Nema šanse da bi ja to dala djetetu. Takve vratolomije pa da padne na glavu da slomi nešto a to je moguće pri svakom novom padu a u takvim sportovima ima puno padova. Da ne govorim i o problemima sa testisima kod biciklista
Printable View
Nema šanse da bi ja to dala djetetu. Takve vratolomije pa da padne na glavu da slomi nešto a to je moguće pri svakom novom padu a u takvim sportovima ima puno padova. Da ne govorim i o problemima sa testisima kod biciklista
Nema sporta bez problema. Gimnastika - ozljede kukova. Bazen - alergije. Košarka - ekstremno kontaktni sport, sudari. Ovaj naš badminton je najmanje opasan pa se isto ozljeđuje. Sve što je profi, po definiciji nije zdravo. A ne nudi se ništa rekreativno, sve je natjecateljski. Testisi i biciklisti... neće valjda već na Ironmana. Mislim da ima dječji biciklistički klub u ZG. A ako nisu u tome - stalno su u virtualnom svijetu i ne rade ništa, samo sjede za mobitelima. Ali to je tema u koju ćeš tek ući... i koja, vjerujem, sve roditelje muči i nervira. Ili natjecanja - ili 0.A ako nisu u tome - stalno su u virtualnom svijetu i ne rade ništa, samo sjede za mobitelima. Ali to je tema u koju ćeš tek ući...
U to.sam sigurna da degradacija postoji.
Ali bicikl sa 2 godine i sitno je stvarno rano.
U moje doba nismo imali pristup biciklu primjerene velicine pa sam ja ucila na onom za odrasle muskarce sa stangom po sredini. Uz najbolju volju nisam to mogla brije dobi od 6,7 godina.:mrgreen:
Moja kcer je naucila rolati u dnevnoj sobi sa 4. godine, sa 4,5 smo ju dali u skolu rolanja da malo usavrsi vjestinu i nauci neke trikove.
Potpuno je drugacije ako je roditelj u nekom sportu, osjeca se sigurnije. Ovako je jako tesko biti objektivan i dovoljno prakticno podrzavajuc. Nije dovoljno samo dozvoliti, treba ipak malo i usmjeriti tako male. Ili usporiti ako treba.
Bez nekakvog organiziranog pristupa, ne bih ni ja dala da koristi poligon. Mozda neki mali dio, da zadovolji znatizelju. Pustila bih da se spusta niz brda i slicno. Mislim, ovo je skroz malo dijete. Tu se i ja slazem da nece biti zakinut ni za sto ako mu se ne dozvoli neki high-end level vratolomnih sportova. (Koliko ima, 3 godine? 4?)
Ako pitas za skokove, u zg postoji vise klubova skokova u vodu.
Ako pitas z bmx, ne znam za zg, ali sam vidjela na fejsbucima inozemmih (eu) prijatelja da je to najnormalniji djecji sport, dapace, nisam ga dozivjela posebno ekstremno.
E sad, ja ne znam sto tocno pali Jeleninog sina, vratolomija sama po sebi (adrenalin) ili bas konkretno ta aktivnost.
A ina, bas me zanima, cega se tocno plasis kod skokova? Da je preplitko, da ima stijena na koju bi se mogli udariti? Moji skacu, u kontroliranim uvjetima (s trenerom) s 5 ili 7 metara. Ja ne gledam jer umirem od straha ali im dozvoljavam
Ina, ovo sto pricas za razlike uvjetovane sredinom, to prozivljavam i ja. Prozvali su me od nasumicnih citatelja na Facebooku, ostalih kupaca na jezerima pa do lifeguarda na bazenima jer dozvoljavam nedostatak naprava za plutanje (namjeran doslovan prijevod, op.a. :lool:) nejacadi i jos manjoj djeci ili im dajem da koriste ono sto US Coast Guard nije blagoslovio (a to je sve osim pojasa za spasavanje i nekavih puddle jumpera, u kojima djeca manjih gabarita poput moje kceri mogu samo i jedino plutati kao lesevi s glavom gore).
Ali to je tocno ovo o cemu pricamo. Ja sam ok plivac, provodila sam sva djecja i tinejdzerska ljeta na moru, nemam nikakav strah od vode, samo postovanje. A tu nemaju pristup vodi, osim tu i tamo, s obzirom da nam minesotansko ljeto traje 15 minuta (a i jezera su odurna, ako se mene pita, za kupanje).
pitanje je malo preopcenito postavljeno. :mrgreen:
ja bih naravno isto tako opcenito odgovorila, treba. :mrgreen: (i ne dira me uopce, to sto statisticki gledano djeca stara xy godina rade ili ne rade, jer nijedno dijete nije statistika)
a sad kako cete ti tvoj muz to podupirati, ovisi naravno o vama. koliko ja po tvojim ostalim postovima vidim, ti globalno i podupires i aktivno sudjelujes.
