Dojena djeca teze prolaze adaptaciju?

ne treba skrivati, ali ja nisam niti naglašavala.
ne dojim ga u vrtiću, pričekam da dođemo do auta. Jednom sam ga zaboravila podojiti doma, sjetila sam se kad smo stigli u jaslice, pa sam rekla tetama da smo zaboravili isprazniti cike, i da će mi biti panika ako to ne napravimo, i otišli smo u prethodnik da nam nitko ne smeta. Teta je rkla "samo vi dajte kaj se mora". Simpatična mi je ta teta. Poslije su nešto malo sa mnom pričale od dojenju, i ono tipa "dojena djeca su nježnija", ali meni je sve to simpatično jer se vidi da ne znaju baš puno o dojenju, i znaju da ne znaju pa nekako pažljivo započinju tu temu. Odnijela sam im letke.

Ja sam dojila u jaslicama. Kad sam znala da je tamo neka teta koja otvoreno ne odobrava dojenje, nije mi bilo ugodno, ali svejedno sam smatrala da nije njeno da meni određuje kad i do kad ćemo dojiti. U vrtiću sam dojila jednom, nije bilo nikog u blizini. Imam podvojene osjećaje u vezi toga :), s jedne strane znam da imam pravo i da sam puno informiranija od ogromne većine ljudi, a s druge strane mi nije ugodno ulaziti u konflikt, pogotovo sad kad mi dijete sve razumije, a netko drugi izvali neku glupost.

Citiraj:

---

VedranaV prvotno napisa

Kod nas je išlo teže. No, i inače dosta burno prihvaća većinu promjena (npr. nove cipele, nove papuče i sl.). Nek mi netko dokaže da to ima veze s dojenjem, i to ne na temelju "ja sam čula" i "ima jedno dijete" pa ću mu vjerovati. Do tada smatram da ne.

---

Slažem se.
Kompetentan bi bio netko tko ima svoje 100 djece pola dojeno pola ne pa ostavljeno u jaslicama.

Pa čak i onda mislim da bi statistika iznenadila.

Moja Laura je burno reagirala prva dva dana -čet i petak, jer ju je odgojiteljica naprosto otela iz mojih ruku i otjerala me. To je bilo bezveze i naravno posljedica je bila cendranje i "ne znam što ćemo stav-morat ćete se toga odreći - ona ne može bez vas(dojenja)". Uslijedio je vikend. I - začudilo me to moje malo dijete već sljedeći tjedan. Mnogo smo se mazile i "pričale" preko vikenda o tome kako ćemo ići u vrtić, kako ću ju ostaiti da se igra, kako ću otići na posao i kako ću se uvijek vratiti po nju. Dijete je u ponedjeljak ostalo...odmah sjelo za stol doručkovati bez drame i plača..spavalo , jelo, igralo se, pjevalo...dočekalo mamu i reklo..mama će 'vjek dotji...čak i mene ledenu kraljicu (a nisam Janica) dirnulo. Odonda bez ikakvih drama.

Ja ne skrivam dojenje. Nije mi neugodno od začuđenih svatova, premda ponekad malo strepim da mi dijete ne bi proglasili "drugačijim" radi toga...ali i to ću podnijeti, ako treba, bolje biti drugačiji po dojenju nego po gluposti :)

Kad su mi u jaslicama prigovorili, ja sam se očekivano nasmijala (iako mi se potkožno aktivirao tlačni ventil)..rekla skroz ponizno i uvjerljivo i kroz osmijeh..ama nije vam to problem dojenja..nego povjerenja. Ona u Vas još nema povjerenja i čim ga stekne neće biti problema. Ona zna da od Vas neće dobiti cicu i neće od Vas to ni tražiti.

Loptica odgovornosti prebačena. Moje dijete me potvrdilo. Bravo mala.

Potpuna neistina. Kao i ono da su dojena djeca vezanija za majke. :roll:

Citiraj:

---

klia prvotno napisa

Potpuna neistina. Kao i ono da su dojena djeca vezanija za majke. :roll:

---

kod mene konkretno je istina, ali mi smo onda valjda izuzetak

Citiraj:

---

Ona u Vas još nema povjerenja i čim ga stekne neće biti problema. Ona zna da od Vas neće dobiti cicu i neće od Vas to ni tražiti.

