Sto kad se iznervirate?

Kod nas je isto red kod spavanja. I M. to ne doživljava kao neku "tlaku", naprotiv, to mu je posve normalno i nikad se ne natežemo oko toga. Imamo svoj ritual spremanja, molitvice i čitanja i u 9 gasimo svjetlo.

Primijetila sam kod djece koja više godina nemaju dovoljno sna da su razdražljiva, zapravo, to je toliko kronično da im nervoza postaje dio karaktera. Čitala sam nedavno i o istraživanjama veze uspjeha u školi i ispavanosti/neispavanosti djece. Naravno, i zdrav razum kaže da neispavano dijete ne može biti koncentrirano u školi.

I još nešto. Red nam je svima potreban, a pogotovo maloj djeci. Red u životu, red u glavi.

daedi, kada sam rekla "ne radis', mislila sam upravo na to da dete spava dokle god hoce- sa tobom ili svekrvom u blizini, nije ni bitno. ujutro nigde ne zuri, uvece moze da legne i kasnije. ok, postujem svacije pravo da detetu uvede ritam kakav zeli. moj princip, jos u vreme dok sam bila kod kuce sa decom bio je- posto rano ustaju i odavno ne spavaju preko dana, puno setnje, igranja i zajednickih trenutaka do mraka, a potom spavanje. sto je i logicno kada su citav dan na nogama. od 21h je moje i m-ovo vreme- za citanje, razgovor, intimne trenutke, posete prijatelja. i onda, napunjenih baterija, novi dan ponovo pocinje u 6 !

eto i mene. ma ta galama i situacija kada puknes su katastrofa. kako smo toncek i ja sami, a ja krepana od posla i ustajanja u 5 sati, a sada kako idemo i u dnevnu bolnicu na srebrnjak....malo sam tanka. ma iskreno i prije bi pucala i onda sam znala dreknut..da padaju plocice.. :( i par puta je bilo po peleni,ali sam skuzila da tio nema efekta. po peleni sam skroz izbacila i na komentar dragog tate kada dojde ga vidjedi da ce mu dati po prstima kada uzme nesto sto ne smije i ne poslusa sam se usprotivila i rekla da ne dolazi u obzir.nema fizickog kaznjavanja i kraj. a da dreknem i sada..dreknem priznajem, samo puno manje jer se kontroliram. pretezno navece puca kada vec duplo vidim ali izbjegavam koliko mogu jer sam vidjela kada je i toncek ljut ili ja drecim da me gleda u oci i pocne vikati...istina,oni su nase ogledalo i sve ponavljaju i upijaju.
i divim se onoma koji tvrde da bas nikada ne dreknu jer to mi je nevjerovatno i bravo na tolikoj kontroli.
ma svako bice ima svoju granicu ljubavi,bijesa,umora,tolerancije :P

Citiraj:

---

jassi prvotno napisa

i divim se onoma koji tvrde da bas nikada ne dreknu jer to mi je nevjerovatno i bravo na tolikoj kontroli.
ma svako bice ima svoju granicu ljubavi,bijesa,umora,tolerancije :P

---

Imam i ja granicu, ali za druge osobe, H je nesto drugo. Istina, jos je ona mala, ali cu nastojati da se nastavim kontrolirati. Jos uvijek ne znam situaciju koja bi me navela da dreknem na nju.

slazem se.kao sto sam rekla, ponavljam DIVIM SE ONIMA KOJI NIKADANE DREKNU NA DIJETE I SKIDAM KAPU!!

