Printable View
Nema testiranja u školama, mogu te pozvati na razgovor; no ne moraju sve kandidate pozvati.Quote:
Originally Posted by mašnica
Obavijest tko je izabran, imenom i prezimenom, možeš dobiti osobno (mailom ili klasičnom poštom) ili rezultati natječaja mogu biti objavljeni na web stranicama škole (to obično bude i specificirano u natječaju za radno mjesto).
Sve papire sam predala i zadovoljavam uvjete...za administraciju.
Rekli su mi da ću dobiti obavijest poštom. Nije ni bitno da li će pisati nečije ime ili ne već me iznenadio ovaj dio da nema testiranja a niti razgovora.
U načelu ima razgovora, ali trebaš uzeti u obzir da se na takav natječaj (pogotovo ako je na neodređeno) pošalje cca 50 - 100 molbi,
ne zovu se naravno svi na razgovor, nego se na temelju primljenih molbi napravi selekcija i zovu samo neki.
Škole nemaju kadrovsku službu, koja bi se bavila samo testiranjima i razgovorima s kandidatima za posao.
testiranja su totalno bez veze. ako na razgovoru ne zadovoljavaš - ciao.
prošla sam brdo testiranja (više me nitko ne zove), bila u vrhu ili čak najbolja - a posao nisam dobila. jer su na testiranje zvali one za koje su mislili da će fulati (vidjela pozvane). mjesto je već bilo za nekog određenog.
nikad nisam fulala u procjeni kod zapošljavanja, tamo gdje se tražilo moje mišljenje. i to na temelju razgovora.
Pitala sam tajništvo rekli su mi da nema razgovora niti testiranja da Odbor je odlučio i to je to...ah...kako bude bude po školama čujem puno namještanja ne nadam se previše....
Da ne otvaram novu temu, pitat ću ovdje.
Zna li netko, da li je u raspisanom natječaju za zaposlenje zakonito i dopušteno tražiti da se odmah kod prijave na natječaj prilože originali natječajne dokumentacije?
Zakon o državnim službenicima i namještenicima o tome detaljno ne govori, logično.
Detalje razlaže Uredba o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi i jasno kaže:Članak 7.Vrste dokaza o ispunjavanju formalnih uvjeta naznačuju se u javnom natječaju, ovisno o uvjetima za raspored na pojedino radno mjesto.
Isprave se prilažu u neovjerenoj preslici, a prije izbora kandidat će predočiti izvornik
Ima li netko iskustva, kako to ide i što može, a što ne može?
Po mom iskustvu, na svaki natječaj sam slala kopije te originale imala uz sebe na razgovoru. Nikad nije bilo decidirano navedeno da se šalju originalni dokumenti ili javnobilježnički ovjerene kopije (imam i jedan set javnobilježnički ovjerenih kopija za slučaj koji opisuješ).
Ne znam je li zakonito, ali je podložno žalbi. Ja bih slala kopije uz napomenu da izvornike mogu predočiti na razgovoru.
Kod zaposlenja u kadrovsku se deponiraju izvornici ili u mom iskustvu, donijela sam izvornike i kopije i rekla da originale želim imati kući iz objektivnih razloga. Kadrovnica je svojim rukopisom na kopije napisala bilješku "istovjetno originalu" uz datum i žig firme.
Ako se brineš da možda nećeš biti primljena, kažem iskreno, to mi smrdi na manipulaciju a žaliti se treba uvijek i svuda i to pisanim putem s povratnicom, kad smatramo i sigurni smo da su nam povrijeđena prava.
Najgore je što takve proceduralne pogreške rade neobrazovani, neupućeni ljudi na radnim mjestima za koja bi trebali biti obrazovani i upućeni a nisu.
Originali su se tražili kod trgovačkog poslovanja poslovnog subjekta s poslovnim subjektom no to je druga pjesma.
Ukoliko ne pošaljem original, očekujem da će moju prijavu odbaciti kao nepotpunu, a zbog nezadovoljavanja formalnih uvjeta natječaja.
Jer, u natječaju za prijem u državnu službu je decidirano navedeno- priložiti original ili ovjerenu kopiju i to u dva primjerka.
Ne čini mi se da je natječaj raspisan u skladu sa zakonom, jer Uredba jasno definira provedbu natječaja. Valjda je Uredba iznad "stručnog mišljenja" onog koji ravna nekom ustanovom i misli da je boga primio za .... nešto, pa je svojevoljno odlučio tražiti originale i to u dva primjerka, a iz jednog i jedinog razloga koji glasi- suziti broj prijavljenih na natječaj.
Da bi zadovoljila nečiju fiks ideju, trebam 250,00 kn.
Upiklo me u žicu.
A znam da je bezveze. I da se pjenim bezveze. I da tu nema pravde. Smisla.
I da je unaprijed riješena stvar.
Ali, smetat ću im, pa neka me selo ogovara.
Podržavam ideju o traženju odgovora.
Ako se narod ne buni nema niti pomaka na bolje.