Da, tako je naša učiteljica na J.-in OKP i anksioznost rekla...dao Bog da je svo zlo u tome, bolje da ju sad strefi, da je barem mene tako pa bih lakše poslije u životu :-o
Printable View
Ma slažem se i mi smo 1. polugodište sjedili doma svaki dan jer je nosila kući sve prazno.
Mislila sam da je i sustav i mi roditelji, ali prvenstveno sustav toliko fokusiran na ocjene, jer realno gdje ćeš se upisati ako nisu savršene..ne možeš birati ako nisi 5,0 da roditelji toliko rade još doma s djecom u nižim razredima i toliko se natjeravaju te dobre ocjene i s onima kojima to ne treba toliko da na kraju imamo djecu koja ne znaju sama učiti ni razmišljati. Ne znam, ma po meni je to sve naopako.
Pa oni cijelo to prvo polugodište nisu pričali o ničemu nego ocjenama. Kao, ne ocjenjujemo, ali da ocjenjujemo ovo bi bilo 4! :roll:
Zasto bi bilo jao jao?!
Okp je trazena poteskoca ako se ocituje na postavljanju visokih kriterija u skolskom sustavu. To se svakom nastavniku cini odlicno jer tada dijete samo sebi namece kriterije, pa nastavnik ne mora . Svaka patologija koja se ocituje natjecanjem u sustavu je dobra.:mrgreen:
Gdje je ono tema o unschoolingu i home schoolingu? :mrgreen: znam da je neka forumašica imala blizance i živjela na selu i uzgajala svoje svašta.....ili mi se pomiješalo?
Inače u prosvjeti ne radim, no imam, jelte, brojne prijateljice koje rade. OBOŽAVAJU kad im se roditelji redovno javljaju i pojavljuju, provjeravaju, predlažu i ispituju. Not.
Hvala na razmjeni iskustva. Dakle, to je sve više-manje normalno :(
Jelena, i ja sam si mislila što će moje dijete učiti u 1. osnovne, ali tempo im je stvarno brz. Nisu savladali ni ova prva slova, već su na pisanim (s tim da je moja znala pisati velika slova prije škole). Žao mi je djece koja ne ćitaju dobro jer su si nakupili loše ocjene iz drugih predmeta (nije li to užas?).
U prvom polugodištu se upisivalo u e-dnevnik "zbraja na prste" kao nešto negativno. Mislim, to je proces učenja za neku djecu. Neka moraju vizualizirati operacije, pusti ih da to ne bude bad odmah u početku.
Ne znam, čini mi se da je sustav gori nego kad sam ja bila u OŠ. Vrtići su išli naprijed, srednje škole su išle naprijed, osnovne škole - funkcionalistički pristup, umjesto humanistički.
Eto, baš sam neugodno iznenađena. Sad mi se nas vrtić čini kao bajkovito mjesto gdje se stvarno svako dijete vidi i potiče i onda pola klinaca već u 1.razredu paf - ja sam glup/a....
Nisam ni mislila da stalno treba raditi s djetetom - to može biti kontraproduktivno. ALI treba provjeravati znanje onako usput, kad imaš priliku, da se ne dogodi da dijete ne zna tablicu množenja u trećem razredu, a ima 5 iz matematike... ili da se ne dogodi da nema pojma engleski/njemački, a ima 5...
Ja nisam radila za djecu, nego sam se iz petnih žila trudila da ih naučim kako da sami sebi pomognu. Budući da oba imaju teškoće (svaki svoje - dobro su kompenzirane zahvaljujući Suvagu, mom prijatelju logopedu i našem radu doma) često se događalo kao i kod čokolade da u školi osoblje pojma nema gdje je problem i kako se s tim nositi...
Osim toga, kontrolirala sam (posredno) kvalitetu rada učitelja i tu je bilo svega - nekad je bilo super, nekad baš i ne... ali ne možeš brate mili izaći iz osnovne škole, a da ne znaš čemu služi bubreg. Punili smo rupe koje smo uočili, što ne znači da ih nije još ostalo. Danas ja nemam pojma kako se mom mlađem sinu zovu školski predmeti (strukovna škola, računalni smjer) a učenje s njima smo odavno prerasli. Ipak, stariji me ponekad zna cimati da mu pomognem oko eseja (hoda s laptopom za mnom i ispituje što ja mislim koje sličnosti i razlike imaju Leone Glembay i Filip Latinovicz, pa onda moje komentare uvali u zadaću, hehehe) i slično.
Eh, čuj, ima svakakvih vrtića i osnovnih škola i srednjih... Kako ti padne grah...
Nakon 12 godina s djecom u školskom sustavu, mogu samo reći da uvijek može gore. Imala sam dva djeteta u istoj školi godinu iza godine, jednom je bilo super, a drugi je imao razred pun nasilnika i ometača nastave i on se spasio odlaskom u srednju školu.
