Boriti njihove bitke?

nama je uciteljica na sastanku rekla da ni slucajno ne pokusavamo rjesavati nesto s tudom djecom

to mi je ok, al za teze probleme

za ovako neke sitnice ako sam prisutna i vidim da neko dijete radi gluposti najnormalnije cu mu reci nesto, ili se ubaciti u razgovor ako vidim da je necija masta malo bujnija. ne ustrucavam se uopce, i ne smeta me ako neko drugi upozori moje dijete na neprimjereno ponasanje. svi mi zajedno zivimo, ne treba ici odmah s prijetnjama ili bezobrastinom, ili ne daj boze pljuskama, ali niti se ne trebamo praviti belsavi, kao da djeca trebaju imati neki svoj paralelni svijet u koji se roditelji ne smiju mijesati

mi za sada nemamo nekih problema, znali su ga na glazbenoj gnjaviti ovi stariji da je mala beba i da ne ide u skolu, al kaze da je prestalo

al u principu se slazem da jedino sto mozemo (i trebamo) uciniti je razgovarati sa svojim djetetom

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Ja isto reagiram na situaciju koja se odvija, uglavnom kroz zezanje, ali sam znala i vikati kad sam razdvajala dečke koji se tuku. To me cvijeta preodgojila, stvarno je, u par navrata je pisala o "našoj djeci" i to me se jako dojmilo. Ovo mi je malo drugačije jer ja to nisam vidjela ili čula već upućuje na tužakanje. Kao svaka prava control freak majka, mogla bih se skrivati u grmlju dok ne dođe do sporne situacije i onda se uključiti :mrgreen:

---

ovo kao da sam ja pisala
i na mene je ostavilo utisak cvijetino pisanje, pa sam nedavno klince opomenula da ne psuju, jednom kod nas, jednom u parku
pre bih to slušala, a onda mojoj posle nasamo objašnjavala zašto se takve reči ne govore
a sad sam to objasnila svim klincima, kroz šalu, sa osmehom

Citiraj:

---

ne ustrucavam se uopce, i nesmeta me ako neko drugi upozori moje dijete na neprimjereno ponasanje.

---

e, tako, i ovo je važno. cijelo vrijeme mislim na to i zaboravim napisati.
zašto bi mi smetalo da moja susjeda/neki roditelj opomene moju kćer jer nekogazove uvredljivim imenom?
ako je ok to čuti od djece, a ne reagirati, onda je valjda ok proći i poredpovrijeđenog na ulici, a ne pružiti mu pomoć, što li.
djeca nas trebaju iako nisu povrijeđena, mali su...
pa i to osnaživanje je proces kojitraje, ne nauče svi na jednom primjeru... moglo bi i cijelo djetinjstvo proći,a da se neki nikada dovoljno ne osnaže.
i zapravo im na taj način svojim primjerom pokazujemo da je normalno reagiratina tuđe loše ponašanje, stati u zaštitu slabijemu, a ovim drugima pokazati danisu sami.
naravno da sam joj stoput rekla da se rugati nikome i nikada ne smije niti sepovoditi za ičijim ružnim ponašanjem.
ali ako je ona to "malo zaboravila" ili nije usvojila sa svojih 7, 9,11 godina... pa neka je se opomene, neka se zasrami što se mene tiče. a nije daju neću utješiti i razgovarati s njom i tada, ako zaplače jer ju je sram.
mislim da je ifigenija to spomenula na jednoj temi: treba selo za odgojitdijete.
ali o tome je cvijeta, k'o što spominjete, jednom lijepo pisala da su to našadjeca koja lome naša igrališta i razbijaju naše sijalice ili tuku našu djecu, ada čija su?
i slažem se s cvijetom, zauzeti takav stav mi je najprirodniji mogući potez.

Meni nikako nije prirodno, ako se nešto odvija na štetu mojeg (ili bilo kojeg drugog) djeteta, a ja sam pored njega šutjeti.
Što sam mu time poručila? Da mi je to ok, odobravam to?

anemona, nadovezala sam se na medin post.
je liti to mene pitaš? ne kužim baš, mislim da smo obje i ti i japisale isto, zar ne?

