Pusa velikoj curi :love:
Printable View
Pusa velikoj curi :love:
Super za Zaru :D
A vama svima jedno veliko hvala na ohrabrenju. :heart:
prije treceg djeteta i ja bih sasvim sigurno ustvrdila nesto slicno. medjutim, sad mi se cini da mi trece dijete place vise nego prvo i drugo skupa. mozda je to samo osjecaj, ali nakon L koji je stvarno malo plakao osim mozda prva 2 tjedna, cini mi se da V stalno nesto place i protestira.Citiraj:
pinocchio prvotno napisa
lutonjice, baš mi je prošlo kroz glavu da vas čeka neki skok pa je zato zara zahtjevnija nego inače.
i još, naši malci ne znaju da imaju AP roditelje, a dok se u to ne uvjere moraju to provjeriti X
potpisujem sve kaj su cure rekle, a posebno
i toma je s negdje s mjesec dana imao fazu da je stalno plakao, a ja sam mislila da sam najgora mama na svijetu iako ga stalno ljubim, nosam, dojim, pričam, pjevam ... ali s dva mjeseca mu je počelo ići na živce da ga se stalno nosa, sad se voli i sam poigrati, ali bitno je da je mama tu kad se javi i kad trebaCitiraj:
i još, naši malci ne znaju da imaju AP roditelje, a dok se u to ne uvjere moraju to provjeriti X? puta.
ja sam to sebi objasnila na načina - sad je naučio da samo treba reći kme i netko je tu. i zato više nema razloga za plač :)
ovo je tako zanimljivo i već sam nekoliko puta čula da klinci često nakon tih dječjih bolesti dožive takve razvojne pomake, kao da malo odrastu.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
neki misle da su dječje bolesti uzrok takvim skokovima, a ne obrnuto.
ne znam šta bih mislila o tome, al mi je zanimljiva teorija.
To i Aviva Jill Romm kaze u svojoj jednoj knjizi. Da djeca jako cesto iz bolesti, viroza, povisenih temperatura itd. izadju bogatija za neko novo postignuce. Nesto kao da se organizam povuce i skuplja snagu za nove pobjede. :)
tako je to i inace u zivotu, i nas velikih :heart:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
.Citiraj:
neki misle da su dječje bolesti uzrok takvim skokovima, a ne obrnuto
meni je ipak logičnije obrnuto :lol:
pogotovo zato što zara mjesec dana nije bila "svoja", onda je to kulminiralo bolešću (a mislim da joj je od očito velikog stresa jako pao imunitet što je pogodovalo boleštini).
meni je ovo i više nego zanimljivo, odnosno ja sam si to tako i objasnila i, u nedostatku bolje riječi, "vjerujem" u to, barem kod ovog konkretnog razvojnog skoka 8)
Pa to uopste nije nelogicno. Sta se nama desi kad smo pod stresom, pritiskom, naporom...? Razbolimo se. Ili nam bar herpes skoci...Meni je to tako normalno...i ne vidim razloga, zasto i kod djece ne bi neka faza kulminirala katarzom u vidu bolesti.
A za plac...i to da AP bebe ne placu je fakat biser Luna... :* Skoro pa u ravni onog :"Ma ja njemu/njoj uvalim flasicu i nikad ne place i spava u svom krevecu cijelu noc"
ma sve je to tako, ali nisi me skužila, ima ih koji tvrde da dječje bolesti djeci na neki način pomažu u sazrijevanju,Citiraj:
ninet prvotno napisa
jer da obično nakon njih dožive intelektualno-emocionalni "growth spur".
....Mozda se zato sprovodi imunizacija. Da zaustave pretjerani growth i spase covjecanstvo najezde ubermensha.... :mrgreen:
(Sto ja volim teorije zavjere...)
hihihi
odosmo oftopik oftopikova oftopika :mrgreen:
Lunna, moja beba je imala grčeve koji su trajali od njenog 15-og dana do navršenog 3-eg mjeseca, to je bilo za po..... jer su znali trajati po 3,4 sata dnevo , gledaš bebicu kako se grči, vidiš da je boli, a ne možeš joj pomoći. Sad su prošli grčevi, a ona se i dalje zna rasplakat da je možemo smirit jedino noseći je,a nekad ni tako, da se pitamo zašto plače, a razlog ne znamo.
Moja mala je kao beba vrlo malo plakala. Ja sam bila (i jesam) AP mama, iako tada pojma nisam imala o tome. Cica ju je uvijek utješila. (ma ne mogu se sjetit kad nije).
