Printable View
osjećaš li let down kad počenš dojiti? sada si jako opetrećena količinom mlijeka, teško ti je, uplašena si, ne bi bilo čudno da ti je zbog tolikog stresa otežan refleks otpuštanja mlijeka. pročitaj ovaj tekst http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=111&Show=1294
Hvala svima na odgovorima i savjetima. :/
Ranjene bradavice nisam imala, no istina je da dok dojim osjećam blage kontrakcije maternice i nešto više krvarim. Ali mislim da je zapravo stvar u stresu!!! Toliko sam željela dojiti, a bila bih izmorena i nervozna od 10satnog cicanja, njenog plača i nedobivanja na težini. Vjerovatno je to neki začarani krug i moj stres je zapravo kočio nastajanje mlijeka. A kako je ona bila nonstop na cici veće količine mlijeka se nisu uspjevale niti napraviti.Citiraj:
Klia: Paki, osjećaš li bol u maternici za vrijeme dojenja i bilo kakvu drugu bol? To te pitam zato što sam sama imala takvo iskustvo i tijelo mi je možda nesvjesno kočilo oksitocin budući da su podoji bili popraćeni zaista jakim grčevima maternice+bol od epizitomije+ranjene bradavice.
Sad mi malo zaspi preko dana i primjećujem da mi se odmah uspije napraviti više mlijeka a i prvi put sam primjetila da mlijeko curi samo od sebe tako da mislim da je "let down" proradio. Naravno da joj dajem da sve posiše, pa ako nije još sita dam joj malo adaptiranog. Nekako sve više vjerujem da je ova dohrana privremena dok se nas dvije ne smirimo. A moram priznati da se ja malo smirujem jer vidim da je konačno sita!!
Ah ta psihologija!!!!!! :)
Paki mislim na tebe i drzim fige da sve bude u redu :love:
Draga Paki, čitam ove tvoje postove i nevjerojatno kako me tvoja situacija podsjetila na ono što sam i sama prolazila. Čak i ovo što opisuješ u posljednjem postu da osjećaš dolaženje mlijeka kad ti dijete spava - isto je bilo i kod nas. Naprosto se tada opustiš i let down proradi. Moram ti reći da je to dobar znak.
I ja sam osjećala preogromnu želju da dojim, no došli su problemi koje nisam očekivala. Plus krivi savjeti, postupci i pritisak okoline koja me uvjeravala da nemam mlijeka. Unatoč svemu - uspjeli smo i dojili do 2 godine i 10 mjeseci!
Tako sam sigurna da će biti i s vama. Tvoja je upornost i znanje o tome da dojenjem činiš najbolje djetetu najvažnija. Također znaj da je svaka kap tvoga mlijeka tvojoj curici dragocjena i ne osjećaj krivnju zbog ovih obroka adaptiranog. Kako se ti budeš smirivala, doći će vrijeme kad ćeš adaptirano posve moći skinuti s dnevnog reda, mame savjetnice će ti točno objasniti kako. Dakle, ne boj se.
No, ono što je veliki plus tvoje situacije: imaš nas sve ovdje, u svakom trenutku se možeš javiti i dobiti kvalitetnu potporu (što savjetodavnu, što psihološku). Znaj da je u ovome trenutku najvažniji tvoj mir i vjera da će sve biti OK. Pokušaj se ne kočiti iznutra i pusti neka stvari prirodno teku ka svome rješenju. A ono će doći.
Pratimo te i mislimo na tebe!
Pusa tebi i maloj papalici!
P.S. Jel ti koji puta bljucnula veliku količinu mlijeka?