Tranzicija kod porođaja - što i kako?

Prvi porod sa dripom, trajao cca 7 sati + 2h vozikanja sa puknutim vodenjakom i traženja bolnice gdje će pustiti muža, pola od toga vremena sam osjećala da ne mogu više, da se gubim, na kraju sam željela da se sve završi pod bilo koju cijenu, stvarno mislim bilo koju. Znam da sam se pokušavala suspregnuti da ne vrištim jer me je bilo sram, a tada su krikovi koji su se prolomili iz mene bili valjda gori nego da se nisam susprezala. Babica mi je govorila da prestanem vrištati, da se druge rodilje budu prestrašile, i neka pogledam kako se mlada rodilja u susjednom boksu super nosi sa trudovima. Zabunom su mislili da mi je to drugi porod, pa su valjda i drip nafrljili kao višerotki. Nitko mi nije ništa govorio niti objasnio. Beba 3580gr.
Plakala sam satima i danima poslije poroda, bila je epiziotomija i sve ostalo; to nije bilo nikako ono što sam ja željela od toga tako očekivanog i priželjkivanog trenutka.

Drugi porod; osjetila sam da je stvarno porod a ne zafrkancija tek pred sam kraj, možda nešto više od pola sata; sjećam se da sam mislila da to još nije ono pravo jer nisam niti blizu nikakve faze očaja kao u prvom porodu, da ja mogu još izdržati, prvo grrr ispustila sam kad je glavica već išla van, a kada su babice dotrčale i rekle da se okrenem na leđa ja sam pomislila "pa nemoguće da je već to". Porod je trajao cca 24h, bez dripa. Beba 4550gr.

ja se stvarno ne sjećam da me u netkom trenutku strašno bolilo niti sam gubila svijest, kad sam osjetila potrebu za tiskanjem odmah je došao dr. bila sam skroz otvorena i rekao mi da tiskam. ali nakon prvog tiskanja kaže on meni "e neeee tako tako, tako nećemo ništa postići", to me ubilo u pojam, samo sam mislila da ja to neću moći ali na sreću da je to stvarno tako prirodno da ide samo od sebe, samo te ta glupa izjava izbedira u tako osjetljivom trenutku!
uglavnom i mene je najviše mučilo koliko dugo će sve to trajati i koliko jače će me boliti. danas kad se sjetim poroda sve mi je divno i nadam se da će i drugi biti takvi!

Tina, jesi drugi put imala epizitomiju i je li ti sve ostalo na mjestu ili se spustilo?

netkom=nekom :roll:

Kojem mjestu, kako misliš da li se spustilo (tko)?

Odbila sam epiziotmiju, popucala sam jer je izašla glavica, primalje se nisu baš snašle jer valjda obično kod epiziotomija tijelo odmah iza glave samo izleti van, a moj bebač je malo zaštekao; zato su tiskale na trbuh pa sam popucala. No, oporavak je bio mila majka u usporedbi sa onim oporavkom nakon epiziotmije. Veselo sam otišla doma 3-ći dan, išla na izlet od 100km nakon 15 dana, a dr. je kolutala očima kao kak sam popucala, kao eto iz razloga jer se nisam besprijekorno povinovala njihovim rutniskim postupcima.

Citiraj:

---

ivana s prvotno napisa

"e neeee tako tako, tako nećemo ništa postići"

---

E kad se sad sjetim takvih glupavih izjava koje ubiju rodilju u pojam ... mislim kao da se još prije 100 godina žene nisu porađale same i nije bilo dr. da im kaže jel tiskaju dobro ili loše.

Srećom meni nije bilo nikoga osim muža u rađaoni na drugom porodu (dotrčali su na sam kraj), pa sam se ja ponašala kako mi je pasalo. Sjećam se da mi je bio nagon za mokrenje, primalja je rekla da sam već bila na wc-u i da budemo išli malo kasnije i otišla je .... a ja sam si mislila dobro ako ne mogu na wc bogme se ne budem niti susprezala, pa makar morali zvati onda čistaćicu. I ostala sam sama sa mužem, prepuštala sam se potpuno tijelu koje mi je dirigiralo, znači valjda sam malo i tiskala, a onda sam se čudila kak se na kraju nije izašla nikakva tekućina. I to je sve bilo na boku. Dok su oni dotrčali da me okrenu, glavica se je već vidjela. Zato se valjda niti ne sjećam one ružne faze kad svi navijaju tiskajte, tako nećemo ništa postići, a ti padneš u očaj jer već daješ sve od sebe. I onda zaključe kako ipak to ne radiš dovoljno dobro, pa ti malo nalegnu na trbuh ... (ovaj put me primalja pitala da li smije, dozvolila sam iz razloga jer sam osjetila da je negdje zapelo, a i muž je spomenuo loš ctg).

