Imate li puno prijatelja...?

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Imam 1 najnaj prijateljicu. Ona zna apsolutno sve o meni i bila je uz mene i je u svakoj situaciji (u dobru i u zlu). Uz nju imam još dvije prijateljice s kojima se viđam/čujem na nekoj redovnoj bazi.
Površna prijateljstva su nekako s godinama otpala. Promijenili se prioriteti, nekako mi je u jednom trenu života pasalo izgubiti kontakt s ljudima koji mi ne odgovaraju 100%.
Sad kad je dijete veče, imam više vremena i vidim da mi fali ljudi.
Teško sklapam prijateljstva i ne vidim baš neki način kako uvesti nove ljude u svoj život.

E da, imam i nekoliko mjeseci novu kolegicu na poslu, koja mi je baš nekako karakterno sjela. Volim s njom razgovarati, provoditi vrijeme, imamo prilično slične stavove o životu,... jedini problem je što nismo baš u sličnim životnim fazama, ali lijepo je za promjenu upoznati nekog tko ti karakterno odgovara.

---

Potpisujem Anemonu i Peterlin, i ja sam takva i ponekad mi to paše jer mi je druženje s ljudima koji mi 100 % ne pašu gnjavaža. A opet ima onih s kojima bih se družila ali ništ ne poduzimam jer ne volim biti nametljiva.

Bok, ako želiš ja ću ti biti prijateljica. Možeš mi se izjadati ili isplakati kad god hoćeš.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Joj, draga, nije problem ta kolegica. Ni poziv na kavu. Mislim da kužim Anemonu jer ja sam isto tu negdje - jako jaaako pažljivo biram prijatelje i teško se otvaram. Površna poznanstva (dovoljno za kavu) jednostavno nisu to. Ima nas koji smo takvi da se bolje osjećamo s obitelji nego s čoporom prijatelja. Poznanstva me iscrpljuju i tu često brzo i lako postavljam granice i ne volim baš puno ljudi pozivati u svoj dom niti sam to ikada voljela.

Osim toga, ne zanima me baš dijeliti intimu s nekim. Imam bliske osobe s kojima kontaktiram, kao i one koje kao i marta rijetko viđam jer nas dijeli udaljenost pa fizički ne možemo kontaktirati toliko često koliko bi htjele, ali trudimo se održati kontakt. Imam i osobe s kojima se dobro slažem u svakodnevnom životu (kolege s posla oba spola).

Ali.... kad razmislim, jedina osoba koja zna višemanje sve o meni je mm. Nikakva prijateljica.

---

Ovako je kod mene.

Ja imam četiri prijateljice, jedna mi je u rodu bliskom, druga u daljem, jednu sam našla na radnom mjestu i ovu zadnju mi je poslalo nebo valjda... neka moja srodna duša na koju sam naletila, niko nas nije spojio osim sudbine. Sve, osim moje dalje rođakinje su znatno starije od mene. Ljudi s kojima se "družim" koje srećem, su dosta ograničeni. To kažem jer iskreno rečeno ne možeš svakom sve reći, tj moraš pazit šta govoriš (opekla se par puta). Rijetki su oni kojima mogu reći šta stvarno mislim, čak i kad se ne slažu samnom.

Vidim da nisam jedina.... phew... koje olakšanje...

Sve sam si mislila da sam jedina bez moćne gomile prijatelja. Nekako sam stekla dojam da oni prijatelji koji su ostali u rodnom gradu imaju bezbroj prijatelja, a ja jado otišla i ostala bez ikoga. Tu mislim na svakodnevna ili česta divna druženja, ne generalno da nemam nikoga.

Mogu ja sve reći seki, imam jednu divnu prijateljicu u svom rodnom gradu, jednu divnu prijateljicu u gradu svekra i svekrve i jednu bivšu radnu kolegicu u trećem gradu. I sve nas život odnese od dana do dana. Dođe mi da plačem nekada kako mi fale divni ljudi. Shvatila sam da ih viđam u prosjeku jednom godišnje, osim prijateljice iz svekrvinog grada. Nema tog skype-a koji bi nas uhvatio. I ne zamjeram. I meni dani odoše, a da ne znam kako ni kada...

