A gdje se može na taj tečaj?Citiraj:
Nika prvotno napisa
Printable View
A gdje se može na taj tečaj?Citiraj:
Nika prvotno napisa
Meni je prekretnica bila saobraćajka - direktan sudar na ravnoj cesti, idiot je pobjegao iz zatvora, ukrao neregistriranu renolku i sa pijanim kompićem i 2,51 promila u krvi na potpuno ravnoj i preglednoj cesti tren prije nego što smo se trebali mimoići naglo skrenuo i direktno nas napucao. Gledala sam smrti u oči i ništa nisam mogla napraviti. Imala sam 19 godina i od šoka sam posijedila, doslovce. I dan, danas šizim jer se moram stalno farbat i ljudi su u šoku kad vide moj izrast.
Od toga dana sam prestala uživati u vožnji i putovanjima, imam vozačku, ali vozila sam vrlo malo, ne volim voziti, imam osjećaj da auto vozi mene, a ne ja njega.
Imam troje djece i osjećaj odgovornosti za njih je ogroman. Mrzim kad idemo na more, a ja se moram pomoliti kad krenemo, jer svake godine naletimo na bar 3-4 budale koje netrpljivo ulijeću u škare, u tunelu voze 120 i slično. Mrzim kad MM vozi više od 100km/h, najradije bi da svi imaju male i slabe aute koji ne mogu potegnut pa da bezbrižnije pilimo i putujemo malo duže, al bar doputujemo...
Sad kad vidim da nisam jedina, malo mi je lakše. Mene je, ustvari, sram što ne vozim. Voljela bih da vladam tom vještinom, zavidim kad ženska drži ključeve u ruci i sjeda za volan. Ubije me kad vidim neku koja nije uspjela ni srednju završiti, držali smo je za glupaču, u beli bi devetkom išla po adute....al ona VOZI...Nema veze što je slupala auto, skrivila lančani sudar, ona uporno sjeda za volan i vozi i dalje. Danas suvereno vlada hrvatskim cestama, putuje na more, a ja se kupam u kompleksima.
Najradije bi se dala hipnotizirati pa da mi utuvi u glavu:"Ti se ne bojiš voziti! Ti odlično voziš! Ti uživaš u vožnji! Ti prestižeš druge automobile!" i :/
O ovom ja pričam. To je scenarij koji mi je u glavi pri svakoj vožnji. Odnosno, jedan od scenarija. A strah mi dodatno hrani realna mogućnost da se to i dogodi (i mrzim kad mi netko na to kaže "tako ti može pasti i cigla na glavu" - ne, nemože, jer je vjerojatnost za to da ćeš naići na budaletinu daleko veća nego da ćeš sresti razuzdanu ciglu).Citiraj:
Sanjica prvotno napisa
Ma meni dovoljno da znam doći do posla i do King Crossa :lol:
Jučer ja išla kod svoje mame,a u njenom kvartu ceste uske i brdovite.
Nema šanse da se dva auta mimoiđu.I spuštam se niz brijeg kad naletim na kamion koji stoji istovaruje nešto.
Morala sam se vratiti urikverc uz brijeg i okolnim putem.
I došla ja tako kod mame,kad ona mene pita,jel si se ti vozikala maloprije po cesti urikverc ko shumaher. :lol:
Ja velim da.
A ona meni pa to sam si i misla,ko bi drugi nego moja kčer leti ko gonzales. :lol:
Ja i auto smo stvoreni jedno za drugo.Obožavam ga i svaki dan nekud idem s njim.
Polagala sam 5 puta vozački,ali se isplatilo.Sada me svi hvale kako dobro vozim,a parkiram i u snu,kako god treba.Rikverc,bočno lijevo,desno.
Nemogu reči da mi to predstavlja problem.
Imala sam i ja susreta sa budalama na cesti,a čak sam i kao pješak oborena na zebri od strane auta(to je bilo koma).
Svaki put bi se malo splašila,ali ne toliko da bi odustala od vožnje.
Položila sam prije 8 godina.
U početku je bilo teško,ali dosta brzo sve svladaš.
Najgore je kad položite vozački i onda idete busom ili tramvajem a vozačka s vama skupa u đepu,a auto doma u garaži.
Treba samo voziti i voziti.
Strahova svugdje ima i u svakodnevnom životu,pa tako i u vožnji.
Ali kad bi svaki put odustali od onoga čega nas je strah,pa di bi dospjeli.