Sport 2you ima i vožnje BMX i slično ali mislim za iza 5 godina
Ne bih se bojala s bazenom i trenerom. Bojim se konkretno naguravanja u skokovima i loma kicme pa zivota u kolicima. Jedan je takav bio u malom mjestu gdje sam ljetovala. Ono, scenarij filma Zivot je more Gdje ljetuje moja mala (baka cuvanje) generacije skacu i nijese dogodilo i mame kao paze...al ima svasta, tinejdzeri skacu sa brela like stijena s vise metara visine, to je svojedobna injcjjacija. Bojim se da neko ne naskici na nekog iako se pravila znaju da se mora provjerit itd. Manje me stah kad skacu s parapeta, na stijene ne dam al ko da ja sve vidim. Toga me strava. I ko da ce me za sve poslusat. Od 4 h u moru, skokovi su 3 h svaki dan, to je the aktivnost 2.5 mjeseca ljeti.
Na 'okometu" su i mjesto je malo, jedna uvala...al malo se hoce.
[QUOTE=betty blue;3093852ili im dajem da koriste ono sto US Coast Guard nije blagoslovio (a to je sve osim pojasa za spasavanje i nekavih puddle jumpera, u kojima djeca manjih gabarita poput moje kceri mogu samo i jedino plutati kao lesevi s glavom gore).
.[/QUOTE]
Lol, koja slika :). Moja.je bila u americkom ljetnom kampu u rh i odustala od svih vodenih aktivnosti jer joj je bilo dosadno plivat i pedlat u tim prezervativima. Plus je mene zivciralo sto imaju to mokro po sebi, a bilo je hkadnjikavo..
Ali, vratila se s nekim joga vjestinama dubljenja na glavi, a meni jeto bilo ajme, slimit ces vrat!!!
Tako da je stvarno dosta i u kulturoskom uvjetovanju...sto je kome safe.
Apsolutno!
Slažem se.
Što se bicikla tiče, korisnije bi mi se činilo da u toj dobi (i još malo starijoj) nauči pravila ponašanja u prometu (tu ste vi kao roditelji idealni učitelji i vodiči), a za vratolomije ima vremena.
Što se tiče ozljeda... moj sin je prilično motorički aktivan, trenutno ništa aktivno ne trenira, ali kad stigne, vozi bicikl, igra nogomet, planinarimo. U svim tim aktivnostima, jedini lom koji je dosad iskusio (lom ruke), doživio je kod kuće, u djetinjastom naguravanju s vlastitim tatom :mrgreen: ostalo su uglavnom bila samo razbijena koljena i natučeni laktovi.
čuj nije badmington tako bezazlen, rade se nagli trzaji pa znaju nastradat koljena i ligamenti a i razvija se asimetrija gornjeg dijela tijela (pogotovo u tenisu), recimo prijateljica dešnjakinja koja trenira b. ima baš problema s tim aktivnijim ramenom i jača joj je fizički ta ruka, razlika okom vidljiva. Ako je sport pod vodstvom i u kontroliranim uvjetima, sigurno je poželjnije rekreirati se nego kaučariti. eh sad neki ne vole kontrol.uvjete :mrgreen:
X
Ja inače nemam neke strahove,al da se panično bojim dok mi dijete izvodi vratolomije samostalno, pričekao bi jedno vrijeme.
A opet ne može se živjeti u stalnom strahu da će se djetetu nešto dogoditi.
Ako pokazuje veliku sklonost vratolomijama ja bi ga upisala na judo ili hrvanje godinu-dvije da nauči padove.
u takve sportove što prije krenu, sigurniji su i spretniji
ja bih možda čak i kupila bicikl, ali i zaštitnu opremu, odvela ga na mali poligon i nek isprobava
ako nema poligona u blizini, možda ima kakvo brdašce u kvartu
oni koji imaju želju nešto probati, probat će i bez roditelja, tj. bez nadzora. ja sam uvijek za varijantu - može, ali pod nadzorom uz svu zaštitinu opremu
Evo malo uvida iz perspektive više godina: imam kolege čija se sad već odrasla djeca bave takvim stvarima (slobodno penjanje, maraton, brdski biciklizam). To su sad već odrasli ljudi. Istina, bilo je i ozljeda i svega, ali kad se podvuče crta, čini mi se da ima više koristi i prednosti nego eventualnih šteta i opasnosti.
Moji sinovi nisu u toj vreći i ponekad mi je žao zbog toga. Nije da sjede doma, u pristojnoj su fizičkoj kondiciji za teen populaciju, ali ništa ekstremno ih nije privlačilo, pa nemam vlastito iskustvo. Slažem se sa Vrijeskom - ne možemo spriječiti djecu da se bave takvim stvarima, pa je bolje da ih podržavamo, nego da im branimo. Dakako, to podrazumijeva i ozbiljne razgovore o opasnostima, odgovornosti itd, ali ekstremni sportovi nisu za neodgovorne i nemarne ljude, pa je to također način izgradnje karaktera.
moj veliki voli s frendom bauljati biciklom po šumi, a kad je klinka bila 8.5 godina onda su skupa otišli kod bratićevog prijatelja s bicevima, na kraj vrapča, strmina samo takva da je mene frka hodati tam, ili biti u autu.