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

I onda zaključe kako ipak to ne radiš dovoljno dobro, pa ti malo nalegnu na trbuh ...

---

isto su napravili i meni i naravno da sam imala gadnu epiziotomiju
jedva, ali baš jedva, sam nekako sjela u auto kad sam išla doma, plakalo mi se od muke
kako je tek moralo bit elici kad su ju stisnuli i pogurali van :(

sve sam ovo već rekla na 'ko zna kol'ko topica al jednostavno ne mogu zaboravit, nikako da se pomirim s tim

Normalno je da se teško zaboravlja. Ponekad žene epiziotomiju doživljavaju kao seksulano sakaćenje, silovanje i slično, a kad to tako doživiš ne znam kako uopće zaboraviti .... isti slučaj je i kod mene (prvi porod). Za razliku od drugog poroda gdje je bilo uz moj pristanak i osjećaji su mi savim normalni i pozitivni. Doduše na drugom porodu nije bila epizitomija, pa nisam to doživjela kao nasilje nad mojim tijelom, nego sam popucala, a to sam onda doživjela da dolazi od moje bebe, a sve što dolazi od mojeg čeda vrijedno je pretrpjeti.
Prvi puta također nisam mogla uopće ući u auto, ležala sam na zadnjem sjedalu nekako na boku, muž mi je donio veliki jastuk na koji sam naslonila glavu, a drugi put sam se stisnula na zadnjem sjedalu normalno i dovezla doma sa punim autom ljudi i djetetom i bila sva hepi.

Indukcija bez ozbiljnih indikacija i bez pristanka žene je s mojeg gledišta = nasilje u porodu nad ženom i bebom, i ne znam da li ću ikada promijeniti mišljenje o tome.

Aaaaaaa, sad i ja znam kak se zvalo TO na mom porodu. Mada je i moj bio i zdripan, i prokidanje vodenjaka i.... :cry:

Htjedoh reći jesu li ti se spustili organi zdjelice nakon poroda (mjehur, maternica)?
Naime, neki dan sam na pregledu pričala malo sa svojim ginićem o epizitomiji (koju bih u drugom porodu voljela zaobići jer mi je oporavak nakon prvog djeteta bio strava). On kaže da se zna dogoditi da babica uspije izvrsno sačuvati vanjski dio vagine, bez epi, a iznutra da mogu biti grozne rupture, sve do provirivanja crijeva (citiram). Navodno je jednom takvo unutrašnje oštećenje šivao sat vremena. Također, kaže da se posljedice pucanja mogu osjetiti godinama kasnije u vidu spuštanja organa. Zato me baš zanimaju vaša iskustva po tom pitanju, pogotovo vas koje ste rađale veliku djecu bez epizitomije.

klia, ja nisam imala nikakve unutarnje rupture vagine.
inace mislim da se medjicom zove samo vanjski dio izmedju rodnice i anusa. a za takve unutrasnje rupture sam na vise mjesta citala da se dogadjaju ako recimo beba drzi rukicu kraj glavice ili nekako slicno tome, u svakom slucaju podignuto. a kako kod nas doktori pri porodu uopce ne obracaju paznju na takve "detalje" onda je moguce i da su neki to povezali s velikom novorodjencadi.

a za spustene organe zdjelice su krivi rastegnuti misici a svaki voljni misic se falabogu moze voljno i ucvrstiti da ne kazem i nabildati. kegelovim vjezbama, vagitrimom, il japanskim kuglicama, kako tko voli...

Ako kažem ha, ha, neće ti biti ništa jasno.

Zato pročitaj ovo (sve redom po mogućnosti, a naročito od Marsden Wagnera):
http://www.udrugaprimalja.hr/content...ategory/73/46/

a zatim ovo (a naročito dio Epiziotomija):
http://www.udrugaprimalja.hr/content...ategory/72/44/

pa ću ti onda odgovoriti. Uzmi u obzir i činjenicu da je tvoj ginekolog studirao vjerojatno oko 70-ih godina prošlog stoljeća, da se ne služi vjerojatno Internetom itd. itd.)

