Ines, za utjehu, crne udovice su gotovo uvijek vani, pod kamenjem u šikari, u kamenjarima, zaraloj travi i sl.
Ajde nemoj paničariti, ja već pokušavam to 15 godina tamo.
Printable View
Ines, za utjehu, crne udovice su gotovo uvijek vani, pod kamenjem u šikari, u kamenjarima, zaraloj travi i sl.
Ajde nemoj paničariti, ja već pokušavam to 15 godina tamo.
Većina ljudi koje poznam,a i jabboji se insekata i zmija.Da li je to stečeni ili naslijeđeni strah?
Ja se inače užasavam štakora....brbr
cula sam da kada udje u uho, kapne se malo ulja u usnu skoljku. Toplog (ne sad vrelog)
nego, vi panicite zbog uhaladze, a ja nasla Editi na glavi krpelja :( Evo, vec peti dan je proucavam :/
i ja isto.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Prije nekoliko dana ja i mm uzeli rekete i taman krenuli igrat, a ja stala na pcelu. Bol mi je u glavu udarila. Bila sam u japankama na travi. Srecom automatski sam izvadila zaoku, tako da mi je samo trnulo pola sata i poslije svrbilo.
Ali, ja sam odmah pomislila da nije sad ovaj opasni pauk sto se ovdje pojavio, pa sve novine o njemu pisu :lol:
Evo, ja s ponosom mogu reći, da usprkos odgoju u stilu "bube su fuj, štakori su fuj", nemam nikakve gadljivosti prema kukcima ni glistama, a najmanje prema štakorima :)Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Dapače, sa štakorima i radim (nije baš bio moj prvi izbor, ali nije mi ni krivo).
I drago mi je vidjeti da ni moje dijete nema gadljivosti, naprotiv, bube ga oduševljavaju (bar zasad, ne znači da neće ući i u neku drugu fazu).
Što se mog odnosa prema kukcima tiče, uspjela sam prevladati utjecaje familije i baš mi je drago zbog toga.
ja mrzim bube svih vrsta- jedina u svojoj familiji ( nije da ih ostali obozavaju, al ih mogu bar klepiti tenisicom kad plaze ispred njih- ja nemrem ni to)Citiraj:
maria71 prvotno napisa
moja mama ima panican strah od zmija.
al stvarno panican.
vidi sliku zmije i pocne bjezat ( doslovno).
ja se zmija ne bojim ( barem ne u toj mjeri- istina- nisam nikad vidjela zmiju van zooloskog, al bar me te ne plase).
tak da ne znam- ja bi rekla da je steceni strah.
pogotovo kad ga usporedjujem sa svojim strahom od duboke vode za koji tocno znam kad je nastao ( za ovog od buba ne znam, al taj me ni ne brine ko ovaj od dubine ili- recimo- visine. taj strah od buba mi ne predstavlja neku komplikaciju u zivotu, ova druga dva da)
kad gledam kako se zara s užitkom igra sa svojim plastičnim zmijama, mazi ih, slaže ih oko svog tanjura dok jede, i na svoj jastuk dok spava, rekla bih da je taj strah kod ljudi stečen.
i to tako da ti od malena u najboljem slučaju svi govore "fuuuuuuuuuuj" čim vide zmiju ili kukca,a u najgorem slučaju vrište i skaču van iz sobe kag ugledaju pauka...
I ja.Kokoš.Citiraj:
Ines prvotno napisa
Ne bih se složila.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Moja mama se panično boji šišmiša i noćnih leptira, ja ih volim. Ali zato imam iskonski strah, oduvijek, od buba. Ne svih, nego onih crnih, hrskavih (žohari br. 1, sve vrste crnih i tamnosmeđih buba, hruštevi...). Najrađe bih umrla na licu mjesta kad ih vidim, dobijem napad panike i onda ih MD kao narodni heroj lovi i baca van.
