Meni se plače na radni elan i tempo u 2. razredu.
Srecom da me to uzivo zaobislo ovaj drugi put.
Printable View
Nažalost, ovo je jedan od najkorisnijih saveta koji sam srećom na vreme pročitala na ovom forumu.
Naša učiteljica stvarno važi za iskusnu i vrednu, ali i spremnu za drugačiji i individualni pristup deci.
A opet, na početku drugog razreda tečno čitaju samo njih dvoje ili troje od šesnaestoro ukupno u razredu. Ostali su u različitim prelaznim fazama od sricanja težih reči do tek početka vezivanja slova u slogove.
Ona u tome ne vidi problem.
Da li je njen pristup neopravdano ležeran ili ne, ne znam.
Samo znam da ona uvek roditeljima ponavlja da joj se obrate ako im se čini da dete ima teškoća u izradi domaćeg zadatka, da bi zajedno našli način da detetu pomognu i motivišu ga, jer njoj nije cilj neka kvota ispisanog teksta nego da dete usvoji to gradivo.
Ovakva je i nasa. Moraju tecno nauciti citati do kraja drugog razreda. Tempo se prilagodjava razredu. Ako je potrebno "ukrade" koji sat likovnog i pojaca obicno matematiku ili prirodu. I ne, nije preblaga, izvrsno ih je pripremila za peti razred, a sve bez stresa. Cak i 3-4 djece koje imaju poteskoce u ucenju.
Sto se tice ocjena, neke cetvorke u prvom i drugom razredu imala su samo djeca s poteskocama.
Debeli potpis. Sve će biti u redu uz rad kod kuće i dobru suradnju sa školom. Treba se malo naviknuti, ali to je tako na početku svake školske godine. Bolje je početi čim prije.
Inače, ima nas ovdje dosta koji su to iskusili, koji su to odradili s više nego samo jednim djetetom. Sad kad su u srednjoj i odavno samostalni, ponekad mi fali...
Malo zafrkancije: kad odem u mirovinu, mogla bih se baciti na pomaganje djeci s teškoćama u učenju. Dobro mi je išlo s mojom djecom.
Što se ocjena tiče, u razredima od mojih troje je bilo svakakvih ocjena u nižim razredima i tijekom godine, i zaključno.
ok je sve to o čemu pišete.
ali moje mišljenje je da je jedna stvar dijagnostika i otkrivanje poteškoća, tipa disleksije, adhd itd.
a druga stvar je prosječni dječji razvoj. bez poteškoća. ili odstupanja, kako ti kažeš čokolada. svako dijete je drugačije i ne mogu svi biti isti.
ne može sanjarenje ili slabija koncentracija ili sporost djeteta i sl biti odstupanje.
evo, da je ovaj mali u razredu od martinep, a pukom slučajnosti nije, bilo bi normalno da tek krajem drugog razreda tečno čita. u ovom razredu je spor i to je odstupanje, poteškoća u učenju. da je u razredu od martinep, ovog topika ne bi ni bilo. i stanamar ne bi bila u brizi i ne bi uopće razmišljala o poteškoćama u učenju.
a šta ne?
a kad je već tako kako je, moje osobno mišljenje je da je tu važnija uloga roditelja od vježbanja i rada ipak da dijete, kad je već u sredini koja mu nameće da se osjeća glupo i nesposobno, ne dobije dojam da je sporost i sanjarenje - odstupanje.
naravno da sam za to da se pomogne djetetu i da se radi s djetetom, i, iako mi je to bio uvijek zanimljiv pristup i voljela sam to čitati, hebaj ga, nisam imala herca biti casa :mrgreen: i skroz im prepustiti školovanje, mislim da ipak i ovo prvo treba uvijek imati na umu.
da. i kod nas. m je, s ovom svojom učiteljicom, u drugom razredu i jedinice dobijala. omiljeni primjer sastava, sto put sam ga napisala, al moram još jednom :D
2. razred, dobije jedinicu iz sastava, pa drugu, pa treću. pa joj preko cijele stranice crvenom kemijskom napiše "ovo nije sastav" i ispod komadina od pol metra. dok ja nisam skužila da ova pojma nema što je sastav. štajaznam, valjda su neka djeca i čula, nisu svi dobili jedan :D ova moja nije. onda sam joj objasnila što je sastav. pa više nije dobila jedice. al bome ni pet, nema šanse tu peticu dobiti iz sastava. da je kod neke druge učiteljice bila, sigurno bi dobila peticu. budi zadovoljan ako dobiješ trojku, četvorka ko da si boga za bradu uvatio, a petice jedino njih par iz razreda, djeca koja stvarno pišu na razini gimnazijskog eseja, majke mi moje. malo pretjerujem, naravno. al ne previše.