Sranja se događaju svugdje bez obzira na nas,i mi nikad nebi izlazili iz stanova kad bi znali kaj nas čeka,jel tako?
ZATO ŽENE,SJEDAJTE ZA VOLANE I POLAKO SVAKI DAN SVE VIŠE VOZITE I UBRZO ĆE TE BITI PRAVI PROFIĆI.
JEL AKO NEBUTE VOZILE NITKO VAS NEBUDE OSLOBODIO TOG STRAHA,SVE JE NA VAMA.
SAMO ODLUČNO!
Ok Luna, medjutim moj misljenje je da ti sama dramljenjem u autu povecavas sansu da se neko sranje dogodi jer odvlacis vozacu paznju. Bez obzira koliko netko bio koncentriran i smiren, nervoza prelazi s druge osobe.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Takodjer, mene je ljeti strah vozaca koji su vozili 20 sati prije nego su dosli do mog sela, strah me je klinaca kojima su starci dali auto za na more, strah me je ekipe koja sveri po cesti bez vidljivog razloga u podne, strah me je ljudi koji voze traktorice po magistrali, strah me je autobusa ATP-a jer sam vidjela tko ih vozi a bogami i tko ih popravlja... a najvise me je strah onih koje na cesti nije nimalo strah. Ali sve skupa gledano, moji strahovi nisu nimalo paralizirajuci. Zapravo vrlo su mi motivirajuci da vise pazim.
Ja i inače kad me netko vozi, sam ko kofer uopće ne pratim, nemam pojma ni kud bi išla, a neki put i povraćam od vožnje.
Ako možete preporučiti neku jako strpljivu instruktor-icu na Špansko/Malešnica, dajte please.
Bilo bi dobro da postoji neki jako veliki znak za auto tj.naljepnica tipa "Pazi friški šofer" tako da se svi maknu od mene?
nemoj dva puta reći. mom šogiju je (iz čistog mira) pala cigla na glavu! doslovno! :lol: :lol: :lol:Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
a čovjek vozi mjesečno po par soma kilometara... i niš... samo cigla...
Imala sam prometnu nesreću prije više godina. Ja sam najviše stradala - ozljeda kralježnice, slomljeno zapešće, posve izderane noge. Poslije toga sam se jedno vrijeme jako bojala vožnje u bilo kojem vozilu. Međutim, to se stabiliziralo s vremenom. Bojim se riskantne i neujednačene vožnje - kad na autoputu vidim nekog tko vozi histerično, ubrzava, usporava, švindla po trakama bez potrebe ili oklijeva, predomišlja se, bježim od takvih. Inače volim voziti, najviše po gradu. Kad moram M. voziti u muzičku ili nekamo, sama vožnja mi je u paketu za gušt. Volim voziti mekano i ovladavati autom. Na autoputu vozim najviše 140. Isto me nije strah, ne idem u rizike, pazim što radim.
čuj fitipaldi, lauda, šumaher - kaj nije najveća dozvoljena brzina 130??? :PCitiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
ja na autoputu vozim do 100. ne treba mi više.
Kao da gledam sebe do prije par godina, auto i ja jedno, parkiranje - nikakav problem, ali onda blokada.... :?Citiraj:
jazo prvotno napisa
Što sam starija to me više strah, vidim sve više kretena na cesti i raspizdim se na svakakve vozače i uvijek se pitam tko je njima dao vozačku? Ja i dalje mislim da sam dobar vozač, ali imam taj glupi strah od uzbrdica :P
Kad bolje promislim imala sam jedan okršaj na uzbrdici i to ne sa mojim autom. Trebala sam preparkirati, ali to je stvarno bila uuuuuzbrrrrrdica, pa mi je auto pobjegao. Na sreći uspjela sam stati na milimetar od onog iza, ali evo ipak ima posljedica :/
nadji mi nekog vozaca koji ne misli da je dobar vozac*Citiraj:
Ja i dalje mislim da sam dobar vozač
ja sam isto bila dinamicna vozacica prije, nije ni cudo kad sam cijeli zivot isla s mamom na rally utrke. kad se s mojom mamom vozis, to je kao maranijeva (nikina) skola sigurne voznje, samo cjelozivotna.
ali ne mogu svoj strah tako brzo pustiti. cak i sad pred ekranom mi je srce stisnuto i ramena skupljena jer se sjecam sudara koji je sva sreca za nas bio bez posljedica, osim mog straha i totalne stete na autu. a cak nisam ni vozila tada, tj. cak mislim da se ne bi ni dogodio da sam ja vozila. tu dolazi ona * odozgo :mrgreen: ali ja sam vidjela da se taj auto koji juri na nas koji smo bili u kruznom toku ne misli zaustaviti i sigurno bi nekako reagirala.
ja znam da cu ja ponovo voziti za koju godinu i znam da cu opet biti dobra * vozacica i uzet cu prije nekog instruktora za kondicijsku voznju ali nisam jos spremna.
radije cu poceti voziti kad budem skroz mirna nego se grceva oslobadjati u autu.
