kada članovi obitelji bezosjećajno upregnu mm-a odmah nakon poroda

Ajme Ekoi kako te kuzim ja sam gotovo u fotokopiranoj situaciji ali s razlikom sto nikad ali bas nikad nisam trazila niti prihvatila nikakvu pomoc oko oboje beba. Bas zato da mi se nebi mahalo pred nosom o zahvalnosti duznosti i sl. A i ukinula sam svekolike posjete i kucanja po vratima - dojim dovidjenja, treba mi mir. Kad sam rodila drugi put imala sam doma sina od 3 g 6 mj koji je isao na operaciju tonsila i adenoida, ja mastitis s 39,5 temp i vjeruj mi lakse mi je to bilo samoj odraditi nego imati neke svekrve i njene ufure po doma. Uostakom mrtva hladna je gledala u trudnoci kako vucem krcate torbe dok su na ulici nepoznati muskarci nudili pomoc.
Saljem svekoliku moralnu podrsku, naj se bedirati, i vodite racuna samo o sebi. Bebica je samo sada tako malena, a zidovi nece plakati ako ih se pofarba sljedece godine.

Draga Ekoi, mozda je cijeli problem u tom osjecaju duznosti tm-a prema njima. Razgovaraj s njim. On se treba toga rijesit. Narusavanje privatnosti kakvo navodis je jezivo i tu su mozda korijeni tvoje ljutnje. Mozda da i njima kazes hvala za svu pomoc, ali zvat cu ja vas kad mi nesto treba?

Ja pola vas uopće ne razumijem. Ekoi kaze da njegovi nisu zlobni, a mislim da je to najvaznije u cijeloj priči. Ja sam valjda totalno čudna jer ne mislim da tata mora cijeli dan biti pored usnule bebe od mjesec dana i gledati je kako bi se zbližili. Prebaciti ormar... puno bih se gore osjećala da gledam ili slušam kako oni vuku taj ormar sami, a moj muž sjedi na kauču ili pegla. Mislim da se u svakoj vezi (rodbinskoj, prijateljskoj, susjedskoj) treba biti otvoren i tražiti i reći što mislimo. Zašto ne dogovoriti da će tvoj muž pokrečiti stan, svekar prošetati sa starijim djetetom, a svekrva skuhati ručak za svih. Onda mami ostaje beba za hendlanje. Valjda sam ja navikla na život u obitelji gdje smo svi ko sicilijanezi, stalno vučemo padelice jedni drugima, uskačemo u čuvanju i razvoženju djece, mjenjamo ponekad svoje planove zbog drugih i ne ustručavamo se tražiti pomoć. Često se i zakačimo oko nekih stvari, ali znam da u svakom trenutku imam bar pet osoba koje će uskočiti ako nešto trebamo. Život je tada puno jednostavniji...

mislim da nema veze tko je zloban ni kakav je taj tko trazi. onaj koga traze treba znati reci NE i gotovo.

kina, blago tebi!

Imati takvu obitelj zlata je vrijedno!

Citiraj:

---

ivana7997 prvotno napisa

mislim da nema veze tko je zloban ni kakav je taj tko trazi. onaj koga traze treba znati reci NE i gotovo.

---

X do neba.
Ekoi, žao mi je , ali ti imaš problem s mužem, a ne svekijima.
TM treba postaviti granice i prioritete, pa će se svi prilagoditi.
A to da oni gledaju svoje interese, pa i ti gledaš svoje i ja svoje, sve je to prirodno i normalno, ali TM ne gleda vaše interese.

