 6 god doma, a sa drugim 4 doma. Jest da sam lagano raštimana, ali skupljam se polako :mrgreen:

Ajde, što se novaca tiče, nekako ćemo se snaći s jednom plaćom iako nije lako. Stavljala sam i ja u stranu novce pa ćemo to pomalo i štedljivo trošiti jer opet, ne možeš bit doma po cijele dane.
Iskreno da kažem, ja vidim da je moje dijete ful zadovoljno i sretno (što ne znači da ne bi bilo takvo i da ga čuva netko drugi i/ili da je u jaslicama), ali povremeno ja stvarno nemam više ideja šta bih radila s njim da mu bude zanimljivo. Sve češće mi izgleda kao da mu je dosadno (možda zato jer je meni već pomalo dosadno svaki dan iste igračke i ista mjesta po nekoliko puta) i možda i zato sve više traži društvo tate (koji radi pa ga ne vidi tako često). To mi ful dobro dođe da se malo rasteretim, jer naporno je biti mama 24 sata na dan (moje dijete malo spava a po noći se budi x puta radi cicanja), a opet, nije mi to to jer muž često gleda na sat i nije da će on sad biti cijelo popodne s malim negdje "jer ja sam doma". Kako vaši muževi gledaju na to da ste ostale doma, da li to znači i da je dijete "više" vaše?
Uglavnom, umorna sam od mirovanja. Je li se to i vama dešavalo? Ili je sve uvijek bilo super kako mi izgleda iz vaših gornjih postova?

Dijete nije bilo ''više moje''.
Ja sam se brinula o djeci dok je suprug radio, pripremala doručak, kuhala ručak, čistila koliko stignem, išla u šetnje.
Poslijepodne i vikendom bi radili sve zajedno.

I ja sam na mirovanju radnog odnosa (sad s drugim djetetom, a bila sam i s prvim), no zbog financijske situacije izgleda da ću se morati vratiti na posao. Zanima me, ako prekinem "mirovanje" i vratim se na posao, pa ukoliko to ne bude išlo, ako mali bude puno bolestan, mogu li ponovo aktivirati "mirovanje", do njegove treće godine (sad ima 19 mjeseci)?

po zakonu mozes,ali moras to navrijeme najaviti poslodavcu,cini mi se bar 1mj unaprijed...

hvala na odgovoru :-)

postoji li opcija da se uzme mirovanje za treće dijete do 3.godine źivota, pa onda aktivira ovo pravo za treće dijete ?

kada poslodavac mora dati odgovor na molbu za mirovanje ?
čekam već dva tjedna.ubija me ova neizvjesnost...
a što se love tiče...ja radim domaći kruh,povrće smrzavam,dijete dojim :)

meni su odgovor dali odmah kad sam došla pitati.
nazovi ii pitaj, dva tjedna mi zvuči predugo. a nemaju pravo odbiti.

I ja sam sa svojom curicom na mirovanju do trece :) Nema tko me nije pitao i cudio se zasto sam tako odlucila :D

Misljenja sam da te tri godine nitko i nista kasnije ne moze zamijeniti niti nadoknaditi... Ja to smatram najvrednijim ulaganjem u zivot svog djeteta :)

Skrpat ce se nekako i financije, stisnemo se malo, jer muzu i meni je to bio prioritet... drago mi je da nas jos ima :)

evo mene opet, još 10 mjeseci mirovanja mi je ostalo. a ja se predomišljam dal uhvatit novi posao već sad ili čekati da mirovanje istekne pa vidit što ću. na staro radno mjesto se ne bih vraćala, radila bih bilo što samo da je bliže. ušteđevine još imam, stislo bi se nekako. i iskreno, imam osjećaj da ako sad počnem raditi bilo gdje da dijete neću ništa viđati. i da dođem kući do 4, on već do pol 8 ide spavati.
još je i odvikavanje od pelena pred nama, i ja bih voljela biti uz njega kroz to.
mm iznajmljuje apartmane, naravno i ja pomažem koliko stignem uz maloga. i mada je on kod kuće (povremeno radi u fušu i tada ne bi mogao biti s malim) mene nekako brine to da ću ja nešto propustiti.
na jednu stranu se osjećam nalagodno jer imam osjećaj da ljudi misle da mi se ne radi ili što već, znam inače se ne opterećujem tuđim mišljenjem ali eto. a na drugu stranu, ja i mm imamo mogućnost koju mnogi roditelji nemaju i bilo bi glupo i možda nezahvalno ne iskoristiti to vrijeme sa svojim djetetom kad već možemo.

