Petar Pan :heart:
Printable View
Petar Pan :heart:
Hvala ti u moje ime i u ime moje guralice u trbuhu.
Moja Bebe stiže u prosincu i bit će isključivo dojena. Znam. Poslije ovog posta još sam odlučnija.
Hvala Ti. Ti si meni super
:*
:cry: znam kako ti je.. mi pokusavamo ponovo uspostaviti dojenje al bocica je ucinila svoje :cry: no necemo odustati pa makar ja bila samo duda za tjesenje, a za slijedece sam sigurna da mi vise nitko nece se upetljati u dojenje, jer cu biti puno spremnija..
Ja sam se najezila od glave do pete citajuci tvoj post :love:
Kao sto je netko vec rekao, tvoje dijete je presretno sto ima majku kao sto si ti :heart:
:love:
O draga moja, kako si ti veeeelika mama! :love:
placem, a tesko me inace rasplakati :heart:
:cry:
:love:
:heart:
Hvala svima koji su čitali ili će čitati i hvala na podršci, ako sam uspjela učvrstiti ili promijeniti barem jedno mišljenje, onda je i moja muka imala smisla...Ne veli se uzalud-svako zlo za neko dobro...
:love2:
:heart:
petarpan :heart:
nakon što sam s prvim djetetom propustila taj pogled jer nisam bila educirana, (ona se rodila mala i svi (pedijatrica u bolnici i domu zdravlja, sestre, patronažna...) su mi govorili "nemoj mučiti dijete", a ja nisam znala što sad znam) sad se već dva i pol mjeseca ispod cice gledam sa svojim drugim anđelom. dojimo sve u šesnaest, a bila sam sigurna da sam upravo ja među onih 1 posto koje zbog određenih razloga stvarno ne mogu dojiti. predlažem svima koje mislite da ne možete dojiti (a vjerujem da nas bar 50 posto misli da spadamo u onih 1 posto) i odlučile ste se za adaptirano, a žao vam je što ne dojite, dajte djetetu u međuobrocima cicu nek se zabavlja i mazi, možda vas iznenadi kad iz nje nešto krene (ako ste stvarno jedna od sto, pružite ćete djetetu ono što možete, nezamjenjivi kontakt)! žao mi je što mi to nije palo na pamet prije tri godine, kad sam nakon proplakanih noći odlučila da "neću mučiti dijete"
petarpan, :love:
petarpan, prekrasna ti je priča. Tužna, ali poučna. :*
Zeko1, :DCitiraj:
Zeko1 prvotno napisa
Zeko1 :love:
Petarpan, dugo me neka priča nije toliko dirnula. :love2:
Svaka čast na postu, jer sigurno nije bilo lako toliko tuge pretočiti u riječi.
Zeko1 :D
petarpan :love: :heart:
ja želim-hoću-moram dojiti!!!
Petarpan, stvarno me je dirnula tvoja priča, jako si hrabra mama :heart:
totalno nepotrebna patnja izazvana neznanjem.... za majku i za dijete, a proizvod upravo ovakih sajtova... :roll: ...
sretniroditelj, jesi li samo provokator pa da te zbanamo ili stvarno needuciran pa da se potrudimo?
(vidim da u tvom nicku nema sretne djece?)
Petarpan :love: tebi i malom mišiću.
Navodno "sretneroditelje"plizzz zbanajte. Što je previše, previše je :evil:
Ima jedna vrlo bitna razlika (ima ih puno, ali da ne duzim) i da ne ulazim u duuugacko objasnjavanje, izmedju majcinog mlijeka i adaptiranog, a to je imunitet.
U adaptiranom nema antitijela koje dijete dobija dojenjem. Za svaku bolest/virozu whatever, koju mama "pokupi", ako imalo znamo o tome. . . majcin organizam stvara antitijela koja dijete dobija u mlijeku nije jos sposobno stvarati vlastita.
Ja sam se, jos puno prije trudnoce, zaklela da cu uciniti SVE sto je u mojoj moci, da jedog dana dojim svoje dijete najmanje 6 mj, a za dalje ovisi kako ce ici, jer je to zdravije, a ako bas hocete i jeftinije, od kemije zvane adaptirano.
Sama sebi u cijeloj prici nikad nisam bila previse bitna, samo nek sam zdrava. . . najvaznije mi je moje dijete i da napravim ono sto je najbolje za njega/nju.
