oprosti, ali gdje u veternici stojis nad rupom, nije to mamet jamaCitiraj:
jelena.O prvotno napisa
Printable View
oprosti, ali gdje u veternici stojis nad rupom, nije to mamet jamaCitiraj:
jelena.O prvotno napisa
Ja se ne bojim penjanja niti mi planine/vrhovi/visoke stijene nisu nimalo fobija.
Nego baš ovo što tanjab spominje, visoke građevine. Ako je čvrsta ograda i debelo staklo isto mogu nekako podnijeti ali mi je kula Lotrščak nesavladiva prepreka.
velim vam da je najbolje otici u penjacku dvoranu na stijenu. doci 10ak metara od poda (ili metar/dva), osiguran i gledati dolje
Ali prije treba malo i vježbati mišiće.penjacka stijena ti je kod Prvča na jankomiru
ma ne treba nikakve mišiće vježbati. ima laganih smjerova koje osoba s nula mišića i nula predznanjem može ispenjati. ako ju nije strah
i stijena je kod Peveca, nema nikakvih prvčeva tamo
Ne bojim se prirodnih visina, baš suprotno. Ne bojim se u avionu. Ne bojim se na vrhu nebodera.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
ALI, ne bih prešla preko Krčkog mosta pješke ni za što. Jedva izdržim na visokim mostovima i vijaduktima :) Zaobilazim ih kad god je to moguće. Kad baš moram, idem i brojim sekunde i one poprečne crte na kolniku, samo da se približim drugom kraju. Koje je to olakšanje kad prijeđem.
Sad me Beti podsjetila - meni je bilo grozno prelaziti most između Slavonskog i Bosanskog broda - hodaš po čeličnoj mreži a dole rijeka.
I grozim se svih onih turističkih atrakcija gdje npr stojiš na nekakvom stalenom il plastičnom prozirnom podu a ispod tebe dubina. Ne mogu te slike ni na netu gledat.
I def mi je najgori bio lift na Eiffelovom tornju. To znam da sigurno nikad više u živou neću ponovit (nije da mi je Pariz blizu ;) )
Iskreno rečeno, nije mi jasno čemu se nekome potrebno boriti protiv straha od visine. Ja se recimo isto bojim visine, pa se ne penjem na visoka mjesta.
U svakom slučaju, mislim da treba biti oprezan, jer se osoba koja se tako boji visine može smrznuti i blokirati tako da se ne može pomaknuti. Zato na primjer penjanje na stijenu nikako ne bih preporučila ;)
Da ne bi bilo nekih spasilačkih misija.
Zašto se ne bi netko rješio straha kao MalaRiba?
Puno se lakše i ljepše živi bez strahova.
Apsolutno vrijedi probat.
To je općeprihvaćena stvar da se ljudi bore protiv straha suočavanjem, i MM zastupa tu teoriju MaleRibe i frenda psihologa i vječito me nagovara na isto, ali ja bih isto išla na polaganu desenzibilizaciju. Dakle, može vrh nekog nebodera, ali koji ima debeli betonski zid najmanje do visine pojasa. Sve ove prozirne/žičane stvari, labave ograde, mogao bi odustat dok se penje ili će ga skidat GSS.
Pod zadnje sam se borila protiv straha od visine u Istralandiji, uspješno od manjih do većih izazova, do uspona na raketu koja se sunovraća u dubinu. Tamo negdje na drugom katu konstrukcije noge sam sve teže odljepljivala od žičane podloge i sve se grčevitije držala za ogradu, na trećem sam se rasplakala i jedva se poraženo odvukla dolje :lol:
Ja sam zapela u zvoniku Svete Stošije, ni gore ni dolje, sjela na sredini.
Apsolutno je ljepše živjeti bez straha, samo ne znam na koji način strah od visine prosječnoj osobi smeta u životu. Jedino ako se planira zaposliti kao perač prozora ili u građevini.
U svakom slučaju, kao što rekoh, treba oprezno pristupiti tim pokušajima, jer stvarno može doći do toga da čovjeka nose sa visoke građevine ;)
Ja bih možda isto tako, zato jer sam doživjela da je cura zalijepila od straha od visine na Sv. Duji (silazak je obavila zatvorenih očiju, uz pridržavanje od 2 osobe). I prenijela strah od visine na mene :mrgreen:. KOjeg sam se riješila jer sam se morala suočiti - avion i poslovna putovanja. Da ne bi fakat GSS dolazio, ti bila u problemu itd. Poslije sam u properlercu koji je eltio ZG-Mostar spavala u turbulencijama, tj. bile su mi baš gušt.Citiraj:
Argente prvotno napisa
Iako, meni je kula Lotrščak smijurija, a ne mogu vjerovati da se spominje i Maksimirski vidikovac u kontekstu straha od visine :).
Neugodno mi je (ne previše) tipa to s tim prozirnim dijelovima, a London Eye mi nije bio gušt (understatement). Kao ni Eiffel - tu sam stala na pola.