Ne, ne, ne pitam ja tebe ništa, slažem se s tvojim postom. Vidjela sam ga naknadno.:mrgreen:

OK mi je upozoriti tuđe dijete kad se nađeš u situaciji da radi nešto loše ispred tebe ili ovo što je Anemona spomenula da vrijeđa tvoje dijete na tvoje oči.
Ali cvijeta kaže:

Citiraj:

---

ja bih, da se t odešava mojoj djeci, napravila neku situaciju da mogu porazgovarati s malom

---

To mi je nekako sumnjivo. Zamišljam Balarosu u sačekuši na malu ispred škole i onda iskoči i krene: Ej seko, seko...
A ne vjerujem da bi mala ispred roditelja zazivala T. ružnim nadimkom.

Za sačekušu tuđeg djetata nikako nisam, ako ne bi postojala mogućnost odraditi to usput kroz šalu, odradila bih pred roditeljima.

Vidi ovu AdioMare, jednom da se neka grupa lijepo složi oko nečeg i ona odmah traži konflikt! :mrgreen:

Slažem se ja u teoriji da je ok da netko drugi opomene moje dijete. Ono sa čim imam problem u praksi je način na koji se ponekad ljudi obraćaju mom djetetu i onda dođem do jedne licemjerne situacije kad sam ja, kao, kompetentna "uvoditi reda", a netko drugi nije. Zbog toga sam izbjegavala takve situacije i čekala da roditelj riješi problem. Osim toga, već sam spomenula, čini mi se to i neravnopravno. Podsjeća me na situacije kad se jedno dijete ljulja i odrasla osoba dolazi i pita ako sad može malo X. To je nefer, od djeteta se onda očekuje da bude pristojno i pristane.

Napominjem opet, promijenila sam se, ali ovo mi nije usporedivo s mojim tj. Tinovim problemom kad nisam prisutna.

A zašto balarosa, jednostavno ne zamoliš učiteljicu da prenese roditeljima od curice što tebe muči i da oni
popričaju sa svojim djetetom i upozore je da prestane s vrijeđanjem? Ako joj je Tin već zamolio
da prestane, a ona ne prestaje, u krajnjoj liniji, i zaslužila je da je se malo pošpota.
Meni bi bilo manje riskantno reći učiteljici nego ići direktno nešto djetetu ili roditeljima govoriti.
A ovisi i kakvi su roditelji.

Citiraj:

---

Zamišljam Balarosu u sačekuši na malu ispred škole i onda iskoči i krene: Ej seko, seko...
A ne vjerujem da bi mala ispred roditelja zazivala T. ružnim nadimkom

---

hahahaha
ma gle, pa nećeš ti sad reći djetetu to je tako i nema ti majci.
pa upitat ćeš ga, iako nisi čula, da ti se tvoje dijete malo požalilo - ili nekako slično, pa ako je to tako... a ako nije, ispričat ćeš se, ako jest lijepo moliš...

jer, jasno ti je da postoji mogućnost da dijete usvoju obranu zbog srama ili tek tako kažeda nije i ti ćeš to prihvatiti, pa nećeš ga maltrati...
ali svakom empatičnom i dobro odgojenom djetetu će ostati tvoja molba u ušima, iako tvrdi da nema ništa s tim.

Ma stalno pričam s tom jadnom ženom, neugodno mi je više, baš mi se to čini bezveze sitničavo "Buuuhuuu, recite I. da se ne zove Tina tako". To nije čak ni ruganje nego je nadimak ušao u govor, pitanje je koliko razumije što govori (kad je sve počelo, Tin se doma pohvalio da ga zovu tako).

ma kakav crni konflikt? :mrgreen:
vidiš da se slažem sa medom, anemonom, cvijetom, samo s tobom ne, hahahaha

pa koji je to nadimak, sad me zivo zanima

U principu mi je problematičan taj početak razgovora. Evo, kad svi citiramo cvijetu :naklon: sjetimo se onog njenog savjeta: Kad imate nešto ozbiljno razgovarati s djetetom, nikako mu nemojte reći imam nešto razgovarati s tobom jer je već taj uvod dovoljan da dijete padne u bed.
Da mala uvrijedi dječaka naočigled, to je lako.
Ali kako iz čista mira krenuti u prodiku?

Jednostavno mi taj razgovor nije na istoj razini, i štaćusad.

