moj drugi ne bi dobio, pa ga ne bi mogao niti zametnuti...
i mome je sve slučajno...
Printable View
moj drugi ne bi dobio, pa ga ne bi mogao niti zametnuti...
i mome je sve slučajno...
Slažem se s Bubicom da je nepotrebno djetetu kupiti drugi mobitel, a ako ga nužno treba da se može javiti ako štajqznam propusti bus ili slično, uzmite mu neki od 99 kn, tek toliko da nije bez ičega, ali nikakve kerefeke... Ako želi novi ili bolji, nek štedi do idućeg Božića, od džeparca. S tim da mu od džeparca oduzimaš kaznene kune za sve što potrga i / ili izgubi. Djeca brzo ukapiraju tu logiku...
Što se tiče rastavljanja i trganjq elektronike, upiši dijete u školi ili kvartu u bilo što dostupno (kod mene su dečki išli na robotiku, a to je bilo u okviru nastqve informatike). Doma nek strast za rastavljanjem utoli na nečemu starom, čega nije šteta. Moj L. je tako obožavao rastavljati pokvarene tranzistore, rasturio je bakin stari video do zadnjeg šarafa, s tatom redovito obojica mijenjaju utičnice i slično...Gledamo da ih usput nečemu i naučimo, bar onome što i sami znamo. Moji sinovi obožavaju računala, pa su imali priliku koristiti se prastarim laptopom koji su dobili od kume. Stari Apple dao je svoje, rasturili su ga, ali prije su iz njega izvukli kaj se dalo. Još radi, ali nije primjeren današnjim zahtjevima. Tak je krenulo... Moj L. je godinama od igre izvlačio korist, na natjecanjima iz informatike na koja ide i danas. Eno ga u mat.gimnaziji... Moj E. je još pred koju godinu sam uz nadzor sastavljao stajaće lampe, to mu sebaš sviđalo. Dobro mu ide rad rukama. Eno ga sada u tehničkoj školi... On je isto gubio i uništavao stvari, ali nismo to poticali i sadje ipak puno bolje.
Eto, moj ti je savjet da tu destrukciju i znatiželju probaš preusmjeriti u nešto korisno i svrsishodno. Nikad ne znaš, možda mu to jednom bude posao.
Uh. Imala bih kaj pisati. I moj je u tehnickoj skoli. Da li je nekoliko razbijenih mobitela, mojih laptopa ili bavljenje robotikom u osnovnoj dovelo do toga, ne znam. Da li je uporno trgao jer je sklon tehnici, ne bih rekla. Rekla bih da jednostavno nije bio spreman na to da ima mob u tim godinama. Kao sto mu nije niti sestra koja nije stvar u zivotu potrgala ali je zato izgubila mob koji jos uvijek otplacujemo.
On sada ima 16. Tumba se sa svojim jadnim mobom kojeg je nekoliko puta zdrndao ali ga je natjerao da proradi. Niti priblizno danasnjim smartphonovima.I neka se tumba. Previse puta sam pala na to da drugi imaju a moj nema. Neka nema. Opcija koju ce imati kada mu ovaj kihne je mob na tipke cija baterija traje 7 dana.Sve dok ne uvidim da je postao odgovoran prema nasoj a i svojoj imovini.Jer do sada nije bio.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Mobitel je preko tjedna oduzet, komp je pod passwordom, a prema potrebi isključim i Iskon jer nema granica...
Ja se kolebam cijelo vrijeme jesam li prestroga, jer je u školi ok (bio je i bolje, ali drži se) i obaveze izvrši (na teški guranac), ali ne mogu podnijeti da više od sat vremena dnevno bude na tome. Njemu je mob samo za igrice i youtbe, jedva komunicira s ikime iako ima i whatsapp i Facebook.
Odlazak na spavanje je posebna drama jer se razvlači cijelu večer, a onda krene na tuširanje oko 22 h kad mi taman legnemo, a njegovo muvanje probudi mačke koje se počnu divljački ganjati i svi smo, blago rečeno, nervozni...
Trinaest mu je godina tek...
