Kako (psihički) podnosite izolaciju? Kako si olakšati?

Za one koji trebaju zabaviti malu djecu:
- ako doma imate kartonske kutije - sad je trenutak za gradnju kuća, velikih i malih
- plešite i vježbajte s njima
- napravite slano tijesto ako ne možete nabaviti plastelin (3 šalice oštrog brašna, 1 šalica sitne kuhinjske soli, 1,5 šalica mlake vode - to treba pomiješati da bude glatko i pustiti da gluten umreži, cca sat vremena; može se u vodu dodati i prehrambene boje - ovisno čega imate doma)
- napravite krumpirovu tiskaru (krumpira imate, papira imate, vodene boje imate)
- ako imate vune, radite lutke i druge igračke
- origami - iskoristite razne papire; malu djecu učite kako se radi čaša ili brodić, a za veću imate upute po internetu https://www.origami-fun.com/printable-origami.html
Sigurno ima još toga - za veću djecu šivanje odjeće za lutke i slično...

Ako mi još štogod padne na pamet, napisat ću...

A kako da zabavim "starije dijete", čitaj- muža da ne leži po cijele dane pred tvom?

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

A kako da zabavim "starije dijete", čitaj- muža da ne leži po cijele dane pred tvom?

---

Obuci haltere :-)

Nisam se toga sama sjetila - meni su to savjetovali....

A sad ozbiljno - ako imate bučice doma ili nešto tako nezahtjevno, nek vježba. Ako nemate - nek baci deku na pod. Evo, ovo sam prvo našla: https://www.fitness.com.hr/vjezbe/sa...60-godina.aspx

Bitno je da psihički ne potone.... Pošalji ga s cuckom van.

Prednost kuće u zadnjem redu do brda i šume, sa pogledom na cijeli Kvarner, sa velikim dvorištem, vrtom i garažom.
Izolirani smo, ali možemo van kad želimo. Samo da ova bura koja puše već 4.dan stane. Doduše, treba nam propusnica za bilo kamo, ali još ne osjećam da moram ikamo.

Držim se, šavovi pomalo pucaju, pa ih učvrstim, popnem se na svoj ružičasti oblak, pa padam s njega.
Gledam slike, stare, dok su se razvijale, koje nitko nije pogledao jako dugo. Mislim se kako sam sretna, gdje sam sve bila već kao dijete. Mirim se sa zatočeništvom. Ne mogu se pomiriti sa spoznajom da neću muža dugo vidjeti, dok sve ovo ne prođe i bar još 14 dana dulje :)

I tako.

za sad sam ok
radim od doma
svaki dan prošetamo sat vremena, napravimo cca 2-3 km ujutro i to je neka rutina postala koja mi baš paše
kuham svaki dan kompletan ručak, nema više izgovora kasno sam došla s posla :mrgreen:
još ništa od onih poslova rezerviranih za godišnji ili više slobodnih dana (tipa raskrčiti ormare, pobacati kramu, složiti police u špajzi i kuhinji, srediti račune, pobacati prastare papire koje čuvam po ladicama nepotrebno ...) nisam napravila :roll:

Fali mi joga (još se nisam natjerala vježbati doma) i bazen
Fali mi odlazak na posao u smislu micanja od kuće, fali mi interakcija s kolegama
Fali mi druženje sa sestrom i roditeljima, s prijateljima
Fali mi mogućnost da sjednem u auto i odem kud hoću
Fali mi sjesti u kafić i popiti kavu i pročitati novine

Al sve će to proći, samo trebamo biti strpljivi. I čuvati se
Sada mi je jedina želja da se ne razbolimo

Meni ne fali ništa, što će reć da sam i prije bila poremećena.

Ja čekam da možemo raditi što nas i kad volja
Birtije i slično me nikad nisu zanimale

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Prednost kuće u zadnjem redu do brda i šume, sa pogledom na cijeli Kvarner, sa velikim dvorištem, vrtom i garažom.
Izolirani smo, ali možemo van kad želimo.

---

Ajme, da mi je ovo!!! A tebi vjer da ti je muz doma. Mijenjam muza za mogucnost setnje :))). Zezam se! Zezam li se :)?