A moram priznati i da ne volim da se moja djeca druže s djecom čiji se roditelji puno miješaju između njih. Mislim, neću mu braniti da se druži s njima, ali ga neću ni poticati :mrgreen:

Pa to joj je dio posla (učiteljicin). I nije to ništa sitničavo, muči tvoje dijete, muči tebe, a i vidi nas koliko
smo se raspisale. Dijete ima pravo da ga ne vrijeđaju, a očigledno je nadimak uvredljiv.

u svakom slučaju, kako god mislim da treba reagirati ako traje, a traje.
kako god je tebi to zgodno, hoćeš preko učiteljice, hoćeš samom djetetu... osnaži se, kreni! :mrgreen:

recimo, ja sam jednom učiteljicu zamolila za pomoć. moja k se navukla na jednu seriju, i svejedno što joj nisam dozvolila gledati, ili sam joj dozvolila samo ponekad, ili je ona gledala kad mene nema doma ili reprizu u jutarnjem terminu... vidjela sam da joj je koma što svi u razredu gledaju, a ja njoj ne dam i ona nije u toku, ne zna što je sa sulejmanom :mrgreen:
znajući koliki utjecaj njena voljena učiteljica ima na k, iskoristila sam jedne informacije, a učiteljica jedva dočekala! govori žena ma spomenem im tu i tamo, ali kad već i vi primjećujete tu opsadu serijama, baš ću iskoristiti jedan SRZ da razgovaramo o tome i o ljepoti čitanja knjiga, recimo.
kod nas je rezultat tog razgovora bio da na žalost nije zagrizla u čitanje knjiga, ali je prestala patiti za sulejmanom jer je i od učiteljice dobila potvrdu da je to glupo.
ali morala sam joj ipak kupiti naušnice sa sulejman-crvenim kamenom :mrgreen: :lool:

Nije isto čuti od učiteljice ili od nekog stranog odraslog.

Neću više :mrgreen:

ma kužim ja tebe, jurana. ne sjeda ti to i onda bolje da ne jerbi stvarno mogla zvučati ko ona baka što je presjela tanjinog a. :mrgreen:
mislim, čuj to...
kako iz čistog mira skočit u more? kako iz čistog mira obrijat noge? kako iz čistog mira... :mrgreen:
kako?
pa lako. :mrgreen:

ajme, pa gdje si, cvijeto?

Ja ću cvijetu poslati u školu da popriča sa svima :mrgreen: Nešto hoću. Ovo je sitno, čeka nas još sigurno svašta, puno mi znači pročitati tuđa razmišljanja i tuđa iskustva.

Meda, specijalac. Speci, od milja.

Citiraj:

---

Nije isto čuti od učiteljice ili od nekog stranog odraslog.

---

ok, a tkoje tu točno stran?
mama od tvog prijatelja iz razreda?
a ne znam, valja se rukovoditi i svojim vlastitim osjećajem, procijeniti kao odrasla osoba je li nešto prigodno, ok u tom trenutku, i kada ako nije tada, je li uopće...
mi tu sad pričamo, naravno da nema pravila, ali i da je to sasvim no-no, po meni nije.

prema mom iskustvu ljudi ili okreću glavu i prave se da ne primjećuju ili govore gluposti.
dat ću banalan primjer. ako moje dijete viče na hodniku u zgradi malo mojih susjeda će izaći i reći: nije u redu da vičeš na hodniku, probudio si me. ili će šutiti i gunđati ili izaći i pitati ' tko je to tako zločest?, ako budeš vikao doći će policija i odvest te u zatvor...'
podržavam cvijetu, mislim da trebamo reagirati ali trebamo razmisliti kakve poruke šaljemo i precizno se izražavati

Hm, nadimak stvarno nije uvredljiv, ja sam mislila da je nešto puno gore.
Doduše, mi smo jednog kolegu zvali Ivica Kostelić, pa se uvrijedio i zamolio nas da prestanemo.
(on je pak mene zvao omladinka i ja sam to stoički trpila)

Inače sam protiv toga da ti "ozbiljno" razgovaraš sa djevojčicom - jedino da joj dobaciš u šali, ali to može imati i kontraefekt.
Više sam za razgovor sa učiteljicom ili roditeljima - iako, sad kad sam čula nadimak stvarno mi se situacija ne čini ozbiljna.

nije mana ni biti plavuša ili policajac, ali kada nekom kažeš da kuži ko plavuša ili specijalac onda se drugačije gleda na stvari.
mali su oni još, dečkima u tim godinama "ženska" boja zna biti uvreda, a nekim drugima povod za buling.
meni se to ne bi sviđalo kao ni balarosi (viš da se slažemo :mrgreen:)
nazvalo ga se tako par puta i sad je kraj ajde-de, nije mimoza, ali ostaviti to tako na duge staze, a iritira i tebe i dijete meni bi smetalo.

potpis pod am, i mislim da jest uvredljivo, skoro jednako kao da su mu rekli glupane..