Citiraj:

---

kina prvotno napisa

Ja pola vas uopće ne razumijem. Ekoi kaze da njegovi nisu zlobni, a mislim da je to najvaznije u cijeloj priči. Ja sam valjda totalno čudna jer ne mislim da tata mora cijeli dan biti pored usnule bebe od mjesec dana i gledati je kako bi se zbližili. Prebaciti ormar... puno bih se gore osjećala da gledam ili slušam kako oni vuku taj ormar sami, a moj muž sjedi na kauču ili pegla. Mislim da se u svakoj vezi (rodbinskoj, prijateljskoj, susjedskoj) treba biti otvoren i tražiti i reći što mislimo. Zašto ne dogovoriti da će tvoj muž pokrečiti stan, svekar prošetati sa starijim djetetom, a svekrva skuhati ručak za svih. Onda mami ostaje beba za hendlanje. Valjda sam ja navikla na život u obitelji gdje smo svi ko sicilijanezi, stalno vučemo padelice jedni drugima, uskačemo u čuvanju i razvoženju djece, mjenjamo ponekad svoje planove zbog drugih i ne ustručavamo se tražiti pomoć. Često se i zakačimo oko nekih stvari, ali znam da u svakom trenutku imam bar pet osoba koje će uskočiti ako nešto trebamo. Život je tada puno jednostavniji...

---

ovako to valjda bude u normalnim obiteljima gdje su zdravi odnosi. mm-ova obitelj na prvu također djeluje tako, ali kad pogledaš dublje ne možeš se oteti dojmu da svaka njihova pomoć ima svoju cijenu, a meni to nije onda prava obitelj i nije pomoć, više je to sredstvo manipulacije i pasivne skrivene ucjene, koji možda ni oni ovako emocionalno tupi, nisu svjesni. e to je problem i to je ono što izbacuje iz takta. ja mislim da ak nekome pomažeš, radiš to iz čiste potrebe da pomogneš čovjeku, a ne da ga ostaviš dužnim i da ga siluješ ga do besvijesti sa svojim zahtjevima. svaka njihova pomoć je zapravo dug. to nije zdravo. to nije dobro.
i zato se želim osloboditi te njihove pomoći - duga.
netko je gore spomenuo peglanje i ostalo. mojoj sveki nikad nije to palo napamet pripomoći u ijednom kućanskom poslu, to joj je ispod časti. ona zapravo stoji na raspolaganju da mi čuva bebu ak mi zatreba, zapravo pokušava je se dočepati cijeli dan, a s obzirom na njeni emocionalni defekt i kolko je naporna i iritantna, ja se toga grozim. i uostalom, ne treba meni odmor i pomoć od bebe, ja u tome uživam, meni treba druga vrsta pomoći, kućanski poslovi i emocionalna podrška, a to od njih ne dobivam. nitko me od njih u ova 2 tjedna nije pitao kako sam, kako je prošao porod, kako se oporavljam, jel trebaš pomoć, kako mogu pomoći? jel to prava obitelj onda? zašto se mm osjeća njima toliko dužnim a ja toliko jadna? moja sveki se sama pozvala biti na raspolaganju za ono što meni uopće ne treba i ne želim, tako da se može reći da dok mm nema dok obavlja njihove zadatke, meni ima tko pomoći da se odmorim ako zatreba. jadno. staviti sebe na raspolaganje i za pomoć koja uopće nije željena i potrebna a odmagati tamo gdje mi najviše treba, i uporno se oglušavati na to.
mm je rekao da to moramo izdurati, da će on i dalje biti uz mene i napraviti sve što meni treba, a njegovi su takvi kakvi jesu i da se time ne opterećujem. a meni na to srce puca, kakvi su to roditelji koji tako čine svom djetetu, koji ga tako iscrpljuju i koriste, u ovakvoj važnoj etapi života. plače mi se.

I dodatak: život u velikoj obitelji nije lak, znam jer i ja tako živim, ali ljudi se moraju prilagođavati i dogovarati.

Ponavljam, nitko ne čita misli.
TM je pristao i što bi oni trebali?

kina, lijepo je da tvoja obitelj tako funkcionira i da ste vi svi zadovoljni. Međutim, ova obitelj tako ne funkcionira i ima nezadovoljnih. S pravom, rekla bih.

Citiraj:

---

kina prvotno napisa

ne mislim da tata mora cijeli dan biti pored usnule bebe od mjesec dana i gledati je kako bi se zbližili. Prebaciti ormar... puno bih se gore osjećala da gledam ili slušam kako oni vuku taj ormar sami, a moj muž sjedi na kauču ili pegla.