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ajme, da mi je ovo!!! A tebi vjer da ti je muz doma. Mijenjam muza za mogucnost setnje :))). Zezam se! Zezam li se :)?

---

Dalo bi se razmisliti :)
Bit' će dobro. Samo nek' je zdravlja.

Kolegina žena i kćer rade u d trebale se u doć za Uskrs

I sad ne mogu sim nikako
Veli moj muž tebi pala kašika u med

Ina :lol:

S cetvero djece, tri osnovne skole ( jedna prvasic) i dvije glazbene imam osjecaj da smo cijeli dan u skoli...a i stalno je netko gladan...a i njima vec dosta svega pa stalno neke svadjice...jos i jedan dio posla koji odradujem...ne stignem nistaaaaa
Malo smo se bili uhodali prije potresa, a sad opet raspasoj
Tako da niti ne stignem razmisljati o izolaciji i zivotu prije

Najbolje mi je inino surfanje u snovima, jer kako stvari stoje o putovanjima ćemo samo sanjati idućih par meseci u najboljem slučaju. Baš ste me nasmejale sa nekim komentarima :sp:

U izolaciji pravim mafine (slane i slatke), idem 1x tjedno na plac,to mi je kao izlazak da prozborim sa prodavačima par reči. Danas sam kupila prefine suhe smokve na placu, kaže žena da su odlične i da su iz Grčke. Naravno mislila sam da hvali svoju robu, hehe, ali su falat prefine. Da me ne ulovi neka aksioznosti i stres, sebi zadam dosta aktivnosti pa nemam ni vremena razmišljati o tome kakav je život bio pre Corone.

Svidja mi se i to što jako malo trošim, praktički samo hrana, ostalo imam zalihe, pa je to dobra antirecesijska mera. A sama sa sobom znam biti i to mi nije neka novost. Stan spremam kao i ranije, osim što sam pobacala hrpu papira i sve to odvajam i stavljam u posebnu kantu ispred zgrade. Odlazak po poštu (1x mesečno kad pristignu svi računi), bacanje smeća i slično, odnosno sve što mi je ranije bilo mehanički, mi je sada wow aktivnost u izolaciji.

Uz to radim pranajamu, trudim se ne živcirati jer ništa ne menja. Najviše treba paziti na psihičko zdravlje koje će nam trebati kad sve ovo završi. Budući da sam pre neki dan stala na vagu i da se još nisam ugojila od izolacije, ugadjam si sa finim jelima, baš sam danas pravila kvinoju sa sparugama i salatom, a poslepodne sam napravila sladke mafine. Danas sam bila u kraćoj i dužoj šetnji i taj čisti zrak mi pomaže da se prizemljim i da lovim dobar balans.

O letu sanjam da odem na more, ako se bude moglo zbog Corone, a ako ne da se nekako "prešvercam" barem do Portoroža gde prijateljica ima stan, jer kod nas za sada nisu zabranjene šetnje i vožnje iz grada u grad. Hrpa ljudi se još uvek vozi na posao i slično i čudi me da se virus ne širi više (sva sreća), jer nije baš da se sve pozatvaralo i hrpa fabrika sa po 900 ljudi još uvek radi. Verujem da je to dobra prilika da razmislimo o našim priorititama i smislu života.

Mislila sam sutra malo ormare presložiti i dječju odjeću sortirati, odvojiti sto su prerasli... pa se pitam... koje godišnje doba će biti kad izađemo iz izolacije? :lol:

#ostaridoma


Sent from my iPhone using Tapatalk

:lol:

:lool:

:lol::lol:

:lool:

lella suosjecam....imam 2 osnovnoškolca 1. i 3. razred, glazbena škola također, radim od doma 8h ne mogu bas uzeti pauzu i kuhati rucak npr. Nema toga...eventualno pojesti, skuhati kavu. Zadace a i gradivo radimo od 16.30 nadalje isto imam osjecaj da cijeli dan smo u školi...sa starijem sam imala ozbiljan razgov.da mora dio odradjivati i sam jer je dovoljno velik. Inače samostalan i vrijedan, mudrica pun znanja odjednom ( od kad je prekinuta nastava u školi) postao lijen, ne da mu se uciti niti pisati dz imam osjecaj da je sav teret na meni...a muz radii....iako i on poceo vise oko ucenja se angazirati jer sam rekla da cu friknuti ovim tempom...a kako je....moglo bi potrajati jos koji mjesec uuuzaaas