I on debelo osjeti tvoje kolebanje. Sry, ja sam podbornik granica. Neke uspjesno postavim, neke manje uspjesno. Biram bitke. Vrijeme spavanja mi je oduvijek bilo vazno. I vrijeme pred ekranom. Kada je skola ujutro, 22h u krevetu, do pola 11 moze citati ili biti na mobu, tada ga ostavlja na stol. Mladja od 11 godina u 21h. Nema odstupanja. Niti za milimetar. Neka pise lastanu. Objasnim zasto i to je sve. Ono sto ti mogu iz iskustva reci da je uvijek debelo nanjusio moje kolebanje jesam li prestroga i debelo iskoristavao. Stvar je tvog samopouzdanja kao majke. Nonsense je dopustiti klincu da se muva po kuci a vi vec legli ali dobro, mozda sam ja old skul pa bi me netko proglasio prestrogom:)
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Moja je ove školske godine pomaknula spavanje na iza 11, a zna leći i iza ponoći. Pokušala sam ju najerati ranije no samo bi nastala svađa. Na kraju sam odustala.
moju trese žestoko
13.5
i fizički, baš se promijenila, ten je koma,
sva je "lebdeća" u svom filmu
i popustila je u školi
i na aktivnostima
ništa ne radi s voljom, odrađuje koliko ja podviknem, s ne baš nekim rezultatima
stalno prčka po mobitelu, dok joj da ne otmem,
rasteže se ko lijeno crijevo
3 sata izgubi da bi efektino napravila nešto 15 minuta
Kako vam djeca funkcioniraju u skoli ako idu tako kasno leci?
Da li pali iskren razgovor? Ono, objasnis im sto nedostatk sna cini itd...?
Nama je nit vodilja kod starijeg da nam da malo povjerenja da ce sve ispasti dobro na kraju ako nam vjeruje, da nije jedini i da je to stanje uvjetovano hormonima. Puno pricamo o tome. Imao je i on faze razvlacenja...ja ne znam kako bih to pregurala. Lagano i mladja ulazi u pubertet...ta ce nas namuciti
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Ne funkcioniraju. Ako propuste sat vremena sna (i to baš večernjeg) odmah se osjeti na raspoloženju i na ocjenama.
Mlađi je jučer bio u školi popodne od 12:45 i došao je doma blizu 8 navečer. Stariji je bio od jutra i došao oko 15:15. Kad sam u 21.30 rekla da bi se mogli pokupiti u krpe, otišli su bez problema, ne zato jer sam ih tjerala, nego zato jer su bili mrtvi umorni.
Nije tako svaki dan, ali često jest. Kad nemaju prvi sat ili kad E. ide popodne u školu, ta granica se pomakne, ali ne puno. Imali smo i mi fazu kasnog odglaska u krevet, baš negdje u sedmom i osmom razredu kad se išlo u krpe do 22:30, ali nije dugo trajalo i općenito nije bilo dobro. Mlađem sinu treba puno sna, a starijem odmah krene bježati slabovidno oko ako se ne odmori kako treba.
Pa ok ako su umorni i ako sami odu rano spavati, ali baš inzistirati da teenager bude u krevetu u neko doba, to mi stvarno ne bi palo na pamet.
Moj ce sad 18,i mogu reci da mi je najgore bilo sa 14.Sad se smijemo tome i ja i on ali stvarno je bilo grozno.Sad je malo ozbiljniji ali i dalje ima svojih musica.Najbolje kad mi kaze da kaj se ja uvijek derem,on je sad skoro punoljetan,nemogu ja njemu zabranjivat izlaske.A o odgovornosti da ne pricam.Nikad se ne sjeti ubacit drvo u pec ako mi negdje odemo,kod bake obavezno ostavi otkljucana vrata kad si ide po kavu,u perilici stoput ostane sudje jer on naravno zaboravi.Ali najbitnije da mi trubi kak ce on 18 za koji dan.A za skolu,pih,svake godine isto ponavlja:Nemorate se vi brinut.A drugi srednje bi prdnuo da ja nisam urgirala i pisala molbe da ga se pita pred vjecem.Eh ima toga cudo jedno.Sve me to ceka jos 3x ali sa curama,uffff.