---

Ovaj tata jedva da si može priuštiti i par sati za svoju obitelj, a kamoli cijeli dan da gleda usnulu bebu! Inače, nitko ni riječ ne bi rekao! Čovjeka nema od 6 do 18 h, žena mu je tek rodila, imaju još jedno dijete oko kojeg se treba brinuti. A tu su poslovi u vlastitom kućanstvu i ostale brige.

A valjda je i on nakon 12 h izbivanja (radi posla) zaslužio da malo i sjedne na taj kauč pa taman i ne peglao, već, eto, samo da sjedne i odmori uz svoju ženu i djecu.

Nisu oni neki bezobraznici koji ne žele pomoći roditeljima, traže samo malo mira i poštede u ovom razdoblju.

Sad smo se dočepali ormara…mislim da je to samo jedan od primjera (koliko sam isčitala između redaka). Treba srediti prioritete, a u ovom slučaju su to žena i djeca, oni trebaju pomoć pri kraju dana, za ove druge (tuđe) prioritete postoje i drugi rođaci, prijatelji, u krajnjem slučaju i - majstori!

Ajme, koliko postova dok sam pisala :-)

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

X do neba.
Ekoi, žao mi je , ali ti imaš problem s mužem, a ne svekijima.
TM treba postaviti granice i prioritete, pa će se svi prilagoditi.
A to da oni gledaju svoje interese, pa i ti gledaš svoje i ja svoje, sve je to prirodno i normalno, ali TM ne gleda vaše interese.

---

u pravu si.

Citiraj:

---

Lucija Ellen prvotno napisa

Draga Ekoi, mozda je cijeli problem u tom osjecaju duznosti tm-a prema njima. Razgovaraj s njim. On se treba toga rijesit. Narusavanje privatnosti kakvo navodis je jezivo i tu su mozda korijeni tvoje ljutnje. Mozda da i njima kazes hvala za svu pomoc, ali zvat cu ja vas kad mi nesto treba?

---

je, problem je u tom osjećaju dužnosti, al mm se toga neće osloboditi. 24.g. je živio s njima i zadužili su ga za narednih 150 godina, vrlo uspješno. tako da se ja u ovome moram boriti i s njim i sa njegovima. nikako da stavi sebe i nas kao obitelj kao prvi prioritet, kao da mi to ne zaslužujemo, ili zaslužujemo tek poslije.

ekoi, uzmi u obzir i činjenicu da si sad jako osjetljiva, "hormonalna", pa te možda neke stvari bole više nego što bi u nekom drugom vremenu. Bilo bi dobro kad bi i taj detalj napomenula svom mužu.

Ekoi nema ti koristi od toga da razbijas glavu ili cak places radi njih jer su takvi...takvi su, njima na dusu...pusti. Ti trebas razgovarati sa svojim muzem, sad si u osjetljivom razdoblju, treba ti razumijevanja i emotivne potpore. Zao mi je da od svekija ne mozes dobiti konkretnu pomoc.

Citiraj:

---

ekoi prvotno napisa

U vezi zlobe, ne mogu reći da su zlobni, više bezobzirni i svoje potrebe stavljaju na prvo mjesto ne razmišljajuć previše kako to utječe na onog na kog se odnosi. Nije mi jasno, ako im već ja i moji osjećaji i potrebe nisu bitne, kako mogu tako opterećivat i iscrpljivati svog vlastitog sina u ovim danima?