Meni nije problematicno popricati s djetetom, bilo cijim, cak ga i zaruziti. Ne svidja mi se danasnji prezastitnicki odnos roditelja, ono, ne smije moje dijete niko krivo pohledati... Pa ne smije ni ono raditi stvari krivo, a ako radi okolina je tu da ga ispravi...

Za konkretnu situaciju, da, treba se ukljuciti i reagirati. Moj brat je od bezazlenog zadirkivanja s pocetka prvog razreda postepeno postao zrtva sustavnog buling od strane cijelog razreda. Nije se desilo preko noci, ali djeca funkcioniraju kao copor i cak kad znaju da nesto nije ok, rijetko stanu u odbranu napadnutog. Kulminiralo je u 6 osnovne kada su ga fizicki napali, a ON trebao nakon toga posjecivati pedagoga i psihologa jer su SVI iz razreda rekli da je on kriv jer je uvijek nsjpametniji i uvijek filozofira i niko ga ne voli... Nesto nevjerovatno... M

Ja iz osobnog iskustva smatram da je probleme koji se dešavaju u školi najbolje rješavat pod posredništvom učiteljice ili ako je ozbiljnije stručnih službi škole, jer ako se direkt uključe roditelji to može eskalirat u jako ružnu stvar, a djeca će se drugi dan u školi zajedno igrat. Ja sam sa svojim R. prošla nekoliko vrlo ružnih situacija sa jednim dečkićem iz razreda (da se razumijemo kod prvog incidenta su obojica bili podjednako krivi, a u drugoj situaciji je taj isti dečkić namjerno napravio jednu jako ružnu stvar mom R.). Sve je bilo o.k. dok se situacija rješavala preko učiteljice, ali se onda mama drugog dečkića vrlo ružno direktno uplela i stvar je jako ružno eskalirala, čak do toga da sam mu ja zabranila da se druži s tim dečkićem (izvan škole) i onda je obojici bilo žao što branim druženje, a oni su si i dalje nakon toga bili dobri.
Samo da nadodam da je nakon prvog incidenta mog R.-a došla kao i tanjinog baka tog klinca, al srećom ga ja vozim u školu, pa sam ja popričala s njom i objasnila joj da ona zna dio priče koju joj je ispričao njen unuk, ja koju mi je ispričao moj sin, a da je istina negdje u sredini, i dok smo mi pričale njih su se dvojica već igrala.
Malo sam odužila, al hoću reć da oni brzo zaborave svađu, a kad se roditelji upletu to zna završit vrlo vrlo ružno.

Ja stvarno ne kužim što je uvredljivo u tom nadimku.
U moju obranu-plavuša sam.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ja stvarno ne kužim što je uvredljivo u tom nadimku.
U moju obranu-plavuša sam.

---

speci - retard

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ja stvarno ne kužim što je uvredljivo u tom nadimku.
U moju obranu-plavuša sam.

---

Vjerojatno kontekst u kojem je nastao, ne znam što bi drugo bilo problem.

bez obzira kako se to nama cinilo, djeca ga sigurno nisu tako zvala od milja i dobre namjere

a osim toga, svako dijete ima svoje ime, i ima pravo da ga se zove imenom

znam nekih slucajeva da su ti nadimci ostali ljudima do odrasle dobi, pa na kaju nitko vise ni ne zna kako se oni zovu, a sve je pocelo tako banalno

Ma tema je otišla u totalno krivom smjeru. Naravno da ću reagirati ako se situacija događa u mom prisustvu (zapravo prvo sačekam da reagira roditelj djeteta koje se neprimjereno ponaša, ako reakcija izostane, onda ja reagiram). Ali smiješno mi je ići u školu ciljano, s namjerom da sretnem to dijete i popričam s njim. Napominjem da govorim o sitnicama, ne o slučajevima zlostavljanja. Ma čak neću uvijek reagirati ni ako se nešto događa pred mojim očima, a vidim da je dijete to u stanju samo riješiti. To mi djeluje kao prezaštićivanje djeteta.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Ma čak neću uvijek reagirati ni ako se nešto događa pred mojim očima, a vidim da je dijete to u stanju samo riješiti. To mi djeluje kao prezaštićivanje djeteta.

