psiholog/psihijatar - jer ona je glupa, ružna i mrzi se

Citiraj:

---

tanja37 prvotno napisa

Iz vlastitog iskustva mogu samo reći da sam se i ja tako osjećala od kada znam za sebe, roditelji su mi se rastali kad sam imala dvije godine...a nisam bila ni glupa ni ružna. Nažalost, nitko se tada nije bavio sa mnom pa sam radi toga i niskog samopouzdanja propustila štošta zbog čega danas sa 40+ žalim. A nitko ne bi izvana rekao kakvo nisko mišljenje o sebi imam... Tek kasnije sam sama sve shvatila ali bio je kasno. Zato, bavite se svojom djevojčicom i pomognite joj, najviše bliskošću i razumijevanjem. Neka osjeti stalno da je jako voljena. Ne mora biti i ne kažem da je njen slučaj kao moj ali ja sam se tako grozno osjećala zbog rastave roditelja i nikakve veze s njima...

---

Ja sam bila isto takva i danas sam. Imam i crno na bijelo nakon psiho.testiranja sve ono što mi je..naizgled funkcioniram dobro i normalno, a pozadina je prestrašna..moji roditelji nisu bili rastavljeni iako vjerujem da bi bilo bolje da jesu...nasilan otac i emocionalno nedostupna majka.

Moguće je da je faza, da ima neki ludi model u samomišljenju kakva bi trebala biti itd, ma sve je moguće.

Na vama je da odlučite kako to hendlati...meni je drago da ima toliko majki ovdje koje pomažu svojoj djeci u toj fazi...da je barem meni bila jedna takva, možda bi izbjegla današnje komplikacije osobnosti.

Citiraj:

---

nanimira prvotno napisa

Ja sam bila isto takva i danas sam. Imam i crno na bijelo nakon psiho.testiranja sve ono što mi je..naizgled funkcioniram dobro i normalno, a pozadina je prestrašna..moji roditelji nisu bili rastavljeni iako vjerujem da bi bilo bolje da jesu...nasilan otac i emocionalno nedostupna majka.

Moguće je da je faza, da ima neki ludi model u samomišljenju kakva bi trebala biti itd, ma sve je moguće.

Na vama je da odlučite kako to hendlati...meni je drago da ima toliko majki ovdje koje pomažu svojoj djeci u toj fazi...da je barem meni bila jedna takva, možda bi izbjegla današnje komplikacije osobnosti.

---

Joj, draga - žao mi je što si imala takvu situaciju, a opet.... nema smisla prebacivati svu odgovornost na naše roditelje koji su bili (ili jesu) takvi kakvi jesu.

Ti naši roditelji isto su često imali kojekakve situacije (moji su, na primjer, generacija rođena neposredno prije 2. svjetskog rata - svašta su strašnog prošli još kao djeca, nije čudo da je to ostavilo posljedice).

DakleM - što je bilo, bilo je. Da su znali bolje, činili bi bolje. Ali mi sami moramo NAJPRIJE PREMA SEBI (pa posljedično i prema svojoj djeci) postupati onako kako bi htjeli da su naši roditelji bili prema nama. To je ona priča da se trebamo pobrinuti za svoje unutarnje dijete. Nazovite to kako god hoćete, ali jednostavno je - sami sebi moramo činiti ono što smo očekivali od roditelja i/ili okoline. Moramo sebe podržavati, voljeti i cijeniti. Ako ne umijemo drugačije, moramo se uvjeriti da tako dajemo dobar primjer svojoj djeci.

Zaboravi priču o odgovornosti naših roditelja. Imali su oni i svoje roditelje i tko zna kako su se osjećali, a nisu nam to ispričali. Istina je da odgovornost postoji, ali to ti je kao Vakulina prognoza vremena - ne možeš ništa učiniti osim da uvijek sa sobom nosiš kišobran ili ako pokisneš, pomisliš "nema veze, sutra će doći sunce".

