-
I ja sam imala indukciju nakon sto sam prenjela 15 dana.
Isto kao Fidji, dosla na pregled u nedjelju, i oni odlucili da bih ja mogla roditi, a ja naravno, isprepadana prenesenosti i jos nekim okolnostima, pristala.
Najprije su mi spicili dvije injekcije apaurin spazmexa, pa su me, kako se ja nikako nisam otvarala, oni rucno otvarali :x , pa mi probusili vodenjak i iznenadio ih mekonij....., pa mi spicili drip, pa kada me od bolova uhvatila treskavica i plac, poslali me na carski.
Sve skupa je trajalo nekih 12 sati.
Sreca, sve je bilo u najboljem redu s bebicom.
-
Prvo porod: došla u bolnicu s puknutim vodenjakom, dali mi drip čim sam dotaknula krevet, otvarali me na silu, tiskali trbuh, epiziotmija .... sve bilo uredno inače prije, savršena trudnoća, sve savršeno. Porod užasan, beba sa hematomom, slomljena ključna kost. Indukcija bez ikakvih indikacija, jedino im je bio cilj da sve bude brzo gotovo. A mene nitko nije pitao da li želim biti brzo gotova, ili želim ljudski porod.
Drugi porod: 7 dana prije termina počela hodati na amnioskopije, 3 dana nakon termina na amnioskopiji doktorica zaključila da sam otvorena 4cm i da je ctg zabilježio trud (koji ja nisam osjetila, a i trudovi koji su počeli noć prije su bili tako laganini da sam mislila da me samo malo bole križa), i kaže ona sestri "ovdje je porod počeo, vodite je u rađaonu". Ja pošizila, bez stvari, bez muža, nije mi uopće pogledala plodnu vodu, ja se osjećam super, u mislima mi prvi porod i indukucija - i pokupila stvari odoh ja doma. Inače su non stop nudili indukciju, još od 7 dana prije termina na prvoj amnioskopiji, i vršili prilično jak pritisak na mene, osim dr. Jukića koji je bio korektan. Vratila sam se nakon 5 sati, opet odbila indukciju po ne znam koji put - i imala prekrasan porod.
Nudili mi drip, jer kao ne valjaju mi trudovi, kaj ima veze kaj se fino otvaram, mora još i boljeti, ići malo brže i trudovi biti regularni (čitaj vezati se jedan na drugi).
