Printable View
Nije popravak Čokolada ovo je bilo jezično izražavanje.. danas je bio sasvim novi test.
Uglavnom, dočekala me u školi skačući od sreće... kaže bilo je 12 pitanja i sve sam stigla mama i ne samo to nego kaže stigla je i svu zadaću.
Idemo korak po korak.
Previdjela sam, oprosti. Dobro, a kuži li učiteljica ZAISTA zašto joj ona preda (polu)prazan test? Mislim, razumijem da se OKP ne treba dodatno hraniti i ohrabrivati, ali mi prema onome kako si opisivala izgleda da učiteljica misli da su to neki bezvezni hirovi male jedinice razmaženke, a nikako ne bi bilo dobro da joj to da do znanja.
Da, učiteljica tome ne vjeruje, pogotovo da dijete može imati okp. U jednom trenutku mi je rekla da ako su to njene mogućnosti, a Bože onda nek bude tako i nek je svo zlo u tome. Ne shvaća da to nisu njene mogućnosti nego da dijete ima stvaran problem. Kažem nalaz sam joj osobno dostavila u ruke na jednim informacijama da bi me na drugima pitala jesam li ga ikad donijela. Nije ga ni pročitala.
Iznenadilo me da joj je dala dodatno vrijeme za ispit iz matematike. Mislim da smo joj dojadili jer smo u zadnje vrijeme stalno hodočastili na informacijame pa se možda i pobojala da ne tražimo IP.
Mi smo za sada odlučili promijeniti taktiku koja za sada izgleda daje učinka uz ovu 1 koja ju je izgleda dobro osvijestila. Ok, možeš inzistirati na svakom savršenom slovu i brisati do iznemoglosti ali posljedica je nedovršen test i 1, ti biraš. Razumijemo te ali posljedica toga je to.
Ona ide na psihoterapiju, imamo divnu psihoterapeuticu koju mogu nazvati u bilo koje doba. Radimo s njom i mi i ona.
U školi razumijevanja nema, za sada ćemo probati ovako a ako neće ići, tražiti ćemo sastanak sa stručnim timom, pa ako ni to neće ići, ako nikako ne bude, ako će se J. mučiti onda IP.
Ne želim da mi je dijete stalno nesretno, isfrustrirano, nezadovoljno ako joj se može olakšati bar jednim dijelom.
Učiteljica iz boravka čak više razumije. Na jednim informacijama sam pitala jesu li primjetili da traži često na wc ili sl. na što je učiteljica rekla ma kakvi ništa takvo, a onda je ova iz boravka rekla da je primjetila da krene šiljiti olovke i bojice i da onda šilji i šilji.
Sad pišem u više postova kako mi misli dolaze. Znala joj je učiteljica iskomentirati npr. kad ju digne i pita na ploči matematiku a moja se smrzne, da očito ne razumije.
Učiteljica pak iz boravka mi je rekla da J. riješava matematiku na neki svoj način, ne onako kako oni uče i da joj nije jasno koji je to način ali da joj je sve točno. Uglavnom više razumijevanja od učiteljice iz boravka.
Moja je manja imala naznake sličnog, ali nekako se riješilo kad je konačno odagnala strah od škole. Dugo je vremena parala listove bilježnica i započinjala svaka dva tjedna novima. Smetalo joj je da joj bilježnica izgleda kao rabljena. To danas radi samo s informativkama - pati na te blokiće pa joj pustim. Mora biti uvijek nova olovka i gumica, sav (sitan) džeparac troši na pribor.
Sad se borimo s averzijom prema učenju jer je shvatila da je posla jako puno. Neki dan sam je (nakon 2 g.) uhvatila kako umjesto učenja učisto prepisuje kompletnu bilježnicu iz povijesti (bar 20 str A4 skupa sa slikama civilizacija). Ne zna racionalno objasniti zašto. Kupila si je novu bilježnicu i poželjela da je i ta povijest (koju mrzi iz dna duše) nekako - nova.