Ako su u pitanju pravi zlostavljači iz okoline (roditelji, bračni partner, whoever) - makneš se što dalje skupa s djetetom. Ako je u pitanju samo neko latentno nezadovoljstvo i nedostupnost, vidiš što se tu može učiniti. Ponekad se prilagodiš, a češće zaključiš da ti nisi uzrok toga, otpustiš očekivanja i nešto naučiš iz tuđeg primjera. (Tako je bilo kod mojih roditelja - ja bih voljela da su se oni manje svađali kroz život i da su njihovi odnosi bili bolji. S vremenom sam prihvatila da je to njihov način komunikacije i da ne mogu jedno bez drugog, iako je njihova komunikacija kroz galamu naporna za treće osobe, pa bila to i njihova djeca. To je NJIHOV život i njihov izbor, nije moj)

Peterlin slažem se s tobom u svakoj riječi.

sad kad spominješ brakove, ja sam se sva naježila kad sam pročitala onu priču neki dan o Hrvatici Kanađanki koju je ubio vlastiti muž i ostalo 3 male dječice, naizgled sve super uspješni liječnici, divota od slika na fejsu, a brak u komi godinama, žena se nije mogla/htjela maknuti od nasilnika zbog neke slike u društvu. Mogu mislit kako je toj dječici :-( sorry na OT.

I ja se slažem. Ali srećom ovdje je riječ o još maloj djevojčici pa roditelji mogu sada trenutno utjecati na njeno razmisljanje i pomoći joj, a ne pustiti pa što bude. Naravno da nitko nije savršen, niti bi trebao biti. Logično mi je da dijete koje zna da je prihvaćeno i voljeno svakakvo i s manama lakše kasnije u životu prihvati nesavrsenstva u svojem odgoju,tj kod svojih voljenih. Svašta može biti u pozadini ali ovo me jako podsjetilo na mene u toj dobi a i kasnije pa eto, osobno razmišljanje da bi roditelji trebali popustiti sa razuvjeravanjem. Dati do znanja da se mama i tata vole i poštuju i dalje iako su odlučili da ne žive zajedno, jer jednom reci nije dovoljno. Djeca o tome razmišljaju kroz cijelo djetinjstvo..hoće li i mene napustiti, hoce li i mene prestati voljeti... Mislim da joj samo treba reći da se ne mora truditi nikome svidjeti. Da iskrena ljubav nije uvjetovana.. i to bi joj trebalo olakšati pritisak.

Citiraj:

---

MinneM prvotno napisa

Mislim da joj samo treba reći da se ne mora truditi nikome svidjeti. Da iskrena ljubav nije uvjetovana...

---

Minnie, prekrasno :heart:

[QUOTE=Mislim da joj samo treba reći da se ne mora truditi nikome svidjeti. Da iskrena ljubav nije uvjetovana.. i to bi joj trebalo olakšati pritisak.[/QUOTE]

Eh, kad bi to tako bilo jednostavno, ali evo ja imam perfekcionisticu ( u kombinaciji s nadprosječnom inteligencijom) i ove riječi njoj malo znače, tj. ne da joj malo znače ali joj ne pomažu i nisu utjeha.

rossa nemam niš pametnije za reći od već izrečenog pa ti samo šaljem jedan hug:love2:

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Eh, kad bi to tako bilo jednostavno, ali evo ja imam perfekcionisticu ( u kombinaciji s nadprosječnom inteligencijom) i ove riječi njoj malo znače, tj. ne da joj malo znače ali joj ne pomažu i nisu utjeha.

---

U toj dobi se stvarno tako čini, ali dugoročno situacija je prilično drugacija.
Iz moga iskustva taj osjecaj nedovoljno dobar/nedovoljno lijep/nedovoljno pametan ima nekoliko uzroka (kod ovih nadprosječnih):
1. jako razvijena samosvijest
2. senzibilnost koja je iznad prosjeka
3. izuzetan dar zapazanja za svijet oko sebe ( a onda sa tim dolaze i usporedbe)

Moj 15 godišnjak je i dalje prilicno niskog samopuzdanja, čak i u stvarima gdje je debelo iznad prosjeka od vrsnjaka. Ne znam kad ce ga i da li ikad proci. Ali osjecaj privacenosti i sigurnosti unutar obitelji nikad nije bio upitan. Iako je u ranoj dobi na van izgedalo kao da ta nesigurnost dolazi iz obitelji (one standardne price da sve pocinje u obitelji).

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

U toj dobi se stvarno tako čini, ali dugoročno situacija je prilično drugacija.
Iz moga iskustva taj osjecaj nedovoljno dobar/nedovoljno lijep/nedovoljno pametan ima nekoliko uzroka (kod ovih nadprosječnih):
1. jako razvijena samosvijest
2. senzibilnost koja je iznad prosjeka
3. izuzetan dar zapazanja za svijet oko sebe ( a onda sa tim dolaze i usporedbe)

Moj 15 godišnjak je i dalje prilicno niskog samopuzdanja, čak i u stvarima gdje je debelo iznad prosjeka od vrsnjaka. Ne znam kad ce ga i da li ikad proci. Ali osjecaj privacenosti i sigurnosti unutar obitelji nikad nije bio upitan. Iako je u ranoj dobi na van izgedalo kao da ta nesigurnost dolazi iz obitelji (one standardne price da sve pocinje u obitelji).