Da se to kod nas izreguliralo samo, ne bih trebala intervenirati. Nazalost, ocito jos uvijek treba jasno postavljene granice u kojima on dobro funkcionira. Nije da nismo pokusali dati na izbor ali nije dobro zavrsilo, pocelo se odrazavati na ocjenama. Niti ja kao odrasla osoba si ne mogu dopustiti da bancim i idem spat bas kada ja hocu vec u skladu sa obavezama inace placam danak drugi dan. Nazalost niti moj niti vecina tinedjera nemaju taj osjecaj odgovornosti jos uvijek pa smatram da ipak treba postaviti granicu. Nema tu nikakvih svada i prepucavanja. Vikendom imaju slobodu koliko zele ali ne sto se tice budenja.Mi zapocinjemo dan (ne tako rano kao preko tjedna)pa su i oni na neki nacin primorani se probuditi :)
:)
E pa to. Oni bi neko uvazavanje da su veliki ali ne bi prihvatili odgovornost. Kada nasem natuknemo sto sve donosi nesto sto si on zeli, brzo se povuce. Jer nije spreman. Sa 16 godina su jos uvijek djeca sto god mi mislili.
Ovo sa ustajanjem preko vikenda je isto i kod nas. Do devet im dam mira, a onda je ustajanje. Ne pamtim da su dulje spavali, pogotovo ne stariji koji je jutarnji tip pa si sam namjesti budilicu i vikendom. Uostalom, vikendom je akcija čišćenja kuće, presvlačenja posteljine, štovećtreba, a ja im nisam kućna pomoćnica nego uredno imaju odraditi svoj dio. Davno smo to riješili. Ne pitam da li mogu nego što će ove subote odguliti... Ako je baš neka frka, ne moraju puno, ali bar malo moraju dati doprinos. Ako ništa drugo, pospremiti i počistiti svoju sobu i stolove, odnijeti smeće, iskrčiti suđe i slično. Bude svega - ako mm i ja odemo u kupovinu, mogu se kladiti da će ova dvojica ostati u krevetima, ali znaju oni već odavno... Kad se tako nešto dogodi, ja smatram da imaju vremena za odmaranje, pa imaju i za kućne poslove. Ako se dignu i krenu raditi nešto za školu, obično im je udio kućanskih poslova manji.
Meni zapravo i ne treba baš ispušni ventil zadnjih godina... Ne kažem da je sve kao nacrtano, ali zapravo je sve ok, kad pogledaš širu sliku :D.
Ove godine je trećaš počeo nešto i učiti pa ga je lijepo vidjet. I nabavio nam svima psa - bez dogovora. Kaže, "Imam jedno iznenađenje, bit ćeš jako ljuta, ali poslije će ti bit drago". I tako je i bilo :lool:
A i inače, lijepo nam je razvijat novi odnos s poluodraslim djetetom, u nekom smo novom području sad koje nas ponekad i plaši, ali većinom je pozitivno.
Riječi ti se pozlatile, nadam se da će i kod nas tako. Čim prije.
Samo bez psa.
Moja ide spavati kad hoće, a to je 22-23h
Vikendom ustaje kad hoće, a to je oko podneva.
Mobitel si sama dozira, a to je malo jer vidim koliko potroši interneta i ostalog.
Face, instagram i sl. ju uopće ne dira.
Uči previše.
Doma ne mora raditi ništa.
Strašno je odgovorna i prema sebi i prema svojim obavezama.
Dok je takva, nema potrebe za mojim intervencijama.
Ja zadovoljna.
E da, pas.
Nabavili ga zbog nje.
Sad me nagovara na još jednog, ali to ne bu išlo. :-)
Ovo je istina. Ali moraju polako ulaziti u svijet odraslih... Nema im spasa (ni nama).
Kako vertex kaže - kad pogledam širu sliku, zadovoljna sam. Kako će biti dalje - nemam pojma. Ima puno mladih ljudi koji su bez posla i bez perspektive (nisu svi za studij, a danas je teško naći pristojan posao) i općenito, treba im malo pomalo ukazivati da nije lako zaraditi preko interneta i da ne možeš dugoročno živjeti prodajući kramu preko njuškala, bar ne možeš postići standard koji si imao u rodietljskoj kući...
Iskreno - da im bude onako kako je nama bilo, ne bih imala primjedbi. Ali današnje vrijeme će im donijeti kojekakve izazove...
E nisu u stanju ni ulicnu macku nahranit, nego mi visi na vratima, al doslovno, imamo neki zeljezni okov, resetke, eno je visi na tome pokusava kvaku stisnut, a oni prolaze ko karavana....