Tina, hvala na člancima.
Ja sam imala rupture+epiz. i proživjela jedno grozno šivanje. Gin mi je rekao da su mi vjerojatno loše dali anesteziju.

Citiraj:

---

pokazuje da je omjer dubokih napuknuća bio najniži (0.9 posto) kod žena bez epiziotomije i koje nisu bile ograničene na ležeći položaj; najveći postotak dubokih napuknuća (27.9 posto) bio je kod žena koje su rađale u stremenu i sa epiziotomijom. (Borgatta et al. 1989:295) To dokazuje da i položaj u kojem žene rađaju ima velikog utjecaja na učestalost spontanih puknuća.

---

Eh, kad bih ja mogla roditi u nekom drugom položaju, a ne s nogama u zraku! :/ No, odlučila sam definitivno: bilo kako bilo, na porod idem s planom porođaja.

G mi je još rekao da sam ja imala onakon težak oporavak jer mi je tijelo loše reagiralo na raspadanje konca.
Eh, i da ne zaboravim: spomenuo mi je da bez epiz. može kasnije doći do seksualnih problema (vjerojatno zbog raširene rodnice).

(Mislim da ću mu ponijeti neke od ovih članaka drugi puta na pregled) 8)

Draga Klia,
ja sam idem na trudnički tečaj, dakle kakvih sam se sad "lovačkih priča" naslušala o epiziotomiji...pretužno.

Draga Klia, o izboriti se za položaj pročitaj ovdje:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=325126#325126

O bolnom šivanju epiziotomoje isto ima negdje topić, pa će ti biti jasni razlozi. Ima negdje i topić zove se nekako u stilu Kiretaže bez anestezije, pa će ti biti jasne i šivanje epiziotomije. Savjet: na dobrom si putu, ne daj se smesti od ginekologa ili drugog osoblja koje nije u toku sa najnovijim saznanjima.

Citiraj:

---

klia prvotno napisa

Eh, i da ne zaboravim: spomenuo mi je da bez epiz. može kasnije doći do seksualnih problema (vjerojatno zbog raširene rodnice).

---

Moram staviti jedan :lol: na ovu njegovu izjavu! Ja nisam imala epi, a sexualni život nam je bolji nego prije!
Mislim da su problemi izgledniji sa epijem, kako fizički tako i psihički, naime (ovo mi je objanio moj dok) epi je mini kirurški zahvat. Rez boli, pretpostavljam da ostaje ožiljak koji može smetati, a da ne spominjem strah koji je prisutan kod žena koje su imale epi.
Ovo pišem iz pozicije nekoga tko nije prošao epi, ako lupetam ispravite me! :love:

Citiraj:

---

klia prvotno napisa

(Mislim da ću mu ponijeti neke od ovih članaka drugi puta na pregled) 8)

---

Ma daj Klia draga, ostavi se educiranja ginekologa koji te od pocetka trudnoce samo plasi iz pregleda u pregled i drzi se poruka s Izvorovog tecaja.
(Da te podsjetim, ima Izvor u Zadru, i ima krasne radionice o porodu :) )

Citiraj:

---

klia prvotno napisa

Ja sam imala rupture+epiz. i proživjela jedno grozno šivanje. Gin mi je rekao da su mi vjerojatno loše dali anesteziju.
G mi je još rekao da sam ja imala onakon težak oporavak jer mi je tijelo loše reagiralo na raspadanje konca.
Eh, i da ne zaboravim: spomenuo mi je da bez epiz. može kasnije doći do seksualnih problema (vjerojatno zbog raširene rodnice).