---

e ova ti je super

pa ja ne skrivam dojenje, npr. dojim i u parku, pa čak i u dućanu (s cipelama i kuhinjama); ali u jaslicama mi se nije činilo ok to prakticirati u grupi, među ostalom djecom, koja su još bila i jadna jer njihove mame nisu ostale s njima a mi jesmo, pa sam osjetila potrebu da kažem da idemo dojiti u prethodnik. I tete su to super prihvatile, samo malo u prvu ruku nisu znale kako reagirati. Ne susreću se valjda s tim svaki dan. Evo sad mi svaki dan kažu kako je moj kikač super, jede, spava, igra se, smije se ... i nikada mi nisu spomenule nikakav negativni kontekst sa dojenjem. Baš naprotiv, stalno spominu da je super, od kako smo završili period adaptacije. I stvarno ja dođem po njega, on bere maslačke po dvorištu, ili sjedi teti u krilu, ili maše balonima i daje drugoj djeci... još ga nisam našla nezadovoljnog.

Ja bih najradije da ga mogu ujutro voditi na igru u jaslice, i biti tamo s njim cijelo vrijeme, ali na žalost još mi MM ne zarađuje toliko :(

Glupost. Moje dijete je tak adaptirano na čuvalicu (a i ostale ljude) da često niti ne ustane kad odlazim, o deračini da i ne govorim. Fino pošalje pusu, pa-pa sa širokim osmjehom i nastavi radit što radi. Nekad se sretnemo na ulici - ja odlazim, a on se vraća iz šetnje s čuvalicom - zaletimo se u susret jedno drugome, izljubimo se, a kad čuvalica kaže idemo mi dalje, on ode k njoj, uljudno se pozdravi i piči dalje.

Ima 17 mjeseci i još uvijek ga dojim.

Kod nas u jasličkoj grupi od njih 6, za 4 znam da su dojila odnosno još doje, a svi tak lijepo adaptirani. Moj Jakob šeta grupom ko glavna faca i nakon što se pozdravimo ne osvrne se više zamnom. To što doji mislim da ga čini sigurnijim u svijet oko sebe, a ne ovisnijim o meni. Kad sam s njim traži cicu, ali kad me nema niti je ne spomene. ( osim kad vidi grudnjak u dućanu :D)

Marin je jedini cicko u svojoj grupi i dere se cim dodjem na vrata mama,cicu.
komentari su standardni,kao,bit ce mi lakse i bit ce njima lakse...ne zamaram se
istina,on tesko prolazi adaptaciju,ali to nema veze s cicom,on nije covjek od promjena;)
njemu je lijepo s mamom di je u centru paznje,ovdje djecak kuzi da bas i nije...i to mu se ne svidja.
jos nismo pokusali sa spavanjem,bojim se da ce to biti mucnije..

Tin još doji i upravo prolazi vrlo teešku adaptaciju. Jučer je prvi puta ostao na spavanju. Bio je u jaslicama od pola 9 do pola 2 i teta kaže da je gotovo cijelo vrijeme plakao. Nije htio jesti, nije htio spavati (iako je bio toliko umoran da je zaspao stojeći dok su bili vani).
Vidim da je teta pomalo ljuta što je poremetio cijelu koncepciju grupe, jer uz njega počnu plakati i oni koji su se već adaptirali, a vrlo izravno mi je dala do znanja da je glavni krivac tome dojenje i "Kamo sreće da sam bila pametna i prestala ga dojiti još prije 2 mjeseca" :?
Ja iz osobnog iskustva ZNAM da dojenje nije krivac za tešku adaptaciju, jer mi je starije dijete isto imalo tešku adaptaciju a bila je vrlo kratko dojena.
Druga teta se pretjerano ne izjašnjava ali mi i ne nabija osjećaj krivnje da sam dojenjem stvorila neprilagođeno dijete.

Naš dečko je prošao fazu adapatacije, i tete se sad ne mogu nahvaliti kako je veseo i zaigran u jaslicama, super jede, odlično spava, igra se cijelo vrijeme, ne plače ... uglavom kažu da ga je zadovoljstvo čuvati. Dojimo i dalje, pokušavam izbaciti noćne podoje jer me ubijaju, tako da smo na 1 noćni, maksimalno 2.