A kako je bilo na kraju godine? Zaključna ocjena?
4
A kako tih par iz razreda piše sastave na gimnazijskoj razini u 2. razredu? Bez zezanja, ozbiljno pitam, jer se do takve razine pisanja dolazi vježbom. Imaju li često takve zadaće pa imaju dovoljno prakse, a već su krenuli s bolje startne pozicije, ili im roditelji pišu te eseje za 5 :mrgreen: ?
nažalost, iz cijele ove priče zaključila sam da su se roditelji pomirili da je takva situacija. kao što je netko rekao, sami smo odgovorni za svoju djecu. bilo bi lakše da je obrazovni sustav ustrojen tako da potiče individualnost, kreativnost, razvija maštu, potiče na učenje, a ne da izaziva strah i "bolove u trbuhu", osjećaj manje vrijednosti i isključivog natjecanja. ima i onih koji misle, kada bi sve štimalo, nitko ne bi mogao kontrolirati tu djecu. ja se s time ne mogu složiti.
ali eto, u sustavu kakav je, koji nema razumijevanja za druge i drugačije, koji ne shvaća da postoje djeca perfekcionisti, natprosječno inteligentni, kao što je naš mali i velika većina djece, koji imaju interese koji kaskaju za nastavnim planom i program o kojem svi stalno pričaju da je zastario i ne prati zbilju - što onda očekivati?
Pa je, svakako je katastrofa, a rekla bih i da nije baš uobičajeno. Kod nas je, kao što rekoh, četvorka stvarno značila da mora biti nekih problema, jer su u nižim razredima svi imali petice.
kod nas nije, bilo je i zaključenih četvorki od prvog razreda, možda i trojki, nisam sigurna
Hm, ako ima toliko super odlikaša i odlikaša nakon OSMOG razreda, kako onda nije uobičajeno da su u nižim razredima svi odlični?!
baš je Jokić prije nekih godinu-dvije komentirao da nema toliko odlikaša i super odlikaša kako se misli i priča već dugo vremena
pa onda mogu samo zaključiti: da je neko dijete iz razreda tvoje male prešlo u razred naše učiteljice, možda bi mama isto pisala na ovoj temi
ima zaključenih 3ica, četvorke iz nekih predmeta imaju sasvim solidni učenici, učiteljica je naprosto smatrala da trebaju bit malo bolji za 5 (nije ovaj tip učiteljice ko cvijetina, dojam mi je više da želi iz svakog djeteta izvuć što više)
A ne znam, kad se gledaju upisi u srednju školu, ne izgleda tako. Osim toga, ja s kim god pričam od roditelja situacija je kao kod moje kćeri i razredu - skoro trećina razreda 5.0, četvrtina ili manje ne prođe s pet.
a gle, ove godine je u srednju upisano 46.247 učenika.
od toga 11.514 u gimnazijske programe. da su svi super odlikaši, a nisu, to je 25%. postotak super odlikaša je onda puno manji. ok, neki upišu i strukovne, al to je ja mislim zanemariv broj, ali zato gimnazije ne upisuju samo super odlikaši, npr u nekim gimnazijama je prag bio toliki da su upadali i oni s prosjekom, ne znam 3,5.
Evo, u bivšoj školi mojih sinova nam je ravnateljica rekla da u svim višim razredima zajedno (po tri u generaciji) 15-16 djece prođe s 5.0.
Dakle, jedno do dvoje po razredu.
Nemam brojeve niti statistike, samo ono što vidim u školi u koju mi ide kći, plus ono što čujem od drugih roditelja. Evo jutros mi je kolegica na kavi rekla - 27 djece u razredu, 10 njih 5.0, 21 prošlo s pet.
(bila je na prvom roditeljskom pa su čuli lanjsku statistiku) edit: šesti razred, isto kao moja.
Moguće da je u Zagrebu veći pritisak na ocjene radi tih upisa u srednju. Da 1-2 djece po razredu prolazi sa 5.0 onda ne bi bilo takve navale kod upisa.