O, boze, u toliko sam se ovih vasih postova nasla... Sto mi sve fali i vec mi godinama fali. Najtuznije sto mi korona skoro nista nije promijenila. Najvise mi fali da mi se svi maknu iz kuce na koji sat. Ovako mi dodje da odem vrata na Lidlu lizati. Ne moze ni ta korona biti toliko losa.

Citiraj:

---

Konfuzija prvotno napisa

Ovako mi dodje da odem vrata na Lidlu lizati.

---

:lol:
Prije ili kasnije ćemo svi doći na tu ideju ako ovo potraje.

Meni se u nekom trenutku čini da ću eksplodirati od zvukova i multitaskinga u jednom prostoru (dnevni /kuhinja) jer radim posao uz klince, školu, pripremu hrane... i što mi dan nema kraja... pravi dan svizaca. Za vrijeme radnog vremena uglavnom na poslu “komuniciram”, bilo je dana i s preko 100 mailova. Pa sam onda od 9 do 17h stalno na mailovima usporedno sa životom oko sebe... i kad to završi, zapravo tek onda počnem raditi nešto konkretno do 22h, naravno usporedno sa životom oko sebe...

MM radi zatvoren sam u drugoj sobi jer je tehnička podrška i na telefonu je punih 8 sati. U 16h izađe iz sobe iscijeđen pa malo preuzme da ja imam 15 minuta u komadu za koji poslovni zadatak ;). Osim kad ode do svekrve ili u dućan.

I još sam neispavana od potresa i strahova...

No svejedno, gledam kako traje ovaj beskrajni dan svizaca i mislim si “sutra će biti isto, što mogu popraviti?” (Ni vikend ne nosi puno promjene, jer imamo zaostataka s poslom i školom, ali ipak će biti lakše). Kako da se oko posla drugačije postavim ili napravim nešto jednostavnije, kako da ne vičem na djecu, kako da obroke jednostavnije složim, kako da ne zaboravim tablet napuniti preko noći, kako da ovo... kako da ono...? Pomaci su mi manji nego tektonski pomaci kad nema potresa :mrgreen:, no svejedno, zadovoljna sam napretkom, a još više “nadom” da je sutra novi dan svizaca i da ponovo imam priliku nešto bolje napraviti u ovom kaosu. Taman ću se za 2-3 mjeseca usavršiti :mrgreen:.

Djeca su teška... svađaju se, čak i tuku, ova mala želi cicati sto puta dnevno (skoro će 3 godine, to im je ta faza), školarac inače super učenik sad je težak, najteži... ništa ne želi, ne da mu se, ne može, mrzi školu od kuće, mrzi svoj život... srednja, ona zahtjevna, nekoliko puta dnevno vrišti iz petnih žila pri čemu usput baci koju igračku u zid...

I onda, duboko uzdahnem, i nađem ljepotu...

Gledam ih kako im zapravo paše ovo beskrajno vrijeme u neku ruku, za igru, složili su svoje male svijetove (“kućice-šatore”) po stanu i cijeli dan imaju neku svoju priču koja raste, dodaju nove stvari u nju.... gledam kako oni zapravo nemaju to vrijeme inače jer ih sto puta prekidaš u normalnom životu pa oni viču “čekaj, još 5 minuta”, ali “nemaš 5 minuta, zakasnit ćeš na trening/perin rođendan/u park... ako sad ne krenemo odmah, nema parka jer poslije kuhamo/seka spava/imaš trening/lektiru... Nakon 2 sata parka opet stres jer moramo u sljedeću fazu, a oni bi ostali u parku još 2 sata...