X na Vrijesku i Peterlin.
Moja ne smije na kontaktne sportove zbog hemato dijagnoze - znači - ništa košarka, rukomet, a borilački isključeni.
Probala na bazen - trigeriralo astmu.
Gimnastika - reumatologica je rekla a ne voli baš da radi špage, plus bolje ne kontakte - ona kaže bazen.
Badminton, tenis itd. - nije idealno za skoliozu (po jednoj struji ortopeda - po drugoj - Đapić -nije znanstveno dokazano).
Da ne govorimo BMX, klizanje itd.
Ostaje odbojka. I planinarenje. Na to nije zagrizla.
Na kraju smo mi presjekli neke rizike jer ono - što da radi? Da samnom ide na fizikalnu terapiju? Sporadično, kad malo još poodraste - potrči za tramvajem? Da ostane doma i nabada po kompjuteru, pa da se sapliće od nespretnosti po sagovima doma - i moguće da bi baš tad tresla najgore?
Da planinari s nama starkeljama bi svi doktori valjda amenovali (grupa dječja Gojzeki je nije baš zainteresirala), ali ne i psiholozi. A kad se nju pogleda - više-manje (unatoč svih dg) zdravo dijete koje debelo više od fizikalne terapije može.
:mrgreen:
A moš mislit kako se može spontano dogoviriti za u park - ako i idu, valjda pola vremena bulje u ekrane.
ja bih pustila, odnosno, potrudila bih se osigurati maksimalnu zaštitu i u okviru godina (on je sad 4 godine negdje?) vidjela gdje se time može baviti
ako nema trenera, onda bih ipak prilagodila svojim mogućnostima praćenja, a za koju godinu (jer fakat ima vremena) ako ga i dalje bude držalo, bih ga podržala
u Dugom Selu ima neki biciklistički klub, znam da ima klinaca dosta, ali pretpostavljam ipak ne toliko mladih
meni je ponekad žao da mi ni jedno dijete nema taj adrenalinski duh, jer ga ja imam i fali mi partner in crime
najmanji je najspretniji, ali ni on nije baš baš zagrižen za ludorije (mislim, realno, možda i bolje...)
S tim da ako moja sad ima ozljedu ligamenta... a možda ću joj reć ajde neko vrijeme lijepo na youtube, nije to tako loše :lol:.
Pa kako to ona trenira taj badminton .. i moja ide na badminton, potpuno rekreativno
I olimpijski pobjednici? :mrgreen: Ne bih rekla.
ti nisu na rodi
ti žive od badmingtona
moji igraju b na cesti u rupi ispred zgrade, ko i nogač klinac, pa svaki dan dojde s razlupanim koljenima, da smo rekli da će morat nositi štitnike od rola
Jelena, badminton se trenira jednako kao i tenis ili bilo koji drugi sport. Igranje u rupi na cesti nije treniranje badmintona. Moja kći trenira badminton, znači igra u dvorani, po svim pravilima, ide i na nekakve turnire, ali kao što već rekoh, sve je to potpuno rekreativno (iako nije u rupi).
Ma kužim ja razliku između rupe i treninga, ali meni je to sve rekreativno
jedna grupa dečki s posla treniraju isto b po pravilima ali igraju sami , , pa posle si spiju pivce da ne izgube živce
po meni je jednako to , važno da se giba
6 h tjedno - 3x2 puna sata, zadnja 3 vikenda dvorane i natjecanja - Hrvatski kup, ovo - ono. Ide na one obavezne sportske preglede.Valjda je to sportski, a ne rekrativno, ne znam. U tom i jest problem - nju uglavnom zapikiraju za neka naprednija bavljenja, a onda đenja rekreacija. Za rekreativno je prošao voz - to joj je dosadno jer nema napretka - ona sada pobjeđuje muške iz viših razreda OŠ koji su badm. rekreativci u rekreativnoj grupi, tako da je to piši kući propalo. Možemo je jedino prebacivat u odbojku, ali u badm ima ekipu, pa ne bi to radili.
trogodisnjaci (mislim da je tako nekako star Jelenin malac) tesko da ce ista probati bez nadzora, posebno akrobacije s biciklom i neke neuobicajene uvjetno receno opasne sportove (pod uobicajenim mislim na npr. nogomet u parkicu, a i tu su pod nadzorom, jer tko pusta trogodisnjaka samog u parkic)
ja sam isto u klubu onih koje misle da nece talent i strast nikud pobjeci ako imas tek 2-3-4 godine i otkrio si sport za koji si rodjen :mrgreen:
a mama se smrzava od straha kad te gleda kako ga prakticiras
BTW, od svih "roditelja - hazardera" u našem badm. klubu ja nosim definitivnu titulu najhisteričnijeg i najbojažljivijeg :).
nije ni malisin tata odusevljen. zato on stoji doma na sigurnom.
Jesam ja jedina kojoj je "ekstremni /opasni sport/ vratolomije" i "dijete ispod tri godine" nespojivo u istoj rečenici?!
Osjećam se kao da ne živimo u istoj galaksiji.
:|