malo se razvezla tema vezano za odredjeno vrijeme/naviku kada djeca idu na spavanac i slazem se sa napisanim od drugih mama,da je djetetu potrebna ta kontinuiranost odlazenja u krevet u zadani sat.
u knjizi koju spomenih postoje upute/nacini kako djecu smiriti pred san,da se odmore i budu spremni za radosti novoga jutra.
takodjer,sjetih se jos jedne vjezbe-igre koja bi mogla veoma lako(mislim) postati dio vaseg rituala pred spavanje.to sam nasla u jednom od pet zbornika posvecenih ljudskim vrijednostima,koje je sastavila Vesna Krmpotic.(ispricavam se na toliko podebljanog)
E,svaki zbornik sadrzi jednu vrlinu-poput mira,ljubavi,nenasilja,te kroz pod osobine koje krase vrline mira(cistoca srca,usredotocenost,razumijevanje,uvidjavnost,opti mizam,zahvalnost..)se protezu price/bajke,pripovjesti iz narodne bastine citava svijeta.Svakomu preporucam te zbornike..no da se vratim-u tim knjigama takodjer imaju vjezbe nazvane tihovanje.
evo jedne prigodne,koju mozete ciniti kao vodjenu meditaciju sa svojim malenima.djeca imaju prekrasan smisao zamisljanja,te ih ovakve vjezbe odusevljavaju:

Lezimo,pa najprije napinjemo,potom opustamo misice.Disemo samo kroz nos.Udisemo i brojimo 1-2-3-.Na 3 zadrzavamo dah i opet brojimo 1-2-3.Izdisemo i opet brojimo 1-2-3.Tako cinimo nekoliko puta.
Zamisljamo da smo val.Dizemo se iz mora,to je udisanje.Zadrzavamo dah,to je vrh vala.Izdisemo,to je spustanje.Svaki puta brojimo,no svaki naredni put brojimo polaganije.Lagano se "dizemo",bivamo na valu,lagano se spustamo.Mozemo pustiti kazetu neku relaksirajucu,mozda sa sumom mora.
Osjecamo se uskladjeni sa svojim disanjem,s glazbom,s ritmom,s osjecajem da smo val.

-ovo je samo jedna od citaog niza razlicitih vjezbi:procitavsi ovu mozda dobijete poticaj i da sami neku slicnu,oputajucu vjezbu smislite.djeca se jako lako uspavaju kada obrate paznju na svoje disanje,uz takvu nekakvu vodjenu fantaziju..pogotovo ako je mama/tata prica njeznim,mirnim tonom.

nadam se da ce barem nekomu ovo napisano pomoci.

jassi,htjedoh ti reci da se nemas sto posebnog diviti onima koji ne vicu dijete,tj. nema razloga da to gledas kao sebi nesto nedostizno.
svi mi svakog trena odlucujemo kako cemo reagirati,na bilo sto.neki toga nisu svjesni pa reagiraju priuceno,kako su od roditelja usvojili ili nekog bliznjeg.istina je da svatko moze promijeniti svoj nacin reagiranja.Samo je potrebno okrenuti sliku,tj. drugacije gledati na ono sto se desava.Probaj se iduci puta uhvatiti u tom trenu kada nesto "podje naopako" - i osvjesti si da je to samo u tvojoj glavi "naopako" i probaj dozivljavanje okrenuti na pozitivnu stranu.Nasmijesi se i nadji nacina da se radujes tomu sto se desava.nadam se da sam suvisla.javi ako jos zelis o tomu pricati,da ne pisem bezveze.

Ja se sve manje derem. Pomalo ucim kako da to izbjegnem. Imam dobru frendicu koja se nikad, ama bas nikad ne dere i sve kulerski rjesava (mada i u njoj zakipi) pa sam je pocela kopirat. Pocela sam se vise koncentrirat na gledanje u oči i dodir kao način skretanja pažnje na ono kaj hoću reći i što očekujem i ide na bolje. Ne da se više ne derem al derem se puno manje, rekla bih. I efekt je puno bolji za sve nas. Ja sam puno opuštenija (ne u smislu utjerivanja onog što mislim da je važno nego općenito kak se osjećam) a i klinci su nekako opušteniji i "poslušniji".

Ancice :* bravo za tebe i tvoje bliznje :lol:
a ovo sa obracanjem pozornosti na kontakt ocima i dodir je odlican nacin da se pokaze kako si tu i kako maleni imaju tvoju pozornost,tj. da ih postujes i da ti je stalo do njih/te sto cine.
ah,supika

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Ja se sve manje derem. Pomalo ucim kako da to izbjegnem. Imam dobru frendicu koja se nikad, ama bas nikad ne dere i sve kulerski rjesava (mada i u njoj zakipi) pa sam je pocela kopirat.

