Sad će Lili, samo što nije 8-).
Printable View
Sad će Lili, samo što nije 8-).
Lili je trkacica. To je drugo. Njima tijelo luci prirodne droge. Zavidim i to jako.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Mene bi jako usrecilo da nađem unutarnju motivaciju za neku redovitu fizicku aktivnost.
Trenutno me cini sretnom sto konacno imam vremena za slikaranje. Cijeli stol zakrcim bojama i kistovima i sati prolaze ko minute.
Citiraj:
rosa prvotno napisa
Tak je
Zato ja ne pratim vijesti i zivim u uvjerenju kak je sve super :-D
Eh, tako to ide... Neki su ljudi jednostavno cmizdravi (imam na poslu jednu mlađu kolegicu, pa baš ne uživam u takvom društvu jer mi je naporno to slušati...) Istina, ponekad se zapitam uživaju li ljudi u mom društvu, ali bašmebriga, družim se s onima koji mi pašu u slobodno vrijeme, a na poslu podnosim ono što moram na najbolji način koji znam. Sigurna sam da mnogi ne uživaju ni u mom društvu (može se to reći da sam sklona pametovanju, a s druge strane ne podnosim glupost i zatucanost i često mi je jezik brži od pameti) ali opet - biramo društvo koliko možemo. Ne možemo baš uvijek, kao što ne možemo birati ni posao.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Mene ne živciraju sretni i optimistični ljudi, nego me nadahnjuju. I samoj sebi se više sviđam kad osjećam taj polet i energiju i snagu da osjetim radost iznutra. Puno puta sam bila jako nesretna i tužna, i težak je to teret. Dosta ovisi o nama samima i mišljenja sam da radom na sebi čovjek može doprinijeti nekom općem osjećaju životnog elana i ispunjenosti. Ne možeš UVIJEK biti happy ali često možeš izabrati hoćeš sjesti na kauč i zdvajati nad sobom i životom ili ćeš se malo i potruditi i dati guzice da si dan ispuniš nečim dobrim, pozitivnim, ispunjujućim što te dovodi do tog osjećaja.
Imala sam profesoricu na faksu koja je radila istraživanja na teme sreće, povezanosti ekonomije i sreće u nekoj populaciji itd. i baš se dobro sjećam predavanja kad je objasnila da postoje dva tipa ljudi: voluntaristi i fatalisti. Voluntaristi žive u uvjerenju da imaju slobodu i kontrolu nad svojim životom, a fatalisti vjeruju da nemaju nego da sve kontroliraju eksterni faktori. Voluntaristi su u velikom postotku sretniji. :)
Do tada uopće nisam ni razmišljala o tome, ali eto kad sam to čula baš mi je nekako bilo logično.
Uopće se ne slažem s ovom rečenicom. Možda je stvar samo u percepciji želja. Ako želiš nemoguće i nisi sretan ako to nemaš, onda je rečenica primijenjiva.Citiraj:
sirius prvotno napisa
No, kakva korist od toga! Npr mogla bih biti nesretna što želim da moju kost ne drži metal zauvijek, a mogu i biti sretna što postoji metal koji može držati moju kost.
Ili možda želim ostvarive želje.
Ili se potrudim da ih ostvarim.
Ili stvarno želim manje od uobičajenog.
No, uopće ne osjećam da sreća ima veze s ostvarivanjem želja.
Meni je nedavno neko na poslu rekao " Ti si uvijek nasmijana ..." , a ja ostala totalno iznenađena, nevjerojatno mi je da me netko tako doživljava, a onda si pomislim da i je tako, uglavnom mi uspijeva usta razvući u osmijeh, nekada iskreno, a nekada uz malo napora, ali i meni je draže vidjeti i sretati nasmijane i pozitivne ljude od onih drugih pa i ja tko želim biti prema drugima...Kao što je netko pisao, u roditeljskom domu sam naučila potpuno suprotno, samo pesimizam i kukanje... i godine i godine su mi trebale da polako dođem na drugu stranu, mislim da sam skoro pa uspjela i sretna sam kad svojoj djeci ukazujem da tako treba...
i da dodam. odnedavno mama živi kod nas i vidim kako to izgleda kad si na drugoj strani i vuče ona mene svakodnevno na svoj put,kuknjave i crnila, ali ja se nedam i pokušavam nju povući na svoje : ), ali kako je naporno...
Primjetila sam da ljudi kojima je stvarno teško u životu najčešće ne kukaju, nemaju vremena kukati, moraju se boriti.
Što sam starija sve manje mogu s ljudima koji stalno kukaju, pa sam s nekima i jako prorijedila druženja jer me toliko napune negativnom energijom da mi bude fizički loše.
Na jednoj kavi s jednom MM-ovom rodicom koja uvijek kuka i samo kuka...nakon pola sata njenog monologa meni je doslovce pozlilo, morala sam se dići i izaći van.