:taps:
Prekrasna, prekrasna tema.
Dirljiva, bolna, edukativna, inspirativna.
Ja bih od ove teme i sa ovom mamom napravila reklamu, pa da se "vrti" skupa s Divasicama.
U ovom trenutku sve moje zelje su samo da rodim zdravo dijete. Nakon toga - da ga mogu dojiti. Ne znam sta nas ceka, ali spremam se koliko mogu, citam, ucim. Cak i da nisam prije bila svim srcem (i sikama :) ) za dojenje, jedna misao uvijek je bila prisutna: ako je moje tijelo sposobno stvarati zivot 9 mjeseci, zar mu ne vjerovati da tom novom zivotu moze stvoriti i ono najpotrebnije i nabolje?
Vjeruj svom tijelu, ono zna najbolje...Ono što je u psihi, to te eventualno može izdati...Mada smo presušili kao pustinja, još uvijek se mazimo i tješimo na ciki, makar na kratko...Ja sam se nadala i još se uvijek nadam da bi to moglo potaknuti novi nalet mlijeka, mada kako vrijeme odmiče bojim se da ništa od toga... :cry:
petrepane, tvoja duša bila je tako ljudski tužna. Prirodno je da tijelo tako reagira. Pokušaj prema sebi biti blaža...jer nisi kriva...tvoja beba bi razumjela vjeruj mi...Najbitnije je da si željela i trudila se dojiti..beba to zna...
:)
p.s. i ja sam mama koja trenutno doji i koja je imala priliku uživati u rooming in-u. Stvarno sam zbog toga blagoslovljena. Inače sve stoji kaj si napisala, samo je žalosno što mnoge mame to ne priznaju, nego te gledaju ko svjetsko čudo kad ima kažeš da ne dohranjuješ s 4,5 mj...
petarpan :heart:
Na portal s ovim!
Kao sto dansy rece, tvoja beba sve razumije.Citiraj:
petarpan prvotno napisa
Citiracu ti nesto sto mi je napisala moja lijecnica koju redovito posjecujem kad sam u Zg na vijest o mojoj trudnoci (koja se - napokon - desila u vrlo zbrckanom trenutku mog zivota):
Djecje tijelo je maleno ali duh koji stoji je iza toga i njegove snage nam donose blagostanje da rijesimo sve sto je potrebno za dijete, a i mnogo vise sto pomaze nama licno.
Vrlo, vrlo cesto se sjetim ovih rijeci, pogotovo kad se uhvatim u razmisljanju "kako cu ja to sve". I vjerujem duboko da je ovo Malo Srce u meni dobro nastimalo bas sve sto mi se sad cini kao razlog za nekakvu brigu.
Tako je i s vama, vjeruj u to.
:heart:
Ovo je toliko prekrasno napisano (sa prekrasnom poantom) da trenutno nemam drugih riječi!
petar pan :heart:
:love2: :heart:
:love:
ja sam sretnica koja je uspjela sa relaktacijom i samo hocu dodati da ako imate problema sa dojenjem morate reagirati taj tren, svaki dan cekanja vam je dodatni dan kod relaktacije
steta sto nisi ranije napisala ovaj post, relaktacija je moguca, bilo je (teoretski) moguce vratiti bebu na dojenje da si pisala ranije
ako muski mogu dojiti, ako mame (i tate) dojiti usvojenu djecu uz odgovarajuce informacije i podrsku moguce je napraviti cuda sa relaktacijom
stray cat, pa on je bio na prsima cijelo vrijeme...čak i kada nije bilo mlijeka... držali smo se onak za maženje i nadali se...nažalost, u našem slučaju nije bilo uspjheha... :(
:heart:
:love: :heart:
Rasplakala si me :love:
Meni su bradavice ok (tako mi se čine), i kolostrum ide mic po mic, kap po kap, no strašno me je strah hoću li ja to moći, nekako imam posesivni osjećaj prema vlastitim grudima. Ne znam hoću li moći pustiti da ide sve svojim tijekom, a što je najbolje uvjerena sam da stvarno želim dojiti jer je to i više nego najbolje za pišuljicu.
Najpraktičnije, najzdravije, najekonomičnije.
No mene je tako strah da neću moći... neutemeljeno ali sam panična.
Hoću li uspjeti? to mi je enigma.