Mislim da smo to jednom već zaključili, da nije isto od regije do regije.
ma zezala sam se s esejom. a sigurno da je svega bilo, a i neka djeca imaju smisla za pisanje. valjda. ne znam. često su pisali sastave da, i m je po mojem, super napisala, al hebaj ga, nije bilo dovoljno dobro.
da se malo nasmijete, bila zadaća, sastav, kasno, mene nije bilo doma, mmu se nije dalo s njom natezati i napisao joj je on sastav. i dobio 4. ahhhhha ljuta ko pas bila na njega tjedan dana.
uglavnom, nema više tu učiteljicu. sad ćemo vidjeti.
To je razlog zbog kojeg sam ja uvijek kontrolirala ZNANJE a ne ocjene. Ocjene su često bile dobre, a u glavi ni pola koliko sam ja mislila da bi trebalo biti...
Offt. u srednjoj školi to sve lijepo dođe na mjeru: moj stariji (5.0 cijelu osnovnu školu) je sada jedva jeeedva 4.5 u gimnaziji, a mlađi nešto manje (4.7 je imao onaj prosjek za upis u srednju), na kraju prvog razreda tehničke škole imao je 4.0 s tim da je iz jednog važnog predmeta imao dvojku.
Da se vratimo na početak - slažem se s čokoladom, u osnovnoj školi većina nas ne može prosječno dijete prepustiti sustavu, jer sustav nije savršen. Treba nadzirati napredak, voditi brigu da dijete stekne radne navike u ranoj dobi, a kasnije je to sve lakše. Školski sustav je takav kakav je - čine ga ljudi (koji nisu savršeni), nastavni programi (koji su daleko od idealnog), vrlo šareni uvjeti u kojima učenici idu u školu, vrlo neujednačeni kriteriji itd. Ali naš prvenstveni interes je dobrobit djeteta (vlastitog) i vjerujem da tu također ima roditelja koji ne moraju baš ništa raditi da bi dijete solidno prošlo kroz školski sustav, ali i onih koji moraju nadoknađivati nedostatke. Nema tu pomoći. Zapravo, dok su djeca na početku osnovne škole, mnogi si roditelji ne mogu priuštiti luksuz čekanja na reforme sustava, jer će izgubiti vrijeme potrebno da djetetu pomognu u prolasku kroz taj isti sustav. Ne možeš instrukcijama u osmom razredu nadoknaditi rupe iz drugog, trećeg, četvrtog... Ali nije to ništa novo. Kad se sjetim sebe - da nije bilo tatinog drila, moja učiteljica bi me pustila iz trećeg razreda s potpunim neznanjem tablice množenja i dijeljenja višeznamenkastih brojeva. Ne treba napominjati što takav propust znači za kasnije školovanje.
U njegovu obranu: on je sve dobro riješio (trebalo je osmisliti eksperiment), ali je profesorica imala vrlo čudne kriterije ocjenjivanja i zapravo ni ne znam što u njegovom rješenju "nije bilo točno" (sad ja branim muža kao što neki roditelji brane dijete - "Nastavnik nema pojma, moje dijete sve zna!!!" :mrgreen:)
Što se tiče ocjena u nižim razredima, kod nas je situacija slična ovoj koju Mima opisuje - u nižim razredima 4 iz hrvatskog imali su oni kojima nije išlo npr. čitanje. I slično. A nije ni u višim puno drugačije, jer je kod mog djeteta cijeli razred prošlu godinu (6. r.) prošao s 5 :-o Od njih 19 u razredu, 8 ih je prošlo s 5,0. U istom tom razredu, na početku 7. razreda, iz inicijalnog iz matematike bilo je 7 jedinica! Nekako mi se čini da su ti inicijalni testovi bolje ogledalo znanja nego zaključene ocjene na kraju školske godine.
A što se tiče promjene škole u 2. razredu - upravo zbog neujednačenih kriterija i dolazi do ovakvih situacija kao što je stanamar opisala - da isto dijete u jednoj školi bude sasvim ok, a u drugoj za njega kažu da je "prespor" i "zaostaje". Već odavno se zna da su kriteriji neujednačeni kod upisivanja u srednje škole, a ovo mi je sad primjer koji se proteže i na niže razrede...