---

Pa ovo se podrazumijeva. Normalno da prvo čekaš da li dijete to može riješiti.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Pa ovo se podrazumijeva. Normalno da prvo čekaš da li dijete to može riješiti.

---

Pa meni se baš ne čini da svi čekaju može li to dijete samo riješiti.

a iz čega ti se to ne čini?

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

a iz čega ti se to ne čini?

---

I mene zanima.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

a iz čega ti se to ne čini?

---

Moj opći dojam, ne samo na temelju ove teme, nego i na puno drugih pročitanih tema. Ja na pola ovdje opisanih svari ne bih reagirala. Radije bih dala svom djetetu savjet kako da se postavi, i radila bih na djetetovom samopouzdanju. Moj sin je u miješanoj skupini u vrtiću, najmlađe je dijete u kvartu (brata mu ne računam, taj još nije u dobi za igranje s drugom djecom) i nije nam se jedanput dogodilo da mu se netko stariji rugao u vrtiću, da se netko odbio igrati s njim, da je bio najlošiji u zajedničkim igrama i slično. Ja na to gledam kao na životnu školu. Reagirala sam samo jednom, mislim da sam to napisala više puta na forumu, kad ga je jedan dječak počeo svakodnevno gristi u vrtiću. Da to tete nisu riješile, riješila bih ja s roditeljima i tim djetetom. Ovo ostalo se sve riješilo samo od sebe, bez intervencija sa strane.

Ako se radi isključivo o nadimku ja ne bi reagirala, osim ako mi se ne bi baš ukazala neka jako zgodna prilika gdje bi toj djevojčici mogla nešto napomenuti u vezi nadimka.
A nadimaka ima svakakavih, tako da mu neki drugi možda bude još manje sjeo. Brat mi je nedavno imao svadbu i dolazi mu kvartovski frend i pozdravlja ga s osmjehom od uha do uha i nadimkom cigo. Taj nadimak je dobio jer imamo par slova u prezimenu koja se preklapaju, a prezime zapravo i ne vuče na taj nadimak, a ni njegov izgled, prije bi mogao biti neki sjevernjak (plav, visok ...). Naši roditelji nisu urgirali, ne znam koliko je to bratu smetalo no ne sjećam se nekog velikog problema u vezi toga.
Znam da je i tata znao spomenuti da su i njega neki prijatelji zvali tim nadimkom.
Zapravo mi se čini da dečki vole koristiti nadimke. Recimo u kćerinom razredu svi dečki imaju nadimke bez obzira koliko im je dugačko ime ili prezime, neki su iste dužine kao prezime.

kad tako postaviš stvari zvuči realno i logično.
ali, zanimljivo mi je ovo bildanje djetetovog samopouzdanja, davanje savjeta kako da se postavi...
zvuči kao da je dovoljno tako to reći, postaviti se tako u određenoj situaciji i ti si nešto time riješio.
pa jesi instantno, a znamo da tu još treba puno vremena proći.
to je ugrubo rečeno.
mislim da je "rađenje" na djetetovom samopouzdanju živ posao, kao što je i odgoj živ.
nema tu pravila za svaku pojedinu situaciju, a ni ne reagiramo jednako na svaku, taman da je i skroz ista.
imamo i to neko raspoloženje na koje utječe lupam: vrijeme, glad ili žeđ. kako mi, tako i djeca.
nekada je i odraslima buha zapravo slon, a nekada je slon šala mala. a gdje djeci.
tebi je sitnica, vjerujem da ti je. možda i objektivno je, samo, ne znam tko to može reći?

ono na što nikada neću pristati je "da se čeliče", pa kako god.
a ponekad nema što ni ispasti iz toga kada ih pustiš da se sami hrvaju, bez ikakve pomoći sa strane. čekajući da se nabildaju samopouzdanjem.
ne kažem da je to rezultat nebrige, ne daj Bože, ali i o "prezaštićivanju" bi također mogli govoriti, što to točno znači?
ili ne bi mogli, ako znamo da se na svakoga od nas ne može primjeniti isti obrazac?
ako dijete roditelja verbalno ili neverbalno traži pomoć, ako i roditelj nešto vidi kao problem mišljenja sam da treba reagirati.