Uh, da svjesna sam da će stalno biti nešto novo. Preko ljeta nije htjela ništa dodaknuti rukama, doslovce je hidala držeći ruke u zraku, onda je krenuo ogroman strah dacće se upiškiti ako idemo bilo gdje, da neće biti wc da neće stići a ako će ga biti neće biti sapuna pa onda nije htjela nigdje ići. Pred drugi razred cca mjesec dana je krenuo strah da će pasti razred. Pranje ruku je neka konstanta koja je manjeg ili većeg intenziteta.
Jedino što smo pronašli to plivanje koje trenira od 9.mj i toliko uživa u tome i toliko je tamo sretna i opuštena i nasmijana i kad dođe kući s bazena sav taj stres koji je imala prije nestane.
Ja mislim da bi trebala tražiti sastanak sa stručnom službom, jer ne vjerujem da će se neke situacije (kao što je smrzavanje pred pločom) tek tako riješiti.
Jako mi je žao pročitati da ima učitelja tako nosjetljivih na dječje probleme. Treba biti dosjetljiv i lukav da se skuži kako pristupiti djetetu kao što je tvoje, ali bar neku osnovnu toleranciju bi čovjek očekivao od svakoga.
Zato mislim da bi trebala uključiti stručnu službu.
Tebi svaka čast na dosjetljivost, može ti možda nekad pomoći da joj kažeš da su neke stvari za doma, a neke za školu, kao ok je ovako ili onako to raditi doma, ali u školi se mora drugačije.
Kažem, mislim da ljudi s okpom traže nešto što će im kao dati dozvolu da postupe mimo svojih navika.
Mima vidjeti ćemo, iako znam ozračje u školi od ravnatelja na dalje pa ne očekujem čudo od stručne službe.
Jesmo puno i radili i pričali da ovo može doma ali u školi drugačije, ništa od toga nije upalilo.
Ona tu s tim slovima ima osjećaj neke kontrole nad nečim. U situacijama izrazite anksioznosti ona to riješava kroz okp. Zapravo je to sve tapkanje u mraku, što bi moglo upaliti i okrenuti u njenoj glavi, evo sad je možda upalilo.
Da je lako biti roditelj takvom djetetu, lagala bih. Meni bar nije. Nekad riješavam lako a nekad kao što je sad bilo mi se nakupi i puknem i krenem brinutu i kako i zašto i budem ljuta i na sebe i na svemir i tako. Sva sreća pa eto imam tu stručnu pomoć koja me onda ustabili. Jer ti njeni okp ispadi znaju biti strahovito intenzivni i nije mi to lako gledati pogotovo kad dođem do stanja kad ne znam kako reagirati.
Inače je ona tako divna i zanimljiva i humoristična i pametna, prijatelji ju obožavaju, ali se baš zna mučiti i to je svakodnevno.
Ne znam koliko ću biti od pomoći sa malim praktičnim savetom.
Upalo mi je u oči da dete kaže "da NJOJ slova nisu dovoljno lepa". Ne znam da li bi pomoglo da joj kažeš da uopšte nije potrebno da slova budu dovoljno lepa NJOJ, nego da budu lepa učiteljici (ili, možda bolje, da treba da budu takva da se mogu lako pročitati).
Moj mlađi je sa učiteljicom dobio bingo, okp učiteljicu koja neguje i hrani njegovu tendenciju ka okp-u, jer je i nama roditeljima - a pretpostavljam u još većoj meri i deci - rekla da je njoj najvažnije da su zadaci urađeni uredno... Meni je parametar "urednosti" bio i ostao noćna mora, a moj inače totalno uredni, sistematični i grafomotorički vrlo sposobni sin je krenuo na početku da briše svako slovo po pet puta "jer nije uredno" - a već sad kao prvak piše najlepše od nas četvoro u porodici :mrgreen:. Srećom resetovao se dosta brzo, ali samo uz moje stalno podsećanje da su oni u školi zato da bi naučili, da je predviđeno da đaci ne rade zadatke savršeno, jer da su sposobni da sve urade savršeno, ne bi bilo potrebe da idu u školu...Ali biće ovo jako duge četiri godine pred nama, čini mi se. Jedino što mogu da se zahvalim sudbini što je stariju promašila ta učiteljica, mislim da bi joj doslovno uništila život.