što je strah??? da li ste se bojale poroda? pa ste ipak otišle roditi :lol: ...
vidim ja da je vrijeme da se organizira auto-kava. ulaz dozvoljen samo s 4 kotača! :lol: (a društvo dobroooooooo!!!!!! :mrgreen: )
Tu sam :PCitiraj:
ivarica prvotno napisa
Ali ipak vozim, jer moram.
nisam se bojala poroda. jesi li ti? znam da si isla na elektivni carski, jel to bio razlog? (ovo je skroz nevino pitanje)Citiraj:
sorciere prvotno napisa
ali sam se nakon nesrece na ski liftu godinama penjala pjesice sa skijama na brdo. dok su se drugi spustali 20 puta ja bi se spustila triput. nisam sklona eksperimentima tipa "baci u vodu" pogotovo ne na svojoj kozi :mrgreen: naravno, da sam na titaniku bacila bi se u more; da moram, vozila bi i danas (mozda cu bas zbog ovog topika morati sutra dijelom zamijeniti mm, dug je put, nisam bas toliko paralizirana od straha), ali se ne guram preko reda :P
Sorciere ja sam oduvijek govorila da ne mogu dvije stvari nikako: roditi i voziti... prvu sam svladala :lol:
Šta možeš pobjeći od poroda? Kad si trudan ne možeš birati..., ali voziti baš i ne moraš...Citiraj:
sorciere prvotno napisa
da, bojala sam se poroda. ali moj "elektivni" carski je bio tražen zbog nekog "unutarnjeg glasa" koji mi je od trenutka kad sam shvatila da sam trudna - govorio da bi prirodni porod loše završio. i da, bojala sam se čak i tog izabranog načina.Citiraj:
ivarica prvotno napisa
do zadnjeg su me nagovarali da "probam" prirodno, a nakon carskog su mi rekli da su našli PET indikacija za carski :shock: - koje nisu vidjeli :/ . a prirodni porod bi završio tako da bi me pustili 24 sata na trudovima, a dovršili carskim - jer drukčije ne bi išlo... kako bi završila kikica - ne želim ni razmišljati (već je dan prije carskog dobivala premalo kisika - tj. to su mi rekli na zadnjem uzv-u.).
postoje putevi na koje nisam otišla. postoje relacije koje nisam odvozila - baš zbog tog unutarnjeg glasa. ali to su izuzeci, ne pravilo.
Citiraj:
kate prvotno napisa
kod mene išlo obrnutim redom: voziti pa roditi... :lol:
svejedno mi je,mada mislim da se na rikverc lakše sparkirati.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
bočno parkiranje sam također odlično ispraksirala i to sama,pokušavajući sve dok nisam svladala tehniku.
vozim 11 godina i isprobala sam valjda sve moguće vrste auta voziti-od kedija,đipa pa do kombija.
potrebna je samo praksa tj. svakodnevna vožnja da se stekne rutina i dobije samopouzdanje.
ja sam u firmi odbila voziti kombi. da sam pristala - vjerojatno bi iza toga kupili kamion :/ ...
kombi se trebalo voziti samo s retrovizorima (sav zatvoren), bez bilo kojeg sata vožnje (da budeš sigurniji) a popravci na račun vozača... mo'š mislit :P
130 + 10%. Po mom mišljenju je vožnja 140 na autoputu optimalna. Spori vozači (to znači kao ti :P ) mi ne smetaju, ako voze ujednačeno, svojim tempom. Jedino, to nekad zna biti opasno kad je gužva na cesti, pa su zapravo obje trake pune.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Ne smatram sebe nekim odličnim vozačem, vozim brzo samo kad sam sigurna, a i auto je nov i OK. MM je puno bolji vozač od mene, on puno više i vozi, stalno je u autu. Volim kad mi u vožnji da neki dobronamjerni tip i to prihvaćam, ali ne bih podnosila da "vozi" dok ja vozim. A pogotovo ne bih to trpjela od nekog tko nije vozač. Jedna prijateljica moje mame je imala muža koji nije vozio, ali je stalno prigovarao, te pazi ovo, ono, ne pretječi, vidi ovo, vidi ono. Sve do jednog dana kada je zaustavila auto , izašla van i otišla, a njega nevozača je ostavila s autom. Morao je odgurati auto i zvati vučnu službu. Poslije toga je bio kuš.