Evo zamišljam, nije mi teško :D
A. se pokazao jako odgovoran oko psa. Ima stvari koje manje rado napravi, ali isto napravi (tipa skuhat i pripremit za par dana tu hranu, rastrančirat i smrzavat i tako to - ne čudim se da mu nije omiljeno), dok sve šta je direktno vezano za nju u pravilu mu nije teško i baš brine, ono, okupira se njome. I mislim da ga je psica malo dodatno izbalansirala i ublažila mu temperament.
Moj ne zna sebi uzeti jesti skuhanu hranu u hladnjaku.
Da zivot macke i psa ovise o njemu , zivjeli bi vrlo kratko.
I kazes : šira slika...
ajde dobro...
Peterlin, hoćeš primiti moju na tjedan dana 8-)
Ima on polako neke svoje "velike" odgovornosti. Samo odlazak na spavanje nije jedna od njih sto ne znaci da nece biti kroz godinu dana.
To je jednostavno ta sitnica gdje on jos uvijek kiksa. Ne mogu reci da je neodgovoran u ostalim stvarima, dapace od kada je stigla najmladja preuzeo je odgovorno ulogu starijeg brata. On je jednostavno tip djeteta koji lakse funkcionira unutar postavljenih okvira.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
moj je oduvijek bio večernji tip, nisam ga kao malog mogla natjerati na spavanje, a kamo li sad. Trudim se da ga oko 11 ipak podsjetim na krevet, ali ne ulazim u sobu provjeravati spava li...
po vikendu ga dižem u 10., 10.30...on bi cijeli dan spavao da ga je ostavit...
i, sjecam se da sam mrzila sto je mene moj tata dizao uvijek tako po vikendu...ali ne mogu niti sada ja moga gledati da krepava po krevetu cijeli dan
zapravo, ja još nisam osjetila ni njegov pubertet ni adolescenciju, sve ide nekako svojim tokom, polako...najgovri je bio do 8. godine. Sad čak i sve jede :)
Može, od sutra, a ti biraj kojeg ćeš od mojih u zamjenu. A možeš u petak umjesto mene i na roditeljski :mrgreen:...Ja bih vjerojatno bolje prošla, hehehe....svi oni imaju svoje mušice, ali u tuđoj kući sigurno bi se ponašali uzorno.
Kad bolje razmislim, ima stvari koje me smetaju, ali dok je sve bitno ok, nema razloga za uzrujavanje. Nekako imam dojam da sam ja bila napornija u toj dobinego moja djeca.
Peterlin, pa naravno, znam ja da bi moja kod tebe postala i reduša, a za roditeljski nema problema ovisno o kojoj se radi ili MM ili ja bi obnovili uspomene iz školskih klupa ;)
Da i moja je uvijek bila vecernji tip. Ali zato vikendom moze spavati do podneva. Zato mi je super sto subotom dopodne ima trening pa se mora dići najkasnije 10';-)
a, ne znam zašto ne, očito je to jedna od vrijednosti koju sam ja odrastanjem usvojila i prenosim i na njega. Svjesno i podsvjesno. Drugi razlog je čisto praktičan - mi živimo u malom stanu i meni ne pada na pamet hodati na prstima do podne. Jer se gospodin umorio po tjednu. I ja sam, pa se dignem u 8.
i tako...:)
Mima vidi se da imaš jedno, mi koji imamo više njih različitih doba, različitih vremena dizanja drugačije gledamo. Moji manji idu u krpe oko 9,do pol 10-10hrkaju.veliki zna učiti navečer, a koma mu je dići se ujutro u 6ak je škola ujutro, a opet kad je popodne škola ne dođe doma prije 9.
Hm, a zašto drugačije gledate? Jedino ako nema svatko svoj prostor za spavanje, a to je onda problem stanovanja, a ne broja djece. Moja šogorica ima četvero djece ali svatko ima svoju sobu i nisam primijetila da tjera djecu u krevet navečer.
Moji bi mogli skakati do preksutra. A s druge strane želim i ja svojih 5 min
Pa nećeš tjerati teenagera u krevet da imaš svojih pet minuta.
Sad je 21.44, a moj stariji je upravo izjavio da se ide prat i spat. Dosta mu je, na nogama je od 6.30. Mlađi je iz škole došao oko 8 navečer, pa očekujem da se i on pobere. Nitko im nije rekao ni riječ.... Stariji sutra piše fiziku i učio je danima, pa i danas, a mene je ugnjavio da mu u čisto prepišem zadaću iz hrvatskog na računalu, što je bilo gotovo u roku keks.