Baš se ne bojim visine, ali i meni je bilo grozno hodati pješačkim drvenim mostom gdje je pokoja daščica falila i poneka bila trulkasta i gledati Kupu kroz rupe kako ključa i bujna voda sve nosi.
E, jer nije samo uspon gadan, silazak je možda još i gadniji jer onda fakat moraš gledat u provaliju ispod sebe. Zato uski zvonici, svjetionici nisu baš sretno rješenje jer nesretnika ne možeš ulovit pod ruku i peljat dolje dok žmiri nego ga moraš gurat ili vuć pa će ga oprat još veća panika.
mima, s obzirom da je čovjek psiholog, rješavanje tog straha mu je možda zadatak u sklopu neke edukacije, i ako misliš pomagati drugim ljudima da rješavaju svoje fobije, najviše naučiš tako da rješavaš vlastitu fobiju, tako da pretpostavljam da tu leži motiv
mene jedino čudi da mu netko drugi bira lokaciju, on najbolje zna na kakvim mjestima ga je strah, gdje se zadnji put nije htio popet jer ga je bilo previše strah
Pa ako radi u staklenom poslovnom neboderu gdje su zidovi sasvim od stakla -:mrgreen: tamo u prosjeku rade sasvim prosječne osobe. Kako je Bandić najavio novi Manhattan u Zagrebu, kojeg će raditi Saudijci, predmnijevam da će bit napućeni prosječnim ljudima koji će raditi na katovima 20+. Ograničava, definitivno, pogotovo ako je osobi bed da samo gleda kroz prozirno s 20+ kata.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ali, ne vjerujem u namjere ovoga koji se boji :). Da je ozbiljan. Ne smeta mu, očito, dovoljno. Ne radi u takvom okruženju, niti ne živi. Zasad.
A baš me morate plašiti s tim Eiffelovim tornjem?!
London Eye mi nije bio nimalo strašan.
Možda da se prije Pariza i ja popnem na Lotrščak.
Zip line preko Pazinske jame...
Divno....
Sent from my SM-A520F using Tapatalk
Mi smo na Eiffelov išli pješice do mislim 2 razine. To je bilo fenomenalno. Ali od te razine pa do "vrha" je lift - i meni je to bilo prestrašno.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Mima pa upravo to netko se boji visine i ajd ti sad radi u Sky Officeu ili idi na sastanke u takve zgrade (bila sam nemali broj puta u takvim zgradama na sastancima, šta da kažem nadređenima: sorry, ja ne mogu bojim se :mrgreen:) ili vožnja avionom na službena putovanja ili ovako ko Beti da panično boji prelaska preko mostova ispod kojih je more. Ma ima masu takvih situacija.
Da ne spominjem obiteljske izlete i druženja s prijateljima, team buildinge i sl.
Slažem se s tang, jedna psiholog bi trebao sam iznaći način za svoje strahove ukoliko želi rješavat tuđe, pogotovo jer on sigurno poznaje alate i tehnike.
Još bih rekla da je lakše društevno iznijeti strah od visine koliko je nezgodna klaustrofobija, znam ljude koji ogroman broj katova idu pješice umjesto liftom.
Općenito mislim da treba nastojat ukloniti strahove iz svog života, koliko se može jel :mrgreen:
Mojca aaa :heart: voljela bih probati.
Tu sam. Iako nije tako strašno jer podnesem. osim liftova, mrzim i tuneleCitiraj:
Lili75 prvotno napisa
Krasno je.. ali ima jednu jako veliku manu: kratko traje.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ja si priželjkujem zip Pazi Medo, u Lici... oko 1700 m!
Budući da sam svojevremeno i sama živjela pri vrhu nebodera, vjerujem da bi se ovaj koji radi u staklenom tornju na to brzo priviknuo. No, veći broj ljudi koji imaju strah od visine strahuju od visine + nezaštićenosti + umjetne građevine; dakle, balkon s ogradom na 30. katu je u redu, onaj bez ograde nije u redu ni na 2.
Hoću reći da svi uvjeti moraju biti zadovoljeni, npr. nekakva prozirna platforma nad ponorom.
Zapravo ne znam nikog tko se boji popenjati na planinu :?:
A iz pozicije ovih većinskih strahovatelja mogu reći da to ograničenje u životu uopće ne osjetim. Osim ako odem u Istralandiju ili na neki zip-line, jel.
Potpis! Moja sveki je klaustrofobična. U neboderu bi ne samo visina (ako je još i visoko-fobična) nego nužnost lifta bila problem. Ima 80 god i uglavnom se dosad svugdje penjala - tipa 7.-mi kat, 4.-ti kat, više puta dnevno. Ja mislila super - neće imat osteoporozu, dobro za srce. Sad je i problem sa srcem, osteoporozu enivej ima zbog drugih razloga, a nastradale su i koljenične hrskavice, tako da ne može baš pješice na 7.-mi bez razmišljanja. I autu se ne može voziti iza ako nema 5-ero vrata. MR-ovi... ipak ih je nekako preživjela. Ona tvrdi da je svijet nakaradan - kome palo na pamet gradit liftove, nebodere :).Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ljudi se svega i svačega boje, i postoje kojekakve fobije, ali kao osoba koja se boji visine i nikad se ne bi i nije penjala na tornjeve i piramide, mogu reći da se ne bojim aviona niti nebodera, to je sasvim drugi osjećaj.