Eto malo ja čitam i umirem od smijeha na razne dogodovštine vozačica, Zdenka2 :D za maminu prijateljicu i muža prigovarača tak mu i treba.
Joj kak ja obožavam voziti i radila bih to i dan i noć. Ma super mi je u autu, i kažu da sam dobar vozač (doduše malo šarf) ali kaj se može. Svim curama koje se boje, samo polako i uz puno vježbe i strpljenja bit će sve ok.
MM kad se prvi put sa mnom vozio a bili smo se friško upoznati je samo pogledao :shock: i rekao: ti bokca pa ti voziš kao i ja, ti si mi promijenila sliku o ženskim vozačima. vauuu :oops:
jel vi mislite da je pomagajuce to sto nam pisete o svim grozotama u voznji :lol: :*
jel vi mislite da je pomagajuce to sto nam pisete o svim grozotama u voznjiCitiraj:
bas tako, he he.
Meni bi isto trebao psihic da provozim. Ali gledajuci muza, koji se uvijek nervira dok vozi, nemam ni zelju.
Ne volim se ni voziti u autu, ni voziti auto, ni gledati aute, ne znam tocno ni sto je felga, a bas me ni ne zanima.
Al da mi treba, treba (kad sam bila na porodiljskom odlazak u King Cross mi je po organizaciji i planu puta bio kao odlazak u shopping u New York). A i na poslu vrse pritisak, kao - ne znas voziti? c-c-c. Ne bus ti povisicu dobila tako skoro. Nisi "kompletna"!
Pa ne znam ni kvotat, di cu ja vozit!
ja sam odrasla uz motorizaciju :mrgreen: . tata mi je vozio moto trke. onda si je složio kamion (u kojem sam se ja vozila). pa si je složio opel kapitena. pa onda od dva auta - složio opel admirala. pa sam složio fiću (kupio samo vrata).
kad sam ja kupila svog prvog fiću - učio me kako da sama promijenim svjećice, ulje, auspuh, presložim cijevi za vodu (imao je ugrađeno hlađenje /grijanje od kamiona :lol: ). bilo mi je pod normalno da mu skinem kotače i stavim ga na klocne... da se zavučem ispod njega - i šerafim i odšerafljujem... a najljepše je bilo kupovati dijelove... onak kad ih vidiš, pa primiš u ruku, pa saznaš čemu služe... LUDILO! (zato mrzim ovu elektroniku sada :x ).
tata je na žalost umro kad sam trebala naučiti još više :( ...
na tatinom fići sam ostala bez vode, struje, mjenjača (ostao mi u ruci), na svom bez kočnica... naučila sam slušati zvuk motora, i prema njemu zaključiti jel sve ok ili ne...
za svaki problem koji mi je ometao vožnju - zvala sam prijatelje mehaničare da mi kažu koji su mogući kvarovi, i što treba napraviti da se to popravi. tako da me mehaničari nisu muljali.
kad idem u servis - obavezno uđem u kanal, ili ak je na dizalici odem ispod - da vidim kako izgleda odozdola. to me par puta spasilo većih nevolja.
itd...
za svaki novi auto računam da mi treba oko 5000 km da se naučim dobro parkirati :oops: , i da skužim kako auto funkcionira.
sad su mi ispred kuće bila 3 oldtajmera - pa sam se prisjetila svega... nostalgija, nostalgija, niz dušu krenula...
evo od ovog trenutke pa na dalje potpisujem lunu rocco. ne znam da li ste vidjeli na dnevniku hrt nesreću u tunelu ledenik-tegljač je doslovno nabio auto u drugi kamion i ubio 4 osobe-znači ni kriv ni dužan, odjednom si mrtav, samo si krenuo na odmor na more sa svojom obitelji. još sam u šoku i mm i ja i ne možemo vjerovati koji prizor smo upravo gledali :shock: :cry:
Sorciere, skidam ti kapu. Na autoputu vozim brže od tebe, ali kad se otvori poklopac ne znam tko je tamo stavio sve one cijevi i zakaj. 8)
kovke - ljudi koji su kupili tatin auto (kad je umro), ispričali su priču...