---

Istina Sirius, J. je pokazala visoku iznadprosječnost socijalne inteligencije. To smo npr. mi primjetili od najranije dobi, to se i potvrdilo.
Isto to što kažeš da se ljudima na van čini da to dolazi iz obitelji, ali evo moja je nedavno u dobi od 6g potaknuta ničim izjavila: Znam da ćete mi vi uvijek biti najveća podrška u životu.
Danas ima priredbu završnu iz engleskog i jučer je plakala sat vremena jer ju je sram, a sram ju je drugih roditelja i nas. Baš smo ja i MM komentirali da netko sa strane sluša sigurno bi mislio tko zna kakav joj mi pritisak stvaramo i šta joj sve namećemo.
I upravo to kako kažeš najmanje samopouzdanja ima upravo u onome u ćemu je nadprosječna.

Što da ti pričam?
M. provodi sate i sate razgovarajuci na engleskom sa nepoznatom ekipom iz cijelog svijeta preko neta. Na satu engleskog jezika nece odgovarati na pitanja, nece usta otvoriti (kad treba). Jedva je progovorio nekoliko recenica nakon cijele godine nagovaranje jer mu se smijesila jedinica. I tada je govorio forsiranim ruskim naglaskom. :roll:
Hoću reci, te njegove fobije i nisko samopuzdanje bile su iste kad je bio manji. Mozes misliti da bi upalila moje tapšanje po ramenu i govorenje da je dobar. PA NIJE GLUP. Zna da je dobar, zna da je bolji od drugih, ali za sebe ociti nije dovoljno dobar. Nisam ja ta koja mu postavlja letvicu u glavi, a sigurno nije niti profesorica.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Što da ti pričam?
M. provodi sate i sate razgovarajuci na engleskom sa nepoznatom ekipom iz cijelog svijeta preko neta. Na satu engleskog jezika nece odgovarati na pitanja, nece usta otvoriti (kad treba). Jedva je progovorio nekoliko recenica nakon cijele godine nagovaranje jer mu se smijesila jedinica. I tada je govorio forsiranim ruskim naglaskom. :roll:
Hoću reci, te njegove fobije i nisko samopuzdanje bile su iste kad je bio manji. Mozes misliti da bi upalila moje tapšanje po ramenu i govorenje da je dobar. PA NIJE GLUP. Zna da je dobar, zna da je bolji od drugih, ali za sebe ociti nije dovoljno dobar. Nisam ja ta koja mu postavlja letvicu u glavi, a sigurno nije niti profesorica.

---

Znači to se nastavilo i u starijoj dobi. J. najesen kreće u školu, pa ćemo vidjeti kako će biti, nekako sam se nadala da se odrastanjem to smanjuje na najmanju moguću mjeru.
Tete mi sad u vrtiću znaju reći: Sve zna i bolje od drgih, ali neće guknuti. Doma npr. crta zadivljujuće, jako je kreativna, u vrtiću najčešće ne nacrta jer nije znala kako. Na pregledu kod šk. liječnice se rasula kad joj je dala da nacrta djevojčicu. Sjedile smo pola sata u hodniku jer su nas poslali van da se resetira a ona plače i govori : Ali ne znam šta je njima dovoljno dobro.

ja po ovome ipak ne bih rekla da se radi o istom problemu u rossinom slučaju:

Citiraj:

---

Ide na sport, nije joj problem nastupati, ide na dramsku, aktivna je i ne pokazuje neki sram,

---

koliko čitam, u školi nema nikakvih problema isto...

ja tu ne vidim perfekcionizam kao suštinu problema. a ako i je, ne predstavlja joj neki ograničavajući faktor u svakodnevnom funkcioniranju :-/

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Znači to se nastavilo i u starijoj dobi. J. najesen kreće u školu, pa ćemo vidjeti kako će biti, nekako sam se nadala da se odrastanjem to smanjuje na najmanju moguću mjeru.
Tete mi sad u vrtiću znaju reći: Sve zna i bolje od drgih, ali neće guknuti. Doma npr. crta zadivljujuće, jako je kreativna, u vrtiću najčešće ne nacrta jer nije znala kako. Na pregledu kod šk. liječnice se rasula kad joj je dala da nacrta djevojčicu. Sjedile smo pola sata u hodniku jer su nas poslali van da se resetira a ona plače i govori : Ali ne znam šta je njima dovoljno dobro.