pulinka to smo stalno ponavljali da je bitno da je čitko i da je dovršeno, ali nije davalo rezultata. Znala sam ju pitati da li učiteljica ide s ravnalom po razredu i mjeri slova jesu li savršena. Njena najbolja prijateljica piše baš jako neuredno ali sve stigne i kad smo prepisivali doma od nje znala sam joj reći, vidiš nije bitno da je savršeno ali xy ima sve napisano i čitko je. Nije pomagalo, ona je govorila nije me briga za druge ni učuteljicu, meni mora biti savršeno. E sad kad je vidjela da je to donijelo jedinicu izgleda da je nastao klik u glavi.
Da, i pretpostavljala sam da njima samima mora da klikne u glavi, bilo je i kod nas sličnih momenata, samo blažih. Znam da je sin jedne poznanice imao jako sličan problem "smrzavanja" pred tablom i pred svaki test, sveske je sa časa vraćao kući prazne, isto jako dugo nije nailazio na razumevanje kod učiteljice, ali nakon nekoliko meseci rada sa psihologom i roditeljskog intenzivnog posećivanja škole, kliknulo je detetu ali i učiteljici i mahom je prevazišao takve probleme uz učiteljicinu pomoć - iako je i on u osnovi zadržao karakternu anksioznost, samo je naučio da se nosi sa određenim situacijama. Nadam se da će i kod vas ovaj klik biti prekretnica.
Inače, drugi razred je sam po sebi stresan jer je prvi bio samo igra i nešto novo i zabavno, a u drugom razredu radi se više i ozbiljnije, a deca naglo shvataju svu dugotrajnost školovanja koja, verujem, u njihovim godinama izgleda prilično beskonačno i naporno :).
Mislim da radiš odlično :love:
Ipak ću ti napisati iskustva s najstarijim sinom, možda pomogne,
E. je od vrlo rane dobi pokazivao simptome okp u kombinaciji s tikovima: s 2.5 godina luzanje ruku (jer se mačka tako pere), beskonačno pranje ruku (da bude čist - doslovno svakih 5 minuta), nedodirivanje ničega rukama, odlaženje na wc svako malo, opsesivno učenje (da mu slučajno što ne promakne), mucanje, nakašljavanje, tikovi očima... ma svašta je bilo.
Ono što sam uočila je da se intenzivira kad god ima nerazriješenu frustraciju (najčešće sukob na kognitivno-emocionalnoj razini), a moja je uloga u cijelom procesu isključivo biti podrška.
Također se situacija bitno popravila otkad se bivši suprug odselio, kao da nas je prihvatio kao dvije odvojene jedinke, svaku sa svojim pravilima, iako je situacija do tada bila više nego dobra, uvijek smo se dogovarali oko zajedničkih postupaka u vezi djece. Očito je on na nesvjesnoj razini kužio naše razlike u pristupima i to mu je bilo too much (ostalo dvoje djece ništa).
Za sada sve šljaka izvrsno, pubertet je već uvelike tu - i mogu samo reći da jako uživa u njemu. Mi ostali baš i ne :/
E da, mrvu je popustio u školi, sad se tu i tamo zalomi koja četvorka. Smatram to vrlo dobrim znakom.
Da, neke stvari treba pustiti da kliknu. Ali neke ne uspiju kliknuti. Nikad ne znaš unaprijed.... Očito je loša ocjena ovdje bila dobar poticaj. Nadam se da će se tvoje dijete uspjeti sjetiti što češće što joj je važno (ocjena, pa tek onda i urednost). Čini mi se da si se jako dobro postavila. Bit će to dobro. Sretno...Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Zlata vrijedan savjet...Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Bok, možeš mi napisati ime&prezime psihoterapeutkinje (ako je u Zg)?Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Mi imamo sličnu situaciju, za sada je kod Sever no razmišljam što bi još mogli.