evo meni ostalo još 6 mjeseci, tražim drugi posao, nadam se da ću uspjeti. mada mi mm baš i nije neka podrška, misli da sam uradila glupost, makar ne trošim njegov novac i odgajam naše dijete ( ukućani baš i nisu poletni uključiti se i provesti malo vremena s unukom/nećakom, a mm povremeno radi).
kolika su vam podrška muževi?
ja imam osjećaj da bi moj bio sretniji da sam otišla odmah raditi i da je mali krenuo u vrtić (makar je mm dosta doma)..
ispada kao da sam neki parazit i nezahvalna sto imam stalan posao, i kaže da se ne nadam da ću naći drugi. baš super podrška :(

Kad je mm odlučio dati otkaz na poslu i pokušati raditi sam zbog mojih krivo izabranih riječi dobio je dojam da mu nisam podrška

A jesam,vjerujem u njega,njegov rad,ali strah je bio prisutan zbog situacije u državi,naše financijske također,zbog nepravde... Kada smo to riješili,taj nesporazum,odlučili smo (točnije ja) biti hrabri i vjerovati da se poštenim radom može živjeti. Zasada hrabro plovimo vodama samostalnosti. Porazgovarajte još,nemora sve biti tako crno kako se na prvu loptu čini

ma vjerujem da se boji, i da mi želi dobro. ružno mi je što mi je tek nakon potpisivanja mirovanja u autu reko da misli da sam napravila glupost al da neće o više ništa govoriti.
zašto misli da je glupost, ne želi se izjasniti previše. ali vidim da mi malo zamjera jer je mali jako vezan uz mene, on se nije otpočetka uključivao previše u brigu oko njega, pa je djelomično i njegova krivica, mada nije čudno za tako malo dijete da je vezanije za jednog roditelja.
i onda si ja mislim, kakvu sam ja to "glupost" zapravo napravila, i kako bi sve izgledalo da sam odmah počela raditi?
njegovi se baš ne kidaju za unuče, najčešće za upalit crtić i malo proćaskat, i na moju zamolbu (rijetko), on je i sam rekao da je bolje da J ide u vrtić jer on neće uvijek biti doma (radi ljeti oko apartmana, povremeno u fušu).
znači radilo bi se za vrtić mada imamo novaca oboje, on od apartmana za koje i ja pomažem koliko mogu, a ja od svoje ušteđevine koju sam mogla sprašiti na bilo šta, al eto ostala sam doma biti s našim djetetom.
ma da, čini mi se da je dosta toga neizrečeno.
ali ružno se osjećam jer ispada da je to što sam ostala doma zapravo NIŠTA.

Mislim da je problem ostanka kući zapravo u nama t.j mi osobno tražimo potvrdu da brigom o djetetu,kući nešto radimo. Neznam jel me kužiš. Osjećamo se kao da to nije dovoljno pa na neki način to prenosimo na njih...ma čak možda ni ne prenosimo koliko umislimo da je to njihovo razmišljanje :mrgreen:

Definitivno morate još o tome razgovarati jer kad neke stvari ostanu nedorečene u međuvremenu se stvori mnogo problema potaknutih razmišljanjem šta je onoj drugoj osobi u glavi,a ono što mi mislimo da on razmišlja može biti miljama daleko od istine.

