jedino sto "poklanjam" nasoj pedijatrici su cestitka za BING (napravim sa fotkom klinaca) i razglednica s mora
ali ova ideja sa rodinim kalendarom nije losa ;)
Printable View
jedino sto "poklanjam" nasoj pedijatrici su cestitka za BING (napravim sa fotkom klinaca) i razglednica s mora
ali ova ideja sa rodinim kalendarom nije losa ;)
kalendar je super fora :D !
:lol: :lol:Citiraj:
Mamita prvotno napisa
ja se ne mogu načuditi ovakvim topicima!
mukica je dala dobru ideju, ako je ta pedica napravila nešto iznimno za tvoje dijete odnesi joj otisak ručice ili nožice - kud ćeš ljepšeg poklona. dječji crteži, keksići koje ste skupa ispekli, ukrasi za bor... isto igraju.
ali prema tvojem pisanju ne da nije napravila ništa posebno, nego si imala lošiji tretman od onih koji donose vrećice.
i ti bi joj kupila poklon?!
može li barem jedan topic proći bez gaća?!
barem na zdravlju?
:roll:
tvojih ili općenito? 8)
gaće imaju svoju funkciju kad je zdravlje u pitanju. trebaju biti od prirodnih materijala, prilagođene anatomiji nositelj-a /ice . i one zaslužuju poseban topik.Citiraj:
apricot prvotno napisa
:mrgreen:
Mi smo sad bili u bolnici devet dana (malisa imao tesku upalu) i otac me udavio da damo nesto (naravno, lovu) doktoru. Rekla sam da nema sanse. Sestrama koje su stvarno bile ljubazne prema nama 9 dana, slale caj za mene u stacionar kad me uhvatila neka viroza, smo kupili kavu i bombonjeru kad smo bili otpusteni. Nadam se da ih vise nikad necu vidjeti pa mislim da nije bilo mito ;-)
Pedijatrici mi ne pada na pamet nesto darivati, nikad cula za to...
A ja bih reagirala da netko, s vrecicom ili bez nje, udje preko reda kod doktorice...
Moji roditelji su oboje liječnici dobivali su i još uvijek dobijaju kave, bombone i slične stvari. Znam da oni to ne preferiraju, ali kažu da im je glupo odbit takve znakove pažnje ( ne znam kako drugačije da to nazovem).I ne smatraju da bi zbog toga pacijenti trebali imati poseban tretman. Znam da su mi ocu u par navrata bili ponuđeni novci koje je odbio i kad se to pročulo na njegovom radnom mjestu nije više bilo takvih oblika zahvale.
Oni rade za svoju plaću! Individualno je hoće li vaš pedijatar vas smatrati privilegiranim ako mu nešto poklonite.
Mislim da se to treba iskorjenit i da se svi trebaju pridržavat toga da ništa ne poklanjaju jer je glupo da se zbog jedne kave rade razlike među ljudima.
Citiraj:
apricot prvotno napisa
navrati ponekad,znaš već kamo,tamo su samo ozbiljne teme na tapetu bez začatavanja ;) .....vidiš koja me kriza puca pa te zovem... :mrgreen:
Ja još do sada nisam ništa poklanjala pedijatrici i sestri, ali baš im bih i mogla odnijeti koju sitnicu. Znak pažnje i zahvalnosti za način na koji rade svoj posao ne smatram nikakvim mitom. Tetama iz vrtića za Božić i kraj školske godine obavezno odnesemo neku sitnicu za uspomenu. I M. im napiše pisamce. Meni su ljudi koji se profesionalno bave mojim djetetom važni i želim primjećivati njihov rad. Kada ne bih bila zadovoljna radom pedijatrice ili teta ne bih im ništa odnijela. A pedijatricu bih promijenila. Nikada ništa ne bih odnijela zato da ne čekam.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Mislim da će se taj običaj kod nas teško iskorijeniti, pogotovo kod ljudi sa sela. Moja je sestrična jedno vrijeme radila u jednom selu u Dalm.zagori i svaki je dan dovlačila kući svu silu povrća, zimnice, vina, masl.ulja i drugih krasota. Ljudi su na selu prije plaćali doktore (dok nije bilo HZZO-a i sl.) onim što su imali, dakle u naturi, a ne kešu i to je valjda tako ostalo. A velika je sramota i uvreda odbiti.