---

Mislim da ce tebi biti lakse (generalno u sustavu) jer je u pitanju djevojcica. One najcesece zele ostaviti dojam pa se u skoli trude (za razliku od decki koji ulaze u otpore. Mi imamo tipičan primjer najgore vrste.) . Ali onda curice mogu vise frustracije ispoljavati kod kuce. Ne znam sto bih ti zapravo rekla, nije nam nista posebno lakse sa godinama, samo se bolje nosimo sa situacijom (mi-drugi).

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ja po ovome ipak ne bih rekla da se radi o istom problemu u rossinom slučaju:



koliko čitam, u školi nema nikakvih problema isto...

ja tu ne vidim perfekcionizam kao suštinu problema. a ako i je, ne predstavlja joj neki ograničavajući faktor u svakodnevnom funkcioniranju :-/

---

ako je nezadovoljna zbog previsoke letvice u svojoj glavi to jest problem u funkcioniranju.
ali neka psiholog razgovara s djetetom, pa ce svima sve biti jasnije. ili nece.:mrgreen:

a dobro, dok psiholog ne kaže svoje, možemo se i mi malo baviti self-help psihologijom :D

vjerojatno nema veze s tvojom, al ovo me podsjetilo na našu situaciju s hrvatskim.

Citiraj:

---

Zna da je dobar, zna da je bolji od drugih, ali za sebe ociti nije dovoljno dobar.

---

na kraju sam ja skužila da je najbolje obratno. ne tapšati ga po ramenu i govoriti da je dobar jer od toga nema kruha. nego prihvatiti ovo njegovo. on je u prinipu - u pravu. nije dovoljno dobar. a kamoli bolji od drugih. kad ima skoro jedan iz engleskog. može on pričati do sutra sa svima preko skajpa, da je bolji od drugih, ne bi imao jedan. a sad, zašto je to tako, to je drugi par rukava i u principu - nebitno.

pazi ovo, učiteljica iz hrvatskog u osnovnoj školi je imala stav da je j jako talentiran za pisanje. to se provlačilo od petog do osmog razreda - on piše fenomenalno, sastavci su mu prva liga. i mi to, naravno, objeručke prihvatili, cijela familija. j je genijalac za sastave i pisanje, a mm mu je prognozirao karijeru bar novinara.

hbg, došao u gimnaziju i ne može dobiti 2 iz eseja i zadaćnica. ne može. a to je u srednjoj gotovo sve. pitanje hoće li uspjeti bez popravnog, valjda hoće. nije on jedini, ova iz hrvatskog je istina strah i trepet u školi, do te mjere da mi j govori kako mu se tresu ruke prije zadaćnice, jedva počne pisati. ali nije da nema i četvorki i petica iz eseja.

i šta sad da mu ja govorim da može dobiti bar dva, da se smiri, skulira i napiše onako kako može, a sigurno može, bez obzira što je talent očito bio precijenjen :mrgreen: - kad je očito da ne može. da može, bi dobio dva. i dobije tu i tamo, kad se povoljno poslože mjesec, zvijezde i planete :D
vrit i hrvatski.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

a dobro, dok psiholog ne kaže svoje, možemo se i mi malo baviti self-help psihologijom :D

vjerojatno nema veze s tvojom, al ovo me podsjetilo na našu situaciju s hrvatskim.



na kraju sam ja skužila da je najbolje obratno. ne tapšati ga po ramenu i govoriti da je dobar jer od toga nema kruha. nego prihvatiti ovo njegovo. on je u prinipu - u pravu. nije dovoljno dobar. a kamoli bolji od drugih. kad ima skoro jedan iz engleskog. može on pričati do sutra sa svima preko skajpa, da je bolji od drugih, ne bi imao jedan. a sad, zašto je to tako, to je drugi par rukava i u principu - nebitno.

pazi ovo, učiteljica iz hrvatskog u osnovnoj školi je imala stav da je j jako talentiran za pisanje. to se provlačilo od petog do osmog razreda - on piše fenomenalno, sastavci su mu prva liga. i mi to, naravno, objeručke prihvatili, cijela familija. j je genijalac za sastave i pisanje, a mm mu je prognozirao karijeru bar novinara.

