Printable View
pa meni su bili čudni, je su bili woke prije woke, ali nije da smo se viđali svaki dan, pa eskalaciju nisam primjećivala dok nije postalo preočito. Ali ako nekog znaš pola i više života nije sad da na prvu, prekineš.
Pseće uši na glavi su mi bile tu mač.
rajf sa ušima correct
Otislo sve na kvasinu...uzas...
Kad smo bili prosle god u USA, u razredu djece prijatelja je tako bila djevojcica koje sebe smatra mackom (cca 10-12 god stara).
Znaci macje usi, kandze, rep, stalno glasanja grre i grebanje djece jer je ona macka...dakle nije to rekla kazala...nego ziva istina. Sin njihov imao manju ogrebotinu i kaze to me cura macka ogrebala...
Hebate pa sta je to...jesu ludji roditelji ili skola koja to dozvoljava... da ne pricam o svemu ostalom....
Baš me zanima u koju će srednju školu , neku mačju pretpostavljam.
To su ovi što uzimaju rekreativne halucinogene. Imaju cijele sekte za potporu i koješta.
Kaze nam psihijatrica da je ta furry identifikacija takodjer u porastu, da ima dosta slučajeva.
Ovaj nas nije transrodan siguran sam,no rodna disforija očito nije uvjet za to više. Sad inamo pojam rodne euforije. Podbacili smo u kontroli tog neta, i kako ga sad izvući iz te trans eho komore.
Ponudite nešto drugo, aktivnost koja fizički osigurava višesatni odmak od računala i interneta. Nek se upiše u teretanu ili neku drugu fizičku aktivnost - ovisno o tome što imate u blizini. Likovne radionice, glazba (susjeda je kćeri svojevremeno kupila električnu gitaru + tečaj sviranja, moj susjed održava tečaj bubnjeva na rock akademiji, to bi možda bilo zanimljivo... ).Citiraj:
senderos prvotno napisa
Kupite mu motor (znam, to je opet batina s dva kraja...) ili bolje dron ili kameru. Kameru smo mi nabavili kad je naš stariji imao deset godina i pustili da je koristi - rezultat je taj da se i danas u Hrvatskom filmskom savezu bavi tehničkom potporom i razumije sve softvere i hardvere koji se tu koriste (to mu je višegodišnji hobi, ljeta provodi s tim društvom). Ta se kamera može povezati i sa mikroskopom. Svašta su radili, ali nije bitno što su moji radili, bitno je što zanimljivo možete naći u blizini, a da se sin zainteresira. Ako voli životinje, može volontirati u skloništu za napuštene životinje (ili čak raditi i nešto zaraditi).
U Zagrebu ima volonterski centar https://www.vcz.hr/info-kut-za-mlade...vazne-mladima/ - samo da posluži kao zbirka ideja za razne aktivnosti.
I još nešto - kad je moj stariji bio u toj dobi (16 godina) u njegovoj srednjoj školi skupljali su donacije hrane i opreme za Specijalnu bolnicu Gornja Bistra za djecu s posebnim potrebama https://www.bolnica-bistra.hr/.
Ja sam kupila cedevitu i pelene, a gospodin je ZABORAVIO to odnijeti u školu. Dobila sam rogove! Kako je završilo? Natjerala sam ga da se prijavi za volontiranje (imali su organizirano to u školi) da vidi iz prve ruke kome je zaboravio odnijeti donaciju i da vidi što su stvarni problemi i poteškoće. Bome, to je i za mene imalo cijenu jer sam se i ja uključila i vozila njega i njegovo društvo te školske godine u Bistru. Brzo je osvijestio kako mu je dobro u životu. Nije mi žao, a ni njemu. I danas čuvamo zahvalnice i povremeno ih se sjetimo. Mlađi sin je volontirao u dnevnoj bolnici Goljak s istom svrhom (imali su organizirano u školi). Djeci smo htjeli uživo pokazati kako su privilegirani što su zdravi i čitavi u glavi i tijelu. Bilo je i više nego učinkovito.