Ja osobno ne nosim ništ, osim kad nam netko izađe u susret i pomogne, a da zapavo i nije morao. E to je ljubaznost. Onda može poklončić, sitnica al'od srca, a inače svatko radi svoj psao. A s pedicom ionak nisam zadovoljna pa će dobit šipak.
ja se nikad toga niti ne sjetim...s pedijatricom nemam neki topao odnos da bi je darivala....
mito bilo kakve vrste mi je stran..ali ako nekom nesto zelis odnjed od srca ili zahvalnosti gledam to drugacije od onog kad nesto za to ocekivas.
pedijatrice u bolnici napravile su nam niz ustupaka i istrpile svakakve gnjavaze s moje strane pa smo im napisali nesto u njihovu knjigu utisaka..
ali zato moja svekrva dolazi u posjete s punim kesama bombonjera koje je sama dobila takoder na poslu (krediti :mrgreen: )...ja se cudim u rodilistu sto su sestre prema meni diiiivne...kad ono, jos im puna usta kolaca i cokolade jer je sveki tek posla...
Da sam ultraposebno zadovoljna, dala bih neku sitnicu poput onih koje predlažu Mukica i Ajvi. Budući da nisam, neću ništa.
Za poseban tretman pogotovo ne bih dala, ali primijetila sam da kod naše pedijatrice toga zaista nema. Kako tko dođe, tako i uđe, nema ulaska preko reda. (Govorim o Zg-pedijatrici, u Beču se o tome ne mora ni pričati.)
Tetama u vrtiću za Božić damo neku sitnicu jer smo s njima izuzetno zadovoljni, stvarno su divne, i to je mali znak kojim im pokazujemo da smo primijetili njihov trud i predanost. :heart:
E, pitam se - kaj se događa kod pedijatra kad je čekaonica puna škvadre koja je dala poklon, tko prvi dolazi na red? Možda sestra ima upisanu listu tipa ime-prezime-vrijednost poklona, pa tko je više dao, kraće čeka. :lol:
Ja se slažem sa Zdenkom, ne bih odnijela nešto radi upucavanja, ali volim pokazati ljudima zahvalnost i da cijenim trud pa mi nije čudno nekome tko brine za zdravlje mog djeteta odnijeti bombonjeru, ništa posebno, tek toliko da se zahvalim ako osjetim potrebu, NIKAD ne dajem unaprijed- to mi je bljak- fakat samo kad želim. (npr. ja pedicu ponekad nazovem telefonom, ako nisam sigurna trebamo li doći, ili za savjet- sestra NIKAD nije odbila dati dr. na telefon, a meni je neugodno to raditi, ali mi je još gore vući dijete u punu čekaonicu, ako nije baš nužda) Da nošenje vrećica određuje tko kad ulazi dr., definitivno bih promijenila doktora. :x
OT: Meni je veća neugoda nagraditi curu koja mi pere kosu kod frizera i tu sam totalno zbunjena, jer znam da se očekuje, a meni je to neugodno raditi i fakat mi je blesavo (stvarno nisam škrtica, samo se glupo osjećam kad nekome trebam "tutnuti" 20 ili koliko već kuna- nekak' mi je to ponižavajuće i za nju i za mene, a nije mi jasan smisao te radnje koja je kakti normalna- ja bih radije da povise cijenu i to je to!)