---

Uh kako te razumijem! Nisam rodila (nažalost) ali je bila ista situacija kod nas nakon vjenčanja. Privatnost=0 bodova. Opterećivanje MM nakon 12-14h privatnog posla= 100bodova. Rješenje: ili im reci ti ili ću ja. On nije imao snage (hebo odgoj takav!), a ja sam probala na lijepo, kad nije išlo ostavila sam zgužvano donje rublje (čitaj: tange) na podu, a MM dočekao neku daljnju svekinu sestričnu samo u gaćama (nije znao da će doći, kao ni ja, i samo banuti bez zvonjenja na vratima). I konačno su tad shvatili poantu.
Ok, ja sam sad išla u drugom smjeru, ali ako on nešto ne poduzme, poduzmi ti, lako se izvučeš na hormone. Ja nisam mogla, imala sam 23g i nisam bila trudna :mrgreen:

Ovo sto netko rece s hormonima - stoji takodjer. Naime i mene soraju a proslo je 13 mj od poroda:lol:

a ovo s tm - to je proces. Rad na sebi. Mislim da je tu kljuc i da on treba odluciti kako ce poslozit prioritete. A njegovi su razvili mehanizme kao manipulrati osjecajem krivnje i duznosti. Tesko ces njih promijenit, na zalost

Treba gledat pozitivne stvari.... Svekiji su spremni pomoći u njihovim granicama, ali su spremni i voljni pomoći. Po meni su ljudi koji imaju postavljene vlastite granice oni koji će brže shvatiti moje... Recimo, sveki ne pada na pamet prat moj wc te joj je jasno da ni ja nemam ambicija kuhat njenom mužu kad nje nema... Ili u pozitvnom obliku lijepo joj reći: znam kako biste rado čuvali bebu popodne, ja bih tako rado bila sama s mužem preko vikenda... I treba se odlučiti ili prihvaćati i primati pomoć ili ne. Po meni nije fer smatrati normalnim da oni ulete kad i kako ja hoću, a ljutit se kad oni traže pomoć. Ja svojima ne ostavljam djecu, sveki mi ne kuha, ne pere, ne dolazi u ispomoć kad su sva trojica bolesna, jer ja ne volim da mi se netko mota po kući i ne želim morat uz svoje troje djece uskakat ikome. Povremeno im uskočim za neku sitnicu kad magu i želim i ona meni. Mm je odrastao kao tvoj, uvjeren da im je dužan idućih 2oo godina jer je odratsao s njima. I on im pomaže i uskače, a ja se ne bunim sve dok je to njihov odnos i ne upliće mene. Kad meni treba mm, ja mu to kažem... I davno smo imali razgovor u kojem sam mu otvoreno objasnila da su oni njegova prošlost, a ja i djeca sadašnjost i budućnost... I da ako mi nisu tu kad trebam, možeš i ne bit tu. Zvuči okrutno, ali je tako... I ja sam i s mm i sa svekijima u odličnim odnosima. I svekije volim i poštujem, nema nikakvih zamjeranja jer je sve jasno...

sebično od njih
kad već sami nemaju kulture da poštuju novonastalu situaciju
naučite ih vi

Jeste li što uspjeli riješiti?

Jesmo, kolko tolko. Rekla sam mužu da se ja želim sama brinuti o sebi i za svoje dvoje djece i da mi oko toga pomoć ne trebe, pogotovo nametnuta i nametljiva s ciljem da on bude na raspolaganju njima kada i gdje got bude trebalo sada kada smo svi pod novim životnim uvjetima, prilagodbi i trebamo najviše jedni druge. isto sam mu rekla da očekujem da svoju obitelj postavi kao prioritet i na prvo mjesto, a ne da bude njima na raspolaganju a za nas vremena i snage što ostane - ostane. treba malo obrnuti stvari i postaviti na svoje mjesto.
Svekrvi sam rekla da ću si sama kuhati i obavljati stvari, kupiti stariju kćer iz vrtića i da ću bebu pritom imati i voditi sa sobom, da je beba još jako mala, svaki čas može zatrebati dojku ili uspavljivanje i da je neću zato ostavljati na čuvanje njoj dok ovo navedeno obavljam, i da zato ne mora doma sjediti i dežurati za slučaj da ju zatrebam (i to prikazivati meni kao uslugu). jest da mi je ovako malo teže i napornije, više se iscrpljujem, ali barem imam mir i nemam onaj grč u želucu kada vidim da ona nema nikakav filing za male bebe i ne očekujem invaziju na vratima svaki čas.