Ne radi se o skrivenom problemu u školi ali nisam znala gdje da postavim pitanje pa mislim da tu ima puno iskusnih po tom pitanju.
Zanima me, dali učiteljica može djetetu dati više vremena za pisanje testa na molbu roditelja bez da dijete ima papire o IP.
Dakle, nema problema u školi, gradivo savladava u redu, razumije, zna, sve je ok, jedino što je spor. I u prvom polugodištu mu je davala više vremena i to je štimalo, ali sad u drugom to više ne može. Posljedice toga su zapravo da on ne završi test, ocjena je naravno manja, ne sukladno znanju već onome što uspije i stigne... a budući da je tek prvi razred dalje će biti još teže ako se on ne ubrza. A takav je oduvijek, to je njegova karakteristika. Drugo je sve ok, i ja ne vidim potrebe za individualizacijom osim ako će mu to osigurati legalno više vremena na testu. Ili može i bez toga u suradnji sa malo senzibilnijom učiteljicom....barem dok se ne ubrza.
zapravo, ako nisam precizna, zanima me može li nam tu učiteljica izaći u susret (dali to ovisi o njenoj dobroj volji) ili postoje neki razlozi da to nemože tako biti
hvala svima
Normalno da može.
Ok Mima hvala. A dali to može koliko želi ili tipa može samo u prvom razredu dok (smatra se) traje prilagodba a dalje više nemože..
Pitam da vidim dali je stvar u učiteljici i njenoj dobroj volji ili ona ima neke stvarno objektivne razloge za to
A zašto ne bi mogla? Pa nastava bi svakom djetetu trebala biti individualizirana. Pa ako učiteljica vidi da je netko sporiji, zašto mu ne bi dala više vremena? Posebno toj maloj dječici u nižim razredima OŠ, koji se još snalaze po školi. PA ono, moja kći kad je dobila prvi test iz matematike se nije sjetila pogledati na drugu stranu ima li još zadataka.
A što učiteljica kaže? Možda je njoj to dogojna metoda, da se on malo ubrza.
I ja mislim, MIma, da zašto nebi mogla i potpuno se slažem s tobom.
Ali učiteljica kaže više ne. kako drugima tako i njemu. Prvo polugodište se toleriralo i to je to.
Pa je mene zanimalo postoje li neki objektivni razlozi za to (mada mi logika govori da ne) ili je to do nje i njezine fleksibilnosti.
Ako je do nje probat ćemo opet razgovarati s njom
Neznam dokle će to trebati, možda će se prilagoditi s vremenom, ja sam uvjerena da hoće, pa dijete raste. ali sad je tako kako je i to je problem. A učiteljica neprilagodljiva...i on sporiji od prosjeka
Nisam sigurna.... To može izazvati određene probleme. Može ona to, vrlo često to i radi, ali onda se (kod starije djece) često postavlja pitanje "Učiteljice, zašto on može, a ja ne mogu pisati dulje?"Citiraj:
Mima prvotno napisa
Da bi učiteljica imala legalnu osnovu za individualizaciju, mora imati ili papir od Ministarstva (rješenje o IP) ili dok još dijete nema rješenje o IP, učiteljica bi trebala imati papir od stručne službe škole o provođenju opservacije.
A recimo kad bi i krenula u proces dobivanja IP, moželi se uopće dobiti zato što je dijete sporije od prosjeka. Ja mislim da bi ipak neći veći problem trebao biti u pitanju za IP.
Pa ako postoji poteskoca zbog koje postoji sporost tada je moguce.
Učiteljica apsolutno ima svaku mogućnost individualizirati djetetu nastavu bez ikakvog službenog papira.
Isto kao što taj papir ne daje nikakve stroge propise o tome što se smije, a što se ne smije, a niti se ne provodi u školi na taj način.
Mislim, sve su to gluposti da prostite.