---

Joj Klia .... kaj bih ja sve sada tebi rekla. Ali nema potrebe, samo pročitaj članke sa onih linkova koje sam ti dala.
Prvo: ginić ti je djelomično u pravu, vjerojatno ti nisu uopće pričekali da anestezija počne djelovati, pa si proživjela na šivanju epiziotomije isto ono što i ja na šivanju svoje, poslije moga prvog poroda (drugi put sam se opametila, i izbacila dr. van iz rađaone kad mi je počela to isto raditi).
Drugo: imala si loš oporavak samim time što je epiziotomija rez mišića + ako je još k tome i loše sašivena, onda je to kombinacija od koje možeš pasti u depresiju, a ako to doživiš još i kao seksualno sakaćenja kao ja na prvom porodu, onda je to kombinacija stvarno za plakanje.
I treće: tek uz epiziotomiju može doći do seksualnih problema, jer imaš ogroman rez, ogroman izbrazdni frankeštajnski i duboki ožiljak, koji boli i do godinu dana poslije, i koji je čak i meni samoj i sada fuj (tek nakon 3 godine sam ga se ohrabrila dotaknuti).
Sex poslije poroda bez epiziotomije je bolji, jer dobiješ poslije takvog poroda onu žensku hrabrost, samosvijest i slobodu; a ne jad i tugu kao na porodu na kojem te rezuckaju i kasape neki potpuni stranci. I ništa te ne boli, i nema nikakvih ožiljaka (poslije prirodnih ruptura nisu mi ostali opipljivi ožiljci, za razliku onoga koji imam od epi).

Citiraj:

---

Frida prvotno napisa

a da ne spominjem strah koji je prisutan kod žena koje su imale epi.

---

da, nažalost :/

Dijanam, kakva ubačena reklama :lol:
Ma nemam ja dojam da on mene straši, nego je čovjek naprosto stara škola. Po pitanju seksa nakon epizitomije - ne pitajte. Toga kod nas nije bilo 6 tjedana nakon poroda (biži, ko bi se usudio :shock: kad ne možeš ni sjesti).
Po pitanju borbe, znam da ću zasigurno pokušati pregovarati. Ali stvarno nisam snažna da se u tome trenutku s nekime svađam. Nažalost. Osim ako hormoni ne učine čudo :)

mene je tranzicija pukla tek u kasnoj fazi izgona i trajala je sve dok nisam rodila, nekih 15-20min, otprilike. trudovi tek pred izgon su bili sasvim podnosljivi, u pauzama sam se i dalje smijala i opustala, ali kad je beba pocela ici van totalno sam se izgubila - kao da sam upala u bujicu rijeke koja je isla naprijed i postajala sve jaca i jaca a ja nisam mogla uciniti nista.

sad se malo sramim :oops: , jer nakon dva poroda tek sad prepoznajem da je to ustvari bila tranzicija. kad me uhvatila totalna panika i shock od naglog pritiska na debelo crijevo ( o drugom porodu pričam, prvi je bio s epiduralnom pa ništa nisam osjetila). imala sam osjećaj da će ću puknut, da će iz mene izletit kamion, traktor, tenk... nešto nevjerojatno. još uvijek mi je živ taj osjećaj zaprepaštenosti koji je bio jači od boli- ŠTA JE SAD OVO????? pa sam počela dozivat doktora i babicu da odmah dolaze jer beba izlazi ...a kad su došli i skužili šta se događa, pa krenuli s uputama totalno sam se obezglavila i prestravila - gotovo, odustajem, ne mogu više.... ali onda me genijalni dr. matijević samo uhvatio za ruku i mirnim glasom rekao da nema nazad i da to moram obavit jer nitko drugi ne može bebu rodit umjesto mene. uf, odmah sam se skulirala, došla sebi i dalje ko pionir i mali štreber koncentirano nastavila pratit njihove upute kad treba disat a kad tiskat. i fakat sam to odradila vrhunski, gotovo profesionalno, he he. u nekoliko trudova moja je maca maja bila van. bez rezanja i pucanja. ha znači, to je tranzicija. grozno, ali fala bogu, kratko je trajalo.

ninni, po tvojoj priči se vidi što znači prava riječ u pravo vrijeme.

cure, koje niste znale da je to tranzicija - da li bi vam bilo lakše da vam je netko rekao da je to to, i da je ostalo još samo malo, i da je zato tako teško?

Sigurno bi.

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

cure, koje niste znale da je to tranzicija - da li bi vam bilo lakše da vam je netko rekao da je to to, i da je ostalo još samo malo, i da je zato tako teško?

---

ma dobro, znala sam ja šta je to otprilike, i da sam pred samim krajem, samo nisam znala da se to zove tranzicija :oops:

Citiraj:

---

dijanam prvotno napisa

Evo malo ohrabrenja prvorotkama ;)
Ja se ne sjecam da je moja faza tranzicije bila takva. Bila je bolna i trazila je izdrzljivosti, ali se ne sjecam da sam se gubila ili da sam ijednom pomislila "ja ne mogu vise" ili ista blizu toga. Nije bilo tako strasno.