O glavnoj temi mi se sada ne da, ali ovo OT me iznenadilo, to nisam nikada vidjela da se daje niti sam dala, nije mi palo na kraj pameti, kad plaćam znam dat 10-20k više, ali nisam nikad dala curi koja mi je prala kosu.Citiraj:
daisy2005 prvotno napisa
Za mene pokloncic za Bozic nije mito vec znak paznje prema osobi koju cijenim ili volim. Lijecnici opce prakse, koja mi u svakom trenutku pokloni paznju i ucini sve od sebe da pomogne mene ili clanovima obitelji, sa velikim zadovljstvom odnesem mali znak paznje svaki Bozic. Nitko mi ne moze reci da je to mito! Ona je takva osoba bez obzira na sitnicu koju joj poklonim, a meni je zadovoljstvo dati joj do znanja koliko ju cijenim
zabrinuta, sve je to u redu dok osjecas da je ta vrsta darivanja rezultat uzajamnog postovanja nevezanog za profesiju. To su odnosi za koje uostalom ne treba biti Bozic da bi se nesto poklonilo, jer ti pokloni dolaze iz srca.
Problem su one situacije kada se ljudi osjecaju obaveznima nesto pokloniti ili kada misle da ce biti zakinuti za paznju ako nesto ne poklone.
a to ionak nije poklonjena paznja već naplacena :P
Na ovo pitanje najlakše je odgovoriti ako se stavimo u položaj onih koji te poklone primaju, vjerujem da ima onih koji to ne samo da rado primaju, već i očekuju, ali se isto tako nadam da ima i onih kojima je nelagodno primati poklone. Da ne govorimo o kućnom redu npr. bolnica gdje je to i zabranjeno-još kad bi se ta zabrana bar i provodila.
Ja osobno (nisam liječnica) ne volim primati nikakve poklone - smatram da sam za svoj posao plaćena, radim ga što najbolje znam i nelagodno mi je bilo što uzimati.
A ipak i sama kad vidim vrećice u ordinaciji na tren pomislim kako smo možda trebali nešto ponijeti.
drago mi je da ste sve za to da se nesto pokloni u znak paznje i zahvalnosti za cijelu godinu ako ste bili zadovoljni sa pedi i sestrom. moja pedi je stvarno jako draga i uvijek nesto prica s noom tako da imam feeling da joj je stvarno drag (mada smo bili oko 8x zasad). a kako vidim i drugoj dijeci lijepo prica i uvijek je nasmijana kao i sestra kojoj nista nije tesko. a ponavljam, stvarno su prenatrpane.
ja sam samo postavila pitanje da vidim koliko je uvrijezeno misljenje poklanjanja jer se ocekuje (mada mi moja pedi tako ne izgleda) ili iz zahvalnosti. drago mi je i da ste spomenule obicaje darivanja u vrticu (mi smo jos daleko od toga al dobro je znati :) ). na to uopce nisam mislila :oops:
Podižem temu da čujem još mišljenja.
Mi nismo ništa nosili za Božić pedijatrici. Onda je tata inzistirao da treba, i tako je sam kupio i podijelio sestri i doktorici.
Naravno, ona se odmah ogradila da ne treba, ali kada je već donio poklon se ne odbija. Ok.
Sutra idem na pregled ginekologinji koja mi je vodila trudnoću. Iako mislim da ne treba nositi, jer ima plaću, i sve to, opet se pitam treba li ili ne treba. Ne znam kakav je njen stav i hoću li ako dođem s nečim ispasti kao primitivac.
Ja sam znala odfurati sestri i pedijatrici nevezano uz blagdane.Ali one su mi diiiiivne-obje.Isto tako sam odfurala sinovoj endokrinologici jer mi je ta zena neopisivo izasla ususret(nije morala).Ginekologu nisam.U biti odfuram ako i kad osjetim potrebu :)Ne zato jer je "red".
Meni je u ovom slučaju sestra puno draža od dr, bila je ljubazna kad bih došla, a dr me ko na traci odradila i slala van. Iako, razumijem da drugačije ne može s obzirom da ima puno previše pacijenata. Hoću reći, doktorima i sestrama bi trebalo priznati zasluge i nagraditi ih za rad, ali ne na ovaj način. Što ja znam jede li ona uopće čokolade. Možda je na dijeti, možda ima alergiju na mlijeko.