Naravno da uciteljica moze dati vise vremena iako je to tehnicki tesko izvedivo zbog satnice. Ali cak i uz IP dobar dio.stvari se ne provodi.
Sirisus hvala. Koliko ga ja poznam rekla bih da ne postoji. Takav je rodjen, takav je oduvijek bio, i takav je sad.
a koje bi to npr,. mogle biti poteškoće, da malo razmislim možda prepoznajem li ga u kojoj
nevena, uvijek možeš otići kod stručne službe na razgovor i na savjetovanje. Reci što te muči, neka oni malo pogledaju dijete, neka daju neke sugestije učiteljici.
O čemu mi ovdje pričamo, dijete je u prvom razredu OŠ, ne na nekom prestižnom univerzitetu. Ako je sporo, treba mu pomoći.
ma njemu treba nekih 10 tak minuta duže, nije to neki ekstrem,tipa još pola sata.
znači može ako hoče, koliko sam shvatila.
onda nam ostaje opet ljubazan razgovor znači
Mima znam i to, ali problem je što mi se stručna služba škole koju pohađa nimalo ne svidja i ne ulijeva mi povjerenje.
da, i ja se slažem da je glupo vodit takve razgovore, radi se o djetetu u prvom razredu OŠ
ali eto, to nam se pojavio kao problem. nemogu reci veliki, ali značajni
i ja misim da uz malo dobre volje i fleksibilnosti bi se sve dalo rješitit ali kad nije tako
Moze biti sve i nista.Citiraj:
nevena prvotno napisa
Slabiji vid, sporije usvajanje citanja ( cita sporo, ne razumije procitano ,ne snalazi se na papiru...), problemi zadrzavanja paznje ( spava pola sata dok drugi pisu) , perfekcionizam ( pise pa brise)...
Najmanji peoblem je ocjena i to sto je dijete sporo.
Uciteljica bi trebala vidjeti zasto je dijete sporo i pomoci mu .
Koliki problem su testovi? Koliko toga ne napise? Koje su ocjene? Ono sto napise bude tocno?
Evo da ti probam odgovoriti. VId je u redu, testiran je. ČIta solidno za II polugodište 1. razreda (po učiteljicinim riječima, ako su čitači za 3, 4 ili 5 on je recimo na četvorci dakle u sredini). Po meni i solidno razumije pročitano. Ne snalazi se na papiru, ja bih rekla da je. ONi testovi kupovni iz PiD ga ubijaju, sve zna, ali ga te slike zbune, nekuži šta je nacrtano, čas treba spajati, čas zaokruživati, čaš dopunjavati, sve šarenao. jadan sav se izgubi i ocjena je sukladno tome. a znam da zna jer prodjemo doma. Ne sjedaju mu ni one sarene kucice iz matematike sa bezbroj strelica. CIjeni jednostavnost.
Perfekcionist definitivno nije
Ako imaš mogućnosti, odvedi ga logopedu.
Onda moguce da ima problema sa vizualno prostornim percepcijom na papiru ( kad je 2D) ili problema sa koncentracijom pa mu previse informacija odvlaci paznju.
Jeste probali uzeti bijeli papir i prekriti sve zadatke osim prvog? Tako da ih rjesava jedan po jedan bez odvlacenja paznje.
I to. Slazem se.Citiraj:
Mima prvotno napisa
a drugo, nađi ovdje http://razredna-nastava.net/# listiće tog tipa pa vježbaj s njim kod kuće
ili kupi RB od nekog drugog izdavača pa vježbajte
Pouči ga da pažljivo pročita zadatak, jer u zadatku obično piše: spoji, zaokruži, dopuni .. i da razmisli o tome što treba napraviti.
Slažem se.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ove dvije stvari su ključne - snalaženje na papiru (prostorna percepcija) i previše informacija su jedan dio priče, a koncentracija drugi (posljedično - ako mora uložiti jaaako puno truda da se snađe na papiru, normalno da mu pada koncentracija).
Ovo pripada u domenu logopeda i treba to odmah pokrenuti, jer kad bude više gradiva, bit će i više problema.