Stonoge su mi simpa, uvijek ih zamišljam kako na te nožice navlače minijaturne cipelice.
i ja mislim da je stecen, kao i hrpa drugih :/
da si imala okrsaj sa sismisom u prostoriji, sigurno bi ih se i ti bojala :/Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
ja se bas i ne bojim zmija, al ako ovdje opisem kako smo se prijateljile, boji m se da ce svi vristeci i povracajuci pobjeci glavom bez obzira.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
ne bojim se ni miseva ali ih ne bih dirala. ak me kuzite sta hocu reci. necu skociti na stol i urlati, al necu ga ni hvatat naokolo.
bube isto ne volim dirati, jer nekako brijem da su koznagdje hodale, al ne padam u nesvijest od istih.
jedino sto mi se gadi, ali ipak mogu prevladati gadjenje je stavljanje gliste ili crvi (znate onako dok vriju u kutijici) na udicu.
snorki, jesi ugasila svjetlo i otvorila prozor? šišmiš je dezorijentiran kad uleti u zatvoren prostor, treba ga pustiti da se snađe i izleti van.
vjeruj mi, ne misli on tebi zlo. da si komarac ili noćni leptir, u slast bi te smazao... ali jako dobro zna da si puno prevelika i glasaš se na pogrešnoj frekvenciji. ;)
da, da... ali prije nego sto cu ugasit svjetlo, zapao je za ogroman ormar. Znas koliko je lupao. Onda je poceo udarat u staklo... Davno je to bilo :roll:Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
A za misa sam vam pricala. Ono kada mi je u prvoj trudnoci posao pod majicu :shock:
jadni šišmiš :/
...skakavac je zašo u rukavac.... :mrgreen:
jadni misevi sa mackama. Sada kada smo bili na godisnjem macka je ulovila misa i samo koliko ga je mrcvarila. Mi je otjeramo, a ona ga opet scapi. Na kraju mu je samo kicmu slomila i nije ga pojela.
Uvijek sam voljela macke, ali sada :/
one iz whiskas reklame? :lol:Citiraj:
snorki prvotno napisa
... da, one sto kulturno sjedu za sto pa jedu :lol:Citiraj:
ivarica prvotno napisa
nego, nekako mi se macka ne bi toliko zgadila da je pojela misa. :/
Ali, slomit mu kicmu bezveze... :(
pa mačka je u prirodi lovac-mesožder
a domaće mačke mrcvaremiševe jer su uvijek polusite pa im je dosadno,pa se igraju
Što je najbolje, jesam. Mačak je uhvatio šišmiša, a ovaj mu je pobjegao u dnevnoj sobi. Ja sam ga uhvatila i pustila van. Siroče, bio je tako preplašen...Stvarno ga se nisam ni najmanje bojala.Citiraj:
snorki prvotno napisa
Točno.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Mislim, kako se nekome životinja može "zamjeriti" zbog svojeg instikta...
moja mačka ,u avataru je,smakla vrapca-okrutno i poprilično krvoločno
a gle kak je slatka na slikici :mrgreen:
ja sam samo razocarana u macke :roll:Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
snorki,pa kako si mislila da one ubijaju miševe,domame ih do male giljotine i onda sjec!!?
ma znala sam ja sve to, ali mi je sva ta igra bila uzasno okrutna. :/
Zao mi miseva. I njih je majka rodila :roll:
Ja se ne bojim ni buba ni miševa ni zmija, ali mi se GADE muhe i žohari!!!Kod mene ne izazivaju strah nego povraćanje. MM mrzi sve što gmiže i plazi, u našoj kući sam ja narodni heroj koji se rješava gamadi.
Od neki dan MRZIM komarce jer su mi ispkali Ilo, siroče moje malo nogice joj izgledaju strašno, ubod do uboda.
P.S. OT: Lutonjice skroz se raspekmezim na tvoj novi sig
i ja tako mislim.Citiraj:
ivarica prvotno napisa
ja sam ko klinka bila poznata po svom obožavanju kukaca /baka i deda su imali vikendicu u totalnoj divljini na žumberku i tamo sam provela pola djetinjstva/, najviše sam voljela one velike crne bube s rogovima - jelenjake, oni su mi bili predmet obožavanja - uhvatila bi ih, davala im puse, hodali su mi po rukama /jednom sam izjavila:" mama, kako su lijepi cuni /crni/, sigurno plaču cune suzice!"/, naravno na apsolutni užas odraslih.
a danas.....jao si ga meni kad vidim žohara....uholaže i ostalo - ma čisti horor.
..u međuvremenu sam narasla i postadoh kukcobojažljivica :/
e tog jelenjaka sam isto po prvi put na godisnjem odmoru kod mm-ovih vidjela. Mislila sam da je to nesto manje.Citiraj:
anek prvotno napisa
Meni su recimo misevi veoma slatki. Jest da prenose bolesti..., ali imaju slatku facicu. Cak su mi od macaka sladji. :mrgreen:
A po prvi put sa i krpelja vidjela.