Zato sada, sa skoro dvije i pol, obilato nadoknađuje. Skoro sada često imamo nekoliko provala plača, uvijek kad si nešto zapilji, a to ne može biti baš tad (ili ne može uopće). Al ja se sad pretjerano ne uzbuđujem, ne živciram se, objašnjavam zašto nešto ne može, nudim da je uzmem (u početku obično neće, kasnije sama dođe) i poslije pričamo zašto je plakala. I obavezno kad prestane kaže "Lana prestala plakat". I u sekundi je opet dobre volje!
Tako da izgleda, plač nas ne može mimoići, bilo kad su bebe, ili malo veći!
Usporedbe radi:
moj necak (5 mj.) je miljama daleko od AP: nije dojen, ne spava s mamom, nose ga rijetko, mama ga bez problema ostavi s drugim ljudima (npr. sad je na7-dnevnom putu). On je prekrasna beba, vrlo komunikativan, smjeska se strancima i guguce, motoricki je napredan. I ne place! Skoro nikad!
A tonka je bila jedna mala AP placljivica. Doduse bilo je perioda kad je plakala puno (najcesce zbog grceva, ali i iz nepoznatih razloga) i kad nije plakala skoro uopce, ali sve ukupno se u proteklih godinu dana dosta naplakala. Npr, sve do prije nekoliko mjeseci nije mogla zaspati a da ne otplace nekih 5 minuta (bez obzira sto se uspavljivala cicom ili nosenjem), valjda joj je trebao neki ispusni ventil na kraju dana.
Ipak, ja sam uvjerena da se AP "isplati"- tonka je danas vrlo otvoreno, zadovoljno i "nefrustrirano" dijete, bez problema je podnijela moj povratak na posao i adaptaciju na cuvalicu, a odnos nam je vrlo prisan i njezan.
(Eh, da sam bar i s toncekom bila tako smirena i citala rodin forum!)
Ista moja Leona, ista :)Citiraj:
Dijana prvotno napisa
To sam se i ja uvijek pitala "a zašto sada plače". Svi su mi govorili mora plakati tako kominicira sa nama. Tako da to nije ništa strašno naravno u granicama.
kod nas je i dan danas ovako šta se plača tiče, pa mogu potpisat od riječi do riječi osim o cicama. moja nije bila dojeno dite(nažalost).Citiraj:
kloklo prvotno napisa
i ne sićam se dana kad nije plakala u zadnju godinu dana. ali ja se još uvik uzbuđujem, još uvik ne znam kako s tim izaći na kraj jer ponekad ne pale ni objašnjenja ni maženje ni tepanje. njoj se plače (ovo je njena izjava) i ubi me tim plakanjem. a ja osobno smatram da je bez razloga. npr. igra se, crta i odjedno (nikoga kraj nje) ona počne plakat jer joj je pala na pamet neka glupost (makar ja smatram glupošću tipa dodaj mi sok, ja sam se lina dignit po njega). i šta sad radit?
ako joj kažem: neću, digni se sama jer si dovoljno velika cura da možeš prošetat 3 metra do stola i uzet svoj sok, eto još goreg urlanja i plakanja. a ako joj dodam sok opet sebe grizem jer mislim da odgajam parazita koji će sutra ležat u fotelji i izvoljevat čašu vode.
uf, baš sam cila nikakva kad je njeno plakanje u pitanju. :cry:
Moja Nina nikad nije plakala a da ja nisam znala kako je umirit.
Do 3. mjeseca života je svega 3 puta plakala da sam se izbezumila ali to pripisujem grčevima, sve drugo super, na tome sam najvećim dijelom zahvalna cici do 7. mjeseca života :)
Sve ovisi od djeteta do djeteta, naravno
ja mislim da je sasvim normalno da se uzbudjujes oko placa... :love:Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
prije bi se zabrinula da te ne tangira ni 5%...
priroda nas nije programirala da smo imuni na plac 'mladunceta'...
e sad, sto ona tebi USTVARI govori svojim placem - je na tebi da skuzis...
i vidis kako ces odgovoriti...
ignoriranje je isto odgovor...
vrijedjanje isto...
omalovazavanje itditd...
meni, npr. u ovoj situaciji kako si ju opisala pada na pamet iskreno: "joj, bas sam lijena dodati ga... ajde uzmi sama sok i izvali se kraj mene da te malo zagrlim. a ti mi pricaj sto ste danas radili u vrticu."
Sećam se ovog topica, nabasala sam na njega još dok sam bila na Kružocima trudnica i sećam se da sam tada nadobudno pomislila: moja beba neće plakati! Joooooooooooj kako sam samo pogrešila. U Nađina prva tri meseca mislim da mi je Luna dolazila u snove sa rečima: Neće plakati, a? Nosimo je 24/7, na sisi je svo vreme kad nije na rukama, spava na sisi... a ipak plače. Tek sad (za dva dana će 6 meseci) ima nekog pomaka na bolje.