---

Potpisujem.

Htjela sam, doduse, ugristi MM-a - i to dvaput :lol: -, ali najvise mi je u tim dugackim trudovima izmedju kojih vise nije bilo razmaka pomagala koncentracija i disanje - i saznanje da ce brzo sve biti gotovo. :D
Kad sam osjetila nagon za tiskanjem, sestra je rekla da sam spremna, i tu je zavrsila tranzicija i poceo izgon.

Citiraj:

---

Elly prvotno napisa

... i saznanje da ce brzo sve biti gotovo. :D
Kad sam osjetila nagon za tiskanjem, sestra je rekla da sam spremna, i tu je zavrsila tranzicija i poceo izgon.

---

kako si znala da će sve biti brzo gotovo?? Možda ti je to pomoglo da ne doživiš tranziciju kao očaj, jer da si mislila da će to trajati još 5 sati mislim da bi i ti pala u ono "ja to ne mogu".

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

Citiraj:

---

Elly prvotno napisa

... i saznanje da ce brzo sve biti gotovo. :D
Kad sam osjetila nagon za tiskanjem, sestra je rekla da sam spremna, i tu je zavrsila tranzicija i poceo izgon.

---

kako si znala da će sve biti brzo gotovo?? Možda ti je to pomoglo da ne doživiš tranziciju kao očaj, jer da si mislila da će to trajati još 5 sati mislim da bi i ti pala u ono "ja to ne mogu".

---

Ne znam kako da ti to objasnim - to je jednostavno osjecaj, znas da ce brzo biti gotovo jer ti tijelo "radi" 200/h, trudovi stizu jedan drugog, ne stignes nista osim disati, jednostavno vidis i osjetis razliku od ranijih trudova sa velikim razmakom, znas i kazu ti da si skoro pa skroz otvorena, pa se razmak trudova sve vise priblizava, u tranziciji ga nema... Cijeli period tranzicije (od pocetka konstantnih trudova do izgona) je trajao samo 10 minuta.

Lako mi je sad govoriti, no mislim da ne bih na tranziciju gledala kao na ocaj cak i da je trebalo trajati duze, jednostavno nisam dala da me to "pobijedi". Puno sam se educirala i citala o porodu, MM je bio samnom (sto je puno doprinijelo psihickoj stabilnosti :mrgreen:) i nekako podsvjesno znas da je to nacin na koji tijelo treba funkcionirati kako bi dobila svoju bebicu.

Cak ni za vrijeme izgona, koji je bio spor jer su se trudovi prorijedili (sto je na kraju ispalo dobro jer je E imala pupcanu vrpcu omotanu oko bedra, sto mi na srecu babica nije rekla pa me nije radi toga obuzala panika) nisam osjecala ocaj. Vise malodusnost, zbog slabih trudova i velikih pauza izmedju tiskanja. No, osoblje je bilo super, ohrabrili su me, rekli da sve radim kako treba, pa je i ta malodusnost brzo prosla.

Citiraj:

---

nas da ce brzo biti gotovo jer ti tijelo "radi" 200/h, trudovi stizu jedan drugog, ne stignes nista osim disati, jednostavno vidis i osjetis razliku od ranijih trudova sa velikim razmakom

---

Ova faza kad nisam mogla disati i trudovi idu jedan za drugim je mene čopila čim su mi dali drip, i trajala je do kraja. A drip su mi dali odmah. Trudove sa velikim razmakom nisam niti imala. Govorim o prvom porodu.

U drugom porodu mi je bilo ovako kako ti opisuješ, ali valjda zato jer sam odbila drip. Polagano prvo, a samo zadnjih sat vremena intenzivno, koncentriraš se, ne stigneš ništa osim disati, ali je izdrživo.

Ti si dobila drip ili nisi?

Citiraj:

---

Elly prvotno napisa

Lako mi je sad govoriti, no mislim da ne bih na tranziciju gledala kao na ocaj cak i da je trebalo trajati duze, jednostavno nisam dala da me to "pobijedi". Puno sam se educirala i citala o porodu, MM je bio samnom (sto je puno doprinijelo psihickoj stabilnosti :mrgreen:) i nekako podsvjesno znas da je to nacin na koji tijelo treba funkcionirati kako bi dobila svoju bebicu.