---

hehe,ovo mi je isto super...fakat se puno moze nauciti promatranjem ljudi... isto kao sto smo mozda pokupili sablone ponasanja od nasih roditelja tako mozemo puno pokupiti od ljudi s kojima se druzimo... jos kad svjesno promatramo neku osobu za koju mislimo da kul rjesava situacije puno mozemo i pokupiti, nauciti, 'pounutriti' takav nacin ponasanja... imam i ja jednu takvu priju :mrgreen: ...
ne kaze se uzalud-prijatelji su obitelj koju sami biramo...

haj curke
ja svoju bebicu još čekam tako da baš i nisam kvalificirana za ovaj topic no samo bih se osvrnula na pluseve i minuse
to je bila odgojna metoda moga oca
još dan danas me zaboli želudac kada se toga sjetim
a prošlo je puuuno godina

napravila sam nešto i očekujem plus, stvarno sam se potrudila
npr. napunila sam kadu stavila detrgenta i potopila suđe. stvarno sam htjela pomoči i biti dobra jer je u subotu mojoj prijateljici rodjendan i ja ako skupim još jedan minus ne mogu ići
naravno nastupa dernek
ja dobivam taj jedan minus
plačem jer ne razumijem zašto
pokušavam objasniti
raspravljam se, koliko šestogodišnjakina može
stiže još jedan minus

Citiraj:

---

vesso prvotno napisa

haj curke
ja svoju bebicu još čekam tako da baš i nisam kvalificirana za ovaj topic no samo bih se osvrnula na pluseve i minuse
to je bila odgojna metoda moga oca
još dan danas me zaboli želudac kada se toga sjetim
a prošlo je puuuno godina

napravila sam nešto i očekujem plus, stvarno sam se potrudila
npr. napunila sam kadu stavila detrgenta i potopila suđe. stvarno sam htjela pomoči i biti dobra jer je u subotu mojoj prijateljici rodjendan i ja ako skupim još jedan minus ne mogu ići
naravno nastupa dernek
ja dobivam taj jedan minus
plačem jer ne razumijem zašto
pokušavam objasniti
raspravljam se, koliko šestogodišnjakina može
stiže još jedan minus

---

:cry: imeni se stegnuo zeludac kad sam procitala...
tocno sam si pomislila kad sam cula za tu metodu kako bi se mogla zloupotrijebiti ali i sasvim nenamjerno povrijediti dijete i u njegovim ocima napraviti veliku nepravdu...
no,za sad bi se suzdrzala od komentara jer niti imam osobno iskustvo odgoja ocjenjivanjem plusicima i minusicima... niti miislimdacemi tako nesto jos dosta vremena trebati...(ja bi najradje da mi nikad ne zatreba :mrgreen: )

Da, ja isto ne volim te minuseve i pluseve. To su zakratko bili uveli u našem vrtiću, pa je M. htio da te pluseve i minuseve dijelimo i doma. Trajalo je oko dva tjedna, tijekom kojeg vremena sam shvatila da mi se to nikako ne sviđa - da na kraju dana ocjenjujem je li moje dijete bilo za minus ili plus. Pa, on je kod mene uvijek u plusu. A što treba, rješavamo odmah, razgovorom.

s plusevima i minusevima, koje ja primjenjujem bez ikakvih trauama po svoju klinku, kao i sa svakom drugom odgojnom formulom - treba postupati s puno takta i razgovora te prilagođeno osjetljivosti djeteta. bilo koja metoda koja će dijete traumatizirati, a ne motivirati - za to dijete nije dobra.

Citiraj:

---

AnaDelVito prvotno napisa

s plusevima i minusevima, koje ja primjenjujem bez ikakvih trauama po svoju klinku, kao i sa svakom drugom odgojnom formulom - treba postupati s puno takta i razgovora te prilagođeno osjetljivosti djeteta. bilo koja metoda koja će dijete traumatizirati, a ne motivirati - za to dijete nije dobra.

---

potpisujem.

minusi i plusevi se kod nas ne dijele svakodnevno već samo za neke stvari i to odlično funkcionira.
s obzirom da imam dijete s ADHD-om to nam je puno pomoglo,a uostalom ideju nam je dala psihologinja.