Doktorica koja je meni pratila trudnoću, privatno, bila je svo vrijeme više nego puna razumijevanja za sve moje ideje koje su bile na neki način van pravila. Nakon poroda donijela sam joj veliki buket. Jer sam imala potrebu pokazati joj koliko mi je značila njezina susretljivost.
Ne smatram to mitom. Već znakom pažnje.
Nikome ne bi nosila čokolade i sl. Novce još manje.
Kad dam ja doselila u Hr i pocela koristiti javne ustanove mi nije na kraj pameti padalo da se mora doktorima i sl. nesto ostaviti. Kod nas nema takvog obicaja. Pa to jim je posao i imaju placu da rade svoj posao.I onda su me poducili da bi kao trebala. A ja se ne dam , nista ne nosim, uvijek dobro prodjem i bez toga.
x
nisam još nikad nosila poklone ni pedijatrici, ni ginekologici, ni osoblju rodilišta kad sam rodila (tad me baš i nije prala neka zahvalnost). Uvijek se iznenadim kad vidim da ljudi to nose. Mislim da bi se svakako trebalo držati onog ograničenja o vrijednosti, ne znam koliko je to kod nas, iznad koje oni ustvari ne bi ni trebali primat poklone. A ljudi dijele maslinova ulja, domaće razne proizvode kojima kad zbrojiš vrijednost, dobiješ solidne cifre.
A onda šta ti preostane, imam osjećaj da te medicinske sestre dobiju tonu napolitanki, bajadera i mercijeva, da im je više preko glave toga. Sjećam se jedne prije iz srednje škole, mama joj je bila medicinska sestra, ta je uvijek imala bajadere po džepovima.
jedini put kad sam osjećala potrebu da se na neki način odužim bilo je kad mi je sin imao upalu slijepog crijeva. i gledala sam te dane u bolnici kako ljudi donose vrećice sestrama, tko zna što doktorima, i razmišljala da to napravim, ali nisam se uspjela natjerat. Onda sam napravila ono što mi je bilo prihvatljivo, budući da na tom dječjem kirurškom nije bilo skoro nikakvih igračaka, samo par plišanaca, donijela sam od kuće puno igračaka koje je moj prerastao, slikovnica, i za stariju djecu kupila neke igre tipa čovječe ne ljuti se, uno karte. Samo sam ostavila to u prostoriji bez da sam ikome rekla.
Ovako.
Pedijatrici sam poklonila dvije knjige i kolač domaće izrade kad je odlazila u mirovinu. Kroz ranije godine sam znala odnijeti neku kavu sestri i njoj (onak bezveze, kad mi je palo na pamet) jer sam vidjela što piju u ordinaciji, a 100 puta su nam izašle u susret (moja djeca su trebala hrpe uputnica).
U školi ista priča - znala sam učiteljicama odnijeti domaći pekmez za dane kruha, a kad je jedna išla u mirovinu, dobila je košaru s voćem.
Inače, uvijek pečem kolače za svekrvinu i muževu liječnicu obiteljske medicine i medicinsku sestru, ali to je odnos dugačak desetljećima - oni valjda znaju zašto ih daruju (poznaju se i inače, iz kvarta).
Iz Slovenije si dosla? I ja sam u Sloveniji provela svoje prvo samostalno desetljece i nikada se tamo nisam srela s pitanjem tovrsnog darivanja. Vrativsi se u Hrvatsku rasprave o tome susrecem jedino na raznim drustvenim mrezama, ne i u mojem uzem okruzenju. Osobno mi takva ideja uopce ne bi pala na pamet, jer kao sto je receno, to su ljudi koji rade svoj posao. Ali zato svaki put kada vidim da postoji dilema oko toga samo jos cvrsce utvrdim stav o pogresnosti takvog obicaja.
Takodjer mogu reci da su sva moja dosadasnja iskustva u zdravstvu dobra bez da sam ikada ikoga "nagradila".