Kad ovakve stvari čitam ne mogu opisati koliko sam sretna što imam samo kredit za vratom...

P.S. užasno mi je žao što nemam pravu pomoć, onakvu kakva mi zaista treba, da se osjećam ugodno i normalno. teško je kad nemaš mamu, sestru ili nisi s njom u zdravim odnosima... sjećam se da sam sa prvim djetetom sjedila na kauču i plakala mužu na ramenu - fali mi mamaaaa. Tada sam prolazila isto ovako sa svekijima, još gore. Kasnije s godinama smo došli do nekog normalnog odnosa, pa sam sada nakon poroda očekivala neku normalu, a ne ovo. Plus, hormonske promjene su učinile svoje, sada mi je nekako lakše kad je ono razdoblje prva 2 tjedna iza mene... Hvala vam na podršci i savjetima :)

Ajde neka si to riješila. Inače i ja sam bila u sličnoj situaciji kad se osjećaš dužnim tj. tjeraju te da se osjećaš tako: "ako ti dam npr. 100 kuna jer ti stvarno treba, jer nemaš ni lipu u đepu i naravno ne tražim ih nazad jer smo mi, no, familija i ko će ti pomoći ako ne ja, a ni to nisu neki novci, nitko neće propasti, ipak ću ti to ponavljati idućih nekoliko mjeseci, usput ću spomenuti i koji je dan bio i kakvo je vrijeme bilo i koji je tečaj tog dana bio, i šta sam kuhala i .... I vjerovatno ću ti to spomenuti i za koju godinu..." Eeeeeee onda fućkaš takvu pomoć. To je iživljavanje. Kao, dobro ajde pomoći ću ti, ali NIKAD to nećeš zaboraviti. Ali naravno sto kuna- ne dolazi u obzir da ih vratim..... Naplata na ovakav način je puno slađa. Ona prava pomoć .... i meni fali moja mama. :-(

ajd kvragu, raslpakala se

Bravo Ekoi! Ti rodila - ti othranila, sve mi smo to itekako sposobne napraviti. Naviknes se od pocetka sama s djecom i vidjet ces da se i bez pomoci itekako moze. Mozda cak i bolje!

Citiraj:

---

Tiziana prvotno napisa

Bravo Ekoi! Ti rodila - ti othranila, sve mi smo to itekako sposobne napraviti. Naviknes se od pocetka sama s djecom i vidjet ces da se i bez pomoci itekako moze. Mozda cak i bolje!

---

Točno tako! Pogotovo ako si takav tip koji ne voli pametovanja (ima žena kojima je svejedno, koje prihvaćaju sugestije) žene koje nisu temperamentne kao ja npr. koje su da tako kažem grubo odgajane i dosta im je shita za cijeli život i jedva su dočekale da se svih riješe i imaju svoju obitelj. ;-)

Znam ja kaj je to "pomaganje"! Super su mi ti kaj misle da je pomaganje držanje bebe na rukama i natezanje te iste bebe.
Već sam milion puta prožvakala ovu temu, ispala sam superwomen koja se bahati, koja se hvali i ne znam ti kaj. Ja sam zadovoljna i sretna, nisam isfrustrirana....Jesam ponekad kad mi se na daljinu digne živac i pametuje. A da se nekome osjećam dužna jer mi je da tako kažem dao krov nad glavom i da još za to moram plaćati u naturi svojim živcima ostatak života, ma jok. Otišla bih glavom bez obzira, nemam želudac za to. Nemam ni živac za to.

I ja sam na svojoj koži osjetila to iskorištavanje muža. Sad sam trenutno u PMS-u pa bolje da se ne prisjećam te situacije jer mi i danas nakon dvije godine žila na vratu iskoči....:-P

Jao Ana ovo kao da sam ja napisala! Nema se sta za dodati ni oduzeti, lajk velik ko kuca! (moze i ona s kreditom)