vozili su se nekom cestom preko koje su djeca vukla kutiju. jedva su zakočili, izašli van - a iz kutije izašlo dijete :shock: ...
roditelji istrčali van, unezvjereni, pozvali ih na kavu da se ispričaju i da se smire. dijete poslali u kuću.
dok je mama kuhala kavu, maleni je uzeo čavao i gurnuo ga u utičnicu. i dogodilo se ono što je par minuta prije toga izbjegnuto...
:cry:
ono što ti je predodređeno...
;) :mrgreen:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
sorciere, ovo je strašno što si ispričala :shock:
znam :( ... ali pričali su ljudi kojima se to stvarno dogodilo.Citiraj:
kovke prvotno napisa
takve stvari ti ponekad jako promijene pogled na život i ono što u njemu radiš...
izbjegavanjem određenih situacija - nećemo puno promijeniti neke stvari, ali sebi možemo puno uskratiti.
desetak minuta prije nego što sam čula za onu nesreću u tunelu sam se razmišljala kak bi bilo dobro uzet auto (eh, da sam bar vozila u zadnje vrijeme) i ići s njim na posao prvih 15 dana (od 01-15-08) jer ću radit popodne od 15-22, pa bi za 15 minuta bila doma i možda i uspjela vidjet F. budnog, i onda čujem za tu nesreću i tako me presjeklo da sam si to odmah izbila iz glave -eto, taakva sam ti ja i to će me držati neko vrijeme, naravno da ću zaboravit, ali....
stavila si težište na krivu stvar: nesreću.
razmišljaj kako ćeš vidjeti F. budnog - i to te treba motivirati. ;)
Nesreće se događaju i mogu se dogoditi bez obzira jesi li ti vozač ili te vozi javni prijevoz. Počni vozit i strah će nestati.
8)Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
evo šta čini strah; provozila sam prije 3 godine. 2 pune godine sam ganjala prastarog renaulta 5, zaljubljena u to auto i on u mene, divota jedna. znali smo se ponekad posvađat i tada bi ja psovala iz petnih žila, ali vrlo brzo bi se opet pomirili :love:
imala sam osjećaj da je to ljudska, nježna duša :P
nikad ni ogrebotine, ni kvara, ništa, samo čisti užitak vožnje.
i onda lani u prosincu odem i kupim glanc novi yaris :/
ne znam zbog kojeg se vraga tako mrzimo. preuzela sam ga u srijedu navačer u 18:00, u 09:00 idućeg dana već sam ga zagrebala :evil:
sad, 7 mjeseci nakon, očeškan je sa 3 od njegove 4 strane. i radije idem pješke :oops:
Moja je baka polozila sa 52, kupila je starog ficota i na njemu vjezbala, vozila je dedu koji nikad nije vozio i ponasao se kao i onaj djedica iz neke gornje price, pazi zavoj, pazi zuto, a kada su prelazili preko rupa on bi zmirio...
Ja sam polozila lani, s 28 bila sam najstarija u svojoj grupi i to je bilo dovoljan odmak od ostalih (vecinom klinaca koji su zadovoljili onih 3 mj. prije 18tog rodjendana) da vidim kako je velik broj nezrele djece koja sjedaju za volane (cast iznimkama). Nakon polozenog vozila sam lagano uz MD-a, a provozila sam zapravo sama i dobro mi je islo dok nisam odselila u zemlju gdje se vozi po 'krivoj' strani ceste. Sada sam se vratila i ponovo se uhodavam, volim sjesti za volan, ne vozim brzo ali mi ne trube..
A ove godine je polozila i moja mama (u 50-oj god). Tata je na poklon dobio jednu staru katricu (Renault 4) i sad mama vozi 'na kisobran' i sanja Corsu iz auto skole. Cujemo se svaki dan..jesi vozila? ti se ugasio? su ti trubili?..ali, obje smo svjesne da smo svakim danom sve bolje.
Curke, samo polako, s praksom cete dobiti i onu potrebnu sigurnost, a kad vi imate volan u ruci onda vi 'upravljate' automobilom i mozete voziti onako kako vama pase (naravno unutar onog kako je zakonom propisano)