Ovdje u gradiću sam imala gorko loše iskustvo gdje sam mislila da imam dobru osobu s kojom mogu razgovarati, ali se pokazala prava seljančura (ne gledam vrijeđati seljake, samo se radi o frazi!) dok se prodavala pod finu ženu. Neću duljiti detaljima, ali katastrofalno iskustvo. Sada u svom gradiću imam jednu kolegicu i cijenim povremena druženja. Nismo u istim fazama života, dosta je mlađa od mene (ona živi sto na sat, a ja u braku, s malenom smo curom i uz to sam sa stomakom do zuba, hehe!). No, draga mi je jer je normalna! i zato što voli i našu curu i nas oboje.

Sve sam mislila da je problem u meni, ali ljudi su bezveze. Stvarno! Prijateljstva su kao veze, treba dati života i osjećaja njima. Ne opstaju sama od sebe. Ja također ne koristim facebook jer mi ljudi koji su tu, a zapravo nikada nisu tu- NE TREBAJU!

Šetam sa svojom curom sama, ljubazno pozdravljam pola grada i oni mene, upuštam se u bezazlene pričice samo ponekad. A jednom godišnje razgulim 6-7 sati s pravim prijateljima i o dobru i o lošem i sretna sam što barem njih imam! :-)

Baš sam sinoć bila u šetnji sa svoja tri prijatelja (prijateljstvo vučemo još iz srednje škole), njihovim suprugama i djecom. Smijali smo se i pitali se što bi sada rekli naši profesori da nas vide ovako u proširenom izdanju. Bilo je tako lijepo vidjeti da su i naša djeca sada zajedno, fotkali smo ih...

Ta prijateljstva traju već 15 godina, ali moje mišljenje je da su prijateljstva kao i veze - prolaze kroz različite faze, inteziviraju se pa zahlade i potrebno je jako mnogo truda da se održe. Naša je sreća i to što svi živimo nedaleko jedni od drugih pa možemo češće imati ovakve trenutke i prijateljstvo je tada lakše održavati.
Nije mi potreba nekome od njih se povjeravati, za to imam supruga, sestru, svoje ženske cure. Ali kada osjećaš unutra to zajedništvo koje vas veže, kada osjećaš da će netko biti uz tebe u podne ili u ponoć ako zatreba... to je to.

brat MM je sa svakim prijatelj, svakom je prijatelj kad im nesto treba, ali kad njemu treba, onda nema nigdje nikog.. tako da mi je draze drzat se svojih nekoliko

Citiraj:

---

Barbi prvotno napisa

Malo je nakinđureno i upakirano, da, ali postoje. Ja se zadnjih godinu, dvije, kad su nam djeca postala veća i manje zahtjevna, puno opet viđam s prijateljicama nasamo, bez djece.
Naša su djeca prerasla zajedničke rođendane, ne pozivaju se više na rođendane djeca mojih prijatelja već oni zovu uži krug školskih prijatelja, ta zajednička, obiteljska druženja su se prorijedila.
I u ovoj sada fazi otpali su ljudi s kojima smo se družili obiteljski i čoporativno, a nismo bili posebno bliski.

Ja imam prijatelje iz svake faze svog života - imam prijateljice koje datiraju od vrtića, zatim osnovne i srednje škole, one s faksa iz grada na suprotnom kraju države, a zatim i kolegice s posla koje su prerasle taj status kolegice i postale nešto više i bliskije. U mom životu ima ljudi s kojima se ne čujem i ne vidim mjesecima, živimo (pre)daleko jedni od drugih, ali znam da su uvijek tu za mene kao i ja za njih.
I kad me nazove S ili V da je sutra u Zagrebu prestrukturirat ću se dnevne obaveze samo da se vidimo.:heart:

---

Ovo gotovo da mogu potpisati od početka do kraja.

Imam bliži krug najboljih prijateljica s kojima se viđam na tjednoj, a čujem na dnevnoj bazi i velik krug prijatelja s kojima se vidim i čujem ne toliko često.

Za mene je čovjek bez prijatelja siromašan čovjek

Citiraj:

---

dolega prvotno napisa

Ovo gotovo da mogu potpisati od početka do kraja.

Imam bliži krug najboljih prijateljica s kojima se viđam na tjednoj, a čujem na dnevnoj bazi i velik krug prijatelja s kojima se vidim i čujem ne toliko često.

Za mene je čovjek bez prijatelja siromašan čovjek

---

potpisujem