Da se nadovežem, dudu nikad nije nosila van, uvijek je ostajala samo u krevetu. Taj put ju je nekako uspjela staviti u ruksak i ja kad sam vidjela da je vadi i stavlja u usta, samo sam je makla i stavila na stol. Kako sam grozna......
Printable View
Da se nadovežem, dudu nikad nije nosila van, uvijek je ostajala samo u krevetu. Taj put ju je nekako uspjela staviti u ruksak i ja kad sam vidjela da je vadi i stavlja u usta, samo sam je makla i stavila na stol. Kako sam grozna......
Mislim da svaka mama može procijeniti kada je dijete spremno odvojiti se od dude bez nekih trauma. Mojoj je duda bila sve-nama spavanja bez dude. Sa 3 i pol godine počela sam razgovarati sa svojom curom da su djeca sa 4 godine velika i ne nose više dudu. I tako smo to ponavljali i ponavljali i kada je došao dan četvrtog rođendana ona je sama ponosno svoju dudu bacila u smeće jer je sada velika i nikada više nije niti pitala za nju.
U takvim stvarima treba biti strpljiv i dobro osluškivati dijete.
Ja se uvijek pitam kako bi meni bilo da mi netko oduzme nešto što je meni jako bitno pa s tim stavom pristupam i djetetovim "ovisnostima". Polako i strpljivo i sve se da riještit-uostalom je li tko vidio prvašića sa dudom?
Stvar je u tome da je većina ovisnosti loša, a na roditelju je odgovornost da sreže stvar. Duda većinom ne nosi ništa dobra u kasnijoj djetetovoj dobi (Rode bi rekle i u ranijoj :mrgreen: ), od karijesa, lošeg izgovora, mogućnosti gušenja ako dijete pregrize dudu, itd. Zato djetetu treba maknuti dudu dok je još malo, dok se nije naviklo na nju i postalo ovisno o njoj. Naši su obojica prestali s dudom do godine i pol, a tako planiramo i s najmlađom.Znam da većina roditelja strahuje kako će dijete zaspati bez dude, kako će se umiriti, itd., ali dok su još mali brzo se naviknu.
Amel, vjerojatno si u pravu. C. je sama neki dan rekla: "Mama, ja sam vejika, meni ne tjeba duda" i sl. Ja sam skužila da je ona spremna, spominjala ju je samo koji dan, nije niti njurgala ni plakala, da sam slučajno skužila da lošije spava, da plače, da pati za njom, koliko god sam dosljedna, mislim da bi dudu vratila i priznala da sam uranila. Nekako s drugim rođendanom toliko promjena s njom (evo ima par dana počela je i govoriti u prvom licu)...
P.S. Iznenadila bi se za prvašiće s dudom, a i bocom.
Voljela bih da ti mogu reći drugačije, ali kad nam dođe prije škole s lošim izgovorom, pa roditelji počnu : ma znate, pokušali smo sve, ali neće bez dude/boce, pa onda skrivećki u kući kad ga nitko ne vidi, bla bla.... Eto, zato kažem, roditelj treba presjeći na vrijeme. Što ne znači da nema djece koja se sama odviknu u vrtićkoj dobi, ali nikad ne znaš.