Miševi su i meni preslatki, no uvjerljivo najmedenije facice imaju ježevi i vjeverice, njih bih najradije zagrlila!
e vjevericu tesko da ces uhvatit i zagrlit. Nego, za vjevericu kazu da predstavlja srecu. Navodno, ako je sretnes u nekom kljucnom trenutku :roll:
Moja Edi obozava zeceve. i meni su preslatki. :) Mada sam ja ljubitelj pasa. Posebno hrtova.
Daki je uholaža ušla u uho pred mojim zabezeknutim pogledom ali je jako brzo izletijela van ničim izazvana. Inače se te bube jako vole uvlačiti u recimo veš, ili ispod natikača vani u dvorištu. Ne vjerujem da im je u ušima ugodno.
Cuj moji su drzali pravu zmijcugu oko vrata i njima to super a ja izasla iz sobe da negledam.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Gle ovo:
http://community.webshots.com/photo/...77727649thFQYt
http://community.webshots.com/photo/...77727649GIYMFy
http://community.webshots.com/photo/...77727649Lozugf
Da mi das neznam sta ja to ne bi drzala. :mrgreen:
Ako se dobro sjećam, ljudima je urođen samo strah od iznenadne buke i od gubitka tla pod nogama, ostali su stečeni. Doduše, davno je bilo kad sam imala psihologiju, možda se od tog vremena nešto i promijenilo. :P
Imam i ja horor priču, iako se ne radi o letećoj bubi. Pred par godina ustanem ja usred noći da odem na wc i iako sam (poprilično) kratkovidna, vidim u mraku nešto čudno na televizoru. Upalim svjetlo, a ono ogromni skakavac, ali stvarno ogroman, nisam takvog nikad ni prije ni poslije vidjela. :shock: Dobro da nisam počela vrištati usred noći, brzo sam probudila MM-a da riješi kriznu situaciju. Još i sad se ježim od pomisli da je to moglo skočiti na mene. A najbolje je što stanujemo na 13. katu i blagog pojma nemam kako je to čudovište uopće uspjelo doći do gore. :shock:
Nataša :shock:
Nataša, slike su fantastične. Zmije isto volim. Klinci su ti divni, to sam ti već napisala.
TB, nisu li to urođeni REFLEKSI, a ne strahovi? Doduše, i od moje psihologije je prošlo ohohoho. :P
Možda strahovi i jesu stečeni, no ne vjerujem da je mehanizam tako jednostavan kao što se to opisuje. Meni je uz kukce vezana neka unutarnja nelagoda koja mi se čini urođena (dakle, ne sam strah, ali to neko gađenje - btw, znam brdo djece čije mame doslovce pojedu komad hrane s poda, a ta djeca su gadljiva da ne možeš vjerovati - od koga su to "naučili"?), a da mi je strah društveno uvjetovan, ne bih li se onda prije bojala zmija ili pauka, koji spadaju pod češće fobije i ljudi ih se češće groze? :?
i ivar se omotava kraljevskim pitonom. :)Citiraj:
Natasa30 prvotno napisa
ja ne zelim ni vidjeti ni cuti price o tom.
Daj slike. I žmiri dok ih stavljaš. :lol:
8) :lol:Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Ja isto mislim da takvi strahovi nisu urođeni. To da su stečeni ne mora nužno značiti da se netko u familiji boji pa i mi naučili. Tko zna što se mota u glavama jedno-,dvogodišnjaka.. ili starije djece. Jedan moj poznanik cijeli život muca jer mu je kunić skočio na vrat kad to nije očekivao.
Ja se kao dijete nisam bojala nijedne bube ni životinjice, dok je moja mama doslovno povračala kad bi npr. vidjela guštericu. Rukama sam lovila skakavce, gliste... svašta.
Ali... jednom su me u istom trenutku upekle 3 pčele i 2 ose (susjedi imali pčele, a u nas na odrini grožđe i ose), u osnovnoj školi mi je jedan dječak ubacio skakavca u majicu i dan danas se sjećam tog ogavnog osjećaja. Smrdljivi martin mi je sletio na ruku i samo što se nisam ispovraćala od tog smrada.. itd.. itd..
Mrzim sve što leti, gmiže i skače.., ali pored toga ne užasavam se zmija jer mi nije realno da ću naletit na zmiju i da će me ugrist. S obzirom da je jedino poskok smrtonosan (u Dalmaciji).. kolika je šansa da se to dogodi, a zmija ko zmija me ne gadi.