No, opet ponavljam, sigurno da je dobro riješiti se bilo kakvog straha, samo nije sigurno da je pravi način suočavanje koje može završiti blokadom i time da se osoba stvarno nađe u situaciji da se ne može spustiti.
Kad su piramidaste uglavnom. Osim nekih sedla i klifova ili onih vidikovaca Dachstein itd.Citiraj:
Argente prvotno napisa
Što bi rekla moja mama, zar se baš morate penjati na vrh :mrgreen:
Zapravo, kao netko tko se suočio, mic po mic - i kojemu je dosta toga postalo gušt - šteta je bit ograničen da ti ovo smeta, ono smeta. Smanjuješ si radijus kretanja i radijus mogućih stvari. Ja sam se prije žičara bojala, nisu mi sad napete osim ovih par koje poznajem, ali što više idem, to mi je veći gušt. Treba se malo challengirati. Ako "ne vjeruje" u svoje psiho metode, ima niže topic hipnozom protiv raznih fobija pa mu sugeriraj onda nešto takvo :mrgreen:.
Ja se ne bojim ako građevina izgleda sigurno. Tako da mi vidikovci na visokim zgradama nisu problem ako ima pristojna ograda i sigurni pod (ili bar da tako izgleda). Zato mi Eiffel nije bio nimalo strašan. A Lotršćak nisam ni doživjela da bi nekome mogao biti strašan. S druge strane ako nema ograde onda osjećam strah i ne volim se približiti rubu.
Ovdje je slika stepenica u Sagradi, po kojima se silazi s vrha tornja, nema rukhovata na zidu - i iako sam prilično sigurna da ako se oklizneš i padneš da je nemoguće baš propasti točno u sredinu rupe i propast do dna, to mi je bio primjer vrlo neugodnog osjećaja s visinom... I još je bilo dosta mračnije nego na ovoj slici. Nisam sigurna da bi ponovila, možda i bi ali bi mi se cijelo vrijeme vrtilo u glavi "što mi je ovo (opet) trebalo u životu?!"
https://www.alamy.com/sagrada-famili...207629107.html
Sagradu sam obavila u mladim danima - tada se ničeg nisam bojala. meni je i dalje najgori onaj proziran pod a da sam na visini - i dugački tunel. Al tunele prolazim jer nemam izbora. mislim imam, al MM ne želi ići okolo
pa ako ti nešto ne narušava kvalitetu života, naravno da nije potrebno po tome čačkatiCitiraj:
Mima prvotno napisa
ali kad čovjek zaključi da se dosta toga odrekao radi straha, poželi ga nekad i riješiti
suočavanje je najbolje za rješavanje fobija, ali se obično ne radi tako da se samo baciš u najgori mogući scenarij, nego napraviš nekakvu hijerarhiju, pa ideš postepeno
Nema šanse da se oslobodim straha. Suočavam se sa Krčkim mostim, crikveničkom zaobilaznicom i mostom nad Rječinom skoro na dnevnoj bazi, ali strah ostaje.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Dovoljno sam zrela da strah zatomim jer znam da alternativu ne mogu imati, ali olakšanje kad se dočepam druge strane je ogromno :)
Zaključak: suočavanje mogu prihvatiti, ali strah ostaje. Nikakva meni korist od suočavanja :)
tangerina, ok, ja upravo ne znam kako bi strah od visine kakav ja imam narušio prosječnoj osobi kvalitetu svakodnevnog života, jer se ne radi o strahu u neboderu, avionu i slično, nego baš na visokim neograđenim prostorima kao što je netko i rekao. Ali naravno, svaka fobija je vjerojatno drugačija. No, opet ću ponoviti da treba oprezno pristupiti problemu, da se kolega ne bi popeo na neboder pa da moraju po njega dolaziti helikopterom.
Inače, jedno je nelagoda, a drugo strah koji te baš fizički blokira. Ja se isto nelagodno osjećam u liftu, na mostu, u autu kad se vozimo po nekoj strmoj cesti - ali kad se radi o visini onda me blokira fizički, ja se recimo jednostavno NE MOGU popeti na one izletničke piramide koje se nalaze po raznim planinama.
Da, ovo...Citiraj:
Mima prvotno napisa
https://www.youtube.com/watch?v=8uvA...youtu.be&t=124
o, da... strahovi se itekako razlikuju...Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
ja bila kod frendice na dvanaestom katu - i nisam se usudila približiti prozoru. na ajfelovom tornju mi je bilo super - čak i kad nije bilo ograde.
Meni je OK bilo gire. Muka mi je bilo od staklenog lifta
Nono pričaš o Parizu?
Ja sam tam bila pješke sjećam se trčali smo grupno gore,prošlo više od dvadeset godina od tad
Da. Nemres pješke dotog zadnjeg nivoa, mislim. Samo tim groznim staklenim liftom