A sad nema toga “još 5 minuta”, imaju vremena koliko žele... i osim ovih teških trenutaka koji su njima zapravo upravo to - nezadovoljstvo nečim u tom trenutku - oni ne pokazuju veće znakove teškoće ovom situacijom. Ponekad nešto komentiraju. Ali veliku većinu vremena žive i igraju se u ovom trenutku i ti imaš jedinstvenu priliku gledati ih cijelo vrijeme u tome. Nebitno je l su se sami zaigrali, popeli se na stolicu da kuhaju uz tebe, sjeli u krilo da ti “pomognu” u poslu... divan je način na koji djeca žive u sadašnjem trenutku. U užurbanim životima rijetko kad imaš priliku za takvo rastegnuto vrijeme koje djeci treba... čak i kad si na godišnjem (a naši traju 2-3 tjedna) opet imaš hrpu “moranja”... “Ajde, požuri na plažu dok nije vruće, ajde požuri tamo da se ne zatvori...”.

U danu svizaca nema moranja, sto ne stigneš danas, možeš sutra, prekosutra.... i tako tko zna koliko još dugo :mrgreen:.

Da BB baš ovaj zadnji dio, djeci takooo treb ato slobodno vrijeme bez žurbe, strke...:heart:

A i nama odraalima dobro dodje ne bit stalno u totalnom speedu. Lakše reći nego realizirati.

Subota je. Kao da je bitno što je.
Ustati se. Napraviti krevet. Počešljati se. Obući, aha. Jesti...
Stvarno. Čemu?
Uspjela sam ustati se i napraviti krevet, krevet je napravio automatski pilot u mojoj glavi.
Trgnut ću se. Moram.
Moram?
Lakše mi je kad sam to napisala, oprostite.
Vani proljeće. Izađi u dvorište! Ali treba trenirku obući za to.
Trenirka, hahaha, jasni pokazatelj moga stanja.

Ja znam da je vikend jer djeca još spavaju, da je radni dan probudila bi ih oko osam da se spreme za (online) skolu.
Ja sam se probudila, prosurfala, podoruckovala, spremila cisto sudje, odvjezbala, sad idem probuditi djecu, otusirati se i oprati kosu, napraviti plan pospremanja u kuci i uređivanja terase/vrta preko vikenda jer stiže lijepo vrijeme pa da možemo biti i vani.

Moram još u dućan po banane i jogurt, do sveki jer je kuhala sarmu i za nas, do starog stana po postu i očitati struju, s mladjim proći engleski i njemački... Mislim da neću sve stić :lol:

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Sto se smijes?:mrgreen:
Kad odes na posao nemas niti jednu od ovih briga. Plus preumoran si i tup nakon posla cak i ako ih stignes imati. :mrgreen:

---

Isto ovako. Kako smo se nakon potresa uspjeli vratiti u ured, rasčistiti ga i krenuti raditi ja više ne razmišljam nino koroni ni o potresu. Moja struka računovodstvena je sada pod takvim pritiskom da mi u uredu ne znamo ni jesmo li išli na wc a kamoli jeli.
Drago mi je da je vikend jer bar nema zadaće i ogromnog pritiska oko škole. J. cijeli dan piše i rješava. Krenula nam je i online nastava engleskog, moram reći hvala bogu da su odustali od online nastave Robokacije.

Meni je jutros koma. Vani prekrasno sunčano, vidim roditelje kako se sa malom djecom šeću po ulici i mislim si tko je tu lud?
Jel ja koja svojima ne dozvoljavam van, a sada zbog zraka u Zagrebu niti na balkon ili oni.:(

Meni se ne čini dobra ideja sad sortirati po ormarima. Di ću onda s viškovima, preraslom robon, donacijama?
Na pod u hodnik?

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Meni se ne čini dobra ideja sad sortirati po ormarima. Di ću onda s viškovima, preraslom robon, donacijama?
Na pod u hodnik?

---

Kraj kontejnera za smeće, ako nemaš kome potrebitom. Nestati će brzinom munje, vjeruj mi.:)

Uopće ne izlazimo

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Uopće ne izlazimo

---

E onda ne znam.
A kako smeće bacaš? Ja moram do kontejnera pred zgradu.