Točno je sirius rekla - djeca se puno brže prilagode nego roditelji. Sjećam se kako smo na brojnim temama tanja_b i ja komentirale da nam djeca nisu toliko opterećena nedostacima osnovnoškolskog sustava i to je istina. Oni nisu bili nezadovljni. MI smo bile nezadovoljne. Ali naša djeca ne znaju za bolje i nemaju mogućnost usporedbe.
Program i ocjenjivanje je takvo kakvo je. Ali bar zuska pise da je uciteljica topla i draga i da je djeca vole. Da je mojoj bar to bilo...
Inace, bas sam pogledala u ednevnik mog prvasica, nisam se 2 tjedna ulogirala, ima 10-ak novih ocjena.
I da, ima ih 28 u razredu.
Da, to mi radimo doma, to je i vrtić radio, razvijao im samopouzdanje. Samo sad ga u školi mnogi/e gube. Jučer sam pričala s jednom mamom i kaže "sad je svako dijete u nečem glupo". Tako oni sami kažu za sebe.
Ovaj mali u vrtiću, dobio jučer dinosaura koji se slaže na poklon. Najprije ga je slagao, onda je uzeo knjigu i listao i tražio istog u knjizi. Pa me tražio da mu pročitam što piše kraj tog dinosaura. Pa mi je rekao ono što on zna odprije. Pa si je stavio crtić o dinosaurima koji dugo nije gledao i čekao tog svog. U međuvrmenu smo pričali o klimi, o barama, o isparavanju. To je radost učenja i samoučenje koje nam je prirodno i koje treba poticati.
A ova u 1. razredu istovremeno jauče nad zadacima i bude mi je žao. I pričamo, i vježbamo.
A ona je ok, jedino joj matematika nije čista petica. Ali ja njurgam zbog sustava i djece u cjelini.
Vrtići su jako napredovali u odnosu na prije nekoliko desetaka godina, stvarno neki puno rade s djecom, potiču prirodno učenje, istražuju....
A škole su ostale na mjestu i još natrpale pokoju činjenicu za naučiti napamet po pojedinoj godini...
I ja njurgam, jer u vrtiću nam je bilo sjajno, a sad nam je koma
moja curka je isla u skolu u kojoj je ocjenjivanje pocelo u drugom polugodistu 3. razreda. (valjda se dobro sjecam)
mislim da je to bio jako dobar nacin.
Kod nas ocene kreću od drugog razreda, pa im prvi nije traumatičan. Ali mnogi još ne čitaju tečno ni u drugom. A odnosi među decom, od prijateljskih u prvom, postanu ružni i kompetitivni u drugom razredu. Tako da se deca razočaraju nešto kasnije nego kod vas, ali osećanja i efekat na decu su isti...
I moram reći da kod vas ima daleeeko više ocena. Kod nas su obavezne 4 ocene po polugodištu, obično dobiju 6-8 u dnevnik.
Sa tim da moja deca ne žale za vrtićem nešto preterano.
Ja sam nedavno skoro otvorila temu o matematici. Ako sam dobro shvatila kolegu, djeca uče da je u nizu brojeva 1,2,3,4,5,6... Broj 3 iza broja 4, a broj 5 ispred broja 4. MM i ja smo se totalno iščuđavali. Nije da smo loši matematičari i sigurno smo imali izrazito puno matematike u životu u usporedbi s prosječnim pukom, rekla bih u 2-3 % populacije. Mogu ja složiti sebi neku priču oko toga, ali prvo ne razumijem čemu to uopće. Što bih ja s tom informacijom, i zašto bih uopće dijete s tim maltretirala.
I onda me zapravo mučilo kako da reagiram kad takve gluposti vidim, a bit će ih sigurno, je l da pokažem djetetu da mislim da je to glupost ili da se pravim da je to normalno da ne razvijem neki negativan stav prema nekm stvarima koje su sasvim OK u školi. Nije da su vjerska pitanja u pitanju, gdje nemam namjeru braniti školski sustav, premda sam jako neutralna u vrtiću, s naglaskom - mi ne vjerujemo. Mislim na obične predmete i ovo što je čokolada pisala da moraju prepisivati rečenice. Onda treba tako i zadatak glasiti - pronađi u tekstu rečenicu koja daje odgovor na ovo pitanje i prepiši ju.
Ne razumijem, na kojoj je to brojevnoj crti broj 5 neposredno ISPRED broja 4?
Možda se sad tako uči u 1. razredu čoksa, dobro smo prošle :mrgreen:
Slažem se. Ni ja ne vidim nikakvog smisla ocjenjivanju od 1 do 5 u nižim razredima. Osobno spadam u one sretnike koji su taj period života proveli uz eksperimentalno uvođenje opisnih ocjena, i mogu reći da nam ništa nije falilo. Nismo se opterećivali ocjenama, a ipak se vidjelo kakav je tko učenik, tko je bolji, tko mora više vježbati. U 5. razredu nitko nije bio šokiran pojavom brojčanih ocjena. Nikad nisam shvatila zašto je opisno ocjenjivanje ukinuto nakon nekoliko godina.