Ola evo me čoksa :kiss: pršteće od energije i pozitive :cool:
Još očerupane kose nisam :lool:
Ja se nadam da će bar malo sreće i optimizma preći na neke namćore i mrgude s foruma, želim im od srca da osjete barem mali djelić kako je lijepo živjet kad si pozitivan prema drugima, svijetu i kad tražiš ono dobro.
Rosa pa ajd dođi kod nas na vježbačice da vidiš kad se krenu lučit endorfini, nećeš moć sa sobom na kraj od energije :mrgreen:
Ili pogledaj na fejsu škola trčanja Forca, koja kreće kroz 2 tj, garantiram bolju kvalitetu života. :-)
I ja kao mitovski izbjegavam one koji stalno kukaju i samo su fokusirani na negativu.
A volim jako bit u društvu opuštenih i nasmijanih ljudi.
Evo me sjedim vani u restoranu uz rijeku u Ljubljani, sunce, predivno vrijeme, jedem neko fino domaće varivo/ juhu (obara),uživam :heart: kako neću bit sretna !!!
Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Zato ja vise ne pijem kavu sa svojom sogirocom
Ona je vampir, svu pozitivu isisa iz covjeka
Ja isto, tu i tamo. Ali zapravo ako mogu birati, za dugoročno druženje mi je puno važnije da je osoba smirena i da zna kvalitetno razgovarati o temama koje me zanimaju. Takav je MM. Možda da je malo više vickast, ne bi mu škodilo, ali ne možeš sve :)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Jelena pa gdje ode sad na muževe, pa ni moj nije opušten i nasmijan lik :mrgreen:
Pričam o prijateljima i općenito o druženjima.
Moj muž život doživljava puno ozbiljnije od mene, svi mi za njega kažu da je smiren eh sad yeah right ...
I meni je koji put naporno bit u društvu ljudi kojima je sve fantastično, stalno se smiju, svaki problem je zapravo baš bolje jer se dobije to i to... Ali, dobro, to ne bi trebala bit nikakva tajna :mrgreen:. Od stalnog veselja mi je bitniji isto ovako - dubinski razgovor, slaganje oko bitnih tema i principa. Ali, imaju i kli_kli i lili poantu. Samo ja trebam takvu vrst sreće u dozama, s pauzama (inače me smori :)). Bitno je poznavat sebe - ne lažirat se skroz baš (tipa bit umiljat prema mužu, nego autentičan - ionako to lažiranje nije održivo na duge staze), i dobro je malo se generalno pomaknut prema pozitivnijem. Ali, to svatko sam za sebe ocjenjuje koliko mu je "baš baš" idealna mjera. Onaj neki voditelj s nekog radija koji rano ujutro tambura i povikuje veselo, veselo - taj me životno ugrožava više nego Radijo Marija - brže ga maknem na nešto makar HRT2.
Pa i ja govorim o koliko toliko redovitim druženjima. Dodje mi tu i tamo da nazovem one vesele i zabavne :lool:Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Izbjegavam kukanje, izbjegavam razgovor o ljudima koji nisu za stolom i "Kozmo-Glorija" teme. Mene zbilja svašta može zanimati - od pčelarstva, gitare, pigmenata u slikarstvu do performansi motora s unutarnjim izgaranjem... I to me veseli.
ina, sister in arms :lool:
X!Citiraj:
ina33 prvotno napisa
u RL ako je netko konstantno veseo i pozitivan najčešće posumnjam ili na smanjenu inteligenciju ( :škartoc: ) ili na zlouporabu droga
treća varijanta je da je osoba potpuno odvojena od same sebe, jer NITKO ne može imati 100% pozitivan outlook na svijet 100% vremena - taj laže i sebe i druge
ne radi se o tome da su mi dražu sumorni tipovi jer i to je brate zamarajuće, ali da mi netko stalno cvrkuće vrlo brzo bih ograničila druženja samo na apsolutno neizbježna
i to čak ne toliko radi pozitive, jer nije pozitiva ta koja mi smeta nego baš neautentičnost prislino pozitivnih osoba
jbt, pa neće se svijet srušiti ako jednom nešto ne valja, sve je to ljudski, i zapravo više ljudski nego da je stano sve divno i krasno
ne mora svako ko je bazalno srecan da bude i 'cvrčak.' ja sam recimo bas smirena osoba, ali jesam energeticna. recimo kad trcim, slusam knjige, to me dobro opisuje.
volim duboke misli i takve razgovore, i s MM imam odnos zasnovan bas na tome. al opet, cesto mi pridju mame u skoli da pitaju kako mogu uvek da budem 'happy' i 'put up together,' a cetvoro dece. A ono, nije UVEK tako, kazem i njima, s osmehom, ali generalno jeste, i to je ono cemu tezim. Drago mi je da se i vidi.