Naravno da ne treba, niti se mora nositi, i rekla bih da doktori ionako ne percipiraju je li im netko donio čokoladu ili nije.
Oni koji za svoje usluge traže novac se sigurno ne bi zadovoljili čokoladom.
Opet, osjećaj zahvalnosti je potpuno normalan i ljudski, i ne vidim ništa loše u tome da nekome kome si zahvalan pokloniš neku sitnicu kao znak pažnje.
Tako je. To činimo zbog sebe.
Problem je po meni u tome, sto se puno cesce radi o tome kako "treba nesto odnijeti", nego o stvarnom osjecaju zahvalnosti. Osim toga zasto bi se zahvalnost u pravilu trebala iskazivati materijalnim znakom paznje? Nije li dovoljno reci samo "hvala", onako iskreno, od srca, bas kako osjecas? Ili, ako se stvarno radi o nekoj velikoj iznimci, nesto sto za tebe ima uzasno veliku vaznost, onda se to nikakvim "znakom paznje" ne moze iskazati. Takve stvari se vracaju kasnije u zivotu, kada najmanje ocekujes i kada one poprime pravu vrijednost...
Ovaj video otprilike oslikava ono na sto mislim:
https://www.youtube.com/watch?v=XADBJjiAO_0
ja kao In love nemogu se nagovorit na ta davanja
kad je stariji izlazio iz rodilista, nisam muzu dala da daje novac, sestra je dobila bonbonijeru i kavu
kod mladjeg je bila druga situacija, bio je na neonatologiji tjedan dana, odnijeli smo nesto sestrama koje su bile posebno brizne
inace sam skroz protiv ovog obicaja (pogotovo sto se tice novca) i misljenja da to treba izbacit iz naseg drustva
Ako si protiv tog obicaja zasto dajes cokolade i kave nepoznatim djelatnicima u zdravstvu koje si vidjela nekoliko puta? Pa cak i ako nisu ostavili neki posebno pozitivan dojam?
Meni to nikad ne bi palo na pamet.
Ali bi mi palo na pamet dati znak paznje ljudima koji godina brinu o zdravlju moje djece.
Da ne bude zabune, znak paznje dobiju i ucitelji/profesori u skoli . Oni za koje mislim da bi trebali.
meni je to izrazito antipaticno. ti ljudi samo rade svoj posao. ako ga dobro rade, onda su profesionalni, a ne dobri.
zdravstvene djelatnike ne dozivljavam ko svoje prijatelje, ne bi im nikada slala cestitke ili razglednice, a kamoli poklone za bozic.
ne volim ni taj presing oko kupovanja poklona tetama, uciteljima itd. zasto sve mora biti neki novac? ja cu im pomoc sta god treba, ali ja novce za sebe jako pazljivo trosim. i onda se skuplja za poklon i kupe se neke 'gluposti' za 500 ili vise kn. ne znam kud oni sa svim ti poklonima, nakupi se toga s godinama. ako neko zeli izraziti posebnu zahvalnost jer je njegovo dijete dobilo poseban tretman neka uplati taj novac kao anonimnu donaciju ili da direktno, novac ili nesto korisno.
Meni je sasvim ok da svatko ima svoj stav o ovoj temi i da se ponaša u skladu sa svojim stavom, jedino ne kužim što koga ima smetati ako ja hoću kupiti doktorici ili učiteljici poklon. To je fakat moja stvar.
Imam osobni problem s primanjem znakova pažnje (izrazito se nelagodno osjećam) pa vrlo rijetko dijelim drugima iz istog razloga.
Primim neku sitnicu-rukotvorinu (slatkiš, domaći pekmez, ulje, vino, čvarke :mrgreen: i sl.) da ne povrijedim ljude koji su mi dragi, nazovem ih po degustaciji da pohvalim urađeno, a krupnije poklone (svašta ljudima padne na pamet :-/ ) jednostavno odbijem.