Na žalost, svoje dijete nisam uspjela naučiti da ne doživljava ocjene :cupakosu: ok, još nekako kroz osnovnu, ali bojim se da me iza ugla čeka pakao pod naslovom "perfekcionist u gimnaziji" :mrgreen: suprotno "mudrim" savjetima učiteljice iz nižih razreda oš, on se s godinama nije "očeličio" i "naviknuo". Upravo suprotno, njegova prevelika osjetljivost u pubertetu dolazi još više do izražaja, samo se manifestira na drugi način (naravno da se neće rasplakati zbog ocjene, ali da je pretjerano zabrinut oko gluposti koje se od njih traže u školi - jest, na žalost).
Da se vratim na niže razrede... imala sam sreću da me zapalo dijete koje se po performansama savršeno uklapa u sustav, pa se zapravo ni ne sjećam zahtjeva iz pojedinih predmeta u tom periodu, niti njegovog hendlanja istih. Ali svejedno mi je van pameti da se - načelno - ne očekuje da dijete zna čitati prije polaska u školu, a onda ih se nakon svega par mjeseci bombardira zadacima riječima i drugim zahtjevima gdje se podrazumijeva da su tečni čitači koji znaju smisao onog što su pročitali :nope:
https://photos.app.goo.gl/X4BmycZBTYAFc5TL7
sad sam se sjetila. da, bunilo ju je...pa sam joj označila slova "PRE" tj. naučila je da je PREthodnik isPREd, a sljedbenik iza.
Brojeve na brojevnoj crti crtale smo kao ljude koji čekaju u redu pred blagajnom. Blagajna je bila NULA :mrgreen:, a kad čekaš u redu, okrenuta si glavom prema blagajni. Pa kad si 3. u redu, ovaj isPREd tebe je 2. (tvoj prethodnik), a iza tebe slijedi 4. u redu (tvoj sljedbenik).
Sjećam se da je na br. crti brojevima docrtavala nos na lijevoj strani da se sjeti da gledaju u nulu :lol:.
Ček, ček, ček! Sad ste me smotale Zuska i Čokolada. Meni je normalno da je 3 ispred, a 5 iza 4, ali ovi su roditelji tvrdili suprotno. Upravo po ovome čokolada što pišeš - prethodnik i sljedbenik. Znači ovi su meni tvrdili da je 3 iza 4, a ne 5.
Kakogod - tko zna klakav će biti niz dok moj krene u školu. :lol:
pa 3 i jest ispred 4, a 5 jest iza 4.
0, 1, 2, 3, 4, 5
Neku djecu buni to što brojeve zamišljaju kao ljude koji koračaju prema desno pa kad tako broj 4 hoda udesno, "ispred" njega hoda broj 5.
Kažem ti, u blagajni je spas!
Stvar je u tomu što neka djeca svijet gledaju naopako, a to učitelji ne kuže, tj. kuže samo oni koji doma imaju takvo dijete pa uspiju shvatiti kako razmišljaju.
Recimo mojoj je veliki problem bila brojevna crta na kojoj su i negativni brojevi. Pa bi zadatak "označi -1 cijelo i 2/3" redovito označavala između brojeva 0 i -1 ("hodala" bi udesno) umjesto između -1 i -2, (tj. ulijevo).
Nisu blizanci, ali idu u školu. Običnu osnovnu školu.
A što se tiče škole, učitelja i ocjena , suza, tuge i sreće zbog svega toga, reći ću da samo laganini, neka se čeliče, život nije pjesma. Da, dobijaju ocjene od 1 do 5, a neki dobivaju i samo 5. Kažem im da je važnije znanje, nego ocjene.
Iako, osjećaj kad ti djeca imaju odlične ocjene je na poprilično visoku mjestu sretnih stvari. Ma što im govorila :)
čokolada, mislim da me nisi skužila. Meni je normalno da je 3 prije 4, a 5 iza, ali navodno do sad u prvom razredu ne vrijedi, nego obrnuto. Ja se tu raspisala, a nisam vidjela udžbenik, nego povjerovala roditeljima.
A tako...ne bih rekla da se sad uči drugačije, nego da je to dijete nešto krivo shvatilo. Ako je broj 3 prethodnik broja 4, onda 3 može biti samo ispred 4, nikako iza.
Moja je učila da je 3 ispred a 4 iza 5. Nešto su roditelji krivo shvatili.
moze li mi netko objasniti zasto uopce uce da je 3 iza 2 i ispred 3.
sto to nije intuitivno logicno?
:mrgreen: bez brige, naslusati ces se toga jos ohoho...
s jedne strane sve se kao sto je mima rekla mora ocjenom kvantificirati i nema majci da nesto ucis ucenja radi, odnosno jer te zanima i naprosto zelis razumijeti znati.
s druge strane ideja da je djetetu/covjeku znatizelja i zelja za znanjem imanentna, je vecini ljudi bliska samo na deklarativnoj razini.
a ovo ti je jos i dobro, ima jos i stepenica vise...
no posto imas sina, bar ces biti postedena atributa "marljivih, poslusnih curica"...