Ja sam mm pitala hoćemo li ikada imati treće dijete (sada ih imamo dvoje poprilično zahtjevnih :-)) Mm je rekao: nema šanse,ko će to preživit (mislim da nije problem preživit još jedno dijete,koliko njihovu mamu) Neznam,biti u kući zna biti malo naporno. Na dane sam umorna ko konj i to me na neki način frustrira,jer ne radim,kući sam,trebala bih biti svježija i odmornija nego ikada. Vidiš u čemu je moj problem,i sama za sebe teško nalazim podršku.....a biti kući s djecom bez mnogo pomoći sa strane je full time posao ;-) Nadam se da će te riješiti nesporazum

Da.morat cemo jos razgovarati. Jos je u cijeloj raspravi spomenuo da se odričem dužeg porodiljnog za drugo dijete (zbog prirode posla odmah se ide na mirovanje), a meni nije ni na kraj pameti da on uopce razmislja o drugom djetetu. I iskreno,mada sam uvijek zamisljala imati bar troje, ljuta sam na tu izjavu! Da je on angaziraniji oko ovog djeteta i da imamo malo srdačniju pomoc njegovih,ok, ali ovako se osjecam kao da ce opet skoro sve pasti na mene. A ja ne znam kako bi nas brak to izdrzao.
ali da,bolje mi je da s njim o tome porazgovaram jer ocito je tu vise problema.

Žao mi je što nemaš velike podrške od supruga.
(Moj me s druge strane pitao neki dan, koliko bi on trebao zarađivati da ja još malo ostanem doma :roll:).

Ali probaj u razgovoru s njim postaviti stvari ovako:
- Koliko biste plaćali vrtić
- Tko bi čuvao dijete kad bi bilo bolesno, bi li ti mogla na bolovanje
- Kakva je financijska konstrukcija kad uračunaš svoju plaću, mjesečnu cijenu vrtića, i naknadu koju dobiješ za bolovanje za dijete
- Kada bi i tko radio kućanske poslove, kuhanje; bi li trebalo doći do drugačije raspodjele tih poslova od onoga kakvi su sada

S obzirom da smo mi s prvim djetetom prošli grozno puno bolovanja u jaslicama, meni je bilo užasno teško uskladiti posao i bolovanja (nadoknađivala sam propušteno na poslu navečer, vikendom...), kuhali smo i čistili u ponoć... a o financijskoj konstrukciji da ne pričam - plaćali prvo privatni, pa gradski vrtić - a ja cijelo vrijeme na bolovanju, i to nakon porodiljnog, gdje HZZO ima neku čudnu konstrukciju računanja bolovanja dok ne skupiš par plaća, a nikako da ih skupim (jer sam stalno na bolovanju), i na kraju tako više nismo mogli, pa smo plaćali čuvalicu pola mm-ove plaće.

Kad je došlo drugo dijete, nije nam puno trebalo da počnemo pričati o tome da ostanem doma do njihove 18-te ;).

I mene ljudi, kad nekog usput sretnem, pitaju kako to da ona ima godinu dana, a ja nisam počela raditi - pa im samo velim, nema vrtića do jeseni, a nema ju ko čuvati. Di je baka? Radi. A jaaaadni vi 8-).


p.s. Inače, o mamama kod kuće ima temaaaaaaaa ;).

hvala, pokušati ću tako.
meni je plaća bila ok, ali sada mi kolegice kažu da je drastično pala, da se radi užasno puno prekovremenih koji nisu praktički ništa plaćeni.
inače mi je posao jako odgovoran, stresan i fizički težak. putovanje od sat vremena tamo, sat nazad, busom, autom se ne bih ni usudila nakon noćne 12satne smjene. da ne pričam u kakvom sam stanju slijedeći dan.
svekrva radi, svekar i šogor nisu od neke velike pomoći. mm fušari povremeno, nema rasporeda.
ja kuham, doma je i ded koji je nepokretan i treba ga se makar obići tu i tamo.
ja ne znam kako bi mm to sam jer je i meni nekad užasno teško kad sam sama s malim nekad po skoro cijeli dan kada mm ima više posla.

Mamasite diste podizem malo ovu temu jer ja razmisljam o neplacenom pa jeli ima jos koja mamasita da ide na neplaceni....ja cu viditi sad dva miseca na poslu kako to funkcionira i kako mi se mala ponasa kad me nema pa onda bi uzela makar pola godine neplacenog....