Meni se čini da se jako razlikuju definicije sreće, toga šta treba da osoba bude “baš, baš sretna”...
Ja mislim da je osjećaj sreće unutarnje stanje, mentalni sklop, pitanje duše... tako nekako, a nije toliko vezan za ostvarivanje želja... Recimo, obradovala me jako kupovina novog auta, ali nisam zbog njega postala sretnija niti bih bez njega bila manje sretna...
Evo, jedna prijateljica je izgubila desetogodišnjeg sina nedavno, nije nesretna. Teško je ovako nabrzinu prenijeti njene misli, ja sam ostala zatečena i zadivljena koliko je jaka i pozitivna bila u njegovoj iznenadnoj bolesti i smrti. Vjerujem da bi mnogi u sličnim okolnostima zaista bili duboko nesretni...
Ja sam tužna zbog nekih životnih okolnosti, pritišću me, osjećam se na neki način u njima zarobljeno... ali ne utiče to na neko moje bazalno stanje sreće...
ne znam, možda je do omjera dobrih i loših stvari u životu, možda do karaktera...
Kli kli ja te uopće.ne zamišljam ka cvrčka nego baš tako smirenu sa .svojim mislima. doživljavam te na način da si mirna iznutra sama sa sobom.
Taj unutarnji mir je meni također definicija sreća.
Ina ako mislimo na istog i meni je taj radijski voditelj strašno naporan. Odmah ga prebacujem, ko da je na nekom čudu.
Alef jel možeš malo više o prijateljici i njenom promišljanju.
I jos da dodam, čini mi se da su sretniji oni koji žive u sadašnjem trenutku bez mnogo analiza budućnosti... evo recimo u trudnoći, neko se pojede od brige zbog nečega sto može da se desi, a neko drugi ne brine unaprijed i na potpunono isti nalaz se i ne osvrne... odnosno, količina vremena razmišljanja i emocija i stresa koju posveti tome je na desetine puta manja nego kod prve osobe... E sad, iz čega proizlaze te razlike ne znam
Potpis na inu.
Ja volim realiste - stalno nabrijani na pozitivu su mi pomalo manicni i naporni, a mrgudi...sto o njima reci, energetski vampiri.
Volim vrckaste ljude, posebne, sa smislom za humor, to mi je izuzetno vazno, ali njih razlikujem od ovih povisenog raspolozenje i stalnog "think pink" stanja.
A pod takvima mislim na one koji adekvatno odgovoraju na zivotne situacije - kad je tuga, tuga je, otplaci, utjesi (se) i kreni dalje.
A kad je radost, raspali, di ces bolje.
Cvrčci nisu po difoltu sretni ljudi
Cesto je to krinka za duboko nezadovoljstvo
Ja sam vise u buldog fejs stajlu, vise su mi usne prema dolje nego prema gore jer mi se ne smije na glupe fore nit mi se glumata dobro raspolozenje :-D
Ono, kad mi se smije - smijem se
Kad mi se vristi - vristim
Ali generalno u sebi osjecam zadovoljstvo i ispunjenost.
Raspolozenje koje se vidi prema van nije nuzno odraz unutarnjeg zadovoljstva i srece.
Rekla bih da je vise odraz karaktera.
Medu ljudima sam zivahna i energicna, to uvijek izgleda pozitivnije od nekoga tko je usporen karakterno.
Osim toga jutranji sam tip i jednostavno volim komunicirati. Meni je pametna komunikacija gorivo uz ironiju i sarkazam.
Ako imam energije i ako nisam totalno ubijena u pojam to je moje normalno stanje. Totalno ubijena u pojam znaci ono bas totalno. Da sam istrosena preko granica ili da mi se dogada neka izuzetno teska situacija. Ali to je rijetko i relativno kratko dok se ne resetiram.
Optimist sam po prirodi , iako psihologica kojoj hodam godinama kaze da se optimizam i uci.
U mom slucaju pojam optimizma je djelovati sad na ono sto je moguce djelovati , a ne misliti o eventualnim projekcijama buducnosti.
Iako su mi potpuno jasne mnoge moguce verzije bududucnosti jednostavno biram ne misli o njima .
Nekako mi je previše prikaz sretnih ljudi otišao u pojam mađioničara iz Las Vegasa sa blesavim osmijehom na faci kad mu uspije trik. :lol:
Ne znam, ja nisam tako sretna. Ne smijem se mutavo, nisam entuzijastična samo zato jer je novi dan itd. Ali smatram se sretnom jer mi znače i male stvari, a i pokušavam iz situacija izvući nešto pozitivno. A think pink konstantno stanje je i meni naporno.