Meni je šetnja do kontejnera svakodnevni top :) imam 99 m, tako su izmjerili oni iz Čistoće, tako da ne moraju stavljati bliže.
Do 100m smiju naplaćivati odvoz. Valjda je hodao strogo pravocrtno dok je mjerio. Nizbrdicu i uzbrdicu nisu uzimali u obzir :)

Ja sam na balkonu. 7.-mi dan nisam otvorila vrata stana. Najgore je prvi dan :). Ne da mi se prolazit x katova stubista za setnju po betonu zasad. U nekom trenu (ako ne puknu skroz karantenu) cu izac. A ja mislila da sam dan svisca ostavila nakon sto sam izasla iz ivf-a gdje je svaki mjesec isti bio, godinama ' menstruacija, folikulometrija, ovulacija, pa nesto, pa opet..the weels on the bus go round and round. Little did i know. Trenutno gustam u lijepom vremenu, i dan po dan. Mala jucer prvi put u u dana gledala tv, jeej (kombo perfrkcionizma i zestotog starta skole, pa radi prezu pa projekt, nije se dizala od stola). Sad sam vec puna planova, sta cistit, kad odvjezbat, sta procitat. Upisala se na online tecaj kineskog pa cu vidit kako mi to ide. Luda vremena.

Da, da. Odvjebat! Tooo, ina!

Citiraj:

---

Cathy prvotno napisa

E onda ne znam.
A kako smeće bacaš? Ja moram do kontejnera pred zgradu.

---

Proizvodimo baš malo smeća, jednom tjedno ga bacamo.
Ma zapravo ne želim to ostavljati samo tako, da vjetar raznosi. Želim dati prijateljici za njenu djecu, a ona je u drugoj općini.

Citiraj:

---

Konfuzija prvotno napisa

Najvise mi fali da mi se svi maknu iz kuce na koji sat. Ovako mi dodje da odem vrata na Lidlu lizati. Ne moze ni ta korona biti toliko losa.

---

Haha, to sam upravo jutros rekla MM. Počinula bi nekoliko dana na laganoj bolničkoj skrbi u izolaciji :mrgreen:

Citiraj:

---

Cathy prvotno napisa

Kraj kontejnera za smeće, ako nemaš kome potrebitom. Nestati će brzinom munje, vjeruj mi.:)

---

Neće. Kod nas u kvartu mnogi tako rezoniraju, pa nam se oko kontejnera za smeće napravilo stovarište svih vrsta otpada - od cipela, odjeće, komada razlupanog namještaja, pa do starog kruha kojeg čerupaju jedino vrane :roll:
Što je najgore, taj otpad se počne miješati s komunalnim (papirom, biootpadom, miješanim), pa su i ovi iz Čistoće počeli postavljati svoje uvjete i ponekad ne žele odvesti smeće.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Neće. Kod nas u kvartu mnogi tako rezoniraju, pa nam se oko kontejnera za smeće napravilo stovarište svih vrsta otpada - od cipela, odjeće, komada razlupanog namještaja, pa do starog kruha kojeg čerupaju jedino vrane :roll:
Što je najgore, taj otpad se počne miješati s komunalnim (papirom, biootpadom, miješanim), pa su i ovi iz Čistoće počeli postavljati svoje uvjete i ponekad ne žele odvesti smeće.

---

Kod mene sve nestane. Koji puta dok uđem u stan i virnem sa balkona.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Meni se ne čini dobra ideja sad sortirati po ormarima. Di ću onda s viškovima, preraslom robon, donacijama?
Na pod u hodnik?

---

Ne bi ni ja to radila da nemam garažu. Evo upravo odvojila par vreća za odnijeti u garažu.
A kad prođe sve ovo... pospremat ću garažu 5 dana :lol:.

Ne bih ni ja sad to ostavljala vani, nema bas sad previše ljudi koji bi uzeli vreće, a da tek kopaju, ne dolazi u obzir. Žute vreće nam nisu odvezli 10 dana, sve sam si mislila sto će vjetar napraviti... nije vrijeme za ostavljati stvari vani ;).