---

meni je treci put tranzicija bila najgora. najkraca i najgora.

iako sam radjala treci put, znala sam (i educirala i znala iz iskustva) sto je to sto me "spopalo", mm je treci put bio uz mene, znala sam da to tijelo odradjuje najtezi dio posla, kontala da nece trajat duze od pola sata (trajalo 20 minuta), pa mi sve to skupa nije pomoglo da ne osjetim ocaj, pravi, duboki, unutarnji ocaj i poraz nad tako jakim osjecajima...

do te mjere da me sest mjeseci nakon poroda prala depresija zbog odluke da je to bio posljednji porod koji odradjujem i da sam se zbog toga sto me tranzicija "pobijedila" odrekla sve svoje djece :cry:

sad sam vidjela da sam vec pisala o tome...

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

do te mjere da me sest mjeseci nakon poroda prala depresija zbog odluke da je to bio posljednji porod koji odradjujem i da sam se zbog toga sto me tranzicija "pobijedila" odrekla sve svoje djece :cry:

---

:love: o bokče moje

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

Ti si dobila drip ili nisi?

---

Bez dripa, prvi (zasad jedini) porod.
Totalno prirodan vaginalni porod; jedino sto nisam mogla izbjeci su bili klistir i CTG (dozvolili su mi ipak jednu setnju do WC-a).

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

kako si znala da će sve biti brzo gotovo?? Možda ti je to pomoglo da ne doživiš tranziciju kao očaj, jer da si mislila da će to trajati još 5 sati mislim da bi i ti pala u ono "ja to ne mogu".

---

a vidis, ja sam znala da ce biti jako brzo gotovo i ipak me copila tranzicija i razmisljanje 'kako cu ja to, ja to ne mooooguuuu'

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

a vidis, ja sam znala da ce biti jako brzo gotovo i ipak me copila tranzicija i razmisljanje 'kako cu ja to, ja to ne mooooguuuu'

---

a možeš si onda samo zamisliti očaj i želju da skončaš sve, kad misliš da će to trajati još 5 idućih sati, nikoga nema, niti babice niti doktora, samo muž i ti, a prije toga ti je babica rekla "pogledajte onu mladu rodilju u susjednom boksu kako se super drži, ajde nije to tako strašno, smirite se".

Mislim katastrofa koje neprimjerene riječi, pogotovo za prvorotku kojoj su na prijevaru uvalili drip, a nakon toga su trudovi odmah postali jedan trud bez prekida i bol koja mi je bila neusporediva sa ovom boli sa drugog poroda bez dripa.

da tinna, grozno. ne mogu si ni zamisliti kako je to tek tesko.
zato sam se rukama i nogama borila da odem roditi u graz.

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

do te mjere da me sest mjeseci nakon poroda prala depresija zbog odluke da je to bio posljednji porod koji odradjujem i da sam se zbog toga sto me tranzicija "pobijedila" odrekla sve svoje djece :cry:

---

:love: o bokče moje

---

:heart:

plus to sto si imala muza uz sebe. kako je tek radjati sama kao prst? :(

Grozno, pregrozno. Ja sam odmah ljuta na sve one koji ne žele biti uz svoju ženu, koji ne osjećaju taj poriv da je zaštite (iako je to relativno) dok rađa njihovo dijete. Ako već ne možemo roditi zajedno, a zajedno smo ga napravili, onda barem želim sve ono ostalo kaj mi muž može pružiti.

A što se tiče odlaska u Rijeku ili Graz ili neko treće mjesto - ja sam sad smatrala: nisam više onako naivna kao na prvom porodu, imam pravo roditi svoje dijete u svojem gradu, neka mi samo netko pokuša sad prodati one fore kao prvi put, ako ne bude išlo drugačije pokupiti ću se sa kreveta i otići doma. Bila sam toliko ljuta i 2,5 godine nakon prvog poroda, da mi je to davalo snage za sve ono na drugom porodu. Doduše prodali su mi foru sa strahom da beba ne pusti mekonij, pa sam pristala na prokidanje vodenjeka, i to je moja greška što se nisam dovoljno i u tom dijelu raspitala. Srećom bilo je na samom kraju. Istina postoji još milion stvari koje laik ne može znati, uvijek je neka mogućnsot za podvaliti nešto ispod žita, ali ja sam baš imala volju za fight, željela sam se suočiti. Za treći put imam još više volje za "ajde nek' netko proba biti bezobrazan ili prodavati mi fore tipa malo dripeka da budete brže gotovi".