hbg, došao u gimnaziju i ne može dobiti 2 iz eseja i zadaćnica. ne može. a to je u srednjoj gotovo sve. pitanje hoće li uspjeti bez popravnog, valjda hoće. nije on jedini, ova iz hrvatskog je istina strah i trepet u školi, do te mjere da mi j govori kako mu se tresu ruke prije zadaćnice, jedva počne pisati. ali nije da nema i četvorki i petica iz eseja.

i šta sad da mu ja govorim da može dobiti bar dva, da se smiri, skulira i napiše onako kako može, a sigurno može, bez obzira što je talent očito bio precijenjen :mrgreen: - kad je očito da ne može. da može, bi dobio dva. i dobije tu i tamo, kad se povoljno poslože mjesec, zvijezde i planete :D
vrit i hrvatski.

---

Ovo sad već nema veze sa samopouzdanjem, nego se tiče i kriterija ocjenjivanja u osnovnoj i srednjoj školi.
Čula sam svojedobno priče i o vrhunskim sportašima koji su tako imali 3 iz tjelesnog :mrgreen:
Nije sve u talentu, nešto je i u ispunjavanju kriterija određenog nastavnika, a hrvatski je baš dosta zeznut predmet po tom pitanju (pogotovo školske zadaće!).

cvijeto
sviđa mi se kako iskreno pišeš i nazivaš stvari pravim imenom.

u pravu je i tanja_b eseji su jako podložni subjektivnoj procjeni a opet ako mu se ruke tresu prije pisanja i strah čovjeka blokira.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

a dobro, dok psiholog ne kaže svoje, možemo se i mi malo baviti self-help psihologijom :D

vjerojatno nema veze s tvojom, al ovo me podsjetilo na našu situaciju s hrvatskim.



na kraju sam ja skužila da je najbolje obratno. ne tapšati ga po ramenu i govoriti da je dobar jer od toga nema kruha. nego prihvatiti ovo njegovo. on je u prinipu - u pravu. nije dovoljno dobar. a kamoli bolji od drugih. kad ima skoro jedan iz engleskog. može on pričati do sutra sa svima preko skajpa, da je bolji od drugih, ne bi imao jedan. a sad, zašto je to tako, to je drugi par rukava i u principu - nebitno.

pazi ovo, učiteljica iz hrvatskog u osnovnoj školi je imala stav da je j jako talentiran za pisanje. to se provlačilo od petog do osmog razreda - on piše fenomenalno, sastavci su mu prva liga. i mi to, naravno, objeručke prihvatili, cijela familija. j je genijalac za sastave i pisanje, a mm mu je prognozirao karijeru bar novinara.

hbg, došao u gimnaziju i ne može dobiti 2 iz eseja i zadaćnica. ne može. a to je u srednjoj gotovo sve. pitanje hoće li uspjeti bez popravnog, valjda hoće. nije on jedini, ova iz hrvatskog je istina strah i trepet u školi, do te mjere da mi j govori kako mu se tresu ruke prije zadaćnice, jedva počne pisati. ali nije da nema i četvorki i petica iz eseja.

i šta sad da mu ja govorim da može dobiti bar dva, da se smiri, skulira i napiše onako kako može, a sigurno može, bez obzira što je talent očito bio precijenjen :mrgreen: - kad je očito da ne može. da može, bi dobio dva. i dobije tu i tamo, kad se povoljno poslože mjesec, zvijezde i planete :D
vrit i hrvatski.

---

Ovo boldano sam i ja zaključila i bome je dalo rezultate. Kad mi je dojadilo hodati po jajcima u vlastitom domu i stalno paziti na sinove osjećajčiće, par puta sam iskreno rekla što mislim - pa dobro, ako ti misliš da nisi dovoljno dobar onda nisi, ali dragi, da više radiš, dobio bi bolju ocjenu. Vrit i tvoje smetnje čitanja (koje si btw prerastao). I gle čuda - klipan se curiknul i primil posla. Jest da bi se moglo još i bolje (ima tu svega, stvari nisu crno-bijele) ali ne vidim ništ loše da fakat povremeno nazovemo stvari pravim imenom.