Ovdje se polazi od pogrešne pretpostavke da su ljudi koji su glasni, nakeljeni po cijele dane, uvijek veseli i euforični - sretni. Može biti, ali i ne mora.
Čovjek može biti istodobno i Sretan a da ne bude Cvrčak.
To je unutarnji element i ja bih ga na prvu povezala s nekim mirom koji pronalaziš unutar sebe, osjećajem snage i zadovoljstva koji se jednostavno zrcali i izbija negdje iznutra, a ne nužno s cvrčanjem. Cvrčanjem je možda više stvar karaktera.
Fake sreća je naporna i iscrpljujuća.
Isto kao i negativizam, krititiziranje samo da bi se kritiziralo, naglašavanja svega lošega i umanjivanje svega pozitivnoga. Kao neki omotač koji te usisava i vuče iz tebe svu životnu energiju.
Flopice, bas si lepo sumirala ono sto i ja mislim. :*
Slažem se i ja sa flopicom, rekla žena što ja pokušavam kroz cijelu temu. :lol:
onda sreća nije prava riječ, i "Što vas čini sretnima" nije pravo pitanjeCitiraj:
flopica prvotno napisa
prije bih to nazvala zadovoljstvom i unutarnjim mirom
sreća implicitno podrazumijeva bar djelić euforije
Spokoj.Citiraj:
betty blue prvotno napisa
e da, bravo!Citiraj:
Optimist prvotno napisa
iako mi je prva asocijacija vječni spokoj :škartoc:
Pa zato smo i otvorili temu - Mojca je na topicu o tome da li je ljubav dovoljna pitala nešto u stilu "Zašto ljudi ostaju zajedno ako nisu baš baš sretni....". Tu smo došli do definicije sreće.Citiraj:
alef prvotno napisa
Meni bi život na oblaku bez ikakvih izazova bio dosadan. Sretnom me čini uspješno ili barem zadovoljavajuće rješavanje raznih izazova (ne volim riječ problem, ali može se to i tako nazvati).
Da me netko pita jesmo li mm i ja baš baš sretni u braku - odgovor je jednostavan: zajedno smo zaključili puno puta da nam je bolje nego što bi nam bilo da smo ostali samci. Sigurna sam u to. Brak je popravio kvalitetu našeg života. Istina, donio je i izazove koje uopće ne bi imali da se nismo vjenčali/počeli živjeto zajedno, imali djecu itd....ali to smo željeli. Bolje nam je emocionalno, fizički, financijski i na većinu načina. Naravno, to je tražilo i određene ustupke (ne volim riječ žrtve, ali može se to i tako nazvati): kao osoba koja se udala u 37. godini mogu reći da sam se svjesno odrekla slobode samačkog života. To izdvajam zato jer mi je najteže palo privikavanje na život u zajednici, nakon više od 18 godina samačkog života. Nije loše, ali je drugačije. Mi ljudi smo takvi, često se bojimo promjena, čak i ako one znače napredak.
E, sad sam došla do još jedne stvari koja me čini sretnom - imati hrabrosti prihvatiti razne izazove i promjene. To znači ne stvarati unaprijed 1001 kalkulaciju što može krenuti loše, nego se opustiti i usuditi učiniti neke stvari.
Pa da, u tom kontekstu je bolje reci - sto vas cini zadovoljnim. Meni je isto pojam sreće nešto s makar blagom notom euforije, a ne spokoj.
Čak ni Wikipedia ne zna što je sreća: Happiness
Ja srećom zovem i to neko trajno stanje uma kojem je bitna komponenta mir, a i ova kraća stanja s naznakama euforije. Za ovu prvu, trajnu sreću, čini mi se da su mi potrebni drugi, tj. voljeni ljudi. Da imam mir sama sa sobom, a da nemam voljene, mislim da to ne bih zvala srećom. A ovo kad me preplavi osjećaj sreće, to može bit iz raznih razloga. Često mu je izvor priroda, čak i ova koja se stapa s gradom.
Pa ne bih se baš složila.
Recimo, osvojim putovanje na nagradnoj igri. Super, euforična sam i skakućem. Ali ta euforija za čas prođe, a ja sam i dalje sretna.
Pa npr.rodio mi se nećak. Totalno sam bila euforična, al je euforija prošla, a mene osjećaj sreće nije napustio.
da, ali po tvom opisu ispada da je sreća uvijek vezana za neki objekt (osobu ili događaj) a flopica priča o intrinzičnom osjećaju zadovoljstva koje se također može nazvati srećom ili u najgorem slučaju odsustvom nesrećeCitiraj:
dolega prvotno napisa
Još uvijek se fizički loše osjećam, pa mi se definicija sreće uklapa u Spinozino tumačenje: Sreća je odsutnost bola
Tražila sam tu izreku na internetu, pa sam naletjela na još srodnih: http://edukacija.rs/izreke-i-citati/o-sreci