Ali to je potpuno drugačija kategorija (učenje i slično - naši prosječni klipani) od ovoga što je napisala pokretačica teme. Psiha tinejdžera je zeznuta stvar... Za ove naše klipane primjerena je knjiga TEEN PSIHA Majde Rijavec i Dubravke Miljković (moj L. ju je iskoristio da dobije peticu iz nekog eseja i etike, hehehe...a sada ju E. drži na noćnom ormariću. Valjda misli da će stvari iz nje ući u glavu ako bude tamo ležala. Isto kao i iz udžbenika...)

Što se tiče osmogodišnjakinje s niskim samopouzdanjem - tu ipak ove naše "bum-tres" metode ne bih preporučila ako ne bih bila sigurna da osobnost djeteta to može hendlati. Ali za svog mlađeg sina svakako bih. Njemu povremeno treba prizemljivanje, baš ovakvo - stvari nazvati pravim imenom. Kod mlađe djece - možda ipak treba opreznije i nježnije. Evo tu sam našla dobrih ideja: http://www.vrtic-pinokio.hr/?p=993

Dijete 12 godina, maltretiranje u školi. Prvo dugo šutnja a zatim burna reakcija. Mrzi se, glup je, bolje da ne živi....
Molim preporuku za psihologa/ psihijatra u Zg, može i privatno, da je dobar i hitno može napraviti obradu.

Psih.centar Medveščak kod Sever ili Vlahinsky.

Jako mi je žao da je takva situacija.

Ako je postalo tako ozbiljno, možda čak kod psihijatra. Ja bih išla isključivo privatno bez čekanja termina, uputnica i sl.Moj dojam je da mu hitno treba pomoć. Držite se!

Mozes zvati i Polikliniku za zastitu djece. Oni dobro prate takve situacije.

Meni je od kolegice kćerka išla tamo al nisu bili nešto zadovoljni, a možda su samo naletili na psihologinju s kojom dijete nije kliknulo.

Ja sam bila jednom u toj Poliklinici, i ne ponovilo se.

Trebala sam se raspitat. Nisam. Taj razgovor mi je bilo nesto najgore u mom roditeljskom stažu.

Možeš probati i Klaićevu.

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

Ja sam bila jednom u toj Poliklinici, i ne ponovilo se.

Trebala sam se raspitat. Nisam. Taj razgovor mi je bilo nesto najgore u mom roditeljskom stažu.

Možeš probati i Klaićevu.

---

Zavisi zbog cega si bila. Oni jesu nabrijani na zlostavljanje, najcesece obiteljsko. Tako se i ponasaju dok ne skuze da nisi tamo zbog zlostavljanja. Lijecnica koja tamo radi je strava. Ostali su bili korektni. Ali ako je zlostavljanje u pitanju tada su oni vrlo.skloni poduzeti korake i sa skolom , a to drugi nece.

Meni ove cure ulijevaju povjerenje:
https://brigojedac.hr/o-nama

Prijateljica je bila u Vinogradskoj, bila je jako zadovoljna.
Meni je ok i psihologica na pedijatriji na Rebru.

Bila sam i kod Vlahinsky, u početku nisam bila sretna jer sam dobila termin kod mlade psihologice koju sam gledala “ova je tek izašla s faksa”, ali poslije me to prošlo ;).

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Meni ove cure ulijevaju povjerenje:
https://brigojedac.hr/o-nama

Prijateljica je bila u Vinogradskoj, bila je jako zadovoljna.
Meni je ok i psihologica na pedijatriji na Rebru.

Bila sam i kod Vlahinsky, u početku nisam bila sretna jer sam dobila termin kod mlade psihologice koju sam gledala “ova je tek izašla s faksa”, ali poslije me to prošlo ;).

---

Potpisujem za Rebro. :)
E sada, možda čak i dječja psihijatrija na Rebru. (Klinika za psihološku medicinu) jako su dragi i susretljivi. Mi smo išli za nešto drugo, trebali smo hitno logopeda ali vidjela sam kontakt sa ostalim pacijentima.

Citiraj:

---

cipelica prvotno napisa

Dijete 12 godina, maltretiranje u školi. Prvo dugo šutnja a zatim burna reakcija. Mrzi se, glup je, bolje da ne živi....
Molim preporuku za psihologa/ psihijatra u Zg, može i privatno, da je dobar i hitno može napraviti obradu.

---

centar za zdravlje mladih, heinzelova 62 a
01 6468 333

nazoveš i naručiš se, ne treba ti uputnica i ne plaćaš.